Merkel: još nije vrijeme za ukidanje sankcija Rusiji

Direktno.hr/ Merkel: još nije vrijeme za ukidanje sankcija Rusiji/Datum objave: 22.01.2015 | 16:30

Autor: pz/h

Merkel: još nije vrijeme za ukidanje sankcija Rusiji

 

 "Gospodarske sankcije nisu se mogle izbjeći. Moguće ih je ukinuti ako nestanu razlozi zbog kojih su uvedene. No, to se nije dogodilo.

Njemačka kancelarka Angela Merkel optužila je Rusiju da je intervencijama u Ukrajini prekršila poratni poredak u Europi i istaknula da Europa ne može razmišljati o ukidanju sankcija dok Moskva ne promijeni smjer.

"Pripojenje Krima nije kao bilo koje pripojenje. To je kršenje načela na temelju kojih je stvoren miroljubivi poredak u Europi nakon Drugog svjetskog rata, posebno poštivanje granica i teritorijalnog integriteta", rekla je Merkel na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu.

"Gospodarske sankcije nisu se mogle izbjeći. Moguće ih je ukinuti ako nestanu razlozi zbog kojih su uvedene. No, nažalost, to se nije dogodilo", dodala je.

Ministri vanjskih poslova Ukrajine, Rusije, Francuske i Njemačke postigli su u srijedu u Berlinu dogovor o demarkacijskoj liniji na istoku Ukrajine, od koje obje strane u sukobu trebaju povući svoje snage, ali to za sada nije provedeno.

* * * * * *  

Komentari (1):

Ante Rokov Jadrijević:

• Ante Rokov Jadrijevic · Top Commenter · Brtonigla

Putin je čovjek opasnih namjera, koji je upao u vlastitu stupicu i ne može nazad - kao i Hitler u Čehoslovačkoj 1938. i u Poljskoj 1939. Zbog toga ni on, Putin, ne može nazad ! A naprijed je golemo njemu nevidljivo minsko polje. Sada on počinje svoju bezumnu avanturu - na sve ili ništa !!

A budući da Putin ne može dobiti sve, a ni Rusija više nije što je nekad bila... Putina čeka sudbina Napoleona - ili možda Staljina, kojemu su "Tovariči" malo "pomogli" da brže umre!

Odgovor · Sviđa mi se · Više ne prati ovu objavu · Prije 18 minuta

Dragovoljac.com/KAKVA PREVARA! Milanović i Josipović ukrali sto tisuća glasova Kolindi Grabar Kitarović!/03 Siječanj 2015

Autor Tihomir Dujmović   

 ( nakon Prvog kruga predsjedničkih izbora ) 

KAKVA PREVARA! Milanović i Josipović ukrali sto tisuća glasova Kolindi Grabar Kitarović!

