nedjelja, 27. studenoga 2011.

Ustavni suci ulovljeni u neradu

Dragovoljac.com/ Ustavni suci ulovljeni u neradu/26. studeni/nov. 2011.

Ustavni suci ulovljeni u neradu

Autor Željka Godeč




Unatoč zatrpanosti suda, 8000 neriješenih predmeta, unatoč činjenice da za plaće Ustavnog suda građani daju 20 milijuna i 444.409 kuna, od čega na plaće samih sudaca odlazi oko 5,6 milijuna, ustavni suci na posao dolaze fakultativno. Kad im se hoće.

A uglavnom im se neće.

Globusovi su reporteri sedam radnih dana – između 11. i 21. studenoga – svakog jutra pred blistavom, upravo obnovljenom, palačom Ustavnog suda na Markovu trgu promatrali diskretno, iz prikrajka, kada suci dolaze na posao i kada odlaze.

Nalazi zabrinjavaju: trinaestero uglednih stručnjaka, pravna i moralna elita nacije, vrhovni tumači Ustava, kojima je iz proračuna dodijeljeno triput više novca nego Uskoku, rade prosječno jedan dan u tjednu. A čeka ih 8000 neriješenih predmeta...

Iznad vlasti je Sabor, a iznad Sabora je samo dragi Bog – to su nas godinama učili zastupnici, zaboravivši nam reći da iznad dragog Boga u Hrvatskoj postoji vlast nekog još jačeg i moćnijeg. Nedodirljivijeg. Sudaca Ustavnog suda. A postojanje ustavnih sudaca na njihovu radnom mjestu na Markovu trgu, pokazala nam je desetodnevna ”Globusova inspekcija rada”, jednako je teško dokazati kao i ateistima postojanje Boga.

Nekim danima u tjednu, dapače, Markov je trg prepušten samo tom dragom Bogu i savjetnicima ustavnih sudaca.

Dok neriješeni predmeti čekaju, suci uživaju privilegiju kakvu nema apsolutno nitko u Hrvatskoj, za razliku od svojih dužnosničkih kolega, za mirovinu rano spremnih ministrica i zastupnica, jednom kad zasjednu u fotelju ustavnog suda ostaju u njoj doživotno.

Iza divne, nove fasade Ustavnog suda s jedne strane vlada nerad, s druge strane strah.

Ono što hrvatska javnost dosad nije znala, a Globus je otkrio prateći sedam dana zaredom njihov, teško je to nazvati rad, jest da izabrana društvena elita – ona koja bi trebala skrbiti o zaštiti ljudskih prava, parlamentu, izborima, ustavnosti zakona, odlučivati o odgovornosti predsjednika države… čuvati interese građana i biti neovisna kontrola vlasti, nije baš zainteresirana za dolazak na posao!

Dapače, Jasna Omejec i njezine kolege, s plaćama od 16.350,00 do 19.493,68 kuna, na posao dolaze rijetko i neredovito.

Globusovi fotoreporteri od 11. studenoga do 22. studenoga, dakle u onom tjednu kad su suci na svojoj web-stranici svečano objavili da od 7. studenoga opet stoluju u preuređenoj palači na Markovu trgu, dežurali su od pola osam do pola deset ujutro. I suočili se s frapantnom stvarnošću ustavnog sudovanja: unatoč zatrpanosti suda, 8000 neriješenih predmeta, unatoč činjenice da za plaće Ustavnog suda građani daju 20 milijuna i 444.409 kuna, od čega na plaće samih sudaca odlazi oko 5,6 milijuna, ustavni suci na posao dolaze fakultativno. Kad im se hoće. A uglavnom im se neće.

Željka Godeč /J.list




#3 Ante Rokov Jadrijević 2011-11-26 19:30

Ukinuti Ustavni sud, ukinuti privilegije kasti sudaca - većinom 'diplomiranih kriminalaca'! Jedino oni idu u mirovinu sa 90 posto svoje posljednje plaće!

Sapienti sat!

Isto tako treba hitno rasformirati i Vrhovni sud R.H. koji nije nimalo 'samostalan', kako to propisuje hrvatski Ustav. Kazneni odjeli svih naših sudova su prepuni bivših suradnika UDB-e ili njihovih potomaka, tzv. 'dece komunizma'. S takvima Hrvatska nema nikakve pravne sigurnosti, a to znači ni budućnosti.

Lustracija, lustracija uber alles!!

Najbolji primjer je jučerašnja odluka DORH-a, odnosno Mladena Bajića, koji je odbio donijeti odluku o procesuiranju riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, zbog afere 'Riječke tržnice'.

A zašto?

Prije svega, zato što 'UDBA nas tuži, UDBA nam sudi'!

Drugo, da je podignuta optužnica protiv Vojka Obersnela, došlo bi se do inž. Damira Vrhovnika, bivšeg vlasnika brodogradilišta Viktor Lenac, koji je nakon propasti tog brodogradilišta, kupio Riječku tržnicu!! Naravno, sa svojim pajdašima iz propale (UDBINE !!) 'Riječke banke'. A u to je do grla bio uključen Slavko Linić, tvrdorukaš SDP-a.

Nije da to predsjednica HDZ-a Jaca Vlaisavljević Kosor ne zna!

Zna ona to, ali 'vrana vrani oči ne kljuje', zar ne?!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla

srijeda, 16. studenoga 2011.

