AMAC-Hrvati.com/ Spectator: 'Tko je dakle Veliki Meštar? / 8. rujna 2010.
Komentar Ante Rokova Jadrijevića
Vladimir Šeks je Veliki Meštar svih hulja!
U ovoj priči gosp.Spectatora fali – Vladimir Šeks. On je pravi Veliki Meštar svih hulja!
Evo i dokaza: uoči smrti Prvog i jedinog Predsjednika dr. Franje Tuđmana, Šeks se lukavo smjestio uz bok tadašnjeg predsjednika hrvatskog Sabora dr. Vlatka Pavletića. I čim je dr. Franjo Tuđman umro, dr. Vlatko Pavletić je postao v.d. predsjednika Republike, a Šeks je automatski stupio na njegovo mjesto predsjednika Sabora. Taj interregnum dr. Vlatka Pavletića je trebao trajati tri mjeseca, nakon kojih bi se raspisali novi izbori za Predsjednika Republike. No, lukavi i podli Vladimir Šeks je iznenada sam raspisao nove izbore već kroz mjesec dana i na taj način spriječio bilo kakvu konsolidaciju poljuljanog HDZ-a. Time je Vladimir Šeks otvorio put Račanovom SDP-u prema Banskim dvorima.
Dalju igru je preuzeo Ivica Račan, koji je dobio izbore od 3. siječnja 2.000.g., u koaliciji s gosp. Budišom i njegovim HSLS-om. Međutim, Račan je odbio podržati kandidaturu Budiše za predsjednika republike, tako otvarajući put autsajderu Mesiću do trona na Pantovščaku!
Dakako, i priča s američkim ambasadorom Williamom Dale-om Montgomeryijem je točna (o tome sam nekoliko puta pisao u hrvatskom 'Fokusu' 2004. i 2005.g., a pogotovu u mom članku "Beskrajna g-lupetanja Stipe Mesića o tzv. Pravnoj državi". Pa, ipak, da nije bilo Šeksa i Račanove izdaje, Mesić ne bi prošao...
Držim da je prljava uloga Vladimira Šeksa bila presudna. Ona se ponovila početkom proljeća 2002.g., kada je Vladimir Šeks, tada najnepopularniji član HDZ-a, progurao Sanadera na čelo HDZ-a. U tome mu je, nažalost, pomogao njegov nesretni osječki pajdaš Branimir Glavaš i njegovi 'borbaši'...
Vladimir Šeks je i treći put odigrao prljavu ulogu, kada je umjesto odbjeglog Sanadera na čelo HDZ-a instalirao svoju prilježnicu Jadranku Kosor, alijas Jacu Vlaisavljević.
Otkuda tolika moć Vladimiru Šeksu?
Ja držim, i to hrabro iznosim u javnost: on je Židov, iza kojega stoji najmoćnija svjetska sila - judeomasonerija! A to znači London i New York!
Srećom, Washington se polako ali sigurno distancira od njih. A i Pariz se ohladio. Ljudi su konačno spoznali tko je izazvao ovu golemu svjetsku krizu i tko je glavni krivac za ratove u Iraku i Afganistanu! To je nedvojbeno svjetska judeomasonerija, s glavnim centrima u Londonu, New Yorku, Parizu, Milanu.....itd.!
Na nama je da stanemo nogom za vrat našem Velikom Meštru svih hulja u Hrvatskoj - Vladimiru Šeksu!
A ja sam svoj dio tog posla odradio jutros na mom blogu 'Semper Paratus Croatiae', u svom odgovoru-komentaru na tekst gosp. Hrvoja Hitreca, predsjednika Hrvatskog kulturnog vijeća, objavljen na HaKaVe.org pod naslovom: 'Otvoreno pismo HDZ-u'
U međunarodnu pravdu pomalo ali sigurno prodire novi pokazatelj- jedan Praljak. Ovaj pokazatelj je praktično nepoznat u Hrvatskoj iako je stvoren zahvaljujući našem čovjeku (kao jedan Tesla). Ovaj put nastao je na temelju iskustva cijelog hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana u obrani i stvaranju Hrvatske.
Piše: dr. Slobodan Lang i Hrvatski list
Jedan Praljak je jedinica koja iskazuje koliko je pojedinac razvio i koristi svoje vrline za dobro Hrvatske, vrline kao što su: hrabrost, domoljublje, požrtvovnost, državotvornost, inteligenciju, upornost i znanje. Baš zato što smo kratkotrajni, slabi i grešni (mišlju, riječju, djelom i propustom), dužni smo i mi odgovorno razvijati i koristiti svoje sposobnosti. Praljak je to učinio i pozivam svakog od vas da razmotrite vlastita nastojanja i rezultate, a zatim porazgovarajte u obitelji i s prijateljima. Možda ćete dodati još pokazatelja, ali teško da se navedene može ispustiti. Dobro je da onda i cjelovito razmotrite i djelovanje hrvatskih institucija: predsjednika Republika, Vlade, vodeće ljude ministarstava, Sabora, stranaka, HAZU-a, hrvatskih sveučilišta, gospodarstva, zdravstva, školstva, medija, Crkve, branitelja, pojedinih političara i javnih osoba.
