U HRVATSKOM »PRAVOSUĐU« NIŠTA NOVO !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 16. rujan 2008.

U HRVATSKOM »PRAVOSUĐU« NIŠTA NOVO !

Ni nakon četiri i pol godine ništa se nije promijenilo u hrvatskom »pravosuđu«. Naime, unatoč Rješenju Županijskog suda u Puli Gzp-36/08-5, nova predsjednica Općinskog suda u Bujama Margareta Vivoda ne pokazuje nikakvu namjeru da postupi po Rješenju njoj nadležnog Županijskog suda u Puli (o čemu se radi saznajte u nastavku). Znači li to da je naše paradržavno Udbomafijaško »Krivosuđe« i dalje daleko jače od našeg državnog pravosuđa ? Kako drukčije objasniti uporno ignoriranje naše ministrice pravosuđa gospođe Ane Lovrin od strane nove predsjednice Općinskog suda u Bujama?

A što ako ja uskoro objavim na ovom svom blogu neke detalje koje dosad nisam spominjao u svezi sa sutkinjom Margaretom Vivodom?

Za sada, evo o čemu se sada i ovdje radi.

ŽUPANIJSKOM SUDU U PULI

Na posl.br. Gzp-36/08-5

za: VRHOVNI SUD R.H.

Pravna stvar:

Predlagatelj Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Protustranka: Republika Hrvatska

radi: zahtjeva za zaštitu prava

na suđenje u razumnom roku

Ž A L B A

Poštovani!

Prije svega – želim to posebno naglasiti - vrlo sam zadovoljan Rješenjem sutkinje
Županijskog suda u Puli gospođe Dolores Peruško (Gzp-36/08-5) u svemu, osim u visini naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.500,00 kn.

Naime, ja sam u svom Zahtjevu za naknadu štete uzrokovane suđenjem u nerazumnom roku zahtijevao da mi se nadoknadi šteta barem u najminimalnijem iznosu kojega dosuđujete u sličnim slučajevima, to jest 7.000 kn. Budući da sam zbog neshvatljive indolencije bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama gospođe Jasne Stupavsky – Stele , kao i nove predsjednice gospođe Margarete Vivode pretrpio (samo) materijalnu štetu od preko 200.000 kn, ne računajući ostale nematerijalne štete, maltretiranja i »duševne boli«, to držim da imam pravo na pun iznos zahtijevane naknade od 7.000,00kn, koji sam od Vas tražio.

Drugim riječima, ne mogu prihvatiti onaj mali dio sutkinjinog obrazloženja da se Županijski sud u Puli rukovodio – citiram: »istodobnim uvažavanjem ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj«. One ni u najmanjoj mjeri nisu nastale nekim mojim djelovanjem, a ja nisam spreman dijeliti solidarnost s onima koji su našu Republiku Hrvatsku sustavno upropaštavali i potkradali posljednjih osam godina! Uključujući i Općinski sud u Bujama! Uostalom, ja sam na sve to oštro upozoravao sve te godine, ali se vlast – cenzurom – oglušila na sva moja javna upozorenja!

Naime, u Općinskom sudu u Bujama imao sam u manje od četiri godine čak 27 sudskih rasprava, od kojih je najmanje njih 20 bilo potpuno nepotrebno! Od strane suda isfabricirano! To sam već pobliže objasnio i obrazložio u svom prethodnom Zahtjevu (…). Općinski sud u Bujama je, uz pomoć bivšeg predsjednika Županijskog suda u Puli dr.sci. Alda Radolovića, uporno odugovlačio, otezao, ignorirao i izbjegavao dovršiti suđenje u mom predmetu P-20/04, odnosno mojoj Tužbi za iseljenje tuženika Erlić Ivana iz moje kuće u Kovrima 25 kod Brtonigle, štiteći Erlić Ivana u njegovom četverogodišnjem upornom povećavanju štete prouzročene meni (trogodišnjim neplaćanjem stanarine, neplaćanjem režijskih troškova, te krađom dijela mog namještaja i drugih stvari, itd., itd.). Tako je šteta učinjena meni narasla na preko 200.000 kuna (a Erlić Ivan i dalje povremeno dolazi na moj posjed i pravi mi nove štete, a da o latentnoj prijetnji mom fizičkom integritetu da i ne govorim - uostalom, već mi je četiri puta prijetio smrću! – to su onih 20 nepotrebnih suđenja koje sam već spomenuo!).