Na izborima u BIH ove godine, izašlo je u prvom krugu samo sedam tisuća birača, od njih 250 000, što je odaziv kakav se nikada nije dogodio. Punih dvadeset pet godina živimo u demokraciji, imali smo brojne izborne cikluse, natezalo bi se i navlačilo na svoj mlin na svim izborima, zacijelo je bilo i neevidentiranih malverzacija, ali način na koji je Milanovićeva Vlada, rukom ministra Bauka, otela stotinu tisuća glasova oporbenoj kandidatkinji, to još nismo vidjeli. Naime, na izborima u BIH ove godine, izašlo je u prvom krugu samo sedam tisuća birača, od njih 250 000, što je odaziv kakav se nikada nije dogodio. Primjerice, na prošlim predsjedničkim izborima samo je Milan Bandić u drugom krugu osvojio 90 tisuća glasova u BIH! No, kako je na tim izborima Josipović u drugom krugu dobio samo osam posto glasova u BIH, već tada je donesena odluka koju će kasnije ministar Bauk sprovesti, da se zauzda i onemogući da HDZ-ov kandidat u BIH odnese stotinu tisuća glasova, što je bila posve realna brojka. Da bi spriječili već i tehničku mogućnost da Hrvati u BIH uopće glasuju, a znajući da tamo nemaju nikakve šanse, hrvatske vlasti su zatvorile stotine biračkih mjesta i dozvolili Hrvatima u BIH da glasuju isključivo na petnaest biračkih mjesta, ali samo u četiri grada: U Sarajevu, Banja Luci, Tuzli i Mostaru. Na zadnjim izborima u BIH su postojala 124 biračka mjesta, dakle Milanović/Josipovićeva vlast je ukinula više od stotinu biračkih mjesta u BIH! Tom odlukom oni su potezom pera faktički oteli Kolindi Grabar Kitarović najmanje stotinu tisuća glasova! Naime, ne samo da je ukinuto na stotine biračkih mjesta, nego su sad dopustili glasovanje samo u četiri grada! Bitno je smanjen i broj biračkih mjesta u dijaspori, a valja imati na umu da smo na zadnjim predsjedničkim izborima imali 266 000 birača u BIH i oko 150 000 birača širom dijaspore, dakle oko 400 tisuća Hrvata izvan domovine je imalo pravo glasa. Faktičkom zabranom glasovanja na adekvatnom i potrebnom broju biračkih mjesta Milanovićeva Vlada je osigurala da je u prvom krugu u cijeloj BIH glasovalo sedam tisuća birača, a širom dijaspore sve skupa 13 tisuća birača, što znači da je od potencijalnih 400 000 birača dijaspore i Hrvata iz BIH u prvom krugu ovih predsjedničkih izbora glasovalo tek 20 tisuća birača. Ima li ljepšeg i boljeg novogodišnjeg poklona Milanovićeve Vlade, gospodinu Ivi Josipoviću od ove makinacije? Ovu perverznu odluku Bauk i njegovo ministarstvo su donijeli još ranije, no prošla je nezamijećeno u općem užasu i ništavilu u koje su pretvorili hrvatsku državu. Osim toga oni nisu smanjili broj biračkih mjesta samo u BIH! Slična stvar je napravljena i u dijaspori, gdje je isto tako smanjen broj biračkih mjesta, pa primjerice u ogromnoj Australiji možete glasovati samo na četiri mjesta! Dakle, morate putovati stotine i stotine kilometara, potrošiti i novaca i vremena da bi nekako uspjeli glasovati! SDP-ova Vlada je ovaj udar na birače koji žive izvan Hrvatske donijela krajnje promišljeno, sa punom sviješću da tu nema glasova za njih! I da bi na samom početku de facto pokrali oporbu za tko zna koliko desetaka tisuća glasova, koliko bi ona realno mogla pokupiti u iseljeništvu i u BIH, Milanović i Josipović su se dosjetili ovom administrativnom zločinu kojim se krše zajamčena zakonska prava na ostvarivanje prava na glasovanje. Jer, time su si stvorili nevjerojatnu prednost i na predsjedničkim i sutra na parlamentarnim izborima! Jer, ako je suditi po zadnjim predsjedničkim izborima 2009 godine, realni glasački potencijal dijaspore i Hrvata u BIH je oko 150 tisuća glasača, a od tog broja Josipović dobiva osam posto, onda govorimo o zakonskom blokiranju oporbe da tu pokupi faktički deset posto svojih ukupnih glasača. Pa ima