Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla5. pros./dec. 2006.
Uredništvu «Hrvatskog slova»Komu Treba: Mr. Vincent Degert,
Uredništvu «Večernjeg lista»Šef Delegacije EU-a, Zagreb
Ministrici pravosuđa, gđi Ani LovrinPremijeru Ivi Sanaderu
DOKLE ĆEMO IMATI LAŽNU NEOVISNOST SUDSTVA?
Kako li sam bio u pravu prije skoro godinu i pol dana, kada sam 12. srpnja 2005.g. napisao svoj veliki publicistički članak «TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU»?!!! Nova «afera Marinović-Antičević» je sve moje postavke u tom velikom članku u svemu potvrdila! Drugim riječima, u svemu se potvrdio dojam hrvatske javnosti da je naše sudstvo tijesno povezano s organiziranim kriminalom, odnosno da se kriminal u Hrvatskoj institucionalizirao.
Stalna poštapalica predsjednika Mesića o navodnoj «neovisnosti našeg pravosuđa» najbolje se očitovala u još neriješenom «slučaju Glavaš», kao i u slučaju bombaškog napada na kuću Ivića Pašalića. Tu padaju u vodu sve lažne teorije o trodiobi vlasti u R.H. na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, jer se jasno vidi da se Mesić miješa u sve tri vlasti, Šeks se također miješa u sve, a samo Sanader na koncu uvijek ustukne pred svima! Tako imamo tri vanjske politike, tri zakonodavne i tri izvršne vlasti, s tim da Mesić i Šeks uvijek blokiraju Sanadera, kadgod im se nešto ne svidi u njegovim potezima izvršne vlasti! No ni tu nije kraj svemu tome, jer se u sve to miješaju još i OESS, MMF, a sada još i gosp. Vincent Degert, šef Delegacije Europske komisije u RH, koji bez ikakvog zazora upravo danas izjavljuje «Štrajk glađu je pritisak na pravosuđe». Kakvo «pravosuđe»? Ima li gosp. Degert blage veze o tome kakvo je doista naše «pravosuđe» i tko u njemu zapravo vlada?
Usuđujem se još jednom upozoriti na to, ovaj put gosp. Vincenta Degerta: u našem pravosuđu, odnosno u našem sudstvu, pogotovu u njegovim kaznenim odjelima i u državnim odvjetništvima, vlada Udba i Udbomafija, a o tome nešto više g. Degert može naučiti ako nabavi knjigu vrsnog slovenačkog intelektualca Ede Ravnikara:«UDBOMAFIJA», Založbe Slon iz Ljubljane, 1994.g. Tada će brzo shvatiti da mi nikad nećemo imati neovisno pravosuđe sve dok se u našem pravosuđu ne provede radikalna lustracija, baš onako kako to sada čine braća Kaćinski u Poljskoj! Ili još bolje, onako kako su to uradili u Njemačkoj nakon ujedinjenja, 1991./92.g., kada su svi kazneni suci u bivšoj Istočnoj Njemačkoj dobili otkaz, a svi građanski suci dobili novi trogodišnji probni rok!
Ukratko, naša najveća dilema glede našeg «pravosuđa» jest: Hoće li gosp. Sanader, kao neupitni vođa našeg Euro-projekta, uspjeti utemeljiti, odnosno ustanoviti europsku pravnu državu u Hrvatskoj, ili će ona i dalje ostati ovakva ista «balkanska pravna država»!
Moj današnji odgovor gosp. Degertu je: «Štrajk glađu jest pritisak na Udbomafijaško pravosuđe!», jer je to jedini način da se baci jače svjetlo na naše korumpirano pravosuđe, kakvo je bivša ministrica našeg «pravosuđa» Ingrid Antičević-Marinović ostavila u naslijeđe gospođi Vesni Škare-Ožbolt, a ona isto takvo, skoro netaknuto, proslijedila gospođi Ani Lovrin!
Gospodine Degert, pored navedenog, pročitajte i članak objavljen u «Vjesniku» 2. studenoga 2006.g. «Grčka: Operacija «Čiste ruke» protiv korupcije/ Veliko pospremanje u grčkom pravosuđu», pa tek onda počnite pritiskati Sanaderovu vladu, a još više predsjednika Sabora R.H. Vladimira Šeksa, kao glavnog Zloduha današnjeg hrvatskog pravosuđa, da se ista takva «operacija čiste ruke» najhitnije provede i u našem «pravosuđu». To je naš zajednički interes, kako interes EU-a, tako i cijelog hrvatskog naroda. A to je ujedno i najbolji način kako da popravite slab rejting EU-a u očima i u duši hrvatskog naroda!
A sada nešto više o montiranom «slučaju Glavaš». Da je naše pravosuđe doista neovisno, onda bi jamačno na istoj optuženičkoj klupi, uz generala Branimira Glavaša, morao sjediti i njegov nadređeni («politički komesar») Vladimir Šeks, barem po istoj onakvoj «zapovjednoj odgovornosti», po kojoj se sudilo generalu Tihomiru Blaškiću i Dariju Kordiću i kako se sada sudi grupi hrvatskih generala i političara iz BiH (grupa generala Sl. Praljka), te generalu Anti Gotovini, generalima Markaču i Čermaku.S druge strane, ključno je pitanje u slučaju generala Glavaša ovo:
1./- je li ratno ubojstvo ratnih zločinaca (srpskih snajperista, KOS-ovaca i Udbaša-diverzanata, sabotera i raznih vrsta špijuna) – također ratni zločin?
2./- u kojoj su to gradskoj gerili takvi ratni zločinci agresora nosili (tuđe) vojne uniforme?
3./- po kojim su to kriterijima takvi neprijateljski agenti i zločinci bili «civili» ili «civilne žrtve»?
Bivša komunistička štampa u Hrvatskoj vrši stalni i ogromni pritisak na naše pravosuđe, da sudi (samo) našim ratnim generalima i ostalim hrvatskim braniteljima, kako bi se Hrvatska stalno držala na optuženičkoj klupi. Bivšim komunističkim novinarima i udbašima je, kao, sasvim normalno da samo jedna strana u Domovinskom ratu dobiva oprost, i da se toj strani ne sudi (primjerice za masovni zločin u Širokoj Kuli, u Škabrnji, u Saborskom, u Ćelijama, u Berku, Sotinu, itd., te da nitko ne spominje potrebu sličnog suđenja srpskim zločincima: snajperistima, KOS-ovcima i špijunima iz Osijeka, 1991.-1995.g. Njima je sasvim normalno da srpski ratni zločinci i dalje mirno šeću ulicama Vukovara i Osijeka, pa čak da traže i dobivaju državnu službu u našoj policiji i našem pravosuđu! A zašto se onda ne daje oprost i abolicija svima? Ili svima, ili nikome! To je još jedno ključno pitanje u «slučaju Glavaš», gosp. Degert! Tu bi se Vi osobno, a i Vaš stručni tim trebali najviše angažirati. Inače ćete ovdje biti percipirani kao još jedan «instant expert», kakvi su nam već dosadili i dojadili u OESS-u i sličnim « dušebrižničkim» organizacijama iz Europe, koje nas stalno opsjedaju po Hrvatskoj i brinu samo o povratku Srba i njihovim pravima, odnosno starim privilegijama..
A sada nešto o «Slučaju Marinović-Antičević», čudnom ortačkom paru, odnosno bračnom ortakluku iz Zadra. On bivši šef zadarskog SUP-a u vrijeme komunističke i velikosrpske okupacije u Hrvatskoj, sve do početka kobne 1991.g., a ona bivša ministrica pravosuđa u SDP-ovoj Vladi Ivice Račana. On glavni «capo Udbomafioso» u Zadru, zaštitnik najvećih kriminalaca i narkobossova i njihovih bandi u Zadru, glavni mafijaški «bankar», a ona njegova asistentica koja tvrdi da nije imala pojma o prljavim odvjetničkim poslovima svog muža! A on tvrdi da se nimalo nije miješao u posao svoje žene!? Ma je li?Ma, kako je bilo moguće da nam jedna takva žena i ortakinja jednog prevaranta, kamatara, poreznog utajivača, itd., bude ministrica pravosuđa, znajući dobro u kakve je sve druge prljave ortakluke ulazio njen muž! Kako je bilo moguće i to da nas jedna takva žena godinama gnjavi svojim sumanutim brbljarijama o tzv. «petom ortaku» u aferi Dubrovačke banke, znajući dobro u kakvom je prljavom ortakluku i sama učestvovala?!. A nakon pada s vlasti nas već godinama gnjavi njenim sumanutim tiradama u Saboru o moralnim temeljima društva i pravnim nepravdama koje vladaju u današnjem hrvatskom pravosuđu i hrvatskom društvu u cjelini.
