dr. sc. ALDO RADOLOVIĆ NIPOŠTO NE BI SMIO POSTATI SUDAC USTAVNOG SUDA R.H.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

14. kolovoz 2007.

Uredništvu Web portala www.amac.hrvati-amac.com.

dr. sc. ALDO RADOLOVIĆ NIPOŠTO NE BI SMIO POSTATI

SUDAC USTAVNOG SUDA R.H.

«Neizbor gospodina Radolovića u Ustavni sud žalosti me kao da mi brat nije izabran» - rekao je g. Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru, dne 13. srpnja 2007.g. za svoj stari i «drugarski» dnevni list «Glas Istre», u članku «Aldu Radoloviću nedostajala četiri glasa». Kajin je još rekao da «misli da je Radolović u međustranačkoj igri HDZ-a i SDP-a izašao kao «moralni autoritet», no da ga tješi činjenica «da je Radolović izabran, bio bi to gubitak za Županijski sud u Puli, iako dobitak za hrvatsko pravosuđe».

Naprotiv, ni jedna od te tri Kajinove postavke nije točna!! Ma, kakav to jedan dr. sc. Aldo Radolović «moralni autoritet», kakav «gubitak za Županijski sud u Puli» i kakav «dobitak za hrvatsko pravosuđe», g. Kajin?! On bi bio gubitak samo za svoj i njegov IDS, čiji je stranački kriminal u Istri Aldo Radolović znalački, drsko i vješto štitio svih ovih pet, šest ili sedam godina! Navest ću ovdje samo nekoliko očitih primjera: «Arenaturist», Dragonera, Barbariga, Vodnjan, Premantura, Runjačica, Medulin, Ližnjan, Poreč, Brtonigla... No prije toga podsjetimo se ....

Podsjetimo se: Hrvatski Sabor je tog dana glasovao o izboru osam novih ustavnih sudaca,

koji bi popunili mjesta starih sudaca Ustavnog suda R.H. kojima je istekao mandat, kako bi se izbjegla mogućnost da se dovede u pitanje legalnost i legitimitet predstojećih parlamentarnih izbora, koji se održavaju ove jeseni. Međutim, zbog nesmotrenog parlamentarnog bojkota SDP-a, HNS-a, IDS-a i Kluba regionalnih stranaka, na kraju je samo troje od deset kandidata dobilo potrebnu nadpolovičnu većinu: Jasna Omejec, Snježana Bagić i Marko Babić, dok naprotiv Mirjana Juričić, Mario Jelušić, Aldo Radolović, Ivan Matija i Milka Savić nisu dobili potreban broj glasova. Predhodnim dogovorom s te liste su otpali Boris Koketi i Srećko Jelinić. Boris Koketi, vječiti pomoćnik sve tri naše posljednje neuspješne ministrice pravosuđa, sve tri iz njegovog Zadra (!!), vjerojatno nije prošao zbog mog oštrog pera (sapienti sat!).

Za mene osobno je vijest da dr.sc.Aldo Radolović, inače predsjednik i sudac Županijskog suda u Puli, nije prošao izborni prag – najbolja vijest! I njega je dotaklo moje oštro pero! «Tko sudi bit će mu suđeno» - upozorio je Isus Krist svoje buduće suce, naročito vrhovnog suca Kaifu. Nažalost, umjesto Kaife, kazna je sustigla najmanje krivog rimskog prokuratora Judeje Poncija Pilata. Tako sam i ja više puta upozoravao Alda Radolovića da će se mač pravde na kraju okrenuti protiv njega samog! Naime, ja sam se osobno više puta žalio bivšoj ministrici pravosuđa gospođi Vesni Škare-Ožbolt protiv svemoćnog Alda Radolovića, žalio sam se i novoj ministrici Ani Lovrin prije petnaest mjeseci (8. svibnja 2006.g.), a prije sedam mjeseci sam se protiv njega žalio svojom pritužbom i predsjedniku Vrhovnog suda R.H. gosp. Branku Hrvatinu. Poslao sam mu 10. siječnja 2007.g. «Pritužbu zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sc. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, i namjernog odugovlačenja sudskog postupka».