li veće prevare od toga? Možete imati tisuće promatrača, kad su vam tu zakonski oteli deset posto mogućih glasova! Obzirom pak da se radi o ogromnom broju de facto ukradenih glasova držim da je krajnje vrijeme da se zatraži stav Bruxellesa oko ove diverzije! Jer, osim pogodovanju jednom kandidatu i jednoj opciji koja već 25 godina doživljava izborne debakle i u BIH i u kompletnoj dijaspori, niti jedan drugi motiv za ovakva izborna pravila nisu imali ni Milanović ni Josipović! Oba dva diplomirana pravnika, od kojih je jedan još i profesor pravnog fakulteta! Valjalo bi pitati profesora Pravnog fakulteta i aktualnog hrvatskog predsjednika, čemu po njemu služe zakonske norme: da se onemogući oporbu u pobjedi ili da bi građani što lakše ostvarivali svoja fundamentalna prava kao što je pravo na izlazak na izbore? Kome i čemu osim Vama i SDP-u na parlamentarnim izborima služe ovakve zakonske promjene? Napokon, je li točno da su sugestije za ovakve izborne promjene stigle upravo iz Ureda Predsjednika? Jer, baš ste Vi najzainteresiranija osoba u cijeloj zemlji da su na snazi baš ovakva rješenja, gdje je potezom pera 400 000 birača koji vam uopće nisu skloni stavljeno u poziciju da samo nadljudskim naporima mogu ostvarivati pravo na glasovanje? Nećemo zacijelo dobiti odgovore na ova pitanja, ali ovdje je logika neumoljiva: kako nikada nisu u BIH, ni u dijaspoiri ostvarili nikakav solidniji rezultat i kako su redovito baš tu potučeni do nogu, SDP-ovci su odlučili faktički ukinuti te glasove! Jer, ako morate sa jednog kraja Australije putovati na drugi kraj Australije da bi glasovali, vi ste mi de facto zabranili glasovati! Tako to radi poštena, čestita, Nova pravednost naše nove moderne ljevice! No, još i uz ovu podvalu, Josipovićevi su ljudi uspjeli pronaći i jatake unutar HDZ-ovih redova i to baš u tom izbornom prostoru! Glavni as iz rukava Ive Josipovića u HDZ-ovim redovima se zvao Dragan Čović. Naime, više puta sam na ovu temu pisao o nožu u leđa koji je kandidatkinji istog tog njegovog HDZ-a, zabio Dragan Čović, koji je ne samo javno rekao da su mu Kolinda i Josipović podjednako prirasli srcu i da će čestitati od srca tko god pobijedio, nego je Josipovića ugostio jedva koji tjedan iza izbora! I odveo ga ni manje ni više negoli kod fratara u Široki Brijeg! Točno tamo gdje su partizani, sa lijepim Josipovićevim partizanskim kapama na glavi, nakon drugog svjetskog rata masakrirali fratre, a da do danas nitko za taj pokolj nije odgovarao! I njima u posjete dolazi kandidat SDP-a i to u organizaciji čelnika tamošnjeg HDZ-a, kandidat koji kreće u svoju kampanju sa trga maršala Tita koji je zapovjedno odgovoran za taj masakr! Kakva nečuvena drskost! Umjesto da je baš on rodonačelnik prosvjeda što je upravo „njegovoj" bazi onemogućeno normalno glasovanje! Hoće li se u drugom izbornom krugu uspjeti nadoknaditi barem dio prednosti koju je Josipović na ovaj način postigao, sada vidimo sasvim jasno, glasovima koji su Kolindi de facto pokradeni u BIH i dijaspori, vidjeti ćemo drugi vikend, no već sada nema nikakve dvojbe da je Milanović uspio zakonodavnim nasiljem spriječiti poraz Ive Josipovića u prvom krugu i da za taj posao valja odlikovati ministra Bauka! Jer, da je ostalo staro zakonsko rješenje po kojem je postojalo na desetine biračkih mjesta širom BIH, svugdje tamo gdje je realni život zatražio mogućnost otvaranja biračkog mjesta, što bi trebala biti logika i smisao zakonskih rješenja, Kolinda Grabar Kitarović bi trijumfalno pobijedila možda čak i u prvom krugu! Tihomir Dujmović - Dnevno.hr * * * * * *   Komentari: #1 Ante Rokov Jadrijević 2015-01-03 23:11 A "veliki meštar svih hulja Vlad Šeks i njegov "The Paravan man" Karamarko sve su to itekako dobro znali - i podlo šutili ! Citat