Pitanje za sve: a kako su onda kao s neba njenom mužu padala njena ministričina pomilovanja njegovim glavnim pomagačima i klijentima? Onima koji su utjerivali njegovo kamatarenje, primjerice njegovom dužniku Draganu Špaleti. Kako je ona blokirala Špaletinu žalbu i to već punih šest godina? Kako su davane suglasnoti te čudne ministrice pravosuđa na temelju krivotvorenih dokumenata? Kako je njen muž prevario i opljačkao majku Ane Magaš, naplativši joj oko pola milijuna kuna za svoju neuspješnu obranu njene kćeri (ovo je uzeto iz sjajnog članka novinarke Jasne B. u «Slobodnoj Dalmaciji» od 8.11.2006.), koja je osuđena zbog ubojstva muža na osam i pol godina zatvora.
Inače, držim da je Ana Magaš bila žrtva svojeg ženskog promiskuiteta i da se tu nikakve B.a.b.e. ne bi smjele mješati u poslove našeg pravosuđa! Pravda mora biti jednaka za sve, pa i za Anu Magaš!
Ante Rokov Jadrijević
P.S.: dakako, nitko od gornjih adresa nije objavio ovaj tekst.
Novinar VjesnikaVlado Rajić je 12. travnja 2006.g. napisao članak “Ukida se sedam Županijskih sudova”(s nadnaslovom: “Racionalizacija sudova”). Članak je po Vjesnikovom običaju polovičan. Zato i izaziva brojne (cenzurom izopćene!) reakcije. Polovičnost takvih Vjesnikovih tekstova proizlazi iz čudne uređivačke politike Vjesnika u posljednjih pet godina, koja daleko bolje tekstove “reagiranja” svojih čitatelja previše cenzurira ili ih uopće i ne objavljuje. Inače, tekst Vlade Rajića uopće nije loš. Naprotiv, dobro je došao, jer se bavi jednom od tri najbolnije teme u našoj današnjoj državi. To su, kako je pokazalo prošlotjedno ispitivanje javnog mnijenja: 1./ naša bahata državna birokracija, 2./ naše neefikasno pravosuđe, 3./ naši loši zakoni.
Ja bih taj redosljed postavio upravo obratno. Držim da su loši zakoni naša najveća rak-rana!
Idemo odmah “in media (st)res”! Glupo je ići u tzv. “racionalizaciju sudova”, uz ovako očajno loše hrvatsko novo zakonodavstvo! A ono nije slučajno tako loše. Naša moćna “pravna mafija”, uz svesrdnu pomoć HOK-a (Hrvatske odvjetničke komore) i naših mračnih paradržavnihinstitucija (prije svega Udbomafije!) uporno nam i spretno onemogućavaju da svoje zakonodavstvo uskladimo s Euro-Unijom. Naprotiv, oni insistiraju na poštivanju prepisanih Titovih satrapskih zakona, koji još uvijek štite one koje su komunističkom otimačinom 1946. i kasnije stekli tuđe kuće, stanove, oranice , vinograde, itd.. Ali, da ne bih previše široko zahvatio tu temu, ovdje ću se ograničiti samo na naše loše pravosudno zakonodavstvo. Naime, njega sam nažalost morao dobro upoznati, jer iz svoje kuće ne mogu iseliti jednog profesionalnog varalicu, švercera, kamatara i besposličara, koga štiti Udbomafija. Naime, njihovo tzv. “pravno vlasništvo”još uvijek ima prednost nad pravim vlasništvom! Zbog toga sam sasvim nepotrebno imao dvadesetak suđenja u Općinskom sudu u Bujama u protekle dvije godine. Tako mi se Udba ponovo osvećuje kao i 1981. i 1983.g., jer nisam nimalo poštivao njenog Svetog Satrapa Tita!
Još je i bivša ministrica pravosuđa bila najavila tzv. “racionalizaciju sudova”, kako bi stvorila privid da se u našem pravosuđu nešto konkretno radi. Njoj je taj privid, odnosno kakav-takav privid bio potreban, jer su joj neki moćnici (u vladajućojstranki i na Pantovščaku)zabranili i onemogućili da se uhvati u koštac s “organiziranim” kriminalom i korupcijom na najvišem državnom nivou. Umjesto toga, njoj je određeno da se bavi samo gruntovnicama (u korist stranaca iz EU) i ovrhama nad siromašnim građanima, koji tuđom krivicom nemaju novca za plaćanje ni najosnovnijih režijskih troškova. A ona je, bivša ministrica, nažalost od toga non-stop pravila medijsku “top-temu”!
Razjasnimo nešto već na početku. Ne može se naše pravosuđe mjeriti po pravnim EU-standardima, jer su naši zakoni najmanje triput lošiji od njihovih. Stoga je i kriminal u nas najmanje triput veći od njihovog (mislim ovdje precizno na Zapadnu Europu). Osim toga, ovdje je kriminal super zaštićen (naročito po našim državnim odvjetništvima, ali i od strane najodličnijih odvjetnika, ujedno naših vrhunskih “diplomiranih kriminalaca”).
Ukratko, primjerenije bi bilo mjeriti naše pravosuđe po (zaostalim) balkanskim pravnim standardima (što uostalom EU sasvim opravdano i čini, ne prihvaćajući recidive naše bivše i lažne komunističke “pravne države”).
Dakle, tzv. “racionalizacija sudova”bi mogla pričekati još najmanje četiri godine. Bilo bi krajnje glupo ukinuti sudove u Vukovaru i Gospiću. Umjesto toga bilo bi bolje kompletirati ih odjelima koji im nedostaju i ekipirati ih potpuno novim kadrovima, koji neće stalno i uporno opstruirati novu hrvatsku državu.
Drugo, ali ne manje važno (o čemu sam već pisao prije osam mjeseci, ali to “Vjesnik” nije htio objaviti). Prije svega treba “racionalizirati Hrvatsku”! Ovakve i ovako brojne županije su velik teret Hrvatskoj! Treba vratiti povijesne regije u našoj državi, a to bi najbolje bilo učiniti po načelu spajanja 3-4 županije u jednu. I vratiti kotareve, ali samo one velike. Primjerice, u Lici samo tri, u Istri samo tri, u Primorju samo dva, a u Dalmaciji najviše pet. Slično i u Gorskom Kotaru – samo dva. Na Kordunu samo jedan. I na Baniji samo jedan. Ukratko, u cijeloj Hrvatskoj najviše 35 do 38 kotareva.
Preostalim općinama smanjiti za trećinu njihova prava i nadležnosti. U mjesnim zajednicama postaviti poluprofesionalnog povjerenika općine (plaćenog samo dva do četiri sata dnevno).
E, onda se tek može pristupiti “racionalizaciji broja sudova”. Nikako prije toga. Stoga, pamet u glavu!
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)
P.S.: Ni Vjesnik, ni Fokus nisu objavili ovaj ili skraćeni tekst.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 2./3. siječnja 2006.
Uredništvu Vjesnika, Uredništvu “Hrvatskog slova”
MINISTARSTVO PRAVOSUĐA TREBA PREIMENOVATI U MINISTARSTVO PRAVDE!
