DOKLE ĆEMO IMATI LAŽNU NEOVISNOST SUDSTVA?

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 5. pros./dec. 2006.

Uredništvu «Hrvatskog slova» Komu Treba: Mr. Vincent Degert,

Uredništvu «Večernjeg lista» Šef Delegacije EU-a, Zagreb

Ministrici pravosuđa, gđi Ani Lovrin Premijeru Ivi Sanaderu

DOKLE ĆEMO IMATI LAŽNU NEOVISNOST SUDSTVA?

Kako li sam bio u pravu prije skoro godinu i pol dana, kada sam 12. srpnja 2005.g. napisao svoj veliki publicistički članak «TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU»?!!! Nova «afera Marinović-Antičević» je sve moje postavke u tom velikom članku u svemu potvrdila! Drugim riječima, u svemu se potvrdio dojam hrvatske javnosti da je naše sudstvo tijesno povezano s organiziranim kriminalom, odnosno da se kriminal u Hrvatskoj institucionalizirao.

Stalna poštapalica predsjednika Mesića o navodnoj «neovisnosti našeg pravosuđa» najbolje se očitovala u još neriješenom «slučaju Glavaš», kao i u slučaju bombaškog napada na kuću Ivića Pašalića. Tu padaju u vodu sve lažne teorije o trodiobi vlasti u R.H. na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, jer se jasno vidi da se Mesić miješa u sve tri vlasti, Šeks se također miješa u sve, a samo Sanader na koncu uvijek ustukne pred svima! Tako imamo tri vanjske politike, tri zakonodavne i tri izvršne vlasti, s tim da Mesić i Šeks uvijek blokiraju Sanadera, kadgod im se nešto ne svidi u njegovim potezima izvršne vlasti! No ni tu nije kraj svemu tome, jer se u sve to miješaju još i OESS, MMF, a sada još i gosp. Vincent Degert, šef Delegacije Europske komisije u RH, koji bez ikakvog zazora upravo danas izjavljuje «Štrajk glađu je pritisak na pravosuđe». Kakvo «pravosuđe»? Ima li gosp. Degert blage veze o tome kakvo je doista naše «pravosuđe» i tko u njemu zapravo vlada?

Usuđujem se još jednom upozoriti na to, ovaj put gosp. Vincenta Degerta: u našem pravosuđu, odnosno u našem sudstvu, pogotovu u njegovim kaznenim odjelima i u državnim odvjetništvima, vlada Udba i Udbomafija, a o tome nešto više g. Degert može naučiti ako nabavi knjigu vrsnog slovenačkog intelektualca Ede Ravnikara: «UDBOMAFIJA», Založbe Slon iz Ljubljane, 1994.g. Tada će brzo shvatiti da mi nikad nećemo imati neovisno pravosuđe sve dok se u našem pravosuđu ne provede radikalna lustracija, baš onako kako to sada čine braća Kaćinski u Poljskoj! Ili još bolje, onako kako su to uradili u Njemačkoj nakon ujedinjenja, 1991./92.g., kada su svi kazneni suci u bivšoj Istočnoj Njemačkoj dobili otkaz, a svi građanski suci dobili novi trogodišnji probni rok!

Ukratko, naša najveća dilema glede našeg «pravosuđa» jest: Hoće li gosp. Sanader, kao neupitni vođa našeg Euro-projekta, uspjeti utemeljiti, odnosno ustanoviti europsku pravnu državu u Hrvatskoj, ili će ona i dalje ostati ovakva ista «balkanska pravna država»!

Moj današnji odgovor gosp. Degertu je: «Štrajk glađu jest pritisak na Udbomafijaško pravosuđe!», jer je to jedini način da se baci jače svjetlo na naše korumpirano pravosuđe, kakvo je bivša ministrica našeg «pravosuđa» Ingrid Antičević-Marinović ostavila u naslijeđe gospođi Vesni Škare-Ožbolt, a ona isto takvo, skoro netaknuto, proslijedila gospođi Ani Lovrin!

Gospodine Degert, pored navedenog, pročitajte i članak objavljen u «Vjesniku» 2. studenoga 2006.g. «Grčka: Operacija «Čiste ruke» protiv korupcije/ Veliko pospremanje u grčkom pravosuđu», pa tek onda počnite pritiskati Sanaderovu vladu, a još više predsjednika Sabora R.H. Vladimira Šeksa, kao glavnog Zloduha današnjeg hrvatskog pravosuđa, da se ista takva «operacija čiste ruke» najhitnije provede i u našem «pravosuđu». To je naš zajednički interes, kako interes EU-a, tako i cijelog hrvatskog naroda. A to je ujedno i najbolji način kako da popravite slab rejting EU-a u očima i u duši hrvatskog naroda!