Međugorje u Brazilu


Received by e-mail/ November 11, 2011 2:42 PM

From: Sanja Mastin
Sent: Friday, November 11, 2011 2:42 PM
To: 'ljubica'
Subject: FW: Svjedočanstvo o Međugorju

TRAGOVI:

DOVRŠEN PROJEKT BRAZILSKOG SVEĆENIKA KARIZMATIKA
Međugorje u Brazilu

piše Marijan SIVRIĆ

(Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA)


Brazilski svećenik karizmatik Eugenio Maria La Barbera Pirovano do 1987.
godine nije vjerovao u Međugorje i Gospina ukazanja.
Njegovo se stajalište
počelo mijenjati krajem osamdesetih godina, a u međuvremenu Međugorje je
postalo njegovo često utočište u koje dolazi i po više puta godišnje. U
razgovoru za Slobodnu Dalmaciju otkrio je neka od upečatljivih iskustava.


Kada ste prvi put čuli za Gospina ukazanja u Međugorju?
- Kao misionar u Sao Paulu u Brazilu, od jednog mladića iz moje župe prvi
put sam čuo za Međugorje. On je tada od mene tražio da o tome svjedoči u
mojoj župi, ali ja sam mu zabranio. Nisam vjerovao da se Gospa može
ukazivati u jednom nepoznatom malom selu u vrijeme komunizma. Drugi put čuo
sam o Međugorju kada sam boravio u Italiji 1985. godine.

Ipak ste u svibnju 1987. došli u Međugorje?
- Dvojica prijatelja su me nagovorila da pođem s njima. Prihvatio sam, ali
pod uvjetom da ništa ne traže od mene kao svećenika. U Međugorju, najprije
sam molio na brdu Križevcu. Padala je kiša. U jednom trenutku primijetio sam
da moj ogrtač nije mokar, dok su svi ostali iz grupe bili mokri. Priznajem,
preplašio sam se. Na vrhu, pomolio sam se Gospi. Rekao sam joj da činim
dobre stvari i da sam dobar svećenik, ali da je unatoč tomu moj otac umro od
raka kostiju, a moj brat u zatvoru...

I što vam se zatim dogodilo?
- Dan kasnije vodio sam skupinu na Podbrdo moliti krunicu. Na mjestu
ukazanja, pokraj križa, prišao mi je jedan gospodin i rekao: Imam po
zagovoru Gospinu odgovore na sva pitanja koja si postavio. Gospa mi je rekla
da si izvrstan svećenik, ali da ne možeš oduzimati vjeru, kao što si
zabranio mladiću da govori o Međugorju. Tvoj otac je u raju s tvojom majkom,
tvoj brat će izići iz zatvora. Gospa ima jedan plan s tobom u Brazilu iako u
njezina ukazanja još ne vjeruješ. Prije nego odeš iz Međugorja, Gospa će ti
dati osobni znak. Opet sam se preplašio. I pobjegao!

A kako je nastala Zajednica koju ste utemeljili u Brazilu?
- Kad sam drugi put došao u Međugorje, vidjelica Vicka je pitala za mene.
Uvečer sam otišao kod Vicke kući. Ona mi je tada prenijela Gospinu poruku;
trebam napustiti župu i posao koji radim te osnovati novu zajednicu u
Brazilu utemeljenu na Međugorju. Ne vjerujući u Gospin poziv, Vicku sam u
šali upitao u koju banku u Švicarskoj trebam otići po novac. Dan kasnije
dobio sam odgovor: - Novac koji ti je otac ostavio u nasljedstvo nije tvoj
nego Božji. Utroši ga za osnivanje Zajednice - rekla mi je Vicka.

I s tim novcem ste počeli graditi Zajednicu?
- Napravio sam projekt izgradnje crkve, samostana, kuće za goste, kuće za
laike, kuće za nezbrinutu djecu. Sve to smo i izgradili, pa danas skrbim za
150 djece. Zajednica se zove "Učenici Isusovi na slavu Očevu", a postoji već
deset godina. Mi smo jedina Zajednica koja je nastala na temelju Međugorja,
a koja ne živi u Međugorju. Ovu Zajednicu je odobrila Crkva, Vatikan.

Je li taj novac iz očeve ostavštine bio dovoljan da sve to izgradite?
- Nije. Za cijeli projekt trebalo mi je još 400.000 dolara. Vicka i sestra
Elvira su nedugo zatim došle u Brazil. Tada mi je Vicka rekla da prestanem
kukati i tražiti novac jer će Božjom providnošću sve biti riješeno. Nekoliko
mjeseci poslije, došao je jedan čovjek, Musliman, koji se preobratio na
katoličanstvo, a koji je izgubio desetogodišnje dijete. Rekao mi je da želi
pomoći Zajednici. Dao je sav novac za dovršenje projekta.

Kažu da vi imate i dar iscjeljenja?
- Za vrijeme mise dvoje djece me odvelo do njihove majke koja je bolovala od
dijabetesa i imala otvorene rane na nogama. Dok sam je blagoslivljao, rane
su se pred mojim očima zatvorile. Isus preko mene liječi. A tijekom misnog
slavlja, na kojem je bio i tamošnji mjesni biskup, izliječena je jedna
paralizirana i gluha žena.


Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA