dr. sc. ALDO RADOLOVIĆ NIPOŠTO NE BI SMIO POSTATI SUDAC USTAVNOG SUDA R.H.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

14. kolovoz 2007.

Uredništvu Web portala www.amac.hrvati-amac.com.

dr. sc. ALDO RADOLOVIĆ NIPOŠTO NE BI SMIO POSTATI

SUDAC USTAVNOG SUDA R.H.

«Neizbor gospodina Radolovića u Ustavni sud žalosti me kao da mi brat nije izabran» - rekao je g. Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru, dne 13. srpnja 2007.g. za svoj stari i «drugarski» dnevni list «Glas Istre», u članku «Aldu Radoloviću nedostajala četiri glasa». Kajin je još rekao da «misli da je Radolović u međustranačkoj igri HDZ-a i SDP-a izašao kao «moralni autoritet», no da ga tješi činjenica «da je Radolović izabran, bio bi to gubitak za Županijski sud u Puli, iako dobitak za hrvatsko pravosuđe».

Naprotiv, ni jedna od te tri Kajinove postavke nije točna!! Ma, kakav to jedan dr. sc. Aldo Radolović «moralni autoritet», kakav «gubitak za Županijski sud u Puli» i kakav «dobitak za hrvatsko pravosuđe», g. Kajin?! On bi bio gubitak samo za svoj i njegov IDS, čiji je stranački kriminal u Istri Aldo Radolović znalački, drsko i vješto štitio svih ovih pet, šest ili sedam godina! Navest ću ovdje samo nekoliko očitih primjera: «Arenaturist», Dragonera, Barbariga, Vodnjan, Premantura, Runjačica, Medulin, Ližnjan, Poreč, Brtonigla... No prije toga podsjetimo se ....

Podsjetimo se: Hrvatski Sabor je tog dana glasovao o izboru osam novih ustavnih sudaca,

koji bi popunili mjesta starih sudaca Ustavnog suda R.H. kojima je istekao mandat, kako bi se izbjegla mogućnost da se dovede u pitanje legalnost i legitimitet predstojećih parlamentarnih izbora, koji se održavaju ove jeseni. Međutim, zbog nesmotrenog parlamentarnog bojkota SDP-a, HNS-a, IDS-a i Kluba regionalnih stranaka, na kraju je samo troje od deset kandidata dobilo potrebnu nadpolovičnu većinu: Jasna Omejec, Snježana Bagić i Marko Babić, dok naprotiv Mirjana Juričić, Mario Jelušić, Aldo Radolović, Ivan Matija i Milka Savić nisu dobili potreban broj glasova. Predhodnim dogovorom s te liste su otpali Boris Koketi i Srećko Jelinić. Boris Koketi, vječiti pomoćnik sve tri naše posljednje neuspješne ministrice pravosuđa, sve tri iz njegovog Zadra (!!), vjerojatno nije prošao zbog mog oštrog pera (sapienti sat!).

Za mene osobno je vijest da dr.sc.Aldo Radolović, inače predsjednik i sudac Županijskog suda u Puli, nije prošao izborni prag – najbolja vijest! I njega je dotaklo moje oštro pero! «Tko sudi bit će mu suđeno» - upozorio je Isus Krist svoje buduće suce, naročito vrhovnog suca Kaifu. Nažalost, umjesto Kaife, kazna je sustigla najmanje krivog rimskog prokuratora Judeje Poncija Pilata. Tako sam i ja više puta upozoravao Alda Radolovića da će se mač pravde na kraju okrenuti protiv njega samog! Naime, ja sam se osobno više puta žalio bivšoj ministrici pravosuđa gospođi Vesni Škare-Ožbolt protiv svemoćnog Alda Radolovića, žalio sam se i novoj ministrici Ani Lovrin prije petnaest mjeseci (8. svibnja 2006.g.), a prije sedam mjeseci sam se protiv njega žalio svojom pritužbom i predsjedniku Vrhovnog suda R.H. gosp. Branku Hrvatinu. Poslao sam mu 10. siječnja 2007.g. «Pritužbu zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sc. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, i namjernog odugovlačenja sudskog postupka».

Dakako, kao da sam sve to govorio kineskom zidu, po načelu «surdo fabulam narras»! Jedino je ministrica Vesna Škare-Ožbolt nekoliko puta slala svoje upite Aldu Radoloviću, ali je sve svršilo njenom iznenadnom smjenom. Dakle, nije trebalo mijenjati ministricu, «jer riba od glave smrdi!».

Evo, dakle, sukus-a te moje Pritužbe predsjedniku Vrhovnog suda R.H. protiv Alda Radolovića, koja će bolje objasniti njegovu pristranost u radu, neuredno obnašanje sudačke dužnosti i namjerno odugovlačenje sudskog postupka. Naime, on namjerno drži sve otvorenim, paraliziranim, sve pod svojom kontrolom kako bi po starom udbaškom receptu i mene držao pod svojom hipotekom! No pasaran!

U uvodu: «Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu (predsjedniku Vrhovnog suda R.H. g.

Branku Hrvatinu) s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristranost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. I to staga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Znači, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito, neoprostiv «hendikep»!

Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županijskom sudu u Puli 02. listopada 2006.g., u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama

P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.».

Dakle (.....) dr. sci. Aldo Radolović je ukinuo tu presudu za iseljenje iz moje kuće i svojem štićeniku E.I., notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka/reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije ( .... ).

Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:

Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. (!!!) «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikim naslovom: »Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!

Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodirao njegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini! A sutradan, 29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br. P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2. listopada 2006.g. (dakle, vrlo, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio to svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!

Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripremani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnog Dražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!

Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!

Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «( Županijskog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja rasprodaji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika suda Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!

Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatizacijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovčića, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare» (....).

Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listopadu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.

Moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu simpatični ljudi u krivu, a antipatični ljudi u pravu!

Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSuP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinističkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre». No pasaran!

Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!

* * * *

A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara E. I., notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i zgubidana. Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve njegove «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje F. Kl., posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik E. I.-a! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjer-no «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!

Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja F. Kl. (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky-Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika E. I.-a, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik E. I.! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.

Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to

E. I. nije bio! (...)

Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!

Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više od godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu

P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama «Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti! (....)

Dakako «slavni» Đuro Sessa na čelu DSV-a nije se ni za milimetar pokrenuo iz svoje dobro plaćene sudačke žabokrečine. Pa ipak, moj je prijedlog ovih dana ministrica Ana Lovrin prihvatila i provodi ga!

Tako, eto sudi Radolovićevo «Ištrijansko» pravosuđe. Naročito kada Radolović želi ili treba zaštititi nekog svog moćnog «Ištrijana», kao primjerice Franca Cattunara, te pomoći njegovom bradatom odvjetniku Slaviši Peroviću, koji je u ljeto 1991.g. pobjegao pred Branimirom Glavašem iz Osijeka. Tako Franco Cattunar i Slaviša Perović i dalje nesmetano pljačkaju i kriminalno privatiziraju moju minijaturnu općinu Brtoniglu. A svemoćni Aldo Radolović im u svom Županijskom sudu u Puli čuva leđa. Nije, dakle, samo lupež onaj koji krade, nego i onaj koji mu ljestve prinosi! I to unatoč našoj prošlogodiš-njoj prijavi njihovih kriminalnih radnji Saborskom odboru za predstavke i pritužbe, te unatoč tome što je o tome nekoliko puta vrlo opširno pisao riječki «Novi list», a ponekad (vrlo nevoljko!!) i Radolovićev «Glas Istre». I unatoč tome što se u sve to već prije sedam mjeseci uključio i Bajićev USKOK.

Međutim, sve se svodi na to da «ruka ruku mije, a obraz obadvije»!!

Upravo zbog svega navedenoga, Aldu Radoloviću je prije dva mjeseca novinarka Marina Vukšić u opširnom intervju-u postavila i dva krucijalna pitanja. Prvo: «Zakonom o sudovima uveden je institut prava na suđenje u razumnom roku, a postupci na hrvatskim sudovima i dalje traju beskonačno»,

i drugo: Institut prava na suđenje u razumnom roku predviđa i financijsko obeštećenje onih koji (pre)dugo čekaju na epilog sudskog postupka. Ministarstvo pravosuđa lani je po toj osnovi građanima isplatilo čak 3,5 milijuna kuna,, a čak 750.000 kuna otpada na Županijski sud u Puli!». Na to je Aldo Radolović odgovorio: «teško je u ovom trenutku definirati što je u našem sustavu razumni rok...Vrhovni sud RH je kao pragmatični model iznio tezu o tri godine ... jer je sazrela spoznaja da pravda, ako nije kvalitetna i brza, zapravo nije pravda (interesantno kako Radolović umjesto riječi «pravedna», podmeće riječ «kvalitetna»! op.A.R.J.) .... to je veliki novac. Prosječna naknada iznosi oko tisuću eura, ovisno o dužini čekanja. Kada bi naknadu zatražili svi oni čiji se postupci na sudovima razvlače godinama, državu bi to koštalo enormnih 450 milijuna kuna...U Hrvatskoj ima jako puno starih predmeta koji se vuku deset, 20, pa i 30 godina. Ima čak 500.000 onih koji su stariji od pet i više godina, a još nisu riješeni. To je sudska patologija koja mora nestati». A upravo to su dakle Radolovićeve «zlatne godine»!

E, pa i za takvu patologiju u Radolovićevom Županijskom sudu u Puli mi ćemo uskoro naći lijek. Prvi lijek je da ministrica pravosuđa gđa Ana Lovrin, u sudjelovanju i sinergiji s Vrhovnim sudom R.H. smijeni dr. sc. Alda Radolovića s položaja predsjednika Županijskog suda u Puli, a drugi lijek je da se Alda Radolovića hitno izbriše sa spiska kandidata za suca Ustavnog suda R.H. Pa ma koliko g. Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru bio žalosan zbog toga!