Držim da nakon svih tih četverogodišnjih muka, ugrožavanja života i maltretiranja imam pravo na dvostruko veću naknadu od dosuđene – koliko sam i tražio - na (min) 7.000 kn!

Napominjem (i ovdje!) da već skoro godinu dana čekam da počne suđenje po mojoj Tužbi (odnosno Optužnom Prijedlogu) za krađu dijela namještaja i drugih stvari (P-180/07) protiv istog Erlić Ivana, ali Općinski sud u Bujama i njegova sadašnja predsjednica gospođa Margareta Vivoda i pored mojeg višestrukog urgiranja u Općinskom sudu u Bujama, oni nisu ništa poduzeli da (i) to suđenje barem počne u razumnom roku! Slutim da je to zbog toga što sam s kaznenom sutkinjom Tanjom Prenc već imao vrlo loše iskustvo (a i ona sa mnom!) u predmetu K-263/ 05 protiv istog ovog Erlić Ivana, zbog njegove prijetnje smrću meni! Naime, njena nepravedna i nepoštena presuda u tom predmetu je bila ukinuta od strane Županijskog suda u Puli….itd., te je sve na kraju (ipak!!) okončano pravednom i zasluženom kaznom optuženiku!

Na temelju svega ovdje iznesenog, a i onog što sam iznio u mom Zahtjevu (….), molim Vrhovni sud R.H. da usvoji ove moje dodatne argumente, te Rješenje Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-36/08-5 preinači, ali samo u dijelu III. na koji se žalim i to na način da mi umjesto dosuđenih 3.500 kn naknade zabog povrede prava na suđenje u razumnom roku - dosudi pun iznos od 7.000 kn, koji sam u svom Zahtjevu (…) i tražio.

P.S.: Napominjem još jednom da sam vrlo zadovoljan Rješenjem sutkinje Županijskog suda u Puli gospođe Dolores Peruško u svim ostalim stavkama njenog Rješenja posl. br. Gzp-36/08-5.

Bilježim se sa štovanjem!

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.

OTAC UDBAŠ, SIN UDBOMAFIJAŠ!

AMAC-Hrvati: Kamićak: Čačić i njegovi 'granični fašistoidi 10. siječnja 2007.


Radimir Čačić story (jedna stara priča!)
OTAC UDBAŠ, SIN UDBOMAFIJAŠ!

Uvodna napomena: na našoj hrvatskoj mreži, odnosno Web portalu amac.hrvati-amac.com izašao je 10. siječnja 2007.g. izvrsan članak mog kolege g. Kamićka: „Čačić i njegovi…. Fašistoidi“.
To je članak o „privatizaciji“ i kriminalu na način HNS-a, one opskurne i lažne hrvatske stranke, koja je sve samo ne „hrvatska“ i „narodna“. Ali prije ili kasnije svaka priča dođe svom kraju, pa tako i ova. Znakovito, Radojica Čačić je jučer još jednom gostovao kod Velikog Aleksandra Stankovića, onog koji je postao jedan od vodećih novinara „račanizirane“ HTV samo zato (najviše zato!) jer „Važno je zvati se Aleksandar!“.
Dakle, „Nomen est omen“! Svaka ptica svomu jatu leti. Stoga i ovaj tekst.

Strašno mi je žao što ovaj članak našeg g. Kamićka nisam pročitao još prije godinu i pol dana. Znači, i drugi su znali ono što sam ja tada neuspješno pisao „sanaderiziranom“ Vjesniku – često u stilu: „Tko je gospodar kaosa u …. Hrvatskoj“. I evo, potvrdilo se još jednom:
Otac Udbaš, sin Udbomafijaš!