OBRANA PRAVDE
Prije nekoliko godina hrvatski godina hrvatski general Slobodan Praljak odlučio je preuzeti bitku za obranu pravde u Haagu. Od početka do danas prepoznaje se četrnaest glavnih ciljeva ove bitke: razvoj hrvatske državotvorne svijesti, odgovornost i djelotvornosti, jačanje dostojanstva hrvatskog naroda, provjera funkcioniranja hrvatske države, razotkrivanje funkcioniranja i dosega pravde na sudu u Haagu, informiranja odgovornih hrvatskih institucija i pojedinaca o obrani Bosne i Hercegovine, informiranje hrvatske i svjetske javnosti, prijenos odgovornosti mladima i budućnosti te vlastita obrana kao optuženog (čemu je pridao najmanju važnost).
Na sudu je preuzeo vlastitu obranu i udružio je s drugim optuženima. Tijekom suđenja svjedočio je 55 puta, ukupno 340 sati, što je sve prenošeno preko interneta. Sudu je predložio 220 svjedoka, što je smanjeno na 155, pa na 150. Ovaj je broj prihvatio predsjednik suda, ali za ostalu dvojicu sudaca to je bilo previše naporno pa i previše istine o ratu u Bosni i Hercegovini, te su dopustili svega 20 svjedoka. Procjenjujući da tako suđenje ne može sagledati istinu, pa tako niti pravedno, general Praljak u znak prosvjeda od travnja ove godine ne prisustvuje suđenju. Jeste li sve ovo znali? Je li istupila neka odgovorna institucija ili pojedinac? Je li bio kakav prikaz u medijima? Jeste li vi upitali sami sebe? Jeste li zadovoljni ovakvim odnosom svoje države, odgovornih i uglednih, medija- i sebe samih?
Ovo je političko suđenje i njegov ishod uvijek ovisi od interesa onih koji ga drže i volje zainteresiranih koji se iskazuju. Da se u suđenju Praljku pokazala značajna volja Hrvatske za iskazivanjem istine i nastojanje da to bude prepoznato od Hrvatske do Haaga, Ujedinjenih naroda i diljem svijeta, tada bi vjerojatnost oslobađajuće, ili što povoljnije konačne odluke suda za Hrvatsku (Praljka) bila znatno veća, nego ovako kada se Hrvatska praktično potpuno prepustila stranim interesima. Bilo bi korisno za usporedbu znati koliko je potrošeno za informiranje svijeta o istini o ratu u Bosni i Hercegovini, a koliko na proteklim izborima za predsjednika republike. Istodobno Slobodan Praljak, kao jedan od vodećih intelektualaca Hrvatske, uložio je sa svojim timom golemi napor da prikupi dokumentaciju iz što više izvora, obradi ju i iznese pred hrvatsku i svjetsku javnost. Do danas je objavio 17 knjiga, od kojih svaka obrađuje drugi aspekt ovog rata, od humanitarnog i zdravstvenog djelovanja do počinjenih zločina.
Svi rezultati su prikazani na njegovoj web stranici i svakomu dostupni. Jeste li gledali? Je li vas tko potaknuo? Jeste li kako reagirali? Istodobno je general Praljak ove knjige i tiskao i poslao svim akademicima, Vladi, političkim strankama, javnim osobama, medijima… Nitko ne može reći da nije znao. Zapazio sam jednu značajnu reakciju. Među ostalima objavio je i knjigu rušenju starog mosta u Mostaru. Prije toga on osobno je nekritički napadan kao krivac (zločinac) za rušenje i to od strane medija, pojedinih političara i nekih intelektualaca. Nakon knjige zašutješe. Uopće, nakon njegovog napora mnogo se manje govori o hrvatskoj „agresiji“ na Bosnu i Hercegovinu. Bilo bi vrijedno istražiti objavljivanje istupanje prije i poslije knjiga. No svakako najznačajniji utjecaj bio je prekid negativnog reagiranja, a uopće nije došlo do pozitivnog. Zašto je Sabor nijem? Zašto Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, sveučilišta, Hrvatska televizija…, zašto nisu održali ozbiljni skup na kojem bi razmotrili sve radove, njihovo značenje i predložili moguće djelovanje. Zašto se nisu povezale organizacije branitelja i hrvatske državotvorne organizacije u takvu nastojanju? General i gospodin Slobodan Praljak dugi je niz godina Hrvatskoj davao što je smatrao dobrim za Hrvatsku, a sebi dostupnim. Više puta u dugom je razdoblje i na toliko mjesta izložio svoj život, aktivno je djelovao diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izložio se dugogodišnjem suđenju i zatvoru, postao je nositeljem obrane Hrvatske od klevete, globalnog širenja istine i buđenja hrvatske odgovornosti. U to je uložio i koliko god je mogao vlastita sredstva djelovao uvijek bez kalkulacija rezultatom i ne traži osobnu sreću.
General i gospodin Slobodan Praljak smatra da je Bog stvorio čovjeka da nosi svoj križ i zalaže se za opće dobro bez obzira na posljedice. On za razliku od Vlade, oporbe i medija smatra da je stanje u Hrvatskoj odlično (u tome se slaže s Newsweekom), a problem je u našem mentalitetu. Imamo slobodnu državu pa sada i mi trebamo postati slobodni ljudi.