Upravo stoga, ja ću uskoro od Županijskog suda u Puli i od hrvatskog ministarstva pravosuđa zatražiti razumnu novčanu naknadu, odnosno obeštećenje, i to po svih 10 novih sudskih predmeta, koliko su ih Radolović i njegova «družina» meni isfabricirali «svojim neurednim obnašanjem sudačke dužnosti i namjernim odugovlačenjem sudskih postupaka», dočim sam dr. sc. Aldo Radolović u tome prednjači još i svojim dobro poznatom ksenofobijom, posebno prema nama Hrvatima koji smo došli «Priko Učke». Dakle, još i svojom pristranošću, naročito prema nama deklariranim Hrvatima i dragovoljcima Domovinskog rata!

Čitatelji sami za sebe mogu ovdje i sada zaključiti za kakvim «moralnim autoritetom» plače gosp. Damir Kajin. I zaključiti zašto sudac dr.sc. Aldo Radolović nije izabran za suca Ustavnog suda R.H. «Bože, ipak postojiš! Dugo čekaš. al' gadno udaraš!», uzviknuo je ruski pisac Aleksandar Soljženjicin u svojem prvom romanu «Jedan dan u životu Ivana Denisovića», i to baš na dan Staljinove smrti!

Dakle, ima Boga! Sigurno ga ima i uskoro će mnogi osjetiti njegovu tešku ruku!

u Brtonigli, 14. kolovoz 2007.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S. (moj komentar, 24. rujna 2008.g.): Unatoč svemu ovome, dr. Aldo Radolović je u

drugom pokušaju izabran za sudca Ustavnog suda R.H.! Štoviše, izabran je i za podpredsjednika tog našeg najvišeg suda, „četvrte vlasti“ u Republici! A prije dva dana je u srpskom Novom listu iz Rijeke izašao veliki intervju predsjednice našeg Ustavnog suda, časne gospođe Jasne Omejec. I to će biti prokomentirano na ovom blogu!

A.R.J.

KAKO JE SUDIO USTAVNI SUDAC ALDO RADOLOVIĆ

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. Komu Treba: Ministrici pravosuđa R.H.

52 474 Brtonigla, Kovri 25 gospođi Ani Lovrin

10. siječanj 2007.g.

Predmet: Pritužba zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli,

dr.sci. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti,

i namjernog odugovlačenja sudskog postupka.

PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA R.H.

gosp. Branku Hrvatinu

Poštovani!

Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristranost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. I to stoga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Dakle, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito, neoprostiv «hendikep»!

Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županijskom sudu u Puli 02. listopada 2006.godine, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.

Interesantno je da je to Rješenje Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. zaprimljeno u Općinskom sudu u Bujama tek 15. prosinca 2006.g., a onda je tim putem stiglo meni tek 05. siječnja 2007.g.! A da paradoks bude još veći, meni je to Rješenje od ukupno četiri stranice stiglo sa dvije iste stranice br. 2, a bez treće stranice! Kako to da to nitko u Općinskom sudu u Bujama više od dva tjedna nije primjetio?! Što je onda to kod njih čekalo čak 20 dana?

A nije to njima prvi put! Već sam se tri puta pismeno žalio na slične prljave stvari u Općinskom sudu u Bujama i Županijskom sudu u Puli. Naime, žalio sam se našoj bivšoj ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt i ona je vrlo korektno uvijek iznova tražila očitovanje tadašnje predsjednice Jasne Stupavsky- Stelle (koja je prošle godine konačno smjenjena sa svog položaja i dobila nečasni otpust iz službe!). Bivša ministrica pravosuđa je također tražila i očitovanja od predsjednika Županijskog suda u Puli dr. sci. Alda Radolovića, koji je slično Jasni Stupavsky - Stelli davao samo svoje birokratski vješte i nemušte odgovore (žali Bože izgubljenog vremena!), uporno odugovlačeći taj isti sudski postupak, pokušavajući praviti budale i od mene i od ministarstva pravosuđa.

Sudsko vijeće Županijskog suda u Puli, pod predsjedavanjem dr. sci. Alda Radolovića je usvojilo žalbu tuženika Erlić Ivana, bjegunca iz Škabrnje i mog dosadašnjeg «nepoštenog» stanara, te je u k i n u l o Djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, posl. br. P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g. i vratilo predmet Općinskom sudu u Bujama na ponovni postupak. Dakle, odjednom je, nakon dvije i pol godine, Erlić Ivan po dr. sci. Aldu Radoloviću postao «pošteni stanar», iako mi već tri godine ne plaća stanarinu, nije plaćao struju ni vodu, četiri puta mi je prijetio ubojstvom (K-62/04, K-263/05 i K-182/06), već me tri godine terorizira u mojem dvorištu (P-494/06), uzurpirao je cijeli prvi kat moje kuće, koji mu nikad nije bio iznajmljen, uzurpirao je tri moje garaže (dvije bivše velike štale) i dvorišne strehe (P-378/04), uništava mi imovinu, promijenio je moje brave na prvom i drugom katu, kako ne bih mogao izvršiti pregled moje imovine, itd., itd. I to je predsjedniku Županijskog suda u Puli «pošteni stanar», nasuprot prvostupanjskoj presudi poštene i pravedne sutkinje Općinskog suda u Bujama gospođe Fabiane Kliman, koja je Erlić Ivana ispravno ocijenila i osudila kao «nepoštenog stanara», i naložila mu da se iseli iz moje kuće!