Na kraju svake Stare godine, običaj je da predsjednik Vlade i Vladini ministri pokušaju pred licem javnosti podastrijeti godišnje račune svojih ministarstava i dati optimističku viziju nastupajuće Nove godine. Tako smo u Vjesniku (kojeg zbog sve jače cenzure sve rijeđe čitam!) 30. prosinca 2005.g. imali priliku pročitati intervju novinarke Biljane Bašić s našom ministricom pravosuđa, gđom Vesnom Škare-Ožbolt, u kojem ona vrlo optimistično najavljuje poboljšanje stanja u pravosuđu, koje je i dalje opterećeno nizom problema. Rekla nam je Ministrica pravosuđa: Detektirali smo pravosudne čepove, a to su zemljišno-knjižni, ovršni predmeti, te prekršaji. Prva dva čepa je podrobnije elaborirala, i to na vrlo zadovoljavajući način, ali se trećeg jedva i dotakla. Možda je to zasluga novinarke, koja nije potegla neko jače podpitanje, primjerice: kako osloboditi naše pravosuđe teške blokade koju nad njim vrši dobro umreženo i svemoćno paradržavno pravosuđe. Tko može i tko će se usuditi razmrsiti taj naš pravosudni Gordijev čvor? I dalje ogroman broj sudskih sporova završava zastarom, suci puno rade, a vrlo malo urade, dok desetine, pa i stotine milijuna dolara nestaju u fojbama političkog podzemlja – i nikom ništa! Tako su završile Dubrovačka i Riječka banka, tako je završilo brodogradilište Viktor Lenac, tako je završila Zagrepčanka i tako bih mogao nabrajati u nedogled!
Je li to dio grandiozne urote “pravne mafije” i moćne paradržavne Udbomafije protiv Republike (Hrvatske) i protiv (hrvatskog) Građanina?!!
S druge strane, naši sudovi troše gotovo svu svoju energiju na trivijalne stvari i na sitne ribe, a oštećena stranka im često služi kao ping-pong loptica, pogotovu ako se ta sitna ribica ne dopusti kinjiti i zlostavljati i ako drži do svog ljudskog dostojanstva, svoje časti i svoje čestitosti. Dakle, ako se uporno žali višim instancama. Najizrazitiji su takvi primjeri hrabre gospođe Vesne Balenović, hrabrog novinara Josipa Jovića, ali i stanovitog Semper Paratusa iz Brtonigle, koji će ovih dana poći na odsluženje čak tri različite kazne zatvora! Primjerice i za to što se pobunio protiv krivotvorenja prošlih lokalnih izbora u Općini Brtonigla! Dakle, pravo pitanje za našu Ministricu pravosuđa je trebalo biti: kako demontirati svemoćno pravosudno podzemlje, prije svega moćno pravosudno Udbomafijaško podzemlje, koje vrlo uspješno opstruira ili u beskonačnost odugovlači sudske procedure i procesuiranja, koja su nedavno jasno proklamirana, kao pravo na suđenje u razumnom roku, što je glavni imperativ koji nam već dugo nameće Europa, kao jedan od najvažnijih uvjeta za ulazak u EU.
Da se usudila, novinarka “Vjesnika” je mogla postaviti i malo oštrije pitanje o problemu nikakve ili pak vrlo labave odgovornosti onih nedostojnih sudaca koji posredstvom jednog dijela nečasnih odvjetnika, odnosno diplomiranih kriminalaca primaju mito za odugovlačenje, pa i potpuno opstruiranje nekih sudskih predmeta. To mito je doduše teško detektirati crno-na-bijelo, ali ga je relativno lako detektirati po postojanju potpuno nepotrebnih pravosudnih torti (ili kao u mojem slučaju P-20/04 Općinskog suda u Bujama - po velikom pravosudnom neboderu!!) (Ovo dakako možete izostaviti i preskočiti). Pravo pitanje je zašto nove sudske inspekcije ne krenu upravo tim putem, pogotovu ako oštećenik podnese niz žalbi baš na sumnjivu dugotrajnost suđenja, na prljave izvansudske nagodbe odvjetnika i suca, blokadu svog sudskog postupka, te plitko glumatanje pravne države suca i odvjetnika u sudnici! Time bi se otklonili sve češći prigovori EU-a zbog strašne neučinkovitosti našeg pravosuđa i nepodnošljive dugotrajnosti naših sudskih postupaka.
Dakle, ružna je činjenica da imamo pokvarenu pravnu državu, uz to često i drsku i bezobraznu, koja će biti najveća prepreka ulasku Hrvatske u Europu (naravno, ako u tome bude odlučivala ona čista, poštena i neiskvarena Europa, koja se prošlog ljeta oglasila protiv judeo-masonerijskog europskog Ustava!). Ta naša pokvarena, drska i bezobrazna “pravna država” se redovito i vrlo uspješno skriva iza često besmislenih i namjerno vrlo kompliciranih procedura (autora Šeksa i Arlovića), koje služe samo zato da zamagljuju i prikrivaju suštinu stvari, te tako (namjerno!) ostavljaju mnogo prostora za prljave sudske manipulacije i mućke, za razne intervencije moćnika izvan sustava (u cilju prikrivanja velikih i moćnih aktera vrhunskog kriminala), dakako sve to vezano i uz veliku korupciju. A suština stvari se skriva u vješto utkanom pravničkom raskoraku između pravde i tobožnjeg prava. Drugim riječima, stalno nam se sa sva tri vrha državne vlasti podvaljuje teza o potrebi ostvarenja vladavine prava, što je i u ovoj Novoj Hrvatskoj samo prozirni paravan za vladavinu pravne mafije i manjeg broja diplomiranih kriminalaca, naročito one pokvarene manjine u redovima HOK-a (Hrvatske odvjetničke komore), koja odlučujuće utječe na donošenje naših sramotno loših pravosudnih i drugih zakona. Nerijetko i idiotskih! A vrlo često i mafijaških zakona! Riječ je, dakle, o moćnom “fiškalskom & udbomafijaškom lobiju” koji se nametnuo HOK-u!
Nama naprotiv ne treba vladavina prava, nego vladavina pravde! Treba nam vladavina univerzalnih, odnosno moralnih zakona Božje pravde, a ne vladavina griješnih ljudskih zakona, jer se ljudski zakoni pišu, pa brišu, već prema trenutačnim interesima jednog manje ili više pokvarenog režima ili prolaznog doba. Primjeri naših loših zakonodavaca Vladimira Šeksa i Mate Arlovića nam to zorno potvrđuju! Stoga nam i nije više teško shvatiti otkud to da je vrhovni cilj u ovom našem sadašnjem pravosuđu postalo pravo, umjesto pravde. A nije nam se ni čuditi, jer je obojici ranije bio cilj ideološki utemeljeno pravo, a sada im je cilj stranački ciljano pravo. Rezultat nam je već unaprijed poznat: sva društva koja su počivala na takvoj pravnoj podvali loše su završila. Cilj zdravog, poštenog i moralnog društva mora biti Pravda, a put prema tom vječnom i uzvišenom (odnosno Božjem!) cilju mora biti trasiran i vođen pravom, ali ne bilo kakvim sumnjivim i prolaznim pravom, nego onim pravom koje je čvrsto utemeljeno na moralnim zakonima, koje smo naslijedili od svojih častnih otaca, naših častnih djedova i naših častnih pradjedova. Sve ostale sumnjive bjelosvjetske novotarije ostavimo njihovim perfidnim autorima, pa neka ih najprije isprobaju na sebi i na svojima.
Opasno je zamijeniti mjesta Cilju i sredstvu do tog cilja! Iskustvo boljševizma, fašizma, nacizma, staljinizma, titoizma i svih drugih vrsta komunizma je to potvrdilo. Samo sredstva koja su u skladu sa Ciljem mogu opravdati i sam Cilj! Ne može bilo kakvo pravo opravdati uzvišeni cilj Pravde. Odavno se zna da je pravo, nažalost, prečesto slaba zamjena i surogat za pravdu! Pa ako želimo i hoćemo olakšati funkcioniranje i nesmetan rad našeg pravosuđa i onih brojnih častnih sudaca u njemu, moramo što prijje početi mijenjati naše (namjerno!) loše napisane zakone. A tu nam ne treba prevelike pameti! Trebamo naprosto početi prepisivati i neznatno prilagođavati, te žurno usvajati EURO-zakone (što prije ili kasnije ionako moramo učiniti, isto onako kao što smo prije 25 godina morali usvajati zakone GATT-a, pa onda WTO-a, itd.). Jer dok kudikamo pravedniji europski pravni poredak ne dođe sa svojim zakonima u Hrvatsku, sasvim je izvjesno da ni balkanska Hrvatska neće ući u Veliku Europu. A neće nikad više ni u Mittel-Europu!
