MINISTARSTVO PRAVOSUĐA TREBA PREIMENOVATI U MINISTARSTVO PRAVDE!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 2./3. siječnja 2006.

Uredništvu Vjesnika,
Uredništvu “Hrvatskog slova”


MINISTARSTVO PRAVOSUĐA TREBA PREIMENOVATI
U MINISTARSTVO PRAVDE!

Na kraju svake Stare godine, običaj je da predsjednik Vlade i Vladini ministri pokušaju pred licem javnosti podastrijeti godišnje račune svojih ministarstava i dati optimističku viziju nastupajuće Nove godine. Tako smo u Vjesniku (kojeg zbog sve jače cenzure sve rijeđe čitam!) 30. prosinca 2005.g. imali priliku pročitati intervju novinarke Biljane Bašić s našom ministricom pravosuđa, gđom Vesnom Škare-Ožbolt, u kojem ona vrlo optimistično najavljuje poboljšanje stanja u pravosuđu, koje je i dalje opterećeno nizom problema.
Rekla nam je Ministrica pravosuđa: Detektirali smo pravosudne čepove, a to su zemljišno-knjižni, ovršni predmeti, te prekršaji. Prva dva čepa je podrobnije elaborirala, i to na vrlo zadovoljavajući način, ali se trećeg jedva i dotakla. Možda je to zasluga novinarke, koja nije potegla neko jače podpitanje, primjerice: kako osloboditi naše pravosuđe teške blokade koju nad njim vrši dobro umreženo i svemoćno paradržavno pravosuđe. Tko može i tko će se usuditi razmrsiti taj naš pravosudni Gordijev čvor? I dalje ogroman broj sudskih sporova završava zastarom, suci puno rade, a vrlo malo urade, dok desetine, pa i stotine milijuna dolara nestaju u fojbama političkog podzemlja – i nikom ništa! Tako su završile Dubrovačka i Riječka banka, tako je završilo brodogradilište Viktor Lenac, tako je završila Zagrepčanka i tako bih mogao nabrajati u nedogled!

Je li to dio grandiozne urote “pravne mafije” i moćne paradržavne
Udbomafije protiv Republike (Hrvatske) i protiv (hrvatskog) Građanina?!!

S druge strane, naši sudovi troše gotovo svu svoju energiju na trivijalne stvari i na sitne ribe, a oštećena stranka im često služi kao ping-pong loptica, pogotovu ako se ta sitna ribica ne dopusti kinjiti i zlostavljati i ako drži do svog ljudskog dostojanstva, svoje časti i svoje čestitosti. Dakle, ako se uporno žali višim instancama. Najizrazitiji su takvi primjeri hrabre gospođe Vesne Balenović, hrabrog novinara Josipa Jovića, ali i stanovitog Semper Paratusa iz Brtonigle, koji će ovih dana poći na odsluženje čak tri različite kazne zatvora! Primjerice i za to što se pobunio protiv krivotvorenja prošlih lokalnih izbora u Općini Brtonigla!
Dakle, pravo pitanje za našu Ministricu pravosuđa je trebalo biti: kako demontirati svemoćno pravosudno podzemlje, prije svega moćno pravosudno Udbomafijaško podzemlje, koje vrlo uspješno opstruira ili u beskonačnost odugovlači sudske procedure i procesuiranja, koja su nedavno jasno proklamirana, kao pravo na suđenje u razumnom roku, što je glavni imperativ koji nam već dugo nameće Europa, kao jedan od najvažnijih uvjeta za ulazak u EU.