Dakle, dr. sci. Aldo Radolović (u daljem tekstu: bez «dr. sci.») je svojem štićeniku Erlić Ivanu, notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka / reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije.

Inače, sve ovo jako podsjeća na slučaj zadarskog odvjetnika Marka Marinovića, moćnog zaštitnika i glavnog «bankara» zadarskog kriminalnog miljea, kojem je prije Domovinskog rata i sam Erlić Ivan pripadao (!!), zaštitnika i odvjetnika zloglasnog zadarskog narkobossa Senka Peraka (kojega je policija na kraju morala likvidirati na sred ulice!). Erlićeve metode, iskušane u obližnjoj Maredi, na Slovencu ing. Dragi Kompanu, u čijoj je kući bespravno i nasilno stanovao skoro pet godina, kome je prijetnjama i ucjenama «uzeo» 10.000 DEM na ime svojih nepostojećih ulaganja u njegovu kuću, u dlaku su iste kao i kod odvjetnika Marinovića! A njegova ortakinja i supruga Ingrid Antičević-Marinović bila je čak i ministrica «pravosuđa» u bivšoj Vladi gosp. Ivice Račana!

O, sancta simplicitas!

Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:

Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikim naslovom:»Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!

Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodirao njegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini! A sutradan, 29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br.P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2.listopada 2006.g. (dakle, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!

Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripremani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnog Dražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!

Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!

Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «(Županijskog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja rasprodaji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika suda Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!

Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatizacijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovčića, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare».

Da pojasnim: ne radi se o samo jednom suđenju, odnosno sudskom predmetu. «Slično je i s trećim istarskim suđenjem protiv Đanija Bažona (koji je kao i Ivan Herak već odavno na slobodi i brani se sa slobode) u kojem mu se sudi zajedno sa Đurom Burekom za financijske malverzacije vrijedne 23,5 milijuna kuna. Prva rasprava u tom suđenju počela je u srpnju 2000. godine, ali još nije okončana.... Na osnovu riječi županijskog suca Damira Krpana nije teško zaključiti da to suđenje ni nakon šest godina nije prioritet na Županijskom sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljenici još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca. i tako sve do zastare.».

Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listopadu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.

Moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu simpatični ljudi u krivu, a antipatični ljudi u pravu!

Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinističkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre».

No pasaran!

Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!

* * * *

A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara Erlić Ivana, inače bjegunca iz Škabrnje, koji se iz nekog velikog i strašnog razloga ne smije vratiti u Škabrnju, iako u njoj ima svoju kuću, zemlju i obnovljenu roditeljsku kuću (sada u posjedu svog brata). Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve Erlićeve «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje Fabiane Kliman, posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik Erlić Ivana! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjerno «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!

Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja Fabiana Kliman (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky- Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika Erlić Ivana, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik Erlić Ivan! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.

Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi Pula u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to Erlić Ivan nije bio!

Uostalom, ako se osporava valjanost otkaznog roka u tom nesretnom Ugovora o najmu i mog otkaza Erlić Ivanu, onda je isto tako trebalo osporiti i valjanost čitavog tog Ugovora o najmu Erlić Ivanu. On je mene ulovio «na brzaka», izvukao me s predavanja u školi i kod javnog bilježnika u Puli, gosp. Krajcara na brzinu ispunio formular ugovora o najmu i potpisao ga zajedno sa mnom ( Erlić Ivan je kasnije, na sudu, promijenio tu priču).

Što se tiče Erlićeve izmišljotine, koju je smislio uz pomoć svog odvjetnika Ivice Senjaka, bivšeg udbaša iz Doboja, a koju objeručke podržava sudac Aldo Radolović, onda ja ponovo postavljam samo dva ključna pitanja:

(1) Ako je navodno dogovorena nekakva nepostojeća «kapara» (a nije!), gdje je Ugovor o kapari? Gdje je materijalni dokaz o tome?

(2) Ako je navodno predat nepostojeći novac (10.000 Eura), a nije, gdje je potvrda o predatom novcu? Gdje je materijalni dokaz o tome?

Nema ničega! Jer toga nije ni bilo! Samo su, na svoju žalost, Erlić i Senjak loše instruirali svoja dva lažna svjedoka, dva Bosanca, Suada Aličajića i Petra Mačinkovića iz Banja Luke, čije su laži otkrivene i oborene upravo na onom suđenju od 29. srpnja 2004.g., koje je sudac Aldo Radolović «lukavo» i namjerno prešutio i preskočio u obrazloženju svojeg Rješenja Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. I time je mislio nasamariti i Općinski sud u Bujama, kojemu je on posredno i šef.

Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!

Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više do godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama «Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti!