ODGOVORNOST PREDSJEDNIKA REPUBLIKE
ZA PRAVOMOĆNOST, PRAVEDNOST I ISTINU
Posljednjih dana Predsjednik RH (i drugi) javno obrazlaže zašto je moralno i obvezno da se nakon pravomoćne presude generalima Glavašu, Blaškiću, Norcu, Zagorcu… koji su obranili Hrvatsku oduzmu odlikovanja i činovi. Iz istih razloga ne bi smio za svoga savjetnika imenovati pravomoćno osuđenog za klevetanje drugog čovjeka. Predsjednik bi se trebao maksimalno založiti u obrani nedužnosti (što je potrebno u političkim procesima) hrvatskih generala, branitelja i prvog predsjednika, dok im se sudi i kad ih smatra krivima, dok se ne dokaže suprotno. Bilo bi mi drago da nam se pridružio za vrijeme dok smo dvije godine na suđenju Glavašu i ostalima sjedili uz članove obitelji i branitelje, jer bi vidjeli da je suđenje za javnost bilo gotovo zatvoreno, dok je istovremeno suđenje u Haagu bilo globalno otvoreno, da se nije poštivalo međunarodne propise o štrajku glađu, da je Glavaš praktično na temelju iskaza jednog mladog čovjeka, da se radilo o političkom obračunu, da spozna da će zapovjednici agresije na Hrvatsku ostati generali, a da će se hrvatskim braniteljima „morati“ oduzeti odličja i činove. Možda bi za vrijeme dugih sati suđenja shvatio da se zločini protiv čovječnosti čine i u agresiji i u obrani, da obrana bez zločina i nije moguća, ali i iznad svega da je agresija zločin, jer bez agresije nema zločina protiv čovječnosti i da je suprotstavljanja agresiji junaštvo naroda.
Dakle, generalu Blaškiću će biti oduzeta odličja i čin nakon obranjene Lašvanske doline. On je proveo u zatvoru 8 godina, a braneći se od osude na 45, prihvatio ponudu suda o trenutnom oslobađanju ako prihvati ma kakvu krivnju. Zbog spašavanja obraza svjetskog suda u zamjenu za vraćanje obitelji otetoga toliko potrebnog oca i muža.
Ugledni ljudi na poziv umirovljenog suca Vrhovnog suda R.H. Milana Vukovića i biskupa Mile Bogovića iz godine u godinu iskazuju, obrađuju i promišljaju suđenje u Haagu. Stvorili su djelo koje će trajno vrijediti, pokazali su i hrabrost i odgovornost, ali vlast njihovo djelo nije pretvorila u snagu države. Duga je povijest političkih suđenja i progona nad Hrvatskom i njezinim ljudima. Da hrvatski narod, pojedinačno i zajednički to nije stoljećima trpio i borio se, Hrvatske danas ne bi bilo. U svijetu je Gandhi osuđen na zatvor, nakon Marša soli, jedne od najznačajnijih akcija dobra u 20. stoljeću. Churchil ga je nazvao zločestim fanatikom koji želi unijeti u Indiju kaos krvi i da je odnosima s orijentalnim rasama pogrešno ignorirati ili prikrivati ogromne razlike. Podsjećam da su godine i godine u zatvoru proveli Nelson Mandela, Jomo Kenijata, Alojzije Stepinac i toliki drugi. Svaki koji želi provesti i ostvariti „udruženo djelo dobra“ slobode vlastitog naroda, zna da će proživjeti godine patnje, nerazumijevanja, progona, osuda i zatvora.
PRIDRUŽIMO SE PRALJKU
Gospodine Predsjedniče RH, hrvatska povijest je puna pravomoćno, a nepravedno osuđenih. Rado bih da vas to potakne na zauzimanje za povećanje pravednosti, a ne samo poštivanje pravomoćnosti.
Gospodine Predsjedniče RH, vaša je dužnost i odgovornost da uz puno informiranje javnosti branite optužene generale, pokojnike i samu Hrvatsku. U tu svrhu imenujte savjet uglednih i nezavisnih javnih osoba, da vam to predloži, svaki pojedinačno i svi zajedno, kako da se bar sada pokaže ozbiljnost i odgovornost. Pozivam sve vas, koji podržavate ovaj tekst, da Predsjedniku RH uputite pismo sljedećeg sadržaja:
„Gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske, kao hrvatski građanin tražim da primite dr. Slobodana Langa, i zahtijevate da vam predloži ljude koje koji će vas savjetovati o unaprjeđenju obrane Hrvatske i informiranje javnosti o istini.“
Ovakvo pismo potpišite, potaknite znance na isto i kopiju pošaljite Hrvatskom listu. Ovim se tekstom, odazivam pozivu generala Slobodana Praljka da mijenjamo hrvatski mentalitet.
AMAC-Hrvati/Spectator: Dobro jutro, gospodine RibićuUtorak, 31 Kolovoz 2010
dr. Slavko Kulić je jedina naša nada
Citiram ovu ključnu misao gosp. Spectatora:
'U ovoj državi postoji jedna jedina osoba koja razumije sadašnju Hrvatsku, njezine sociološke, etičke i moralne mape, na osnovu kojih se formira svaka politika pa onda i ekonomska. Kad bismo uspjeli honorarno zaposliti danas penzioniranog predsjednika Malezije, uz doktora Slavka Kulića iz Ekonomskog Instituta, možda bismo se mogli nadati vraćanju sa sadašnjih stranputica na put koji nekamo vodi'.