Da se usudila, novinarka “Vjesnika” je mogla postaviti i malo oštrije pitanje o problemu nikakve ili pak vrlo labave odgovornosti onih nedostojnih sudaca koji posredstvom jednog dijela nečasnih odvjetnika, odnosno diplomiranih kriminalaca primaju mito za odugovlačenje, pa i potpuno opstruiranje nekih sudskih predmeta. To mito je doduše teško detektirati crno-na-bijelo, ali ga je relativno lako detektirati po postojanju potpuno nepotrebnih pravosudnih torti (ili kao u mojem slučaju P-20/04 Općinskog suda u Bujama - po velikom pravosudnom neboderu!!) (Ovo dakako možete izostaviti i preskočiti). Pravo pitanje je zašto nove sudske inspekcije ne krenu upravo tim putem, pogotovu ako oštećenik podnese niz žalbi baš na sumnjivu dugotrajnost suđenja, na prljave izvansudske nagodbe odvjetnika i suca, blokadu svog sudskog postupka, te plitko glumatanje pravne države suca i odvjetnika u sudnici! Time bi se otklonili sve češći prigovori EU-a zbog strašne neučinkovitosti našeg pravosuđa i nepodnošljive dugotrajnosti naših sudskih postupaka.

Dakle, ružna je činjenica da imamo pokvarenu pravnu državu, uz to često i drsku i bezobraznu, koja će biti najveća prepreka ulasku Hrvatske u Europu (naravno, ako u tome bude odlučivala ona čista, poštena i neiskvarena Europa, koja se prošlog ljeta oglasila protiv judeo-masonerijskog europskog Ustava!). Ta naša pokvarena, drska i bezobrazna “pravna država” se redovito i vrlo uspješno skriva iza često besmislenih i namjerno vrlo kompliciranih procedura (autora Šeksa i Arlovića), koje služe samo zato da zamagljuju i prikrivaju suštinu stvari, te tako (namjerno!) ostavljaju mnogo prostora za prljave sudske manipulacije i mućke, za razne intervencije moćnika izvan sustava (u cilju prikrivanja velikih i moćnih aktera vrhunskog kriminala), dakako sve to vezano i uz veliku korupciju. A suština stvari se skriva u vješto utkanom pravničkom raskoraku između pravde i tobožnjeg prava. Drugim riječima, stalno nam se sa sva tri vrha državne vlasti podvaljuje teza o potrebi ostvarenja vladavine prava, što je i u ovoj Novoj Hrvatskoj samo prozirni paravan za vladavinu pravne mafije i manjeg broja diplomiranih kriminalaca, naročito one pokvarene manjine u redovima HOK-a (Hrvatske odvjetničke komore), koja odlučujuće utječe na donošenje naših sramotno loših pravosudnih i drugih zakona. Nerijetko i idiotskih! A vrlo često i mafijaških zakona! Riječ je, dakle, o moćnom “fiškalskom & udbomafijaškom lobiju” koji se nametnuo HOK-u!

Nama naprotiv ne treba vladavina prava, nego vladavina pravde! Treba nam vladavina univerzalnih, odnosno moralnih zakona Božje pravde, a ne vladavina griješnih ljudskih zakona, jer se ljudski zakoni pišu, pa brišu, već prema trenutačnim interesima jednog manje ili više pokvarenog režima ili prolaznog doba. Primjeri naših loših zakonodavaca Vladimira Šeksa i Mate Arlovića nam to zorno potvrđuju! Stoga nam i nije više teško shvatiti otkud to da je vrhovni cilj u ovom našem sadašnjem pravosuđu postalo pravo, umjesto pravde. A nije nam se ni čuditi, jer je obojici ranije bio cilj ideološki utemeljeno pravo, a sada im je cilj stranački ciljano pravo. Rezultat nam je već unaprijed poznat: sva društva koja su počivala na takvoj pravnoj podvali loše su završila. Cilj zdravog, poštenog i moralnog društva mora biti Pravda, a put prema tom vječnom i uzvišenom (odnosno Božjem!) cilju mora biti trasiran i vođen pravom, ali ne bilo kakvim sumnjivim i prolaznim pravom, nego onim pravom koje je čvrsto utemeljeno na moralnim zakonima, koje smo naslijedili od svojih častnih otaca, naših častnih djedova i naših častnih pradjedova. Sve ostale sumnjive bjelosvjetske novotarije ostavimo njihovim perfidnim autorima, pa neka ih najprije isprobaju na sebi i na svojima.

