Neizlječive navike druga Linića

Dnevno.hr/Tihomir Dujmović/Neizlječive navike druga Linića/26 Srpanj-juli 2013.

Tihomir Dujmović

Dnevno.hr

Neizlječive navike druga Linića

Jeste li vidjeli onaj Linićev bijes, izbezumljenost do koje redovito dolazi kad vidi da mu se netko javno usprotivi? Tu neprikrivenu želju da neistomišljenika zdrobi, uništi, poništi kao individuu, da ga jednostavno zbriše sa lica zemlje! Tu naviku koja je dresirana desetljećima i trajno je neispravljiva!

Jeste li vidjeli taj izravan prijenos prošlosti?

 

 OVAKO SE SA SUDCIMA NIJE RAZGOVARALO OD TITOVIH VREMENA

Jeste li vidjeli izravni prijenos tipičnog neokomunističkog ludila nakon kojeg se 1945. hvatalo za pištolj i krenulo u potragu za  oponentom, a drugih godina sve do 90.-te, vadilo lisice i slalo prvu patrolu da se u samicu baci tog prokletnika KOJI SE USUDIO?

To je glavna politička parola komunizma: kad biste im razložno objasnili zašto stvar ne štima, redovito slijedi odgovor: KAKO SE USUĐUJETE?

Upravo sa tim refrenom je Slavko Linić krenuo u obračun sa sucem Trgovačkog suda koji je u bojazni da će donijeti protuustavnu odluku zatražio pomoć Ustavnog suda u pitanju predstečajnih nagodbi.

Smije li to napraviti sudac? Naravno!

Je li sudska vlast odvojena od izvršne? Jest. A smije li Linić uopće komentirati sudsku odluku? Ne, ne smije, ali što da radi kad je formiran u vremenu kad je bio partijski dužan komentirati svaku onu sudsku odluku koja nije u suglasju sa partijom i politikom komunističke partije! Pa nije Tito samo sucima rekao da se ne trebaju držati zakona kao pijan plota, poručio je on to svim članovima partije. Slavko Linić ga je dobro čuo!

Prof. Mihajlo Dika, jedan od naših najvećih pravnih stručnjaka za ovu temu ističe:

“Cijeli proces vodi nagodbeno vijeće koje imenuje Ministarstvo financija. Ministarstvo financija je istodobno i glavni vjerovnik! Ministarstvo financija, premda je glavni vjerovnik, odlučuje i o žalbama! Prije otvaranja predstečajne nagodbe ne provjerava se hoće li vjerovnik proći lošije kroz predstečajnu nagodbu ili stečaj!“.

Prof. Dika dodaje da je kod nas u ovoj temi sud zamišljen kao kozmetičko sredstvo!

Ako je sud kozmetičko sredstvo, tko onda uistinu sudi?

Odgovor je jasan: sudi Ministarstvo financija na čelu sa Slavkom Linićem! On ti oprašta ili ne oprašta dug, on sugerira bankama da vam se pomogne ili ne sugerira bankama da vam se pomogne, i, ako se žalite na njegovu odluku, ne odlučuje o tome sud, nego Linić odlučuje i  o vašoj žalbi!!!

Obzirom da šefica Porezne uprave ovih dan otvoreno ističe da je ovaj zakon Linićeva ideja, pogledajte kakve ogromne ovlasti je ministar financija prigrabio u ovoj kapitalnoj temi.

Naime, naš je zakon pisan po uzoru na slovenski, ali tamo, kako ističe prof. Dika, „sud vodi postupak predstečajne nagodbe i sud odlučuje o žalbama“. Ali ovdje Linić odlučuje i o predstečajnoj nagodbi i odlučuje o žalbama!

U srednjem vijeku to bi bilo posve normalno, ali 2013. je potpuno logično da barem jedan sudac priupita sebe i svoju savjest, a onda i Ustavni sud: Je li to sve doista u skladu sa zakonom i Ustavom? 

SKANDALOZNO DRŽANJE MEDIJA

Ali, nije Linić jedini akter ove najbesramnije ljetne političke afere i ovog izravnog prijenosa prošlosti. Na istoj su razini, odnosno visini bili i mediji.

Prvi dan otvorene rasprave u kojoj Linić urla i bijesni na jednog suca; nigdje, ali baš nigdje, nismo mogli čuti drugu stranu, premda bi novinarstvo trebalo počivati na tome da čujemo drugu stranu!

Europsko novinarstvo da, ali ne i hrvatsko novinarstvo! Umjesto da čujemo argumente druge strane, režimski mediji su se poput hijena bacili na žrtvu kopajući po njegovom hobiju!