Nisam znao ni to da je Čačićev otac Milan bio blizak "drug" drugarici Savki Dabčević-Kučar (iako sam nekako baš tada napisao u Hrvatskom slovu ono svoje besmrtno pismo "Zašto je Savka 'abortirala' 1971.g.?". Učimo, učimo i samo učimo - od najbolje učiteljice na svijetu - povijesti, naročito one skrivene i prešućene! Historia est magistra vitae!

Dakle, bio sam u pravu kad sam uporno "naš" HNS nazivao 'Hrvatska Ne-narodna stranka'. A to drugaricu Savku nije nimalo tangiralo! To znači da su naivni Hrvati dvadeset godina vjerovali u krivi mit. Ali nikad nije kasno!
Sada smo saznali da je i Čačićev otac bio „oznaš“, a kasnije kao „zaslužni drug“ bio je i Državni tužilac SR Hrvatske!

Stoga, kao moj doprinos svemu tomu, proglašavam Zvečarkin i Radojicin HNS petokolonaškom strankom Zelene lihvarske internacionale!

Jer, pametniji smo danas nego jučer!

OHRANA S.P.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

VAŽNO JE ZVATI SE ALEKSANDAR!

AMAC-Hrvati:
Kamićak: GUJA-nović, čiji je on igrač? 10. lipanj 2008.


VAŽNO JE ZVATI SE ALEKSANDAR!

Što da radi jedan mali narod s ovoliko svojih "Govanovića"?

Mi moramo najhitnije osnovati svoju "OHRANU" - tajnu organizaciju za borbu protiv Orjunaša, Udbaša, presvučenih četnika i posebice kripto-četnika, naročito u našim medijima, a prije svega u HRTV-u "Ujka" Vanje Sutlića!

Jednako tako i protiv "Braće Du-Bajića u Državnim odvjetništvima! Lustracija, lustracija ueber alles!

Dajmo GDO Mladenu Bajiću rok od mjesec dana da podigne optužnicu protiv lažnog svjedoka Vladimira Gojanovića iz Šibenika i nedajmo mu mira sve dok taj lažni svedok Gojanović ne dobije kaznu od najmanje šest mjeseci zatvora zbog evidentno lažnog svjedočenja pred Haaškim sudom.

A to bi mogla biti (samo) generalna proba za slijedeće suđenje našem Ciganinu-predsjedniku za istu stvar, uvećanu i za ostale lažne optužbe protiv hrvatske Države!

Inače, ova najnovija provokacija Aleksandra Stankovića na ujka-Vanjinoj HTV nije nimalo slučajna! Stoga Sanader smjesta mora nešto poduzeti (ako ima "petlju"!) da se to Sutlićevo kripto-četničko leglo, odnosno brlog, što prije očisti od tog Udbo-četničkog šljama. Dakle, smjesta smjeniti Vanju Sutlića - barem po "zapovjednoj" odgovornosti!

Jasno je da je, i zašto je Sutliću najvažnije zvati se Aleksandar! Krv nije voda!

Uostalom, i Titov (naj)mlađi sin se zove Aleksandar, a tako mu se zove i (jedna) unuka. A to nije i ne može biti slučajno!

OHRANA Semper Paratus
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)

Kako CRO-pravosuđe obilježava Dan Sabora!?

Kako CRO-pravosuđe obilježava Dan Sabora!?