Točno tako!!
Međutim, naša premijerka J.K. kao da nikad nije ništa čula o dr. Slavku Kuliću, a kamo li nešto od njega pročitala. Pa neka malo prolista knjigu Prof.dr. Slavka Kulića 'Liberalizam i socijaldarvinizam' iz 2004.g., umjesto da sluša njegovu nasljednicu na čelu našeg ekonomskog instituta dr. Sandru Švaljek! Ta koja je pala s Mjeseca pravo u Jacine Banske dvore!
Da Jaca ima imalo pameti poslušala bi gornji citat i savjet gosp. Spectatora!
Dakako, slažem se i s mnogim drugim ocjenama gosp. Spectatora, a naročito s ovom:
'Hrvatska za razliku od Malezije ima administraciju u kojoj nitko ne zna na geografsdkoj karti pokazati gdje je Malezija, a kamoli pozabaviti se njezinom ‘originalnom ekonomskom politikom, primjerenom njezinim okolnostima'. Šukera koji misli da dokazuje vlastitu mudrost i vrlinu proizvodeći rebalanse na tekućoj vrpci, Kosoricu koja ne zna ni tko joj glavu nosi, a kamoli sposobnu za političke ili ekonomske iskorake, a u pozadini Sanadera koji je ‘nestao' iz politike zato jer Angela Merkel nije mogla podnijeti suradnju s političarem koji se po svojem političkom habitusu može mjeriti jedino s nigerijskim plemenskim poglavicama.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
* * * * *
A evo i novog komentara gosp. 'Ognjištara' na isti tekst gosp. Spectatora na portalu AMAC-Hrvati:
31-08-2010 23:05
Dr Mahathir Mohammad
Citiram Spectatora: 'jedini zapravo preživjeli vitez jest Malezija koja je zahvaljujući svojem neizmjerno mudrom predsjedniku prije desetak godina povukla poteze zbog kojih su autora nabijali na križ'.
Evo glavnih postignuca Dr Mahathira:
Dr Mahathir Mohammad Major Achievements for Malaysia.
1. Manage to exclude Malaysia to borrrow from IMF during 1997 Asian financial crisis
2. Launched vision 2020 in order for Malaysia to be developed country in year 2020
3. Brought Malaysia to the world level in political arena
4. Built Malaysia new administration centre at Putrajaya
5. Changed Malaysia from agriculture based country to industrial and services oriented country
6. Less depending on neighbouring country port by contructed our own major ports like Tanjung Pelepas and West Port. This help Malaysia to reduce foreign currency outflow.
Suprotno ocekivanom, politika Dr. Mahathira je dobro poznata uskom krugu hrvatskih patriota, Ognjistaru barem petnaestak godina.
Isto je tako, premda prividno ne vezano, Gotovina oznacen kao glavni cilj Haaga, barem dvije godine prije ikoga. Isto je tako prvi puta upotrebljena sintagma Haasko Novo Mesto, kao i sintagma Najvazniji zivi Hrvat.
U jednom sam se mnogu puta uvjerio, sa zaprepastenjem: neznanje osoba na sluzbenim polozajima je neopisiva! Vecina jos danas ne zna ono sto su 'ognjistari' znali prij 15 ili 20 godina! Kao da je (protu)hrvatsko vodstvo izabrao perfidni Albion!
(Crkva tuče po magarcu koji je već krepao, po komunizmu,
umjesto po ljudima koji su odgovorni ..’ (Don Ivan Grubišić)
JE LI DON GRUBIŠIĆEV MAGARAC DOISTA KREPAO ?
Don Ivan Grubišić ima, na prvi pogled, pravo kada kaže da je komunizam krepani magarac no, nije u pravu kada želi sugerirati da se u vrhu HDZ-a i SDP-a, ali i u HNS-u, IDS-u…radi o nekim drugim ljudima, nekima koji su bili nitko i ništa u bivšem sustavu i koji nisu danas iznad stranački i interesno povezani na temelju i zahvaljujući zajedničkoj jugo - prošlosti.
Taj svećenik bi trebao, nadam se, ipak priznati totalitaristički i zločinački karakter jugo – režima. Kao sociolog bi pak trebao znati da u sustavima koji se temelje na jednoumlju i diktaturi ne postoji, među ostalim, ni, od zakonodavne i izvršne vlasti, nezavisno sudstvo, odnosno pravosuđe.
U Jugoslaviji se je izvršna vlast izravno miješala u pravosuđe i to od samog imenovanja sudaca pa do, od njih izricanih, presuda. Na sudovima nisu mogli biti zaposleni suci koji nisu uvažavali totalitaran karakter režima i njegove, tome podešene, zakone, a koji su zabranjivali slobodu medija, političkog organiziranja, slobodnog izražavanja mišljenja…dakle kršenja temeljnih ljudskih prava. Zakon je bio vrlo strog posebice prema onima koji su dovodili u pitanje teritorijalni integritet države, vodili antijugoslavensku i ‘antisocijalističku’ promidžbu, a za organiziranu aktivnost rušenja ‘samoupravne, socijalističke, nesvrstane, federativne republike Jugoslavije’ bila je predviđena i smrtna kazna!