Ali, kakve veze ima hobi suca koji traži pomoć Ustavnog suda, sa meritumom stvari?

Nikakvu, ali, zaboga, suca treba ga uništiti!

Uhvatite vremena, otiđite do Nacionalne biblioteke i pogledajte novine iz doba pada Đilasa, Rankovića, hrvatskog proljeća, vidjeti ćete istu stvar! Samo ono što partija misli, samo ono što vlast traži, samo to u svim kapitalnim pitanjima donosi i dresirano hrvatsko novinarstvo!

Digresije radi, na kakvim temeljima je ono nastalo najbolje svjedoči jedan primjer koji nedavno navodi Jutarnji list prepričavajući povijest novinarske, odnosno Vjesnikove arhive. Objašnjavajući da je ona vremenom devastirana, navodi se da je dio „stradao i nakon 1945.“. Kako? Pa tadašnji direktor Vjesnika, visoki partijski funkcioner, Đuro Kladarin je partiji obećao da će im on „nabaviti“ plastiku koja je bila nužna za početak rada tvornice Borovo. Došao je jedan dan u arhivu Vjesnika i naložio da se dio stare novinarske arhive što se čuvala na filmovima, pretopi u plastičnu masu! Za žnirance koji su potrebni za prve komunističke cipele tvornice Borovo!!!

Eto, tako je startalo hrvatsko novinarstvo 1945.! 

Novinari koji su školovani na primjerima tretmana Đilasa, Rankovića i hrvatskog proljeća, novinari koji su temeljito prihvatili tu praksu, danas su nosive grede hrvatskog novinarstva. Bardovi hrvatskog novinarstva!

I zato je najveći dio njih stao uz Linića i nikome nije palo na pamet pitati suca da objasni zašto je zaustavio predstečajne nagodbe, obzirom da je to jedan od kapitalnih poteza ove Vlade!

Oni su tako naučili, uostalom pisali su 20 godina o hrvatskom proljeću, a da ni jednu riječ nisu o tome pitali ni Savku ni Tripala, ni Budišu!

ŠTO JE ZAPRAVO SUMNJIVO SUDCU TRGOVAČKOG SUDA?

Zašto bi danas nešto pitali suca makar čovjek očito ima stotinu pitanja bez odgovora? Da je netko pitao sudca Mislava Kolakušića ili barem neke od hrvatskih ekonomista koji nisu glasnogovornici stranih banaka mogao je čuti niz argumenata koji bude nespokoj glede zakona o predstečajnim nagodbama.

Prvi i osnovni tiče se jednakopravnosti pred zakonom. Jer, ako ćete vi meni - jer sam Linićev prijatelj - oprostiti dugove koje imam prema državi, pa ćete još i predložiti banci da tu firmu preuzme, privremeno spasi, pa je onda po logici stvari proda, jesam li pred zakonom u istom položaju kao netko kome po subjektivnoj ocjeni Linićevo ministarstvo neće dopustiti stečaj sa preustrojem?

Sudac koji je stvar poslao Ustavnom sudu očito dvoji u zakonitost takvih rješenja.

Smije li uopće posumnjati u neku Linićevu odluku? Ako u nekoj predstečajnoj nagodbi po ovom zakonu ministarstvo financija odbije mogućnost naplate nekog vjerovnika, on ima pravo žalbe, ali kome? Vjerovali ili ne, opet ministarstvu financija!

Dakle, kadija te i tuži i sudi ti i to doslovno!

Smije li sudac Trgovačkog suda pomisliti da takvo rješenje nije u skladu sa osnovnim postulatima pravne države i zatražiti očitovanje Ustavnog suda? 

Naime, ako bismo realno pogledali ovaj zakon, on je uistinu diskriminatoran,

jednostavno zato jer u konačnici po krajnje arbitrarnim odlukama dopušta vlasničku promjenu najvećeg dijela hrvatskog gospodarstva.

Ministarstvo financija odlučuje o tome koje će firme imati pravo na spašavanje,a koje idu u stečaj!

Ministarstvo financija postavlja povjerenstvo za svaki pojedini slučaj stečaja sa preustrojem, što znači da posve arbitrarno donosi odluke o svim mogućim firmama koje su u teškoćama.

Kako? Tako da određuje kojim će firmama otpisati dug prema državi, a kojima neće! Tako što odlučuje koje će firme preporučiti kod banaka da ih spašavaju, a kojima će spustiti palac dolje.

Je li moguće da u tim odlukama ideološka sklonost neće igrati ama baš nikakvu ulogu?