A evo zašto. Ja sam sada u svojoj 68. godini života. Moj stariji brat, koji je bio suvlasnik predmetnog stana na drugom katu moje dvorišne kuće, umro je prije godinu dana, ne dočekavši pravdu (iako ju je sutkinja Fabiana Kliman pošteno izrekla i presudila u svojoj Djelomičnoj presudi P-20/04-15, od 02. kolovoza 2004.godine). Nemam više nikakve nade da bih i ja mogao dočekati pravdu, dok je predsjednik Županijskog suda u Puli jedan Aldo Radolović. Stoga ću ovu Pritužbu smjesta poslati i ministrici pravosuđa R.H. gospođi Ani Lovrin, ali i na niz drugih adresa, od kojih najprije gosp. Vincentu Degertu, ambasadoru EK/EU u Zagrebu, njemačkoj i američkoj ambasadi u Zagrebu, te nekim hrvatskim novinama i tjednicima i uglednim ljudima, s kojima se već dugo, poznajem.

u Brtonigli, 10. siječanj 2007.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

EPPUR SI MUOVE !

AMAC/ Suci bez imuniteta

Komentar A.R.J. /19. rujan 2008.

EPPUR SI MUOVE !

"Tko sudi, bit će mu suđeno!", upozoravao sam i ja neke suce i sutkinje u Općinskom sudu u Bujama, služeći se gornjom Isusovom izrekom. I doista, konačno se skida nezasluženi oreol s glava sve većeg broja naših sudaca. Nadajmo se da valjda doći i taj dan kada će suci i sutkinje i u ovoj našoj novoj Državi biti podvrgnuti reizbornosti, kako je to u nekim Zapadnim državama najvišeg stupnja demokracije.

Predugo se "krivosudno" smeće pometalo pod tepih, tako da se odijum hrvatske javnosti nezasluženo prelijevao i na ostalu veliku većinu naših časnih sudaca. "Krivnju treba individualizirati" - uporno je trabunjao proteklih skoro devet godina naš opskurni predsjednik Republike Stipe Mesić. A cijelo to vrijeme on sam je prikrivao mnoge velike i visoke kriminalce! Sada me zanima hoće li i to Njegovo "krivosudno" smeće doći na red i biti izloženo reflektorima hrvatske javnosti ?!

Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)

U HRVATSKOM »PRAVOSUĐU« NIŠTA NOVO !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 16. rujan 2008.

U HRVATSKOM »PRAVOSUĐU« NIŠTA NOVO !

Ni nakon četiri i pol godine ništa se nije promijenilo u hrvatskom »pravosuđu«. Naime, unatoč Rješenju Županijskog suda u Puli Gzp-36/08-5, nova predsjednica Općinskog suda u Bujama Margareta Vivoda ne pokazuje nikakvu namjeru da postupi po Rješenju njoj nadležnog Županijskog suda u Puli (o čemu se radi saznajte u nastavku). Znači li to da je naše paradržavno Udbomafijaško »Krivosuđe« i dalje daleko jače od našeg državnog pravosuđa ? Kako drukčije objasniti uporno ignoriranje naše ministrice pravosuđa gospođe Ane Lovrin od strane nove predsjednice Općinskog suda u Bujama?

A što ako ja uskoro objavim na ovom svom blogu neke detalje koje dosad nisam spominjao u svezi sa sutkinjom Margaretom Vivodom?

Za sada, evo o čemu se sada i ovdje radi.

ŽUPANIJSKOM SUDU U PULI

Na posl.br. Gzp-36/08-5

za: VRHOVNI SUD R.H.

Pravna stvar:

Predlagatelj Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Protustranka: Republika Hrvatska

radi: zahtjeva za zaštitu prava

na suđenje u razumnom roku

Ž A L B A

Poštovani!

Prije svega – želim to posebno naglasiti - vrlo sam zadovoljan Rješenjem sutkinje
Županijskog suda u Puli gospođe Dolores Peruško (Gzp-36/08-5) u svemu, osim u visini naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.500,00 kn.

Naime, ja sam u svom Zahtjevu za naknadu štete uzrokovane suđenjem u nerazumnom roku zahtijevao da mi se nadoknadi šteta barem u najminimalnijem iznosu kojega dosuđujete u sličnim slučajevima, to jest 7.000 kn. Budući da sam zbog neshvatljive indolencije bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama gospođe Jasne Stupavsky – Stele , kao i nove predsjednice gospođe Margarete Vivode pretrpio (samo) materijalnu štetu od preko 200.000 kn, ne računajući ostale nematerijalne štete, maltretiranja i »duševne boli«, to držim da imam pravo na pun iznos zahtijevane naknade od 7.000,00kn, koji sam od Vas tražio.

Drugim riječima, ne mogu prihvatiti onaj mali dio sutkinjinog obrazloženja da se Županijski sud u Puli rukovodio – citiram: »istodobnim uvažavanjem ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj«. One ni u najmanjoj mjeri nisu nastale nekim mojim djelovanjem, a ja nisam spreman dijeliti solidarnost s onima koji su našu Republiku Hrvatsku sustavno upropaštavali i potkradali posljednjih osam godina! Uključujući i Općinski sud u Bujama! Uostalom, ja sam na sve to oštro upozoravao sve te godine, ali se vlast – cenzurom – oglušila na sva moja javna upozorenja!