Dakako, kao da sam sve to govorio kineskom zidu, po načelu «surdo fabulam narras»! Jedino je ministrica Vesna Škare-Ožbolt nekoliko puta slala svoje upite Aldu Radoloviću, ali je sve svršilo njenom iznenadnom smjenom. Dakle, nije trebalo mijenjati ministricu, «jer riba od glave smrdi!».

Evo, dakle, sukus-a te moje Pritužbe predsjedniku Vrhovnog suda R.H. protiv Alda Radolovića, koja će bolje objasniti njegovu pristranost u radu, neuredno obnašanje sudačke dužnosti i namjerno odugovlačenje sudskog postupka. Naime, on namjerno drži sve otvorenim, paraliziranim, sve pod svojom kontrolom kako bi po starom udbaškom receptu i mene držao pod svojom hipotekom! No pasaran!

U uvodu: «Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu (predsjedniku Vrhovnog suda R.H. g.

Branku Hrvatinu) s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristranost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. I to staga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Znači, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito, neoprostiv «hendikep»!

Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županijskom sudu u Puli 02. listopada 2006.g., u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama

P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.».

Dakle (.....) dr. sci. Aldo Radolović je ukinuo tu presudu za iseljenje iz moje kuće i svojem štićeniku E.I., notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka/reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije ( .... ).

Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:

Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. (!!!) «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikim naslovom: »Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!

Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodirao njegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini! A sutradan, 29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br. P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2. listopada 2006.g. (dakle, vrlo, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio to svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!

Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripremani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnog Dražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!

Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!

Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «( Županijskog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja rasprodaji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika suda Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!

Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatizacijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovčića, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare» (....).

Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listopadu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.

Moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu simpatični ljudi u krivu, a antipatični ljudi u pravu!

Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSuP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinističkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre». No pasaran!

Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!

* * * *

A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara E. I., notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i zgubidana. Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve njegove «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje F. Kl., posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik E. I.-a! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjer-no «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!

Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja F. Kl. (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky-Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika E. I.-a, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik E. I.! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.

Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to

E. I. nije bio! (...)

Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!

Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više od godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu

P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama «Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti! (....)

Dakako «slavni» Đuro Sessa na čelu DSV-a nije se ni za milimetar pokrenuo iz svoje dobro plaćene sudačke žabokrečine. Pa ipak, moj je prijedlog ovih dana ministrica Ana Lovrin prihvatila i provodi ga!

Tako, eto sudi Radolovićevo «Ištrijansko» pravosuđe. Naročito kada Radolović želi ili treba zaštititi nekog svog moćnog «Ištrijana», kao primjerice Franca Cattunara, te pomoći njegovom bradatom odvjetniku Slaviši Peroviću, koji je u ljeto 1991.g. pobjegao pred Branimirom Glavašem iz Osijeka. Tako Franco Cattunar i Slaviša Perović i dalje nesmetano pljačkaju i kriminalno privatiziraju moju minijaturnu općinu Brtoniglu. A svemoćni Aldo Radolović im u svom Županijskom sudu u Puli čuva leđa. Nije, dakle, samo lupež onaj koji krade, nego i onaj koji mu ljestve prinosi! I to unatoč našoj prošlogodiš-njoj prijavi njihovih kriminalnih radnji Saborskom odboru za predstavke i pritužbe, te unatoč tome što je o tome nekoliko puta vrlo opširno pisao riječki «Novi list», a ponekad (vrlo nevoljko!!) i Radolovićev «Glas Istre». I unatoč tome što se u sve to već prije sedam mjeseci uključio i Bajićev USKOK.

Međutim, sve se svodi na to da «ruka ruku mije, a obraz obadvije»!!