Dragovoljac.com/Dirigentska priča iz Hrvatske.../20 Prosinac 2014

Autor Savjesni Hrvat

 YU-sina Dirigentska priča iz Hrvatske..

Rođen sam kao dugo očekivani muškić u familiji nastaloj u ratnom vihoru. Otac mi je bio viši partizanski komesar, majka partizanska kuharica.

Kao što je običaj u obiteljima, sličnim mojoj, moj otac je bio progresivni zavodnik i zavodio je cure prekogranične pripadnosti, nije se držao tradicije i vjere, nego je između strane sise i vlastite vjere rađe odabrao stranu sisu, a svoj vjerski nazor prilagodio muškom porivu.

Već na toj sitnici se vidi da smo od ranih koljena bili spretni u prilagodbi.

Dvadesetih godina prošlog stoljeća nas je služba u jugoslavenskoj žandarmeriji sklonila iz Bosne u toplije krajeve, a nacionalna konstelacija u užoj obitelji nas je natjerala da se uvijek borimo za Jugoslaviju.

Mi smo bili neka vrsta ruralne inteligencije, jer smo generacijski služili u državnoj službi, dakle znali smo pisati i čitati, a uniforma je oduvijek bila vidljiv znak moći.

Ideologija Jugoslavije je bila jako važan segment našeg odgajanja u prvoj i drugoj generaciji. Tu tradiciju nastavljamo i danas, samo malo profinjenije.

U međuvremenu smo postali buržoazija pa se prilagođavamo vremenu i prostoru.

Moji preci su brzo shvatili da je u stranom selu jako važno da se što prije povežeš s vladajućom mašinerijom. Mi smo doselili kao pripadnici te mašinerije, što nije uvijek bila prednost u dječjim odnosima, ali je bila garancija boljeg standarda. Državni stan, uvijek dovoljno rakije, sira i mesa.

Za djecu je to ipak bio težak život. Otac mi je pričao da su ga često tukli jer je bio sin žandara. Prijateljstva bi onda kupovao nekim malim darom. U vrijeme siromaštva je i komad kruha mogao stvoriti prijatelja od neprijatelja.

Naša ideologija je bila država kojoj smo služili i materijalni probitak kojem smo težili. Nacije nismo imali, što zbog politike što zbog spermatoidne logike.

Nakon izbivanja rata i proglašenja nezavisne države Hrvatske, mi smo se osjetili ugroženima. Ta činjenica i naša obiteljska tradicija je moga oca odvela u partizane.

Tih godina je to bila mala skupina odvažnih, iako neprijatelji izvlače dokumente po kojima su oni bili obični razbojnici. To nam i danas podmeću, ali vjerojatno su dokumenti falsifikati. Ja više vjerujem narodnoj predaji i guslama. Moj otac je bio pravi borac, naočit mladić jugoslavenske orijentacije, dalmatinski preplanuo od sunca i ideološki spreman svojim nekadašnjim drugovima iz škole pokazati da je ipak uspio u životu.

Bio je izrazito orijentiran prema cilju, a ja sam očito od njega naslijedio baš te karakteristike.

Jedino što nisam naslijedio njegovu preplanulost, no to je možda zbog toga što sam se dugo skrivao po mišjim rupama i salonskim provodima.

Nakon završetka rata, u kojemu je moj otac imao značajnu ulogu, mi smo se preselili u Zagreb. Tih godina je naime cijela vojska proleterska imala smo jedan cilj, doći do gradskog stana i izvući se iz žandarskih čizama ili seljačkih opanaka.

Partija je imala operativni plan po kojem je svakom neprijatelju, a njih je u Zagrebu bilo više od 80%, uzimala stanove i davala ih na raspolaganje pripadnicima proleterskih brigada. Bila su to zlatna vremena učinkovite pravde.

Vremena u kojima je proleter zauzeo buržujski balkon da bi na njemu sušio slaninu, najbolje sobe za sebe i komesarku, a neprijatelj je imao ulogu da im pokaže kako se koristi kućni klozet i kako se hoda po parketu.