Naime, u Općinskom sudu u Bujama imao sam u manje od četiri godine čak 27 sudskih rasprava, od kojih je najmanje njih 20 bilo potpuno nepotrebno! Od strane suda isfabricirano! To sam već pobliže objasnio i obrazložio u svom prethodnom Zahtjevu (…). Općinski sud u Bujama je, uz pomoć bivšeg predsjednika Županijskog suda u Puli dr.sci. Alda Radolovića, uporno odugovlačio, otezao, ignorirao i izbjegavao dovršiti suđenje u mom predmetu P-20/04, odnosno mojoj Tužbi za iseljenje tuženika Erlić Ivana iz moje kuće u Kovrima 25 kod Brtonigle, štiteći Erlić Ivana u njegovom četverogodišnjem upornom povećavanju štete prouzročene meni (trogodišnjim neplaćanjem stanarine, neplaćanjem režijskih troškova, te krađom dijela mog namještaja i drugih stvari, itd., itd.). Tako je šteta učinjena meni narasla na preko 200.000 kuna (a Erlić Ivan i dalje povremeno dolazi na moj posjed i pravi mi nove štete, a da o latentnoj prijetnji mom fizičkom integritetu da i ne govorim - uostalom, već mi je četiri puta prijetio smrću! – to su onih 20 nepotrebnih suđenja koje sam već spomenuo!).

Držim da nakon svih tih četverogodišnjih muka, ugrožavanja života i maltretiranja imam pravo na dvostruko veću naknadu od dosuđene – koliko sam i tražio - na (min) 7.000 kn!

Napominjem (i ovdje!) da već skoro godinu dana čekam da počne suđenje po mojoj Tužbi (odnosno Optužnom Prijedlogu) za krađu dijela namještaja i drugih stvari (P-180/07) protiv istog Erlić Ivana, ali Općinski sud u Bujama i njegova sadašnja predsjednica gospođa Margareta Vivoda i pored mojeg višestrukog urgiranja u Općinskom sudu u Bujama, oni nisu ništa poduzeli da (i) to suđenje barem počne u razumnom roku! Slutim da je to zbog toga što sam s kaznenom sutkinjom Tanjom Prenc već imao vrlo loše iskustvo (a i ona sa mnom!) u predmetu K-263/ 05 protiv istog ovog Erlić Ivana, zbog njegove prijetnje smrću meni! Naime, njena nepravedna i nepoštena presuda u tom predmetu je bila ukinuta od strane Županijskog suda u Puli….itd., te je sve na kraju (ipak!!) okončano pravednom i zasluženom kaznom optuženiku!

Na temelju svega ovdje iznesenog, a i onog što sam iznio u mom Zahtjevu (….), molim Vrhovni sud R.H. da usvoji ove moje dodatne argumente, te Rješenje Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-36/08-5 preinači, ali samo u dijelu III. na koji se žalim i to na način da mi umjesto dosuđenih 3.500 kn naknade zabog povrede prava na suđenje u razumnom roku - dosudi pun iznos od 7.000 kn, koji sam u svom Zahtjevu (…) i tražio.

P.S.: Napominjem još jednom da sam vrlo zadovoljan Rješenjem sutkinje Županijskog suda u Puli gospođe Dolores Peruško u svim ostalim stavkama njenog Rješenja posl. br. Gzp-36/08-5.

Bilježim se sa štovanjem!

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.

OTAC UDBAŠ, SIN UDBOMAFIJAŠ!

AMAC-Hrvati: Kamićak: Čačić i njegovi 'granični fašistoidi 10. siječnja 2007.


Radimir Čačić story (jedna stara priča!)
OTAC UDBAŠ, SIN UDBOMAFIJAŠ!

Uvodna napomena: na našoj hrvatskoj mreži, odnosno Web portalu amac.hrvati-amac.com izašao je 10. siječnja 2007.g. izvrsan članak mog kolege g. Kamićka: „Čačić i njegovi…. Fašistoidi“.
To je članak o „privatizaciji“ i kriminalu na način HNS-a, one opskurne i lažne hrvatske stranke, koja je sve samo ne „hrvatska“ i „narodna“. Ali prije ili kasnije svaka priča dođe svom kraju, pa tako i ova. Znakovito, Radojica Čačić je jučer još jednom gostovao kod Velikog Aleksandra Stankovića, onog koji je postao jedan od vodećih novinara „račanizirane“ HTV samo zato (najviše zato!) jer „Važno je zvati se Aleksandar!“.
Dakle, „Nomen est omen“! Svaka ptica svomu jatu leti. Stoga i ovaj tekst.

Strašno mi je žao što ovaj članak našeg g. Kamićka nisam pročitao još prije godinu i pol dana. Znači, i drugi su znali ono što sam ja tada neuspješno pisao „sanaderiziranom“ Vjesniku – često u stilu: „Tko je gospodar kaosa u …. Hrvatskoj“. I evo, potvrdilo se još jednom:
Otac Udbaš, sin Udbomafijaš!