Upravo zbog svega navedenoga, Aldu Radoloviću je prije dva mjeseca novinarka Marina Vukšić u opširnom intervju-u postavila i dva krucijalna pitanja. Prvo: «Zakonom o sudovima uveden je institut prava na suđenje u razumnom roku, a postupci na hrvatskim sudovima i dalje traju beskonačno»,

i drugo: Institut prava na suđenje u razumnom roku predviđa i financijsko obeštećenje onih koji (pre)dugo čekaju na epilog sudskog postupka. Ministarstvo pravosuđa lani je po toj osnovi građanima isplatilo čak 3,5 milijuna kuna,, a čak 750.000 kuna otpada na Županijski sud u Puli!». Na to je Aldo Radolović odgovorio: «teško je u ovom trenutku definirati što je u našem sustavu razumni rok...Vrhovni sud RH je kao pragmatični model iznio tezu o tri godine ... jer je sazrela spoznaja da pravda, ako nije kvalitetna i brza, zapravo nije pravda (interesantno kako Radolović umjesto riječi «pravedna», podmeće riječ «kvalitetna»! op.A.R.J.) .... to je veliki novac. Prosječna naknada iznosi oko tisuću eura, ovisno o dužini čekanja. Kada bi naknadu zatražili svi oni čiji se postupci na sudovima razvlače godinama, državu bi to koštalo enormnih 450 milijuna kuna...U Hrvatskoj ima jako puno starih predmeta koji se vuku deset, 20, pa i 30 godina. Ima čak 500.000 onih koji su stariji od pet i više godina, a još nisu riješeni. To je sudska patologija koja mora nestati». A upravo to su dakle Radolovićeve «zlatne godine»!

E, pa i za takvu patologiju u Radolovićevom Županijskom sudu u Puli mi ćemo uskoro naći lijek. Prvi lijek je da ministrica pravosuđa gđa Ana Lovrin, u sudjelovanju i sinergiji s Vrhovnim sudom R.H. smijeni dr. sc. Alda Radolovića s položaja predsjednika Županijskog suda u Puli, a drugi lijek je da se Alda Radolovića hitno izbriše sa spiska kandidata za suca Ustavnog suda R.H. Pa ma koliko g. Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru bio žalosan zbog toga!

Upravo stoga, ja ću uskoro od Županijskog suda u Puli i od hrvatskog ministarstva pravosuđa zatražiti razumnu novčanu naknadu, odnosno obeštećenje, i to po svih 10 novih sudskih predmeta, koliko su ih Radolović i njegova «družina» meni isfabricirali «svojim neurednim obnašanjem sudačke dužnosti i namjernim odugovlačenjem sudskih postupaka», dočim sam dr. sc. Aldo Radolović u tome prednjači još i svojim dobro poznatom ksenofobijom, posebno prema nama Hrvatima koji smo došli «Priko Učke». Dakle, još i svojom pristranošću, naročito prema nama deklariranim Hrvatima i dragovoljcima Domovinskog rata!

Čitatelji sami za sebe mogu ovdje i sada zaključiti za kakvim «moralnim autoritetom» plače gosp. Damir Kajin. I zaključiti zašto sudac dr.sc. Aldo Radolović nije izabran za suca Ustavnog suda R.H. «Bože, ipak postojiš! Dugo čekaš. al' gadno udaraš!», uzviknuo je ruski pisac Aleksandar Soljženjicin u svojem prvom romanu «Jedan dan u životu Ivana Denisovića», i to baš na dan Staljinove smrti!

Dakle, ima Boga! Sigurno ga ima i uskoro će mnogi osjetiti njegovu tešku ruku!

u Brtonigli, 14. kolovoz 2007.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S. (moj komentar, 24. rujna 2008.g.): Unatoč svemu ovome, dr. Aldo Radolović je u

drugom pokušaju izabran za sudca Ustavnog suda R.H.! Štoviše, izabran je i za podpredsjednika tog našeg najvišeg suda, „četvrte vlasti“ u Republici! A prije dva dana je u srpskom Novom listu iz Rijeke izašao veliki intervju predsjednice našeg Ustavnog suda, časne gospođe Jasne Omejec. I to će biti prokomentirano na ovom blogu!

A.R.J.