******

Komentari (3):

#3 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 06:17

Zapravo, ova "pedagoška bajka" jako podsjeća na onu proskribiranu, ali i glasovitu Đilasovu (Milovan Đilas, Titov "Otpadnik") knjižicu "Anatomija jednog morala".

Dakle, ovdje se zapravo radi o biografiji jednog bosanskog, a potom dalamatinskog orjunaškog IZRODA, koji je od orjunaša avansirao u partizana, a takve su priče nama starim Dalmatincima itekako dobro poznate.

Ono što je uslijedilo polovicom 1990.g. dolaskom na vlast Franje Tuđmana, jest fenomen da se većina TAKVIH partizana počela vraćati svom već starom ORJUNAŠTVU... (kao na primjer orjunaška obitelj Angjelinović iz Makarske...)

To je dakle stara priča, naročito u makarskom kraju (od brdskog prijevoja kod Gornjih Brela pa do Podgore - i još dalje - dolje do Živogošća i dalje do Gradca, pa čak i do "Kardeljeva"

( što je bilo novo "proletersko Bratstvo-jedinstvujuščij e ime starog hrvatskog gradića Ploče).

Sic transit gloria mundi !

A.R.J./Brtonigla, Istra

Citat

#2 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 05:30

Vrlo dobro i korisno, ali ostaje jedan mali problem: ovo ovdje je samo okvirni članak - nalik na Kazalo (odnosno Sadržaj) na početku knjige o jednom tipičnom partizanskom komesaru.

Dakle, ovo bi netko bliži dotičnom "Drugu" trebao tek razraditi!

A.R.J.,Brtonigla, Istra

Citat

+5 #1 darko varga 2014-12-21 00:13

Nedostaje još dijelova: otac u Zagrebu, otac u Karađorđevu, osude proljećara, rad u CKSKH,.., sve za bolji život i za svoju guzicu.
Pa onda, nastavak, preko Kamenskog , ZAMPA i ostalih "projekata" za zgrtanje imovine, sve uz smješak i nepovišeni ton.

Citat

Zašto je ideja jugoslavenstva problem, a ne rješenje

Dragovoljac.com/ Zašto je ideja jugoslavenstva problem, a ne rješenje/20 Prosinac 2014

Autor Damir Pešorda

Zašto je ideja jugoslavenstva problem, a ne rješenje

Stankoviću se zalomilo da u dvije posljednje emisije dovede dva paradigmatična primjera otužne hrvatske javne scene. Prvo mu je u gostima bio Zdravko Mamić, paradigmatičan primjer nedosljednog, pomalo primitivnog, kerumovskog hrvatluka. Zatim je ugostio Dragana Markovinu, mladog splitskog povjesničara i tipičnog baštinika anakrone ideje jugoslavenstva.

Dok prvi tip Hrvatsku sagledava kroz prizmu vlastitog i klanskog interesa, drugi tip Hrvatsku vidi isključivo kao dio nekog šireg južnoslavenskog zajedništva.

No, zagrebemo li malo u obiteljsko zaleđe, brzo uviđamo da je i to jugoslavenstvo ustvari u podlozi ima osobni, obiteljski i klanski interes.

Otkrivamo tako da ova dva tipa imaju puno više zajedničkoga nego bi to htjela priznati. To zajedničko je taj stanoviti plemenski refleks i duboko nerazumijevanje smisla države.

Markovina zamjera Tuđmanu da je bio vođen anakronom idejom nacionalizma. Misli da bi se Hrvatska osamostalila i da ju je vidio netko drugi u tim turbulentnim vremenima, ali da onda ne bi počinila grješke koje je, po Markovini, počinila.

Očito je da Markovina rado misli, kao i to da uglavnom krivo misli.

Prvo, Tuđmanova sinteza hrvatske političke misli, nacionalne pomirbe i demokratizacije društva bila je kudikamo modernija i konkurentnija – nije li konkurentnost u suvremenom deidelogiziranom svijetu zamjena za naprednost!? – od okoštale ideje tzv. samoupravnog socijalizma i ''bratstva i jedinstva''.