Evo kako je pisao naš neovisni tisak 3.svibnja og.:
Žalosnu slavu četničkom banditu Dušanu Maslovari priskrbila je videosnimka, koju su srpski pobunjenici-ŠILTOVI sami načinili 2. listopada 1991. godine u tek osvojenom, potpuno spaljenom selu Viduševcu.
Svi gledatelji Vranjicanovih 'Komšija' i 'Istrage' Nove TV sjećaju se tog četnika u vojnoj odori sa stolom katoličkog svećenika kako pred, do temelja razrušenom, crkvom sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu govori:
'Liturgija je za pola sata, nemoj 'ko da kasni.' Tako se narugao najdubljim osjećajima hrvatskog naroda i svim ljudskim vrednotama.
Dakle, prema optužnici, Dušan Maslovara sa Sinišom Martićem-Šiltom(slika!) i Borislavom Milašinovićem ubio je Anu Vučićević i Anu Nogić iz Ravnog Rašća. Zločinci su ih zatvorili u kuću i ubacili unutra eksplozivnu napravu, koja ih je ubila.
A evo kako to rješava naše pravosuđe odnosno državno odvjetništvo upravo za Dan obilježavanja osnutka demokratskog Hrvatskog, tada, 1990.g.-još i Državnog Sabora:
Dušan Maslovara, pripadnik četničke postrojbe odgovorne za strašna ubojstva i pljačke po cijeloj Banovini, kojeg je nakon godinu dana od uhićenja, u travnju og. izručila Grčka, pušten je iz sisačkog zatvora upravo na dan kad je general Mirko Norac saslušao svoju presudu o dodatnih, doduše nepravomoćnih sedam godina robije; slučajna koincidencija!?
Za razliku od presude Norcu, Sudsko vijeće u Sisku postupilo je, eto, po sili zakona, jer je Županijsko državno odvjetništvo zbog pomanjkanja dokaza(?), odustalo od progona za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i podnijelo istražni zahtjev za nekažnjivo kazneno djelo oružane pobune.
Za taj benigni prekršaj koji se po našem pravom-suđu tretira kao 'nedozvoljeno parkiranje' primjenjuje se Zakon o oprostu pa je sasvim logično i pravosudno opravdano da je sisački sud pustio, eto, nedužnog Dušana Maslovaru na slobodu!?
Njega se teretilo da je tijekom rata bio pripadnik(a bio je!) zloglasne četničke postrojbe ŠILTOVI, koja je odgovorna za zločine, pljačku i palež po cijeloj Banovini, a osobito na području Gline. Obustavom postupka protiv Maslovare, obustavljen je postupak i protiv njegove četničke braće po oružju, Bore Milašinovića i onog Siniše Martića-Šilta, jednog od najzloglasnijih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, jer nema relevantnih dokaza za kazneno djelo za koje bi ih se teretilo!?
Pa, upitajmo se logično, zašto je Maslovara uopće i 'bežao' u Grčku ako ništa zla Hrvatima nije učinio ili zašto ga je naše pravo-suđe gonilo ako nije imalo nikakvih dokaza protiv njega? Na takvu odluku suda u Sisku nije se žalilo (barem nigdje nisam pročitao!) hrvatsko državno odvjetništvo, ni Kvakan ni Bajić, a nismo čuli ni riječi od 'zaštitara' ljudskih prava….Puhovskog, Banca, Zorana Pusića ni Teršeličke, ili nedajbože….našeg Predsjednika!?