Nisam znao ni to da je Čačićev otac Milan bio blizak "drug" drugarici Savki Dabčević-Kučar (iako sam nekako baš tada napisao u Hrvatskom slovu ono svoje besmrtno pismo "Zašto je Savka 'abortirala' 1971.g.?". Učimo, učimo i samo učimo - od najbolje učiteljice na svijetu - povijesti, naročito one skrivene i prešućene! Historia est magistra vitae!

Dakle, bio sam u pravu kad sam uporno "naš" HNS nazivao 'Hrvatska Ne-narodna stranka'. A to drugaricu Savku nije nimalo tangiralo! To znači da su naivni Hrvati dvadeset godina vjerovali u krivi mit. Ali nikad nije kasno!
Sada smo saznali da je i Čačićev otac bio „oznaš“, a kasnije kao „zaslužni drug“ bio je i Državni tužilac SR Hrvatske!

Stoga, kao moj doprinos svemu tomu, proglašavam Zvečarkin i Radojicin HNS petokolonaškom strankom Zelene lihvarske internacionale!

Jer, pametniji smo danas nego jučer!

OHRANA S.P.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

VAŽNO JE ZVATI SE ALEKSANDAR!

AMAC-Hrvati:
Kamićak: GUJA-nović, čiji je on igrač? 10. lipanj 2008.


VAŽNO JE ZVATI SE ALEKSANDAR!

Što da radi jedan mali narod s ovoliko svojih "Govanovića"?

Mi moramo najhitnije osnovati svoju "OHRANU" - tajnu organizaciju za borbu protiv Orjunaša, Udbaša, presvučenih četnika i posebice kripto-četnika, naročito u našim medijima, a prije svega u HRTV-u "Ujka" Vanje Sutlića!

Jednako tako i protiv "Braće Du-Bajića u Državnim odvjetništvima! Lustracija, lustracija ueber alles!

Dajmo GDO Mladenu Bajiću rok od mjesec dana da podigne optužnicu protiv lažnog svjedoka Vladimira Gojanovića iz Šibenika i nedajmo mu mira sve dok taj lažni svedok Gojanović ne dobije kaznu od najmanje šest mjeseci zatvora zbog evidentno lažnog svjedočenja pred Haaškim sudom.

A to bi mogla biti (samo) generalna proba za slijedeće suđenje našem Ciganinu-predsjedniku za istu stvar, uvećanu i za ostale lažne optužbe protiv hrvatske Države!

Inače, ova najnovija provokacija Aleksandra Stankovića na ujka-Vanjinoj HTV nije nimalo slučajna! Stoga Sanader smjesta mora nešto poduzeti (ako ima "petlju"!) da se to Sutlićevo kripto-četničko leglo, odnosno brlog, što prije očisti od tog Udbo-četničkog šljama. Dakle, smjesta smjeniti Vanju Sutlića - barem po "zapovjednoj" odgovornosti!

Jasno je da je, i zašto je Sutliću najvažnije zvati se Aleksandar! Krv nije voda!

Uostalom, i Titov (naj)mlađi sin se zove Aleksandar, a tako mu se zove i (jedna) unuka. A to nije i ne može biti slučajno!

OHRANA Semper Paratus
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)

Kako CRO-pravosuđe obilježava Dan Sabora!?

Kako CRO-pravosuđe obilježava Dan Sabora!?