Stoga ponovo predlažem da se unutar sustava naše sudbene vlasti hitno osnuje posebni Ured za sudsku pravdu, odnosno Ured za Justitiu, koji bi morao početi racionalizirati naše namjerno nejasne i komplicirane pravosudne zakone, a neke jednostavno ukinuti, te početi primjenjivati daleko jasnije i racionalnije Euro-zakone! Time bi se zaštitilo naše poštene odvjetnike, koji su svakodnevno oštećeni zbog korupcije u našem sudstvu (ovaj pasus je bio citat iz mog cenzuriranog članka Kako dekriminalizirati naše pravosuđe, od 6. srpnja 2004.g., kojeg su odbili objaviti Vjesnik i Glas Istre). Citirat ću još nešto iz Vjesnika u to vrijeme: Mijenjajmo napokon neučinkovite zakone i donesimo učinkovitije, one koji će služiti hrvatskim građanima, a ne prevarantima i lopovima (gosp. Grgo Jelinić iz Zagreba), zatim i ovo: kao da je nekome stalo stvoriti kaos u zemlji i uspostaviti neokolonijalne odnose u Hrvatskoj (Ivan Radočaj iz Zagreba). A prije pola godine ja sam napisao onaj moj veliki članak Tko je pravi gospodar kaosa u našem pravosuđu, od kojeg je naglo počela moja Kalvarija! A ne bi ni počela da se “Vjesnik” samo usudio to objaviti. Šteta Vjesnika, koji je prije 18 mjeseci bio daleko bolji nego danas. Ali ni ovaj novi Sanaderov Informbiro u Vjesniku ne može još dugo trajati! Doći će i taj račun uskoro na naplatu!! I možda Vjesnik konačno odvede u stečaj.
Pravo pitanje koje je novinarka Vjesnika mogla i trebala postaviti gospođi Ministrici je: Postoji li u nas udruženi pravosudni kriminal ? I onda joj podastrijeti ponovo slučaj hrabre gospođe Vesne Balenović. A potom i pitanje: Tko vlada situacijama po našim sudovima? Jesu li to oni dobro poznati neformalni centri moći – starog kova?! A odgovor bi većina naših građana lako dokučila i bez njenog odgovora!
Slijedeća pitanja su mogla biti ovog tipa: otkud ovaj novi i povećani balkanski javašluk, nered, nerad i nemar u našem pravosuđu (uključujući i jedan dio ministarstva pravosuđa, onaj za građansko pravo, pom. Ministrice g. B. Koketija!) i kako ga prevladati.
A najvažnije pitanje našoj ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt postavit ću ja osobno: “A što tu može sama Ministrica?”.
Jednako tako ću na to pitanje sam dati odgovor: “Malo što ona može, jer je naš pravosudni sustav iznimno vješto i namjerno zakompliciran. Ministrica pravosuđa jedva da išta može samostalno odlučiti, a da joj se ne umiješa netko moćan sa strane, netko moćan s Pantovščaka, netko moćan s Markovog trga, ili naprosto netko moćan iz nekog od 15-tak velikih Udbomafijaških klanova koji "drmaju" Hrvatskom danas! Vidimo da su oni sve češće jači i od predsjednika naše Vlade, koji po njihovom diktatu hitro, iznimno hitro povlači sve one svoje ili Vladine odluke koje se tim moćnim Udbomafijaškim klanovima ne svide!
Jedino što naša častna Ministrica može, jest početi energičnije oduzimati sudske predmete od nedostojnih sudaca, te dislocirati nadležnost nedostojnog suda (!!!) izvan dosega lokalnog Udbomafijaškog klana, a onda novčano kažnjavati nedostojne službenike Božice Pravde! Dakle one koji se sasvim nepotrebno skrivaju iza formalnosti i pokvarene procedure, kako bi lakše pogodovali jednoj (moćnijoj) strani u sporu.
E, upravo na tom mjestu dolazimo do krucijalne točke: naše Ministarstvo pravosuđa treba što prije preimenovati u Ministarstvo pravde! Kao što je to u SAD: The Ministry of Justice! Ili u Italiji: Ministero di Giustizia! Upravo stoga što naši suci moraju uvijek imati na umu da je Pravda iznad prava, jer je Pravda božanskog podrijetla, dočim je pravo griješna ljudska kategorija. A Boga ne valja predugo ljutiti! Stari Soljženjicin je davno napisao: “Bože, ipak postojiš! Dugo čekaš, ali gadno udaraš!” (Jedan dan u životu Ivana Denisovića). Rezultat nam je dobro poznat. Stoga, čim pravo zariba i zaglavi, onda se treba hrabro okrenuti nepogrešivom zakonu Božje pravde! A to novi i puno bolji pravosudni zakoni moraju našim sucima omogućiti! Štoviše, morali bi to i propisati! Uskoro će to opet postati kristalno jasno. Bog se već silno razgnjevio i uskoro će opet podići svoj mač pravde! I tada će uskoro doći kraj činjenici da se čitav svijet ubrzano korumpira, kao posljedica judeo-masonerijskog kvazi-liberalnog načela: Laissez faire, laissez passer ! Uostalom, to se prije desetak godina najočitije pokazalo u Jeljcinovoj Rusiji. Nažalost se to isto preslikalo i u Hrvatsku, a najočitije u naše tzv. pravosuđe. Kao da smo nesposobni bilo što racionalno naučiti. Ili je ipak po srijedi neki Zloduh! Stoga kličem: podigni svoj mač Anđele!
Semper Paratus Prometeus Ante Rokov Jadrijević
P.S.: Doći će i taj račun uskoro na naplatu!! I došao je Sanaderu taj račun na naplatu već na slijedećim izborima u studenom iduće 2007.g., kada su Sanader i njegov Ministar financija Ivan Šuker morali napraviti lažni rebalans državnog proračuna od čak 5.5 mili-jardi kuna, kako bi mogli podmititi svoje buduće nove i stare koalicijske partnere, e da bi kako-tako, ciguli-miguli opet mogli skrpiti svoju novu vlast! Dakle, rečeno po naški dalmatinski: Tko ne plati kurvu, plati doktora!. Ima dakle doktora i nad doktorom Šarlatanom, rodom iz vlaških Dugobaba! A.R.J.
Inače, Vjesnik i Hrvatsko slovo ovo nisu objavili.
NE MOŽE BITI NA ČELU DRŽAVNOG IZBORNOG POVJERENSTVA
Uvodna kritika:
U cilju razbijanja neshvatljive jednostranosti Hrvatskog lista, jedinog lista kojeg uvijek kupujem i čitam,
jer jedini još nije «sanaderiziran» (što se posebno tragično vidi u sadašnjoj sudbini totalno «sanaderiziranog» Vjesnika!), hajde da se malo pozabavimo našim nepoštenim izbornim sustavom, nepoštenim mirovinskim sustavom,
najnovijim Šukerovim monetarnim trikom, kritičkim osvrtom na štetni stil pjevača M.P.Thompsona i stoga novom judeomasonerijskom hipotekom na Hrvatsku, te i netaknutom Mesićevom punom predsjedničkom sustavu, kao i brojnim drugim stvarima o kojima nitko ne piše na pravi način. Hajde, dakle, da zaveslamo malo i drugim veslom.
Hajde da malo zaveslamo i našim socijal-radikalnim veslom!
Tema prva: Nevjerojatnim mi se čini da još nitko nije reagirao na već više od dva mjeseca staru vijest
da će na slijedećim parlamentarnim izborima ove jeseni u Hrvatskoj na čelu državnog izbornog povjerenstva (DIP-a) biti gosp. Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda R.H., a da će njegov pomoćnik ili zamjenik biti dr. Ivica Crnić, danas sudac tog suda (i njegov bivši predsjednik). Hoće li gosp. Branko Hrvatin poslužiti samo kao najobičniji paravan za dr. Ivicu Crnića?!