On je i tako zadužen za pomilovanja samo kad su u pitanju srpski ratni zločinci kalibra jednog, primjerice, Čančarevića….
Vezano uz to sramotno oslobađanje teških ratnih zločinaca evo nekih preciznih podataka o izvršenim 'prometnim prekršajima':
U Gornjim Jamama nedaleko od Gline domaći su Srbi, pripadnici upravo te zloglasne vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine-Maslovarini, Milašinovićevi, Martićevi ŠILTOVI-11. prosinca 1991. ubili petnaestero Hrvata među kojima je bilo troje malodobne djece.
Među žrtvama bile su tri obitelji. U jednoj su ubijeni: roditelji Nikola i Marica Fabac s njihove dvije kćeri: osmogodišnjom Nikolinom i četrnaestogodišnjom Željkom, u drugoj: otac Janko Fabac sa sinovima Stjepanom i Ivom, i u trećoj: majka Slavica Dvorneković s desetogodišnjim sinom Darkom i roditeljima Matom i Katom.
Notorni ratni zločinci-ubojice su na slobodi a herojima Domovinskog rata za nagradu…tamnica:
Umirovljeni brigadir HV-e, Zdravko Vladanović, bivši pravni savjetnik generala Janka Bobetka tijekom svjedočenja na suđenju hrvatskim generalima izjavio je kako su Rasim Ademi i Mirko Norac za njega heroji Domovinskog rata, a sve negativno što se dogodilo je, po njegovom mišljenju, samo kolateralna šteta.
Međutim, nepravednom presudom generalu Mirku Norcu slučaj još nije i pravomoćno završen jer ni ona «documentaristica» Vesna Teršelič još nije zadovoljena….pravdom, a njenom komentaru hrvatska dalekovidnica poklanja posebnu pažnju! Ta bi se zasigurno i Norčeve krvi napila (lijepi izraz koji je upotrijebio čuveni Germano-Čićo Senjanović za svog novinarskog kolegu Joška Čelana)!
Zaključimo:
Zloglasni šiltovi su se tek oružano pobunili protiv vlastite države Hrvatske i pritom pobili podosta nedužnih ljudi-Hrvata pa su zbog te pobune a temeljem Zakona o oprostu oslobođeni svake krivnje; teški ratni zločini koji, eto, nikada ne zastarijevaju postadoše tek nekakvom oružanom pobunom. Mirko Norac se isto tako oružjem pobunio ali protiv četničkih okupacijskih 'vlasti SAO Krajine' čiji para-vojnici su žarili i palili i po Gospiću, i šire….i zato dobio 'pravednu kaznu'.
Prema presudi za Medački džep izgleda da su u zaselcima, Divoselo, Čitluk i Počitelj djelovali tek pripadnici crkvenog pjevačkog zbora «Svetog Save», koji su pune dvije godine Davidovim praćkama gađali svoje komšije-Gospićane, iz puke…..dokolice!
Krajnje je vrijeme da narod preuzme pravdu u svoje ruke jer ovo što se danas dešava s junacima i braniteljima iz našeg Domovinskog rata naznaka je totalnog raspada pravosudnog sistema(cit.: Željko Sračić!) nad kojim se još uvijek nadvija mračna sjena one vještice iz Haaga, Carle del Ponte i njenog asistenta Save Štrbca….jolpaza Davidova!