Evo kako je pisao naš neovisni tisak 3.svibnja og.:
Žalosnu slavu četničkom banditu Dušanu Maslovari priskrbila je videosnimka, koju su srpski pobunjenici-ŠILTOVI sami načinili 2. listopada 1991. godine u tek osvojenom, potpuno spaljenom selu Viduševcu.
Svi gledatelji Vranjicanovih 'Komšija' i 'Istrage' Nove TV sjećaju se tog četnika u vojnoj odori sa stolom katoličkog svećenika kako pred, do temelja razrušenom, crkvom sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu govori:
'Liturgija je za pola sata, nemoj 'ko da kasni.' Tako se narugao najdubljim osjećajima hrvatskog naroda i svim ljudskim vrednotama.
Dakle, prema optužnici, Dušan Maslovara sa Sinišom Martićem-Šiltom(slika!) i Borislavom Milašinovićem ubio je Anu Vučićević i Anu Nogić iz Ravnog Rašća. Zločinci su ih zatvorili u kuću i ubacili unutra eksplozivnu napravu, koja ih je ubila.
A evo kako to rješava naše pravosuđe odnosno državno odvjetništvo upravo za Dan obilježavanja osnutka demokratskog Hrvatskog, tada, 1990.g.-još i Državnog Sabora:
Dušan Maslovara, pripadnik četničke postrojbe odgovorne za strašna ubojstva i pljačke po cijeloj Banovini, kojeg je nakon godinu dana od uhićenja, u travnju og. izručila Grčka, pušten je iz sisačkog zatvora upravo na dan kad je general Mirko Norac saslušao svoju presudu o dodatnih, doduše nepravomoćnih sedam godina robije; slučajna koincidencija!?
Za razliku od presude Norcu, Sudsko vijeće u Sisku postupilo je, eto, po sili zakona, jer je Županijsko državno odvjetništvo zbog pomanjkanja dokaza(?), odustalo od progona za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i podnijelo istražni zahtjev za nekažnjivo kazneno djelo oružane pobune.
Za taj benigni prekršaj koji se po našem pravom-suđu tretira kao 'nedozvoljeno parkiranje' primjenjuje se Zakon o oprostu pa je sasvim logično i pravosudno opravdano da je sisački sud pustio, eto, nedužnog Dušana Maslovaru na slobodu!?
Njega se teretilo da je tijekom rata bio pripadnik(a bio je!) zloglasne četničke postrojbe ŠILTOVI, koja je odgovorna za zločine, pljačku i palež po cijeloj Banovini, a osobito na području Gline. Obustavom postupka protiv Maslovare, obustavljen je postupak i protiv njegove četničke braće po oružju, Bore Milašinovića i onog Siniše Martića-Šilta, jednog od najzloglasnijih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, jer nema relevantnih dokaza za kazneno djelo za koje bi ih se teretilo!?
Pa, upitajmo se logično, zašto je Maslovara uopće i 'bežao' u Grčku ako ništa zla Hrvatima nije učinio ili zašto ga je naše pravo-suđe gonilo ako nije imalo nikakvih dokaza protiv njega? Na takvu odluku suda u Sisku nije se žalilo (barem nigdje nisam pročitao!) hrvatsko državno odvjetništvo, ni Kvakan ni Bajić, a nismo čuli ni riječi od 'zaštitara' ljudskih prava….Puhovskog, Banca, Zorana Pusića ni Teršeličke, ili nedajbože….našeg Predsjednika!?
On je i tako zadužen za pomilovanja samo kad su u pitanju srpski ratni zločinci kalibra jednog, primjerice, Čančarevića….
Vezano uz to sramotno oslobađanje teških ratnih zločinaca evo nekih preciznih podataka o izvršenim 'prometnim prekršajima':
U Gornjim Jamama nedaleko od Gline domaći su Srbi, pripadnici upravo te zloglasne vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine-Maslovarini, Milašinovićevi, Martićevi ŠILTOVI-11. prosinca 1991. ubili petnaestero Hrvata među kojima je bilo troje malodobne djece.
Među žrtvama bile su tri obitelji. U jednoj su ubijeni: roditelji Nikola i Marica Fabac s njihove dvije kćeri: osmogodišnjom Nikolinom i četrnaestogodišnjom Željkom, u drugoj: otac Janko Fabac sa sinovima Stjepanom i Ivom, i u trećoj: majka Slavica Dvorneković s desetogodišnjim sinom Darkom i roditeljima Matom i Katom.
Notorni ratni zločinci-ubojice su na slobodi a herojima Domovinskog rata za nagradu…tamnica:
Umirovljeni brigadir HV-e, Zdravko Vladanović, bivši pravni savjetnik generala Janka Bobetka tijekom svjedočenja na suđenju hrvatskim generalima izjavio je kako su Rasim Ademi i Mirko Norac za njega heroji Domovinskog rata, a sve negativno što se dogodilo je, po njegovom mišljenju, samo kolateralna šteta.
Međutim, nepravednom presudom generalu Mirku Norcu slučaj još nije i pravomoćno završen jer ni ona «documentaristica» Vesna Teršelič još nije zadovoljena….pravdom, a njenom komentaru hrvatska dalekovidnica poklanja posebnu pažnju! Ta bi se zasigurno i Norčeve krvi napila (lijepi izraz koji je upotrijebio čuveni Germano-Čićo Senjanović za svog novinarskog kolegu Joška Čelana)!
Zaključimo:
Zloglasni šiltovi su se tek oružano pobunili protiv vlastite države Hrvatske i pritom pobili podosta nedužnih ljudi-Hrvata pa su zbog te pobune a temeljem Zakona o oprostu oslobođeni svake krivnje; teški ratni zločini koji, eto, nikada ne zastarijevaju postadoše tek nekakvom oružanom pobunom. Mirko Norac se isto tako oružjem pobunio ali protiv četničkih okupacijskih 'vlasti SAO Krajine' čiji para-vojnici su žarili i palili i po Gospiću, i šire….i zato dobio 'pravednu kaznu'.
Prema presudi za Medački džep izgleda da su u zaselcima, Divoselo, Čitluk i Počitelj djelovali tek pripadnici crkvenog pjevačkog zbora «Svetog Save», koji su pune dvije godine Davidovim praćkama gađali svoje komšije-Gospićane, iz puke…..dokolice!
Krajnje je vrijeme da narod preuzme pravdu u svoje ruke jer ovo što se danas dešava s junacima i braniteljima iz našeg Domovinskog rata naznaka je totalnog raspada pravosudnog sistema(cit.: Željko Sračić!) nad kojim se još uvijek nadvija mračna sjena one vještice iz Haaga, Carle del Ponte i njenog asistenta Save Štrbca….jolpaza Davidova!

dk., Samobor, Semper Paratus Croatiae