Podsjetimo se: dr. Ivica Crnić je bio na čelu DIP-a (Državnog izbornog povjerenstva) na prošlim parlamentarnim izborima, te na predsjedničkim izborima u siječnju 2005., a i prošlim izborima za lokalnu samoupravu u svibnju 2005.g. I na svim tim izborima je bilo velikog «muljanja», naročito s biračkim spiskovima, na kojima se pojavljivalo na stotine tisuća neregistriranih glasačkih listića. I sam se dr. Ivica Crnić u svojim izjavama za tisak tomu, kao, tobože, javno čudio, ali ipak nije ništa poduzeo da to ispravi, nego je na kraju sve te izborne prijevare uredno svojim potpisima ovjeravao! Primjerice, sjetimo se samo posljednjih predsjedničkih izbora s početka 2005.g., u kojima je bilo upisano oko četiri i pol milijuna birača, premda je Hrvatska tada imala za oko sto tisuća manje stanovnika, a k tomu i barem stotinjak tisuća djece i maloljetnika. Pa ipak, za to je tiskano 700.000 prekobrojnih glasačkih listića, koji nisu nigdje bili evidentirani, što je inače bio primarni posao Crnićevog DIP-a. Dakle, podvala par excellence! Očito je da su tada za Mesića glasovala i Banjolučka, Drvarska, Glamočka, Bosansko-Brodska i ostala srpska groblja! A i srpske izbjeglice su glasovale dvaput: ujutro u Banja Luci, Drvaru, Glamoču, Bos. Gradiški, Bos. Brodu, Novom Sadu, Srijemskoj Mitrovici ili Beogradu, a popodne u Korenici, Plaškom, Gračacu, Kninu, Benkovcu, Obrovcu ili Vukovaru i Osijeku! Pa kada ni sve to nije bilo dovoljno, onda je oko ponoći istog tog izbornog dana došlo do velike izborne krađe nekoliko desetaka tisuća glasova od Borisa Mikšića, a u korist Jadranke Kosor, koja je u tim izborima namještena Mesiću kao žrtvena ovca, iako je kao njegov protivnik prethodno bio najavljen dr. Andrija Hebrang! I sve je to dr. Crnić svojim potpisom ovjerio!
Valja ponovo podsjetiti da je dr. Ivica Crnić bio osobno umiješan u aferu «Zagrepčanka», u kojoj je skupa s (bivšim?) udbašem Milanom Brezakom, tadašnjim direktorom «Zagrepčanke» i njegovim poznatim udbaškim partnerom iz Beča osobno «omastio» za veliki novac, a spominjalo se preko dvadeset milijuna kuna koje su netragom nestale. Zgodno se toga prisjetiti sada kada se na sva zvona zvoni i galami protiv generala Zagorca! Znači, ponovo povika na vuka, dok lisica meso odnosi.
Dakle, sada se ponovo vraćamo krucijalnom pitanju: može li čovjek, koji je bio s notornim udbašima umiješan u veliki gospodarski kriminal, biti ponovo u samom vrhu državnog izbornog povjerenstva? Možemo li mi Hrvati mirno promatrati još jedno udbaško izborno podvaljivanje, kakvo se ponovilo i u prošlim izborima za lokalnu samoupravu, i kakvo će nam se sasvim sigurno ponoviti i na slijedećim parlamentarnim izborima?
Da budem do kraja jasan i vrlo konkretan: hoće li i ove slijedeće izbore u Brtonigli voditi i nadzirati sutkinja kaznenog odjela Općinskog suda u Bujama Tanja Pr., koja je na prošlim izborima za lokalnu samoupravu u Brtonigli mirne duše dozvolila veliku izbornu krađu u korist IDS-a? Hoće li tu veliku izbornu krađu ponovo svojim potpisom potvrditi i dr. Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli (koji na našu sreću nije izabran u Ustavni sud R.H. prije deset dana, jer su glupi komunisti i još gluplji IDS-ovci bojkotirali glasovanje u Saboru R.H., dne 13. srpnja 2007.g.). Konačno, sve su ono gore svojim potpisima potvrdili i dr. Ivica Crnić u ime Vrhovnog suda R.H. i ustavni sudac Mario Kos. Osobno sam im se žalio kao oštećenik na tim izborima, ali uzalud! Upozoravam ponovo na sve to, jer želim da se moj hrvatski narod otrijezni od paklene političke propagande, koja dolazi iz brojnih brloga još uvijek nelustriranih udbaša, bilo onih po njihovim medijima, bilo onih koji još uvijek vladaju našim «pravosuđem». A to znači i našim izborima!
Konačno, postavljam najvažnije pitanje: Kako je još uvijek moguće da sve naše navodno «demokratske» izbore vode ljudi iz našeg najgoreg, odnosno najkorumpiranijeg državnog i društvenog sektora? Dakle, iz našeg korumpiranog «pravosuđa». Želim ovdje podsjetiti one koji to već znaju i poučiti one koji to još ne znaju: Odmah nakon ujedinjenja Njemačke, svi suci kaznenih odjela u bivšoj «Istočnoj Njemačkoj» (DDR-u) dobili su trenutan otkaz, pod sumnjom da su bili agenti STASI-ja, a svi suci građanskih odjela dobili su novi trogodišnji probni rok za dokazivanje svoje građanske ispravnosti, odnosno lojalnosti novoj, odnosno ujedinjenoj Republici Njemačkoj!
Mi to, dakako, ne možemo tako izvesti, ali bez lustracije nikad nećemo doći do izlaza iz tog mračnog komunističkog tunela. Lustracija je i danas «biti ili ne biti» nove hrvatske države!No, tko bi to, i kako mogao izvesti, kada su sve uzde u rukama restrukturirane Udbe, Udbomafije i udbomasone-rije, koje su se vratile na vlast 3. siječnja 2000.g., a sada sve više uzde u svoje ruke preuzima judeomasonerija!Zar smo gosp. Mladen Schwartz i ja jedini koji smo spremni to reći ovako otvoreno?
Samo nas istina može osloboditi! A ona je nažalost u Hrvatskoj ponovo okovana. Drugim riječima: «Sanaderizirana». A «kada su vojnikove ruke svezane, neposredna opasnost nije neprijatelj, nego uže koje vojniku vezuju ruke»! Nažalost, to je Sanaderovo uže!
Uoostalom, Sanadera je u najvišu političku orbitu lansirala udbaška frakcija HDZ-a (polovicom kobne 2000-te godine), odnosno onih 32 Manolićevih i Mesićevih «krtica», koje su oni ostavili iza sebe u HDZ-u početkom 1994.g., nakon neuspjelog parlamentarnog udara na predsjednika dr. Franju Tuđmana. Dakle, danas u HDZ-u vlada udbaška frakcija Vladimira Šeksa, a i druge njene «perjanice» su svima nama Hrvatima dobro znane, pa da ovdje ne ponavljamo njihova sramotna imena i prezimena. Stoga:
Smrt Udbofašizmu – Sloboda hrvatskom narodu!
Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
P.S. (29.rujan 2008.g.): iako je premijer Sanader bio obećao da će nakon (prošlih) parlamentarnih izbora oformiti buduće Stalno državno izborno povjerestvo, on to još nije učinio. A pred nama su naredni izbori za lokalnu samouprvavu! Znači, držati Sanadera za riječ isto je kao i držati ženu za riječ i Vraga za rep!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 14. 11. 2007.
Uredništvu amac.hrvati-amac.com
Komu Treba: Mr. Vincentu Degertu, amabasadoru EK/EU, Zgb.
(kako nam «Udbaška imperija uzvraća udarac!»)
MLADENA BAJIĆA ZA SUCA USTAVNOG SUDA R.H.!!( Kad može Aldo Radolović, može i Mladen Bajić!)