dk., Samobor, Semper Paratus Croatiae

MIROSLAV ZADRO ILI NOVI POHOD PETE KOLONE NA HR-1

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.,Brtonigla 31. svibanj 2008.
(Semper Paratus Croatiae)
Uredništvu amac.hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert
Ambasador EU, Zgb.

MIROSLAV ZADRO ILI NOVI POHOD PETE KOLONE NA HR-1

Jučer mi je ponovo digao tlak onaj petokolonaški novinar na HR-1 Miroslav Zadro, inače urednik najboljih (ali i najbolnijih!!!) emisija „U mreži Prvog“ (koja ide svakog radnog dana u 07.30 sati), te još i „Puls javnosti“ i „Poligraf – politički grafikon“, koje se izmjenjuju srijedom i petkom nakon vijesti u 08.00 sati. To su emisije koje se svrstavaju (a tako se i same reklamiraju!) kao „vox populi“, odnosno kao „glas naroda“. E, pa da vidimo ponovo – nakon tri godine – kako funcionira taj famozni „Glas naroda“ na Hr-1 i HTV-u!!

Voditelji tih emisija, većinom zloglasni novinari Mislav Togonal, Milena Jukić – Ugrin, Mario Harapin, Ivica Ružičić, Zrinka Srpak, Marija Gerbec – Njavro i naravno sam urednik Miroslav Zadro, po nekom svom očito dobro razrađenom (udbaškom?) pravilu u svoje emisije pozivaju uglavnom samo ljevičarske intelektualce, kao što su sveprisutni prof. dr. Žarko Puhovski, Inoslav Bešker, Mirjana Krizmanić, Ivan Šiber, Ivo Banac, Ivan Zvonimir Čičak i njima slični (itd.). A brojni slušatelji stalno prosvjeduju protiv njihovih šašavih, isčašenih, utopističkih i/ili naručenih stavova.
Ovaj put je jučer u emisiju bio pozvan prof. dr. Nenad Zakošek s nekog „lijevog“ zagrebačkog fakulteta, filozofskog ili politološkog, sad svejedno. Poznajem ga još iz Rijeke, od 1989.g. Njemu je novinar Miroslav Zadro, po već dobro uhodanom običaju dopustio da na dugo i široko „mlati svoju praznu slamu“. A kada je konačno došlo vrijeme za „Glas naroda“ javio se jedan slušatelj i zamjerio gosp. Zadru na olinjalim i izlizanim stajalištima prof.dr. Nenada Zakošeka. E onda je nastupila dobro poznata situacija u kojoj se, kao, novinar Zadro tobože nešto složio s tim slušateljem, te ga počeo naširoko prepričavati, da bi malo-po-malo počeo svoje dobro poznato „predavanje“ na tu i slične teme. Dakle, umjesto „Glasa naroda“, sve se opet počelo pretvarati u „Glas Miroslava Zadre“, to jest „Glas pete kolone HR-1“. Stoga sam potpuno neplanirano zgrabio svoj telefon, da se i ja javim u tu emisiju. Međutim, kao naručen (a valjda je tako i bio!) u emisiju se prije mene javio jedan ljevičar sa svojim nesuvislim „stavom“, kojeg je novinar Zadro objeručke podržao, te opet i njega počeo prepričavati, da bi na kraju opet skrenuo u još jedno svoje „predavanje“. Opet se umjesto „Glasa naroda“ sve pretvorilo u „Glas Miroslava Zadre“, to jest u „Glas pete kolone HR-1“!! A nakon toga je ponovo riječ dao prof.dr. Nenadu Zakonšeku, koji je opet poečo „mlatiti svoj praznu slamu“. Nakon toga je Miroslav Zadro ubacio neki muzički broj – što se dosad u toj emisiji nikad nije dogodilo. A ja sam čekao i čekao, tako više od deset minuta i na kraju – odustao!
Pitam se je li netko gosp. Zadri dojavio tko je slijedeći slušatelj na redu za „Glas naroda“?!
Naime, očito je da kod nas opet vlada ono zlatno pravilo „OZNA sve dozna!“.

* * * * * * * *
Još prije tri godine ja sam pismano prosvjedovao protiv tog i takvog novinara Miroslava Zadre. I premda moj tadašnji tekst „Prosvjedujem protiv udbaške Pete kolone na HR-1 i HTV-u“ nije bio nigdje objavljen (čak ni u „Hrvatskom listu“ iz Zadra!!), novinar Miroslav Zadro je očito dobio svoju lekciju – ne znam od koga; da li od svog tadašnjeg generalnog direkora HRTV-a Mirka Galića, da li od premijera Ive Sanadera, ili od „Gedža s Pantovščaka“ – sad svejedno. I odmah se Bogme popravio novinar Miroslav Zadro! Toliko se popravio da sam ga ja prije godinu dana javno i sam pohvalio, dakako na račun njegovih brojnih gore spomenutih zloglasnih njegovih suradnika.
Nažalost, prevario sam se! Stoga to ovim novim tekstom ispravljam!

A da bi moji vjerni čitatelji mogli pročitati i spomenuti stari tekst iz 2005.g. „Prosvjedujem protiv udbaške Pete kolone na HR-1 i HTV-u“, objavljujem ga ovdje u nastavku i ujedno najavljujem svoj novi link „Vremeplov“, putem kojeg će biti dati neki od relevantnih starih tekstova, naročito onih zabranjenih iz doba medijskog Informbiroa pokojnog Ivice Račana i njegove „komesarice“ Željke Štrokač – Antunović!

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)

* * * * * * * *
Vremeplov (31. svibnja 2008.g.):

Ante Rokov Jadrijević, publicist, 17. II. 2005.g.
Uredništvu Vjesnika Komu Treba: Ured Vlade R.H.
Uredništvu Hrvatskog lista, Zadar Komu Treba: HDZ, Zagreb


PROSVJEDUJEM PROTIV UDBAŠKE " PETE KOLONE”
NA HR-1 i NA HTV-u

Uvod: »Zemlja je Hrvatska udbaškim sjemenom posijana.
Ali to još nije njen kraj. Jer smrtnog kraja zapravo i nema.
Staza je naša samo smrću naših ratnika obasjana,
kao staza uspona od gnijezda do zvijezda«.
Jer, »Jošt' Hrvatska nij' propala« !!

