Diana Majhen Subota, 02 Svibanj 2009
www.dragovoljac.com
U IŠČEKIVANJU PRESUDE
Sudjenje generalu Glavašu jasno potvrdjuje ono čega smo svjesni već godinama, a to je da su hrvatski branitelji u državi koju su stvorili postali divljač za odstrjel
Nakon nekoliko godina istrage, optužbi, pokretanja nekoliko procesa, spajanja procesa, sudjenja, prekida sudjenja pa nastavaka sudjenja, 8. svibnja će sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu donijeti nepravomoćnu presudu protiv šestero hrvatskih branitelja, optuženih za kaznena djela ratnog zločina: Branimira Glavaša, Ivice Krnjaka, Gordane Getoš Magdić, Dine Kontića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića.
U iščekivanju presude generalu Branimiru Glavašu i ostalima svatko tko je taj nečuveni proces pratio od početka mora si postaviti jedno bitno pitanje:
Kako to da riječ osudjivanih kriminalaca, kao i dokazanih mrzitelja Hrvatske i svega što je hrvatsko vrijedi više od riječi hrvatskih branitelja čija je prošlost inače besprijekorna?
Da je u Hrvatskoj tako nešto postala uobičajena praksa, govori i sudjenje generalu Norcu, protiv kojeg su kao relevantni svjedoci nastupili ljudi koji su po našoj zemlji palili i ubijali, od kojih su neki već osudjeni za svoja zlodjela, a neki su izvan dohvata hrvatskog pravosudja.
Na sudjenju generalu Glavašu imamo još veće apsurde.
Kada bi se čovjek kojim slučajem našao u društvu nekog od svjedoka optužbe, prva pomisao bi mu bila kako i na koji se način zaštititi od istih.
Imamo tu lopove, osudjene ubojice, JNA simpatizere, bivše funkcionere UDBA-e, duševne bolesnike, nositelje antihrvatske propagande i masovne ubojice.
Da se ne radi o sudbini hrvatskog branitelja i generala, čovjek bi pomislio kako je to izvrsni scenarij za neku holivudsku komediju koja bi vjerojatno dobrano napunila džepove svojim tvorcima zahvaljujući izuzetnoj gledanosti.
Na žalost, nije riječ o vicu niti o komediji, nego o stavu Hrvatskog državnog odvjetništva koje po svojim postupcima čini se baš i ne zaslužuje onaj pridjev hrvatsko.
Prisjetimo se samo „zvijezde“ optužbe, Krunoslava Fehira.
Prema svojim vlastitim izjavama, Fehir je masovni ubojica.
Kako se DORH odnosi prema masovnim ubojicama najbolje govori činjenica da je general Glavaš radi svih mogućih i nemogućih razloga bio pritvoren, dok je taj isti masovni ubojica u isto vrijeme bio na slobodi i radio ni manje ni više nego u hrvatskoj policiji.
Čovjek bi još pomislio kako je jedan od uvjeta za rad u policiji taj da si posmicao što više ljudi, ako je suditi po postupcima DORH-a.
Uz to što je masovni ubojica, čini mi se da Fehir ne puca baš od istinoljubivosti, jer je svoje iskaze nekoliko puta mijenjao, očito u nemogućnosti da ih zapamti u obliku u kojem je trebao, usput pobrkavši identitete dvije žrtve od kojih je jednu čak i poznavao, pa čak i identitete suboraca.
No, DORH to nikako nije obeshrabrilo, pa je Fehir postao krunski svjedok sa mogućnošću da konačno da jedan jedinstveni iskaz i dovoljno vremena da ga uspije naučiti napamet.
Od ostalih svjedoka takodjer bi trebalo čuvati ledja.
Jedan je počinio niz kaznenih dijela, uključujući i ubojstvo vlastite supruge, drugi je bio visoki funkcioner zloglasne UDBA-e koja je Hrvate ubijala na svakom koraku, treći se plače nad tim što je netko vrijedjao oficire JNA u vrijeme dok su isti razarali hrvatske gradove i sela, a četvrti je, kao slučajno, u trenutku počinjenja kaznenih djela za koje se sudi bila novinarka beogradske Politike, tada vodećeg miloševićevskog ratnohuškačkog glasila….sve jedan bolji od drugoga.
No, za hrvatsko pravosudje sve pouzdani svjedoci čijoj se riječi treba vjerovati.
Sudjenje generalu Glavašu jasno potvrdjuje ono čega smo svjesni već godinama, a to je da su hrvatski branitelji u državi koju su stvorili postali divljač za odstrjel.
Niti jedan hrvatski branitelj, potpuno neovisno o svojoj nevinosti više ne može biti siguran da se sutra neće pojaviti neki već deset puta osudjivani kriminalac ili neki četnik kojeg traže za ratne zločine i svjedočiti protiv njega u zamjenu za smanjivanje ili izbjegavanje kazne.
I da će hrvatsko pravosudje objeručke dočekati tako nešto.
U svemu tome, ne možemo zanijekati i vlastitu krivicu.
Mirno smo gledali kada su isporučivali naše ljude Haagu, zato što su nas uvjeravali kako je to neizbježno i potrebno radi ulaska u EU.
Mirno smo promatrali kada su hrvatske branitelje zatvarali u vlastitoj zemlji, dopuštajući da nas uvjeravaju kako su činili zločine, dok su u isto vrijeme pravi zločinci koji su u uniformama za koje smo plaćali svi mi ubijali po Hrvatskoj bili nedodirljivi za hrvatsko pravosudje.
Danas gradimo suživot sa aboliranim četnicima, dok se oni koji su stvarali ovu zemlju zatvaraju na sve strane, a za to je zatvaranje dovoljna riječ baš onih protiv kojih su se borili.
Doista, jednoga dana, ako dodju po nas, neće nas imati tko braniti.
A bolje nismo ni zaslužili.
Diana Majhen
Nema komentara:
Objavi komentar