Nedavno je, prije tri tjedna, Aldo Radolović (konačno) izabran za suca Ustavnog suda R.H. Za one koji ne znaju tko je Aldo Radolović, evo uvodne informacije: dr. sci. Aldo Radolović je predsjednik Županijskog suda u Puli i na Pravnom fakultetu u Rijeci predaje jedan ili dva predmeta iz svoje struke. Ja sam ga nažalost dobro upoznao, jer sam upravo zbog njega, odnosno «zbog njegove pristranosti, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, i namjernog odugovlačenja sudskog postupka» (citiram moju Pritužbu protiv Radolovića predsjedniku Vrhovnog suda R.H. Branku Hrvatinu od 10. siječnja 2007.g., na koju još nisam dobio nikakav odgovor) prije tri dana u Općinskom sudu u Bujama imao već 26. suđenje u tri i pol godine. Naime, nikako ne mogu, već četiri godine, iseliti iz moje dvorišne kuće jednog notornog ... švercera, kamatara, zgubidana ... uz to i lažnog hrvatskog branitelja iz okolice Zadra, koji mi duguje već preko 130.000 kuna od neplaćene stanarine, uzurpacije čitave moje imovine, neplaćenih režijskih troškova, itd., jer našim Općinskim sudom u Bujama iz pozadine vlada jedan moćni i bradati udbomafijaški odvjetnik, od kojeg drhte i bježe gotovo svi odvjetnici na Bujštini! Navodno je taj «Bradonja» pobjegao iz Osijeka 1991.g., gdje je navodno bio zamjenik državnog tužioca. A pobjegao je čim je osjetio da mu je za petama general Branimir Glavaš. To je priča koju je taj «Bradonja» sam proširio po Umagu. Provjerio sam tu priču u Osijeku i pokazala se lažnom! Inače, taj je «Bradonja» morao pobjeći i iz Umaga u Portorož, čim je propala Manolićeva i Mesićeva parlamentarna urota protiv prvog predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana krajem proljeća 1994.g. A to je znakovito!
Naime, nimalo slučajno, tome Bradonji u svemu pomaže i Općinsko državno odvjetništvo u Bujama (ODO Buje), u kojemu stoluju sve neka poznata udbaška imena: jedno iz Pule i dva iz Doboja u Bosni. Žalio sam se ja zbog toga i Mladenu Bajiću, Glavnom državnom odvjetniku u Zagrebu, ali moš' mislit:UDBI SE ŽALIŠ, UDBA TE TUŽI, UDBA TI SUDI!Pa se ja pitam: kad može Aldo Radolović biti sudac Ustavnog suda R.H., zašto onda ja ovdje i sada ne bih predlažio i Mladena Bajića za suca Ustavnog suda R.H.?!! Njih dvoje su tako dobro uigrani «krivosudni» tandem, da ih je škoda razdvajati! A u Ustavnom sudu ih ionako čeka ustavni sudac Mario Kos koji je Radoloviću prije dvije i pol godine pomogao krivotvoriti izbore za lokalnu i regionalnu samoupravu u mojoj općini Brtonigla (kojom također neprikosnoveno vlada isti taj udbomafijaški «Bradonja» iz gornje priče, štiteći, servsirajući, pomažući i podstičući enormni katastarski i Z-K kriminal IDS-a u našoj minijaturnoj općini!). To već preko godinu dana po našoj Prijavi istražuje Bajićev «USKOK», kojega koči sam Mladen Bajić. Znači, ništa od toga!
Za g. Damira Kajina je Aldo Radolović neupitni «moralni autoritet» (Glas Istre, od 11. srpnja 2007.), i kao takav «dobitak za hrvatsko pravosuđe», iako «gubitak za Županijski sud u Puli». Tak normaljno (za tovarišča Kajina, bivšeg naprednog i vodećeg komsomolca iz Buzeta), jer je Aldo Radolović znalački, drsko i vješto štitio IDS-ov stranački kriminal u Istri svih ovih pet, šest ili sedam godina! Navest ću ovdje samo nekoliko očitih primjera: «Arenaturist», Dragonera (u tome mu je pomagao Kajin svojim čuvenim «amandmanima»), Barbariga, Vodnjan, Premantura, Runjačica, Medulin, Ližnjan, Poreč, Grožnjan, Brtonigla ... i na kraju Pićan, itd. A sada se opasno zamutilo oko brodogradilišta «Uljanik» u Puli, čiji se kapital već nekoliko godina spretno odliva u već privatiziranu i sestrinsku «Uljanik Plovid-bu» menadžera Dragutina Pavletića i Karla Radolovića. A Aldo Radolović i njegov Glas Istre su se pobrinuli da to ne dođe u javnost, «jer je javnost smrt za mračne snage!». Boje se Aldo Radolović i Glas Istre «da se Vlasi ne dosjete»! Međutim,... ljudi se kad-tad ipak dosjete!
Citirat ću ovdje dio izvrsnog članka najboljeg istarskog novinara Dražena Majića u Glasu Istre od 29. rujna 2006.g. «Gospodari istarskog pravosuđa» (nakon kojeg je Dražen Majić dobio trenutni otkaz, zajedno s Glavnom urednicom Enom Ambrozić i još pet novinara!): «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetompred Općinskim sudom u Pazinu u listopadu 2000.g., ni nakon šest godina nije prioritet na (Županijskom, op. A.R.J.) sudu u Puli .... održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». itd., itd.Rezultat? Ta čuvena trojka je prije dva mjeseca oslobođena optužbe, a Đani Bažon, koji je bio osumnjičen za pronevjeru 23,5 milijuna kuna, danas je član tročlane uprave udbaškog Glasa Istre! Dakle, dva Žmaka i jedan Bažon! Sapienti sat!
Dakako, sve je to bilo moguće tek nakon što je Mladen Bajić sredinom mjeseca studenog 2005.g. smjenio Županijskog državnog odvjetnika Vlatka Nuića! Dakle, opet taj dobro uigrani «krivosudni» tandem Radolović–Bajić!
I o tome je sjajni novinar Dražen Majić napisao jedan svoj izvrsni članak u Glasu Istre 22. studenoga 2005.g. pod naslovom «(Županijskog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja rasprodaji istarske zemlje!».
Tom članku je prethodio i izvrsan članak tadašnje Glavne urednice Glasa Istre Eni Ambrozić pod naslovom «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA», u Glasu Istre od 13. listopada 2005.g., koji je izazvao provalu patološkog bijesa Alda Radolovića, jer je to bio njen izravan odgovor na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način».
Dakle, eto nam prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. On je notorni IDS-ov ksenofob (prije svega prema Hrvatima u Istri koji su došli «priko Učke!); on mrzi svoje studente iz Istre koji su «Neistrijani» i koje on zbog toga stalno obara na ispitima; on je naprosto poludio kada je pročitao moju «uvodnu besjedu» na suđenju s glavnim tajkunom IDS-a u Brtonigli Francom Cattunarom, koji me uz pomoć onog «Bradonje» također sudski proganja, jer sam «Neistrijan», jer sam tvrdi i deklarirani Hrvat, uz to i vrlo poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a od njegovog osnivanja u Galižani kod Pule 19. siječnja 1990.g., a uz to sam bio i jedini otvoreni i javni protivnik osnivanja minijaturne talijanaške Općine Brtonigla iz 1993.g. O tome svjedoči moja tadašnja polemika u Glasu Istre s prvim predsjednikom Općine Brtonigla Tulliom Fernetich-em.
Sve su to razlozi zbog kojih Aldo Radolović (jednako kao i Mladen Bajić!) namjerno drži sve sudske predmete otvorenim, blokiranim i paraliziranim, kako bi nas po starom udbaškom receptu držao pod svojom hipotekom, kako bi nas mogao ucjenjivati, pritiskati i terorizirati, te tako vršiti pritisak na našu slobodu, naše djelovanje, pa čak i naše postojanje!
Upravo zbog svega navedenoga, Aldu Radolovića je u lipnju ove 2007.g. novinarka Marina Vukšić u opširnom intervju-u postavila dva krucijalna pitanja. Prvo: «Zakonom o sudovima uveden je institut prava na suđenje u razumnom roku, a postupci na hrvatskim sudovima i dalje traju beskonačno»; i drugo: «Institut prava na suđenje u razumnom roku predviđa i financijsko obeštećenje onih koji (pre)dugo čekaju na epilog sudskog postupka. Ministarstvo pravosuđa je lani po toj osnovi građanima isplatilo čak 3,5 milijuna kuna, a čak 750.000 kuna otpada na Županijski sud u Puli!». Znači, jedna četvrtina svih odugovlačenja i blokada suđenja u Hrvatskoj otpada na Alda Radolovića!! Na to je Radolović odgovorio nešto u poznatom fiškalskom bla-bla stilu, da bi na kraju rekao nešto ipak suvislo: «To je sudska patologija koja mora nestati».