(moja skromna parafraza pjesme »Smrt«
našeg velikog pjesnika Mak-Dizdara)

Često u posljednje vrijeme slušam jutarnje emisije na Hrvatskom radiju HR-1. Već u 07.30 ide emisija »U mreži Prvog«, oko 08.05 ide »Puls javnosti«, a jednom tjedno čujem emisiju »Prva crta«.
Na moje najveće neugodno iznenađenje, tu je emisiju »Prva crta« jutros (17.II.2005.g.) počela voditi gnjusna petokolonaška novinarka Zrinka Srpak, već nekoliko godina (račanovske informbirovske diktature nad našim medijima) zloglasna po svojoj neskrivenoj mržnji na sve hrvatsko. A jučer je emisiju »Puls javnosti« u 08.05 sati vodio još gnjusniji petokolonaški novinar Miroslav Zadro!?

Pitam javno: Gospodine Sanader, kad ćete već jednom s našeg HR-1 ukloniti tu gnjusnu bulumentu crvenih i antihrvatskih novinara kao što su Ljubica Letinić, Majda Ivković, Marija Gerbec-Njavro, Zrinka Srpak, Miroslav Zadro, a sa HTV-a udbaške petokolonaše Mislava Bagu, Aleksandra Stankovića, Denisa Latina i njihovu udbašku »dojenčad«, pomoću koje besramno manipuliraju našom političkom TV scenom?
Jučer se tom gnjusnom zboru nažalost priključio i dosad prilično korektni novinar Zoltan Kabok u emisiji »U mreži Prvog«, od 07.30 do 08.00 sati, a tema je bila početak suđenja gosp. Anti Jelaviću, zbog pokušaja osnivanja hrvatske samouprave u Mostarsko-Hercegovačkoj županiji BiH.
Nažalost, i gosp. Zoltan Kabok je u toj emisiju u potpunosti usvojio stil i metode manipulacije, koje su dosad javno prakticirali gore navedeni gnjusni petokolonaški novinari HR-1. To se uvijek manifestira stalnim upadanjem u riječ slušatelja koji se nakraju emisija javljaju u te emisije, oduzimanjem riječi dotičnom slušatelju, te nametanjem svojih vlastitih (ili negdje već propisanih!) mišljenja, izvrtanjem riječi ili smisla rečenog, i t.d.
Jutros je to ponovo, po deseti ili dvadeseti put, demonstrirala i novinarka Zrinka Srpak. Najprije je prekinula jednog starijeg hrvatskog branitelja, koji joj je osporio njeno uporno i stupidno pozivanje na nekakvu »pravnu državu«, svojom tvrdnjom da »mi nemamo nikakvu pravnu državu«, te dodao da (štoviše) »mi nemamo niti državu!«. Novinarka Zrinka Srpak se po svom starom običaju smjesta počela svađati i sporiti sa tim stavom slušatelja-branitelja.
Malo potom, u emisiju se javio nešto mlađi (srednjovječni?) hrvatski branitelj, koji je prosvjedovao protiv njenog uplitanja i prekidanja sugovornika, tvrdeći da se generalu Mirku Norcu sudilo zbog streljanih »petokolonaša« u Lici, te da se nije radilo o nikakvim »civilima«, navodeći primjer nekog srpskog starca od 74 godine, u čijoj su kući našli čitavu vojnu radio-stanicu, sa svim šiframa i tajnim dokumentima, te vrlo mnogo oružja (i t.d.), te da su u svakom ratu neminovne i takve »civilne žrtve«.… Dakako, novinarka Zrinka Srpak ga je smjesta prekinula i napala njegove argumente, objašnjavajući slušateljstvu (i meni također!) u čemu je »gospodin pogriješio«. Isuse Bože! Zar je to ono čuveno Galićevo komunjarsko slobodno javno mnijenje? Zar nam komunjare i dalje uporno »ispiru mozak« ?! Ma, gdje si Orwelle ?!
A kad se nakon toga javio jedan očito »crveni« građanin i rekao da »smo svi mi branili i stvarali Hrvatsku, čak i oni koji su čuvali djecu branitelja dok su oni bili na prvoj crti«, novinarka Zrinka Srpak je glasno uzdahnila kao da je tog časa doživjela svoj dugo, dugo čekani orgazam, te je spremno i glasno podržala taj stav.
Međutim, i na sreću, tome se odlučno, oštro i ogorčeno suprostavila jedna gospođa-hrvatska braniteljica i predsjednica jedne braniteljske udruge, a nešto kasnije i njen kolega, predsjednik neke druge braniteljske udruge, koji je upravo žurio u Samobor, gdje je policija upravo dolazila iseliti iz nekog stana jednog hrvatskog branitelja, oboljelog od PTSP-a, inače oca četvoro male djece . i t.d.