E sada kada bi, u tom kontekstu, svećenik, sociolog, borac za ljudska prava i slobode…don Ivan Grubišić otvorio stranicu Vrhovnog suda Hrvatske i pogledao životopise svih sudaca, njih 42, morao bi primijetiti da NITI JEDAN nije postao sucem nakon 1990. već da su SVI DO JEDNOGA sucima postali u jugo-diktatorskom, boljševičko-fašističkom totalitarnom režimu!?
Jedan je čak rođen još daleke 1939. godine, nekolicina četrdesetih, a većina pedesetih godina prošlog stoljeća!? Je li kod ovih presudno jesu li oni formalno bili u partiji ili ne? Mislim da nije, štoviše uvjeren sam da nije!
Suci spadaju, općenito, u najmračnije likove totalitarističkih sustava ma kako mi te sustave formalno ili stvarno nazivali!
Zanimljivo kako u Hrvatskoj nije, još 1995. godine, nitko mogao suditi tko nije imao 10 godina sudačkog iskustva!? Za to se je pobrinuo V. Šeks sa ‘drugovima’ iako je 80-tih slovio kao ‘protivnik jednostranačkog režima’!? Kada je Račanova vlast utemeljila USKOK na njegovom čelu nije mogao biti onaj koji nema barem 20 godina radnog iskustva u policiji!? Dakle tko nije bio i milicajac…!? U pravosuđu je samo napravljena ‘rokada’, ali struktura je u potpunosti ostala ista kakva je bila i prije 1990. godine!?
Tko su danas ‘najprominentniji’ i NAJUČINKOVITIJI odvjetnici? Oni koji su današnjim sucima bili kolege u tadašnjem jugo - pravosuđu! Što je radio u bivšem sustavu onaj snagator i nasilnik koji tuče ženu i (tuđu) djecu, a danas je milijunaš u eurima? Ili onaj njegov 150 kilograma težak kolega sa piskavim glasom?
Kritičari i protivnici Franje Tuđmana mu stalno spočitavaju pretvorbu i privatizaciju kao najveći grijeh, svjesno ‘zaboravljajući’ da je pretvorba započeta još za vrijeme Ante Markovića i da je u svemu tome ključnu ulogu odigralo upravo pravosuđe, odnosno ti i takvi sudovi, a ne Franjo Tuđman koji je u to vrijeme bio primarno okupiran utemeljenjem, međunarodnim priznanjem i obranom (oslobađanjem) Hrvatske!
U sjeni, tada, neophodne politike pomirbe, drugovi su legalizirali pljačku svojih, gotovo do jednog, tzv. tehno – menadžerskih i integralno – jugoslavenskih kolega iz bivšeg režima!
Pomirbu su ‘kvalitetno’ izigrali, opljačkavši onaj iseljeni dio hrvatskog naroda, zatvorivši im vrata povratka i investiranja u Hrvatsku i tako uspjeli razbiti jedinstvo hrvatskog naroda oko temeljnih pitanja, a što je pokojni Predsjednik uspješno uspostavio! Zašto? Samo zato da bi održali i osigurali monopol u svim segmentima društva! A za to je, prije svega, nužna gospodarska moć! No, kako je ta neojugoslavenska struktura naučila jedino UPRAVLJATI i NADZIRATI ona se u vremenima teške i dugotrajne, do sada nikada viđene i proživljene, krize, koja je zapadnu uljudbu dovela do ivice propasti, naravno ne snalazi i lagano gubi svoju moć i položaj iz razloga što ne zna RAZVOJNO razmišljati.
Zbog toga su se drugovi uzbudili, zbog toga reagiraju ekstremno senzibilno i osjetljivo kada se samo spomene mogućnost povratka TUĐMANIZMA u HDZ, jer se boje gubitka monopola koji drže već punih 65 godina! A to vrijeme neminovno dolazi jer drugoga izlaza Hrvatska nema! Bez ponovnog stvaranja jedinstva cjelokupne hrvatske nacije, bez iskrenog, poštenog i čvrstog povezivanja dviju polovica hrvatske nacije, one iseljene s onom u matici zemlji, Hrvatska se ne može i neće moći kvalitetno suprotstaviti izazovima katastrofalne svjetske financijske i gospodarske krize, koja je tek pokucala na vrata.
To je zapravo pravi teren na koji se treba usmjeriti ozbiljna javna diskusija i uopće politika, a ne na teoretsko razglabanje o komunizmu i antikomunizmu, o partizanima i ustašama!
Katolička crkva treba pomoći da se HDZ otvori, demokratizira i iznova KROATIZIRA, jer za sve eksperimente sa malim strankama i glasovanjem za njih (pogotovo bez novaca i karizmatičnih osoba) bojim se da više nemamo vremena! ( male stranke i ugledni pojedinci trebaju između sebe oformiti koaliciju koja bi postizborno koalirala sa HDZ-om koji se je vratio politici dr. Franje Tuđmana i HSS-om, identično kako je Račan došao na vlast).
Katolička crkva se treba zauzeti za LUSTRACIJU barem u pravosuđu, posebice u ovom trenutku kada se otvara poglavlje 23. u pred pristupnim pregovorima s EU! Zar Hrvatska ne treba učiniti ono što rade Rumunjska i Makedonija npr.?