A što ja tvrdim već skoro četiri godine nego da ta sudska patologija mora nestati, prije svega u šest mojih žalbi dvjema ministricama pravosuđa, a potom i u svojim publicističkim člancima, a to ću nastaviti još četiri godine, ako Bog da! Naime, teško da će ta «sudska patologija» nestati sve dok se u našoj Državi Hrvatskoj UDBA, KOS i UDBOMAFIJA ne proglase zločinačkim organizacijama!
Jedino tada će nas sveprisutni Damir Kajin prestati gnjaviti svojom čestom i navodnom «istrijan-skom ugroženošću», na što sam ja jednom reagirao svojim tekstom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'» od 28. rujna 2006.. Odmah nakon toga je Aldu Radoloviću smjesta eksplodirao njegov prekotlačni ventil, jer je u tom članku pisalo i ovo: «ja neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar diskriminiraju i maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini!». I «neću dozvoliti da me pretvore u najnižu i diskriminiranu nacionalnu manjinu u općini Brtonigla!Upravo stoga je Aldo Radolović munjevito reagirao i smjesta poništio Djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, kojom je prije tri godine bilo nalaženo iseljenje mog podstanara iz moje kuće! I tako se sve nastavilo još više od godinu dana i tko zna koliko će sve to još trajati. A nije samo taj predmet u pitanju: tu je još nekoliko sličnih, usko povezanih i vješto multipliciranih predmeta u kojima mi «UDBAŠKA IMPERIJA UZVRAĆA UDARAC». I svemu tome kumuje Mladen Bajić, a sve po nalozima onog čekinjavog «Gedže s Pantovščaka»! A iza njega, onako iz pozadine ili iz bunkera ispod Pantovščaka, cereka mi se «Veliki majstor svih hulja», čije ime i ne moram reći, jer svi Hrvati dobro znaju da je riječ o bivšem Titovom i Rankovićevom zločinačkom komandantu logora smrti na Golom otoku, na kojem je bilo zatočeno 53.000 Titovih protivnika. Sapienti sat!
Na kraju, ja ipak predlažem Mladena Bajića za suca Ustavnog suda R.H. Kad može Aldo Radolović, onda može i Mladen Bajić. Naš Ustavni sud je po svemu sudeći postao posljednje utočište društva «Braća Bajići», dakle svih onih koji su, kao i Radolović u Istri, štitili ogromni udbomafijaški kriminal i INI i progonili poštenu i hrabru Vesnu Balenović, štitili ogromni udbomafijaški kriminal u Riječkoj banci, štitili ogromni kriminal direktora brodogradilišta «Viktor Lenac» u Rijeci, štitili više od 15 godina veliko i drsko Marinovićevo kamatarenje u Zadru i njegovo «bankarsko» i odvjetničko servisiranje zadarske narkomafije, itd. Povrh svega su «Braća Bajići» obustavili brojna suđenja protiv srpskih ratnih zločinaca, najprije protiv 65 takvih osoba u 2001.g.,a potomsu 2002.g dali oprost i obustavili istrage protiv 249 osoba srpske nacionalnosti, te na kraju i protiv više od 200 osumnjičenih osoba srpske nacionalnosti zbog ratnih zločina u Vukovaru 1991.g. Mladen Bajić očito sam odlučuje kad će koga i za što optužiti, on određuje tajming kad će nešto biti servirano udbaškim novinarima da naprave velikipritisak nanašu javnost i na naše pravosuđe, on režira suđenja našim generalima, itd. Pa zar to nije dovoljno i po zasluzi da i on, kao i Aldo Radolović, postane sudac Ustavnog suda R.H.?! Dakle, kad se već vraćaju komunističke i staljinističke sudske lakrdije, onda jedna više ili manje ionako ništa ne znači.
Uostalom, sve je to ionako prljava politička mućka, dogovorena u krugu: Mesić-Račan-Šeks-Sanader, pod budnim okom «Velikog meštra svih hulja». Nažalost, sve je to Anto Đapić mirno gledao i prešutio, kako u našem Saboru, tako sada i u predizbornoj kampanji, iako sam ja njegovom klubu zastupnika slao sve ono gore spomenuto, a i mnogo više toga. Pa ipak, ja ću u mojoj izbornoj jedinici glasovati za njegov HSP i to samo zato što je drugi na njegovoj listi naš umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo! Jer se nadam da će konačno na čelo Hrvatske stranke prava doći jedan veliki i pravi hrvatski pravaš! A dotle, ja im poručujem:
«Neizbor gospodina Radolovića u Ustavni sud žalosti me kao da mi brat nije izabran» - rekao je g. Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru, dne 13. srpnja 2007.g. za svoj stari i«drugarski» dnevni list «Glas Istre», u članku «Aldu Radoloviću nedostajala četiri glasa». Kajin je još rekao da «misli da je Radolović u međustranačkoj igri HDZ-a i SDP-a izašao kao «moralni autoritet», no da ga tješi činjenica «da je Radolović izabran, bio bi to gubitak za Županijski sud u Puli, iako dobitak za hrvatsko pravosuđe».
Naprotiv, ni jedna od te tri Kajinove postavke nije točna!! Ma, kakav to jedan dr. sc. Aldo Radolović «moralni autoritet», kakav «gubitak za Županijski sud u Puli» i kakav «dobitak za hrvatsko pravosuđe», g. Kajin?! On bi bio gubitak samo za svoj i njegov IDS, čiji je stranački kriminal u Istri Aldo Radolović znalački, drsko i vješto štitio svih ovih pet, šest ili sedam godina! Navest ću ovdje samo nekoliko očitih primjera: «Arenaturist», Dragonera, Barbariga, Vodnjan, Premantura, Runjačica, Medulin, Ližnjan, Poreč, Brtonigla...No prije toga podsjetimo se ....
Podsjetimo se: Hrvatski Sabor je tog dana glasovao o izboru osam novih ustavnih sudaca,
koji bi popunili mjesta starih sudaca Ustavnog suda R.H. kojima je istekao mandat, kako bi se izbjegla mogućnost da se dovede u pitanje legalnost i legitimitet predstojećih parlamentarnih izbora, koji se održavaju ove jeseni. Međutim, zbog nesmotrenog parlamentarnog bojkota SDP-a, HNS-a, IDS-a i Kluba regionalnih stranaka, na kraju je samo troje od deset kandidata dobilo potrebnu nadpolovičnu većinu: Jasna Omejec, Snježana Bagić i Marko Babić, dok naprotiv Mirjana Juričić, Mario Jelušić, Aldo Radolović, Ivan Matija i Milka Savić nisu dobili potreban broj glasova. Predhodnim dogovorom s te liste su otpali Boris Koketi i Srećko Jelinić. Boris Koketi, vječiti pomoćnik sve tri naše posljednje neuspješne ministrice pravosuđa, sve tri iz njegovog Zadra (!!), vjerojatno nije prošao zbog mog oštrog pera (sapienti sat!).
Za mene osobno je vijest da dr.sc.Aldo Radolović, inače predsjednik i sudac Županijskog suda u Puli, nije prošao izborni prag – najbolja vijest! I njega je dotaklo moje oštro pero! «Tko sudi bit će mu suđeno» - upozorio je Isus Krist svoje buduće suce, naročito vrhovnog suca Kaifu. Nažalost, umjesto Kaife, kazna je sustigla najmanje krivog rimskog prokuratora Judeje Poncija Pilata. Tako sam i ja više puta upozoravao Alda Radolovića da će se mač pravde na kraju okrenuti protiv njega samog! Naime, ja sam se osobno više puta žalio bivšoj ministrici pravosuđa gospođi Vesni Škare-Ožbolt protiv svemoćnog Alda Radolovića, žalio sam se i novoj ministrici Ani Lovrinprije petnaest mjeseci (8. svibnja 2006.g.), a prije sedam mjeseci sam se protiv njega žalio svojom pritužbom i predsjedniku Vrhovnog suda R.H. gosp. Branku Hrvatinu. Poslao sam mu 10. siječnja 2007.g. «Pritužbu zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sc. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, i namjernog odugovlačenja sudskog postupka».