A sada nešto više o montiranom «slučaju Glavaš». Da je naše pravosuđe doista neovisno, onda bi jamačno na istoj optuženičkoj klupi, uz generala Branimira Glavaša, morao sjediti i njegov nadređeni («politički komesar») Vladimir Šeks, barem po istoj onakvoj «zapovjednoj odgovornosti», po kojoj se sudilo generalu Tihomiru Blaškiću i Dariju Kordiću i kako se sada sudi grupi hrvatskih generala i političara iz BiH (grupa generala Sl. Praljka), te generalu Anti Gotovini, generalima Markaču i Čermaku. S druge strane, ključno je pitanje u slučaju generala Glavaša ovo:

1./- je li ratno ubojstvo ratnih zločinaca (srpskih snajperista, KOS-ovaca i Udbaša-diverzanata, sabotera i raznih vrsta špijuna) – također ratni zločin?

2./- u kojoj su to gradskoj gerili takvi ratni zločinci agresora nosili (tuđe) vojne uniforme?

3./- po kojim su to kriterijima takvi neprijateljski agenti i zločinci bili «civili» ili «civilne žrtve»?

Bivša komunistička štampa u Hrvatskoj vrši stalni i ogromni pritisak na naše pravosuđe, da sudi (samo) našim ratnim generalima i ostalim hrvatskim braniteljima, kako bi se Hrvatska stalno držala na optuženičkoj klupi. Bivšim komunističkim novinarima i udbašima je, kao, sasvim normalno da samo jedna strana u Domovinskom ratu dobiva oprost, i da se toj strani ne sudi (primjerice za masovni zločin u Širokoj Kuli, u Škabrnji, u Saborskom, u Ćelijama, u Berku, Sotinu, itd., te da nitko ne spominje potrebu sličnog suđenja srpskim zločincima: snajperistima, KOS-ovcima i špijunima iz Osijeka, 1991.-1995.g. Njima je sasvim normalno da srpski ratni zločinci i dalje mirno šeću ulicama Vukovara i Osijeka, pa čak da traže i dobivaju državnu službu u našoj policiji i našem pravosuđu! A zašto se onda ne daje oprost i abolicija svima? Ili svima, ili nikome! To je još jedno ključno pitanje u «slučaju Glavaš», gosp. Degert! Tu bi se Vi osobno, a i Vaš stručni tim trebali najviše angažirati. Inače ćete ovdje biti percipirani kao još jedan «instant expert», kakvi su nam već dosadili i dojadili u OESS-u i sličnim « dušebrižničkim» organizacijama iz Europe, koje nas stalno opsjedaju po Hrvatskoj i brinu samo o povratku Srba i njihovim pravima, odnosno starim privilegijama..

A sada nešto o «Slučaju Marinović-Antičević», čudnom ortačkom paru, odnosno bračnom ortakluku iz Zadra. On bivši šef zadarskog SUP-a u vrijeme komunističke i velikosrpske okupacije u Hrvatskoj, sve do početka kobne 1991.g., a ona bivša ministrica pravosuđa u SDP-ovoj Vladi Ivice Račana. On glavni «capo Udbomafioso» u Zadru, zaštitnik najvećih kriminalaca i narkobossova i njihovih bandi u Zadru, glavni mafijaški «bankar», a ona njegova asistentica koja tvrdi da nije imala pojma o prljavim odvjetničkim poslovima svog muža! A on tvrdi da se nimalo nije miješao u posao svoje žene!? Ma je li? Ma, kako je bilo moguće da nam jedna takva žena i ortakinja jednog prevaranta, kamatara, poreznog utajivača, itd., bude ministrica pravosuđa, znajući dobro u kakve je sve druge prljave ortakluke ulazio njen muž! Kako je bilo moguće i to da nas jedna takva žena godinama gnjavi svojim sumanutim brbljarijama o tzv. «petom ortaku» u aferi Dubrovačke banke, znajući dobro u kakvom je prljavom ortakluku i sama učestvovala?!. A nakon pada s vlasti nas već godinama gnjavi njenim sumanutim tiradama u Saboru o moralnim temeljima društva i pravnim nepravdama koje vladaju u današnjem hrvatskom pravosuđu i hrvatskom društvu u cjelini.

Pitanje za sve: a kako su onda kao s neba njenom mužu padala njena ministričina pomilovanja njegovim glavnim pomagačima i klijentima? Onima koji su utjerivali njegovo kamatarenje, primjerice njegovom dužniku Draganu Špaleti. Kako je ona blokirala Špaletinu žalbu i to već punih šest godina? Kako su davane suglasnoti te čudne ministrice pravosuđa na temelju krivotvorenih dokumenata? Kako je njen muž prevario i opljačkao majku Ane Magaš, naplativši joj oko pola milijuna kuna za svoju neuspješnu obranu njene kćeri (ovo je uzeto iz sjajnog članka novinarke Jasne B. u «Slobodnoj Dalmaciji» od 8.11.2006.), koja je osuđena zbog ubojstva muža na osam i pol godina zatvora.

Inače, držim da je Ana Magaš bila žrtva svojeg ženskog promiskuiteta i da se tu nikakve B.a.b.e. ne bi smjele mješati u poslove našeg pravosuđa! Pravda mora biti jednaka za sve, pa i za Anu Magaš!

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: dakako, nitko od gornjih adresa nije objavio ovaj tekst.