Opasno je zamijeniti mjesta Cilju i sredstvu do tog cilja! Iskustvo boljševizma, fašizma, nacizma, staljinizma, titoizma i svih drugih vrsta komunizma je to potvrdilo. Samo sredstva koja su u skladu sa Ciljem mogu opravdati i sam Cilj! Ne može bilo kakvo pravo opravdati uzvišeni cilj Pravde. Odavno se zna da je pravo, nažalost, prečesto slaba zamjena i surogat za pravdu! Pa ako želimo i hoćemo olakšati funkcioniranje i nesmetan rad našeg pravosuđa i onih brojnih častnih sudaca u njemu, moramo što prijje početi mijenjati naše (namjerno!) loše napisane zakone. A tu nam ne treba prevelike pameti! Trebamo naprosto početi prepisivati i neznatno prilagođavati, te žurno usvajati EURO-zakone (što prije ili kasnije ionako moramo učiniti, isto onako kao što smo prije 25 godina morali usvajati zakone GATT-a, pa onda WTO-a, itd.). Jer dok kudikamo pravedniji europski pravni poredak ne dođe sa svojim zakonima u Hrvatsku, sasvim je izvjesno da ni balkanska Hrvatska neće ući u Veliku Europu. A neće nikad više ni u Mittel-Europu!

Stoga ponovo predlažem da se unutar sustava naše sudbene vlasti hitno osnuje posebni Ured za sudsku pravdu, odnosno Ured za Justitiu, koji bi morao početi racionalizirati naše namjerno nejasne i komplicirane pravosudne zakone, a neke jednostavno ukinuti, te početi primjenjivati daleko jasnije i racionalnije Euro-zakone! Time bi se zaštitilo naše poštene odvjetnike, koji su svakodnevno oštećeni zbog korupcije u našem sudstvu (ovaj pasus je bio citat iz mog cenzuriranog članka Kako dekriminalizirati naše pravosuđe, od 6. srpnja 2004.g., kojeg su odbili objaviti Vjesnik i Glas Istre). Citirat ću još nešto iz Vjesnika u to vrijeme: Mijenjajmo napokon neučinkovite zakone i donesimo učinkovitije, one koji će služiti hrvatskim građanima, a ne prevarantima i lopovima (gosp. Grgo Jelinić iz Zagreba), zatim i ovo: kao da je nekome stalo stvoriti kaos u zemlji i uspostaviti neokolonijalne odnose u Hrvatskoj (Ivan Radočaj iz Zagreba). A prije pola godine ja sam napisao onaj moj veliki članak Tko je pravi gospodar kaosa u našem pravosuđu, od kojeg je naglo počela moja Kalvarija! A ne bi ni počela da se “Vjesnik” samo usudio to objaviti.
Šteta Vjesnika, koji je prije 18 mjeseci bio daleko bolji nego danas. Ali ni ovaj novi Sanaderov Informbiro u Vjesniku ne može još dugo trajati! Doći će i taj račun uskoro na naplatu!! I možda Vjesnik konačno odvede u stečaj.

Pravo pitanje koje je novinarka Vjesnika mogla i trebala postaviti gospođi Ministrici je: Postoji li u nas udruženi pravosudni kriminal ? I onda joj podastrijeti ponovo slučaj hrabre gospođe Vesne Balenović. A potom i pitanje: Tko vlada situacijama po našim sudovima? Jesu li to oni dobro poznati neformalni centri moći – starog kova?! A odgovor bi većina naših građana lako dokučila i bez njenog odgovora!

Slijedeća pitanja su mogla biti ovog tipa: otkud ovaj novi i povećani balkanski javašluk, nered, nerad i nemar u našem pravosuđu (uključujući i jedan dio ministarstva pravosuđa, onaj za građansko pravo, pom. Ministrice g. B. Koketija!) i kako ga prevladati.