Ne znamo i nikad nećemo saznati jer, ako se žalimo, žalba je na stolu istom onom tko je odluku donio! Žalite li se na odluku ministarstva, recimo kao neki mali vjerovnik koji se ne može naplatiti, opet ministarstvo koje je i donijelo početnu odluku odlučuje o vašoj žalbi!

Je li moguće da je sve to po zakonu i u skladu sa Ustavom?

Osim toga, politički gledano, vi na taj način praktički provodite drugu fazu hrvatske privatizacije. Jer, firme kojima omogućite stečaj sa preustrojem dobiti će oprost duga prema državi.

To što su one kršile zakon i nisu plaćali poreze i doprinose, vi ćete obrisati gumicom, što znači da su oni koji su plaćali poreze i doprinose idioti!

Poštuje li se načelo jednakosti pred zakonom ovakvom odlukom, pita se sudac Kolakušić, nakon čega se vade medijske bejzbol palice!

ZAKON PO UČINCIMA IZGLEDA KAO DA SU GA PISALE BANKE!

Ovim zakonom banke imaju pravo pretopiti svoja nenaplaćena potraživanja u dionice! Time banke od sutra masovno ulaze u vlasništvo hrvatskih tvrtki!

O tome mediji, dakako, ne pišu ni slova!

No, kako znamo, banke ne vode poduzeća, pa će ih one sutra prodati! Kome? Onome tko da dovoljno novca, ne onome tko će jamčiti radna mjesta! Što ih briga o radnim mjestima!

Dakle, ovim zakonom se dugoročno uopće ne mogu sačuvati radna mjesta, premda je to glavna medijska i Linićeva mantra!

Pogledajte slučaj Dalekovod, kojem su banke dale nevjerojatnih gotovo milijardu i pol kuna kredita.

Ako su ti krediti nenaplativi, postavlja se pitanje zašto su mu banke odobravale takve kredite i nije li davanje kredita, koji nisu osigurani naplatom, te se faktički ne mogu naplatiti, krivično djelo?

Umjesto da razgovaramo na toj razini: tko je, kako i zašto odobravao faktički nenaplative kredite, mi spremamo vješala za suca koji se usudio pitati je li baš do kraja sukladan Ustavu ovaj  zakon koji odlučuje o tisućama sudbina ljudi i o milijardama kuna koje se tu vrte?

Ovim zakonom, to valja ponoviti, realno se ne spašavaju radna mjesta jer, kad banke, pretopivši svoje nenaplative kredite u vlasništvo, sutra prodaju te iste firme, nitko živ ne može garantirati famozno čuvanje radnih mjesta.

Ovim zakonom se ne čuvaju radna mjesta, kako tvrde mediji, već se ovim zakonom primarno spašavaju banke, jer im Vlada radi nevjerojatnu uslugu: dopušta im da nenaplativa potraživanja pretope u vlasništvo!

Time Linić i SDP zapravo ostvaruju drugu fazu hrvatske privatizacije i zato je, u trenutku kad mu jedan sudac dovodi u pitanje taj povijesni projekt, bijes Slavka Linića neobuzdan!

OVAJ ZAKON JE UVOD U DRUGU FAZU HRVATSKE PRIVATIZACIJE!

Jer ovim zakonom se sutra mijenja vlasnička struktura tvrtki, budući Ministarstvo određuje koga će spasiti.

Mi ćemo, nakon primjene ovog zakona, imati posve drugačiju vlasničku strukturu gospodarstva!

Je li taj povijesni megagospodarsko-politički projekt sukladan Ustavu, pita se jedan sudac Trgovačkog suda, nakon čega počinje njegovo medijsko kamenovanje!

I nitko mu ne oponira, nitko mu ne tvrdi da uopće nije u pravu, svi skaču na njega „JER SE USUDIO“ pitati!

Jesmo li svi jednaki pred zakonom ako će nam Ministarstvo financija određivati kome će izbrisati gumicom dug u vidu neplaćenih poreza i doprinosa, a kome neće?

I tko, primjerice, može garantirati da oprost duga neplaćenog poreza jednoj Magmi ima smisla jer se tako nešto Fižuliću nikad više neće dogoditi? A isto to Ministarstvo zna da ne smije oprostiti neplaćanje poreza nekoj drugoj firmi jer će se njoj to tako i tako ponavljati.

Razumijete na kojoj razini arbitrarnosti počiva ovaj zakon?

Fižuliću ćete oprostiti dug državi, ali Kerumu nećete, zar ne?