Dakako, kao da sam sve to govorio kineskom zidu, po načelu «surdo fabulam narras»! Jedino je ministrica Vesna Škare-Ožbolt nekoliko puta slala svoje upite Aldu Radoloviću, ali je sve svršilo njenom iznenadnom smjenom. Dakle, nije trebalo mijenjati ministricu, «jer riba od glave smrdi!».
Evo, dakle, sukus-a te moje Pritužbe predsjedniku Vrhovnog suda R.H. protiv Alda Radolovića, koja će bolje objasniti njegovu pristranost u radu, neuredno obnašanje sudačke dužnosti i namjerno odugovlačenje sudskog postupka. Naime, on namjerno drži sve otvorenim, paraliziranim, sve pod svojom kontrolom kako bi po starom udbaškom receptu i mene držao pod svojom hipotekom! No pasaran!
U uvodu: «Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu (predsjedniku Vrhovnog suda R.H. g.
Branku Hrvatinu) s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristranost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. Ito staga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Znači, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito,neoprostiv «hendikep»!
Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županijskom sudu u Puli 02. listopada 2006.g., u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama
P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.».
Dakle (.....) dr. sci. Aldo Radolović je ukinuo tu presudu za iseljenje iz moje kuće i svojem štićeniku E.I., notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka/reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije ( .... ).
Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:
Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. (!!!) «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikimnaslovom: »Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!
Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodiraonjegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini!A sutradan,29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br. P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2. listopada 2006.g. (dakle, vrlo, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio to svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!
Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripremani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnogDražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!
Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!
Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «( Županijskog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja rasprodaji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika suda Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!
Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatizacijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovčića, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare» (....).
Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listopadu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.
Moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu simpatični ljudi u krivu, a antipatični ljudi u pravu!
Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSuP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinističkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre». No pasaran!
Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!
* * * *
A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara E. I., notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i zgubidana. Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve njegove «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje F. Kl., posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik E. I.-a! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjer-no «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!
Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja F. Kl. (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky-Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika E. I.-a, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik E. I.! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.
Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to
E. I. nije bio! (...)
Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!
Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više od godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu
P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama«Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti! (....)
Dakako «slavni» Đuro Sessa na čelu DSV-a nije se ni za milimetar pokrenuo iz svoje dobro plaćene sudačke žabokrečine. Pa ipak, moj je prijedlog ovih dana ministrica Ana Lovrin prihvatila i provodi ga!
Tako, eto sudi Radolovićevo «Ištrijansko» pravosuđe. Naročito kada Radolović želi ili treba zaštititi nekog svog moćnog «Ištrijana», kao primjerice Franca Cattunara, te pomoći njegovom bradatom odvjetniku Slaviši Peroviću, koji je u ljeto 1991.g. pobjegao pred Branimirom Glavašem iz Osijeka. Tako Franco Cattunar i Slaviša Perović i dalje nesmetano pljačkaju i kriminalno privatiziraju moju minijaturnu općinu Brtoniglu. A svemoćni Aldo Radolović im u svom Županijskom sudu u Puli čuva leđa. Nije, dakle, samo lupež onaj koji krade, nego i onaj koji mu ljestve prinosi! I to unatoč našoj prošlogodiš-njoj prijavi njihovih kriminalnih radnji Saborskom odboru za predstavke i pritužbe, te unatoč tome što je o tome nekoliko puta vrlo opširno pisao riječki «Novi list», a ponekad (vrlo nevoljko!!) i Radolovićev «Glas Istre». I unatoč tome što se u sve to već prije sedam mjeseci uključio i Bajićev USKOK.
Međutim, sve se svodi na to da «ruka ruku mije, a obraz obadvije»!!
Upravo zbog svega navedenoga, Aldu Radoloviću je prije dva mjeseca novinarka Marina Vukšić u opširnom intervju-u postavila i dva krucijalna pitanja. Prvo: «Zakonom o sudovima uveden je institut prava na suđenje u razumnom roku, a postupci na hrvatskim sudovima i dalje traju beskonačno»,
i drugo: Institut prava na suđenje u razumnom roku predviđa i financijsko obeštećenje onih koji (pre)dugo čekaju na epilog sudskog postupka. Ministarstvo pravosuđa lani je po toj osnovi građanima isplatilo čak 3,5 milijuna kuna,, a čak 750.000 kuna otpada na Županijski sud u Puli!». Na to je Aldo Radolović odgovorio: «teško je u ovom trenutku definirati što je u našem sustavu razumni rok...Vrhovni sud RH je kao pragmatični model iznio tezu o tri godine ... jer je sazrela spoznaja da pravda, ako nije kvalitetna i brza, zapravo nije pravda (interesantno kako Radolović umjesto riječi «pravedna», podmeće riječ «kvalitetna»! op.A.R.J.) .... to je veliki novac. Prosječna naknada iznosi oko tisuću eura, ovisno o dužini čekanja. Kada bi naknadu zatražili svi oni čiji se postupci na sudovima razvlače godinama, državu bi to koštalo enormnih 450 milijuna kuna...U Hrvatskoj ima jako puno starih predmeta koji se vuku deset, 20, pa i 30 godina. Ima čak 500.000 onih koji su stariji od pet i više godina, a još nisu riješeni. To je sudska patologija koja mora nestati».A upravo to su dakle Radolovićeve «zlatne godine»!
E, pa i za takvu patologiju u Radolovićevom Županijskom sudu u Puli mi ćemo uskoro naći lijek. Prvi lijek je da ministrica pravosuđa gđa Ana Lovrin, u sudjelovanju i sinergiji s Vrhovnim sudom R.H. smijeni dr. sc. Alda Radolovića s položaja predsjednika Županijskog suda u Puli, a drugi lijek je da se Alda Radolovića hitno izbriše sa spiska kandidata za suca Ustavnog suda R.H. Pa ma koliko g. Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru bio žalosan zbog toga!
Upravo stoga, ja ću uskoro od Županijskog suda u Puli i od hrvatskog ministarstva pravosuđa zatražiti razumnu novčanu naknadu, odnosno obeštećenje, i to po svih 10 novih sudskih predmeta, koliko su ih Radolović i njegova «družina» meni isfabricirali «svojim neurednim obnašanjem sudačke dužnosti i namjernim odugovlačenjem sudskih postupaka», dočim sam dr. sc. Aldo Radolović u tome prednjači još i svojim dobro poznatom ksenofobijom, posebno prema nama Hrvatima koji smo došli «Priko Učke». Dakle, još i svojom pristranošću, naročito prema nama deklariranim Hrvatima i dragovoljcima Domovinskog rata!
Čitatelji sami za sebe mogu ovdje i sada zaključiti za kakvim «moralnim autoritetom» plače gosp. Damir Kajin. I zaključiti zašto sudac dr.sc. Aldo Radolović nije izabran za suca Ustavnog suda R.H. «Bože, ipak postojiš! Dugo čekaš. al' gadno udaraš!», uzviknuo je ruski pisac Aleksandar Soljženjicin u svojem prvom romanu «Jedan dan u životu Ivana Denisovića», i to baš na dan Staljinove smrti!
Dakle, ima Boga! Sigurno ga ima i uskoro će mnogi osjetiti njegovu tešku ruku!
u Brtonigli, 14. kolovoz 2007.g.Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
P.S. (moj komentar, 24. rujna 2008.g.): Unatoč svemu ovome, dr. Aldo Radolović je u
drugom pokušaju izabran za sudca Ustavnog suda R.H.! Štoviše, izabran je i za podpredsjednika tog našeg najvišeg suda, „četvrte vlasti“ u Republici! A prije dva dana je u srpskom Novom listu iz Rijeke izašao veliki intervju predsjednice našeg Ustavnog suda, časne gospođe Jasne Omejec. I to će biti prokomentirano na ovom blogu!