Ne smijemo dozvoliti da itko eksperimentira sa sutrašnjicom hrvatskog naroda i njegovom državom. Svejedno zovu li se oni Sanaderi, Pusićke, Grubišići, Goldsteini ili Pupovci, Šeksi i ostali koji su većinom samo transmisije nekih stranih interesa na crti politike koju su nekada vodili mađaroni, autonomaši, austrofili, ‘Jugoslaveni’…!
A upravo to sluganstvo i podređenost stranim interesima i jest zapravo, u slučaju Hrvatske, onaj Grubišićev stvarni MAGARAC KOJI, NA ŽALOST, JOŠ NIJE KREPAO!
Hip-Hop je kulturni pokret koji ima svoje korijene u afričko-američkim getima u New Yorku 1970-ih godina i od tada je se razvio u globalnu subkulturu urbane omladine. Zbog svog porijekla se Hip-Hop smatra kulturom ulice. Izvorni, sastavni dijelovi (tzv. četiri elementa) Hip-Hop kulture su Rap (Glazba rimovanja u tempu govora), DJ, B-Boying (Breakdance) i grafiti sprejanje.
U 1990 godinama su stihovi Rap glazbe većinom posvećeni životu američkih crnaca iz raznih geta diljem SAD-a od New Yorka (Eastcoast) do Los Angelesa (Westcoast).
Tematika Rap stihova je često o problemima sa kriminalom i drogom, neki se odriču istoga, drugi to podržavaju i veličaju kao dobro.
U svojoj glazbi Reperi rabe kontroverzne riječi, često i jedan protiv drugoga kao Motherfucker (ovu riječ je bolje ne prevoditi!), Bitch, (ne doslovno…) Dogg (Pas, u rap jargonu znači nešto kao prijatelj, kolega), Ganja (Mariuhana), Hustler (Netko tko kroz ilegalne aktivnosti zarađuje novac kao što su prodaja droge ili prostitucijom), Killa (Ubojica), Nigger (Uvredna riječ za crnca negroidne rase, u Hip-Hop jargonu znači prijatelj), O.G. (Original Gangster), Playa (Muška kurva).
Hip-Hop kritičari vide u današnjoj Hip-Hop sceni, veliko odstupanje od izvornog oblika: Originalni Hip-Hop, bavio je se socijalnom nepravdom u kojoj je crno stanovništvo živjelo u getima New Yorka. Međutim u današnjem Hip-Hopu se većinom veliča nasilje, oružje, psovke, agresivnost, droga, svodništvo, prostitucija a time promovira kriminal među maloljetnicima, umjesto poboljšanje socijalne situacije vlastite zajednice. Kritičari tvrde, da trenutni Hip-Hop umjetnici u glazbi, vide samo mogućnost da zarade novac i plasiranje u Chartsima, kao i da stvore "Gangster imidž" oko- sebe (Odjeća, izgled, iskazi).
Nadalje, kritičari napadaju promociju droge u Rap video-spotivima. Umjetnike se optužuje da nisu dobar uzor i primjer omladini, jer Hip-Hop kultura stvara nerealnu sliku života. U video-spotovima Rapera se vide vile, zgodne žene, kristal šampanjac (Boca košta oko 150 Dollara) i skupa auta, mladi ljudi su tom fatamorganom toliko zaluđeni da su spremni preko leševa ići za ta "Bogatstva" (Tome svjedoči ogromna kvota ubojstava u crnačkim kvartima u SAD-u).
Kroz Američko-Britanski Imperijalizam i US kanale kao MTV je Hip-Hop kultura stigla u Europu pa i u Hrvatsku. Bolesna Braća, Stoka i Nered su samo neka od imena u hrvatskoj Hip-Hop sceni.
Američka kultura droge, psovke, nasilja, i pornografije postaje sve jači dio zivota omladine u Europi, stoga su po uzoru na američke gradove smrti kao Harlem, Bronx ili Compton nastala geta i u europskim velegradovima Parisu, Londonu i Amsterdamu.
Samo je pitanje vremena kada ćemo kvartove droge i smrti imati i u Zagrebu, Splitu i Rijeci bude li nam Hip-Hop trend i dalje zahvatao naciju.
Hakave.org/ Mira Ivanišević/ Srijeda, 04. kolovoza 2010.
Mira Ivanišević
Koliko nas košta i koliko će nas još koštati Josipovićevai Vladina politika «dobrosusjedstva» i popuštanja?
Predsjednik Josipović je 11. srpnja 10. dao intervju austrijskom listu „Der Standard".
"Der Standard: Kod vašeg susreta sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem predložili ste da obje države odustanu od svojih tužbi, jedni protiv drugih, na Međunarodnom sudu
Josipović: Mi smo ustanovili da se problemi mogu lakše riješiti dogovorom nego tužbom. Ako bi mogli ciljeve tužbi, naime istraživanje sudbine nestalih, imovinska stanja i odgovornost za zločine postići i na drugi način, zbog čega onda nepotrebno trošiti vrijeme i novac?
Der Standard: Sud ne će ionako nikoga kazniti. Ali on može možda jasno reći koja je država za što kriva.