Zato je, uostalom, i pobijedila.

Drugo, i nekomu tko nije povjesničar jasno je da baš nije sasvim svejedno tko je na čelu države koja se nalazi na putu osamostaljenja, a zatim i u ratu.

Da je tomu tako, povijesne ličnosti uopće ne bi postojale, pa ni povijest u onom smislu kako je danas poimamo i izučavamo

Govoreći o Orjuni i jugoslavenstvo danas, Markovina se razotkrio kao um zarobljen konceptima devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća.

On dobro karakterizira orjunaški pokret kao inačicu fašizma, koji je proistekao pak iz socijalizma, no iz toga ne izvlači nikakve korisne zaključke.

Jugoslavenski nacionalizam iz prve polovice dvadesetoga stoljeća uistinu jest bio svojevrsna inačica fašizma i nacizma.

Kasnije je amalgamiran jugokomunizmom, koji se u mnogočemu podudarao s njim.

Dakle, fašizam i komunizam su jedino povijesno iskustvo i jedini ideološki oslonci jugoslavenstva.

Hrvatski nacionalni razvitak pak ima drukčije povijesno iskustvo i prošao je manje-više isti razvojni put kao i ostale srednjoeuropske nacije. Zato hrvatstvo jest dobar okvir za zasnivanje funkcionalne i održive zajednice, a jugoslavenstvo nije.

I to je, zapravo, jedino uistinu relevantno u cijelom tom sporu oko hrvatstva i jugoslavenstva. Pojedinac može biti što mu drago, Hrvat, Jugoslaven ili Klingonac. To je njegovo neotuđivo pravo. Međutim, jugoslavenstvo kao takvo ne proizvodi funkcionalnu i na demokratskim načelima uređenu zajednicu. Dvaput se pokušalo i oba puta je završilo u krvi.

Hrvatstvo kao okvir taj potencijal ima, to jest ima onu potrebnu jezgru jednodušnosti i solidarnosti koje su u temelju svake funkcionalne zajednice.

Kroz povijest možda nije uvijek bilo tako, možda je čak bilo i perioda kada je jugoslavenstvo imalo šansu, no razvoj nacionalne svijesti davno je završen.

To što su Jugoslaveni završili izgubljeni i ozlojeđeni u slijepom rukavcu povijesti, ne daje im za pravo da, služeći se manipulacijama, izazivaju nove sukobe.

Jer, kao što svojedobno reče Igor Mandić, samo neki novo nasilje stvara šanse za neku novu Jugoslaviju. To nasilje najlakše je potaknuti zloporabom socijalnih pitanja i podgrijavanjem mita o jugoslavenskom raju u kojemu su tekli socijalistički med i mlijeko.

Taj mit sjajno je razobličio Marcel Holjevac u svom nedavnom tekstu na Dnevno.hr , no to neće spriječiti jugonostalgičare da se i dalje pozivaju na nj. Kao i svaki mit, i mit o ''dobroj Jugoslaviji'' imun je na racionalne argumente.

Svejedno, razum i dalje ostaje jedino oružje protiv svakog bjesnila i fanatizma. Što jugoslavenstvo u svom zakašnjelom obliku jest.

Stoga je još jednom razumno upozoriti da je jugoslavenstvo uzrok većine zala koja su pogodila ''ove prostore'' u posljednjih stotinjak godina.

Hrvati i Srbi bi svoje razmirice u tom periodu riješili ovako ili onako da nije bilo jugoslavenstva, koje u ime vlastitog opstanka uporno opstruira taj proces.

Damir Pešorda

HRsvijet.net

 * * * * * *  

Komentari (2):

#2 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-22 00:21

Ništa ovdje nije komplicirano - sve je jasno kao sunčan dan!

A meni osobno svaki novi članak gosp. Damira Pešorde donese još jedan sunčan dan - čak i u ovo mutno zimsko vrijeme!

Citat

+2 #1 darko varga 2014-12-20 23:59

Odlična analiza, ali za babu Mandu prekomplicirana .

Citat