Nexe grupi ćete dug obrisati, ali Konstruktoru ili IGH nećete?

Ili ćete oprostiti i njima, ali već znate tko će ih sutra kupiti kad ih banke budu prodavale!

Razumijete li kakve sve mogućnosti donosi ovaj zakon?

Je li HDZ do kraja promislio kad je podignuo ruku za taj zakon, premda su kod promjene zakona bili suzdržani i jedino je zastupnik Goran Marić otvoreno i rezolutno bio protiv tog istog zakona?

Jer, glasujući za taj zakon, i oporba je Liniću dala odrješene ruke da radi sa privredom što želi.

Ovaj zakon dopušta potpunu arbitrarnost i zato je diskriminirajući!

Ne poništava li on u konačnici smisao tržišne utakmice?

Jer vi, faktički, na ovaj način utrčite u drugom poluvremenu na teren i poništite, odnosno oprostite dva gola jednoj momčadi i kažete im da nastave igrati! Pa tko bi više htio igrati u takvoj ligi?

Ovdje nema nikakve sumnje da je zakon pisan zapravo u korist stranih banaka jer one jedine i kratkoročno i dugoročno nose korist.

Da im Linić nije poklonio ovaj zakon banke bi za sve nenaplative kredite morale čupati dokapitalizacijom tvrtki kojima su kredite dali.

Dakle, u Hrvatsku bi morao stići svježi kapital! Jer bankama je i to bolje negoli trajno zaboraviti te milijarde kuna kredita koje su tako olako davale. Ali, ovako im stiže dar sa neba i nenaplative kredite mogu pretopiti u dionice!

Banke, zapravo, saniraju svoje minuse uz pomoć hrvatske države!

U svim tim detaljima jednog krajnje problematičnog zakona, koji ovako duboko ulazi u sve pore hrvatskog gospodarstva, nije nemoguće da ima odredbi koje su eklatantno protuustavne. Tu molbu da Ustavni sud baci pogled na ovaj zakon, kako bismo sutra bili sigurni da nismo pogriješili, jer ovaj će zakon donijeti tektonske poremećaje u vlasničkoj strukturi hrvatskog gospodarstva, tu molbu jednog sudca mediji i vlast su dočekali na nož !

O tome što će se događati sutra kad banke uđu u vlasničku strukturu, pa počnu mahnito prodavati udjele i firme, ne vodeći računa o socijalnoj dimenziji, što će biti onda?

Hoćemo se praviti da nismo znali kuda nas vodi Linićev zakon?

Sjetite se kako je izgledalo kad su zadnji put banke prodavale neko vlasništvo! Zar su svi u ovoj zemlji zaboravili kako je izgledala privatizacija tvornice duhana Zagreb, koja je bila u bankarskom vlasništvu i to baš po ovom modelu?

Niti jedno od ovih pitanja i dilema nije došlo u hrvatski medijski prostor, jer sljednici Đure Kladarina, koji je topio arhivske filmove da bi partiji donio plastiku za žnirance, stoje ispred kockice i čekaju daljnje naputke!

Tihomir Dujmović

Dnevno.hr

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

       ZNA S-LINIĆ ŠTO RADI !  KAO I U ISČEZLOJ RIJEČKOJ BANKI !

Bila jednom Riječka banka, a u gradu Rijeki moćni 'Slavko Stečajko?! Pa je iznenada – onako iz čista mira - Riječka banka „propala“. Pod vrlo sumnjivim okolnostima !! I za sve je bio okrivljen samo jedan čovjek – inače Hrvat u udbaškoj banki, čiji su glavni direktori bili dva Srbina i jedna 'mješovita' Srpkinja.

Navodno je za sve bio kriv dealer te udbaške banke Eduardo Nodilo -  i kao takav je bio prvostupanjski (dakle „nepravomoćno“) osuđen na šest godina zatvora. A onda je cijeli slučaj medijski „zamračen“ – kako to već biva u srpskom Novom Listu iz Rijeke, a i u drugim udbaškim dnevnim i tjednim novinama.

I nitko van tog kruga ne zna točno kako je sve to završilo!!

No, ono što je ostavilo traga, jest da su nakon toga Riječki mediji silno novčano ojačali, a isto tako i Riječki SDP (Stranka Demagoških Promjena), a sve to pod moćnom dirigentskom palicom druga S-Linića, poznatog pod podrugljivim nadimkom „Slavko Stečajko“. I pod novim nadimkom „SLAVKO TALIBANKO (MMF-a)“ !!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger, Btonigla

(Hrvatski socijal-radikal)