Josipović: Ne. Odlučuje o tome što ga pitamo, a to je u ovom slučaju: „ Je li bio genocid ili ne"? Ali genocid je jedna veoma uska kategorija. Što se tiče Bosne, Sud je od mnogih tamo počinjenih zločina, samo masakr u Srebrenici priznao kao genocid."
Premijerka Kosor je na te izjave dala odgovor: „O tom pitanju odlučuje Vlada. A mi za sada ne razmišljamo o povlačenju tužbe".
Što će se dogoditi kada budu o tome razmišljali? Sve to je samo priprema građana na ono što će se eventualno nakon pritiska pojedinih država članica EU i dogoditi. Možda i tužba Srbije služi samo tom prepucavanju. A sve to je i na tragu haške optužnice protiv naših generala da je Oluja bila zločinački pothvat i da smo svi za sve jednako krivi, a pogotovo Hrvati koji su htjeli svoju državu.
Svi prešućuju da se u našoj tužbi ne radi samo o genocidu već i o naknadi za ratne štete, koje prema navodima u Dnevniku HTV-a od 14.3.2010. iznose 32,5 milijardi €.
Predsjednik Josipović se smatra svemogućim, jer vjeruje da će naplatiti te štete, bar djelomično, od Srbije koja nam ne vraća u posjed, prema ugovoru o sukcesiji, niti rezidencije u inozemstvu, jer navodno nema sredstava u svom proračunu za preseljenje svog diplomatskog osoblja.
Ili predsjednik Josipović uopće nema namjeru postaviti pitanje ratnih šteta, jer smatra da moramo i na taj način doprinijeti „miru na Balkanu" i ulasku u EU?
Predsjednik Josipović je veoma zahvalan predsjedniku Tadiću za vraćenu ikonu Bogorodice, kao simbolički čin povratka kulturnog dobra koje pripada Hrvatskoj. U jednom novinskom članku se navodi da je iz crkve u Dalju 1995. ikona poslana u Srbiju na restauraciju, a u drugom je navedeno da je bila pokradena. Da li je predsjednik Josipović upoznat koliko je crkvenog blaga i katoličkih crkava barbarski uništeno? Nisu se potrudili sve umjetnine niti pokrasti, već su ih trajno uništili. Nastala šteta samo u jednoj franjevačkoj provinciji iznosila je 12 milijuna eura. Smije li se uopće više o tome govoriti? Ili naši političari zbog pomirbe, novog bratstva i jedinstva o tome šute?
Sramotno!
Predsjednik Josipović, predstavnici mnogih stranaka i razni inozemni emisari pozivaju na povrat još 70 000 izbjeglica. U svim vladinim odlukama navedeni su „povratnici". Za iritiranje građana, a pogotovo onih koji nemaju riješeno stambeno pitanje su krive sve vlade i dosadašnji predsjednici i to zbog toga:
- što se ne pridržavaju rokova prijave za povratom
- što nisu definirali, u skladu s međunarodnim konvencijama, tko se smatra izbjeglicom, povratnikom, prognanikom ili ekonomskim imigrantom, pogotovo na područja izvan područja posebne državne skrbi.
- što nije donijeta odluka Da svi imaju pravo na povrat svog vlasništva i da ga dobiju u posjed, ukoliko je bilo dodijeljeno, zbog ratnih nepogoda, drugima.
Inozemne emisare se nije upoznalo s našim zakonom o prodaji društvenih stanova prema kojem su stanovi bili prodani zbog toga jer je Ustavom RH ukinuto društveno vlasništvo, a ne zbog toga jer su u njima stanovali stanari sa stanarskim pravom. Da se stanarska pitanja moraju rješavati prema našem zakonodavstvu, kako je i u Aneksu G Ugovora o sukcesiji i propisano. Komunističkim stanarskim pravom, načinom stambene izgradnje u komunizmu i načinom u tržišnom gospodarstvu, da stanarsko pravo nije bilo i pravo vlasništva jer bi se u tom slučaju svi stanari sa stanarskim pravom mogli uknjižiti automatizmom kao vlasnici i ne bi trebali stanove otkupljivati. (Možda problem leži u tome što naši političari ne znaju aktivno strane jezike pa su zbog toga u komunikaciji neaktivni).
Inzistira li naš predsjednik da se obnove Hrvatima svi stambeni objekti npr.u BiH? Ili se zadovoljava s Dodikovim pozivom Hrvatima „dođite braćo, ne će vam se ništa dogoditi, obnovite kuće svojim novcem"?
Jesu li svi predstavnici najviše vlasti, svjesni opasnosti od nepostojećih propisa i ne poštivanja postojećih zakona RH. U Večernjem listu od 19.07.2010. objavljen je članak „21 uvjet za EU". Između ostalog je navedena točka 18.: Zbrinjavati izbjeglice, bivše nositelje stanarskog prava.
Izgleda da se ustalilo mišljenje, uz pomoć domaćih političara, da je Hrvatska agresor na sve republike bivše SFRJ. Građani RH-e plaćajte svojim siromaštvom, bez radnih mjesta i stambene sigurnosti za sva zlodjela koja ste napravili bratskim narodima!