A najvažnije pitanje našoj ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt postavit ću ja osobno: “A što tu može sama Ministrica?”.

Jednako tako ću na to pitanje sam dati odgovor: “Malo što ona može, jer je naš pravosudni sustav iznimno vješto i namjerno zakompliciran. Ministrica pravosuđa jedva da išta može samostalno odlučiti, a da joj se ne umiješa netko moćan sa strane, netko moćan s Pantovščaka, netko moćan s Markovog trga, ili naprosto netko moćan iz nekog od 15-tak velikih Udbomafijaških klanova koji "drmaju" Hrvatskom danas! Vidimo da su oni sve češće jači i od predsjednika naše Vlade, koji po njihovom diktatu hitro, iznimno hitro povlači sve one svoje ili Vladine odluke koje se tim moćnim Udbomafijaškim klanovima ne svide!

Jedino što naša častna Ministrica može, jest početi energičnije oduzimati sudske predmete od nedostojnih sudaca, te dislocirati nadležnost nedostojnog suda (!!!) izvan dosega lokalnog Udbomafijaškog klana, a onda novčano kažnjavati nedostojne službenike Božice Pravde! Dakle one koji se sasvim nepotrebno skrivaju iza formalnosti i pokvarene procedure, kako bi lakše pogodovali jednoj (moćnijoj) strani u sporu.

E, upravo na tom mjestu dolazimo do krucijalne točke: naše Ministarstvo pravosuđa treba što prije preimenovati u Ministarstvo pravde! Kao što je to u SAD: The Ministry of Justice! Ili u Italiji: Ministero di Giustizia! Upravo stoga što naši suci moraju uvijek imati na umu da je Pravda iznad prava, jer je Pravda božanskog podrijetla, dočim je pravo griješna ljudska kategorija. A Boga ne valja predugo ljutiti! Stari Soljženjicin je davno napisao: “Bože, ipak postojiš! Dugo čekaš, ali gadno udaraš!” (Jedan dan u životu Ivana Denisovića). Rezultat nam je dobro poznat. Stoga, čim pravo zariba i zaglavi, onda se treba hrabro okrenuti nepogrešivom zakonu Božje pravde! A to novi i puno bolji pravosudni zakoni moraju našim sucima omogućiti! Štoviše, morali bi to i propisati!
Uskoro će to opet postati kristalno jasno. Bog se već silno razgnjevio i uskoro će opet podići svoj mač pravde! I tada će uskoro doći kraj činjenici da se čitav svijet ubrzano korumpira, kao posljedica judeo-masonerijskog kvazi-liberalnog načela: Laissez faire, laissez passer ! Uostalom, to se prije desetak godina najočitije pokazalo u Jeljcinovoj Rusiji. Nažalost se to isto preslikalo i u Hrvatsku, a najočitije u naše tzv. pravosuđe. Kao da smo nesposobni bilo što racionalno naučiti. Ili je ipak po srijedi neki Zloduh!
Stoga kličem: podigni svoj mač Anđele!

Semper Paratus Prometeus
Ante Rokov Jadrijević

P.S.: Doći će i taj račun uskoro na naplatu!! I došao je Sanaderu taj račun na naplatu već na slijedećim izborima u studenom iduće 2007.g., kada su Sanader i njegov Ministar financija Ivan Šuker morali napraviti lažni rebalans državnog proračuna od čak 5.5 mili-jardi kuna, kako bi mogli podmititi svoje buduće nove i stare koalicijske partnere, e da bi kako-tako, ciguli-miguli opet mogli skrpiti svoju novu vlast!
Dakle, rečeno po naški dalmatinski: Tko ne plati kurvu, plati doktora!. Ima dakle doktora i nad doktorom Šarlatanom, rodom iz vlaških Dugobaba!
A.R.J.

Inače, Vjesnik i Hrvatsko slovo ovo nisu objavili.