Može li se samo smiješkom, sviranjem klavira, pozdravljanjem turista, donošenjem ustavnih promjena i drugih važnih odluka bez referenduma, širenjem bratstva i jedinstva - ponovno na štetu Hrvata i ispričavanjem srpskim turistima, koji to i nisu, jer stanuju pretežito u obnovljenim kućama u kojima je ugrađena i moja kuna plaćenog poreza?
Uz izlazak na izbore, s nadom da će se pojaviti nova politička elita kojoj će prije svega biti bitan boljitak svih građana Hrvatske, preostaje nam samo još psovka kao izraz nemoći, a koju ne mogu tu upotrijebiti.
Mira Ivanišević
* * * * * *
Komentar Ante Rokova Jadrijevića:
'Stotina za stotinu,nikako drukčije, bio je naslov jednog od dva moja slična članka prije osam i devet godina, u vrijeme nemušte Račanove Vlade i njenog pokvarenog ministra vanjskih poslova, dalmatinskog Vlaja Tonina Picule.
Moj prijedlog je bio vrlo jednostavan: kada se u Banja Luku, Derventu, Odžake, Gradačac, Modriču, itd. vrati stotinu Hrvata, onda neka se u Knin, Benkovac, Obrovac, Kistanje ili Korenicu vrati stotinu Srba. Tako godinu dana ili dvije, dok se povrati dio povjerenja. Potom da se vrati tisuću Hrvata u svoje krajeve u tzv. Republici Srpskoj i isto toliko Srba u svoje domove u Hrvatskoj.......itd. I da se o tome sklopi Sporazum, uz četiri garanta: Hrvatske, Srbije, USA i Rusije!
Ali ne! Srbenda Picula je imao svoju 'viziju' vanjske politike, kojoj se Račan nije vidljivo odupirao. A tu je bio i moćni koalicijski partner Rade Čačić, koji je Srbima povratnicima „obnovio“, odnosno znatno rekonstruirao njihove kuće, čak i one koje nisu bile ni taknute u našem Domovinskom ratu! I to čak 35.000 tako „obnovljenih“ kuća!!
A što su recipročno dobili Hrvati u tzv. Republici Srpskoj? Dobili su izgon, prijetnje i ubojstva. U tzv. Republiku Srpsku se vratilo tek oko deset posto Hrvata. I to na svoj vlastiti trošak i uz minimalnu pomoć Račanove, Sanaderova i ove Vlade Jadranke Kosor.
Međutim, urušava se Londonska „Devil's empire“ koja je uvijek bila na strani Srbije – jer ima Boga! A jedna od Božjih zapovjedi jest da onaj tko drugome jamu kopa, sam u nju upada!
To bi se vrlo skoro moglo dogoditi i našem predsjedniku YU-sipoviću!
Motovunski filmski festival je festival SRBADIJE !
A propos Motovun film festivala, ja sam davno upozoravao udbaški 'Glas Istre' da je to ustvari srpski filmski festival, stvoren u režiji Srbende Rajka Grlića, bivše istarske podžupanice Loredane Bogliun-Debeljuh i njenog atašea za „kulturu“ Vladimira Torbice, mog bivšeg profesorskog kolege iz srednje škole „Vladimira Gortana“ u Bujama.
A ovo nije vic, nego istinita anegdota iz te škole: kad sam se jednog dana – na velikom odmoru – oko 10.50 sati vraćao iz školskog snack-bara i kada sam u profesorskoj zbornici prolazio pokraj njegovog stola (a on okružen svojim obožavateljicama, koje baš i nisu obožavale našu novu hrvatsku Državu!!), rekao je glasno Vladimir Torbica: „e, bogme, neće nam u Istri odlučivati oni koji nisu rođeni u Istri !“.
U zbornici je nastao tajac!
Ja sam se trgnuo i vratio korak unazad, pogledao Torbicu i oštro mu odgovorio: „E, Bogme, neće nam u Istri odlučivati ni četnička kopilad rođena u Istri !!“.
Profesor povijesti (!!??) Vladimir Torbica više nije dolazio u školu, ali mu je ravnatelj – stari udbaš Ivan Škoro (koji je dotad imao već 30 godina udbaškog staža!) svejedno isplaćivao plaću sve do kraja školske godine, to jest do 31. kolovoza 1994.
A baš na taj dan – 31. kolovoza 1994.g. – ravnatelj Ivan Škoro je meni kao svom profesoru devet najstručnijih školskih predmeta iz područja elektronike i elektrotehnike – dao otkaz !
* * * * * *
Nota bene: A nakon mene, ravnatelj Ivan Škoro je ubrzo dao i otkaze našem profesorskom kolegi Ivanu Božićeviću, prognaniku i mučeniku iz Šida, a nakon njega i našoj kolegici, profesorici Ivanki Skenderović, izbjeglici iz Subotice!
Poslije su zaredali otkazi kao na tekućoj vrpci – ukupno 28 Škorinih otkaza. A onda je u prosincu 2004.g. došao na red i sam ravnatelj Ivan Škoro!
Članak o toj „aferi Škoro“ (koja je odmah zataškana s Gedžinog Pantovščaka!!), odnosno o notornom i opskurnom udbašu Ivanu Škori, ponudio sam bio 'Glasu Istre' prije skoro šest godina, ali ga oni – iz „razumljivih razloga“ – nisu objavili. E, pa doći će uskoro i to vrijeme!