Dakle, pitam javno: dokle ćemo mi još morati na našem HR-u i našoj HTV trpiti ovakav teror račanovskog medijskog informbiroa i ovakvih gnjusnih petokolonaških novinara? Kada će se već jednom pokrenuti nepokretni i vječno oklijevajući naš premijer Ivo Sanader? Dokle će on kalkulirati sa svojim već legendarnim trulim nagodbenjaštvom prema svima i na sve strane? Čak i nakon što je hametice poražen na upravo proteklim predsjedničkim izborima, a poražen je upravo zbog račanovskog i mesićevskog petokolonaškog novinarstva, čak i na državnom HR-u i HTV-u, on, Sanader, opet čeka neko čudo, a lokalni izbori su već pred nama!
Nikad tako g. Ivo Sanader neće »pokrenuti Hrvatsku«. Osim nazad! A to je već učinio u ovih nesretnih 15 mjeseci otkad je na vlasti. Ima li još neke muške snage, preostale u HDZ-u? Ima li još uopće pilota u tom HDZ-ovom rasklimatanom avionu?

Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)
P.S.: Ovaj moj novi članak je potpuno na tragu mojih prijašnjih članaka od prije godinu dana, na primjer: »Maligno se širi Račanova medijska imperija« (od 7. IV. 2004.g.), zatim »Prosvjedujem protiv antihrvatskog 'Dnevnog ritma'« (od 7.VII. 2004.g., te potom »Čija je agencija 'Puls'?« (od 3. kolovoza 2004.g.), koje »Vjesnik« i »Fokus« nisu objavili. No, na njihovu nesreću, nisu oni jedini na svijetu, gdje se čuvaju i čitaju moji članci! O tome svjedoče ove dvije posljednje obavještajne afere! Zato šaljem i ovaj članak »Komu Treba« – zlu ne trebalo! Gospođo Andrea Latinović, Vi ste slijedeći na redu!

TKO NAM I KAKO SUDI U «HRVATSKOM KRIVOSUĐU»?

TKO NAM I KAKO SUDI U «HRVATSKOM KRIVOSUĐU»?
(«Tko je Gospodar kaosa u našem pravosuđu» - 7. nastavak)

Brojni čitatelji mojih blogova «Semper Paratus Croatiae» i «Ohrana Semper Paratus» već su dobro upoznati s pojmom «hrvatsko krivosuđe», pa će za njih ovaj novi prilog biti tek još jedna potvrda mojih prethodnih tekstova na tu temu. Za nove čitatelje, koji svakodnevno pridolaze iz gotovo cijelog svijeta (osim iz istočne Azije), ovo im može biti dobar povod da pročitaju i starije tekstove, koji su se bavili (i) općenitijim problemima hrvatskog pravosuđa (odnosno «krivosuđa» - a ono jest i biti će glavna prepreka za prijem Hrvatske u članstvo EU-a (Europske zajednice). Ostalo je samo šuplja retorika hrvatskih marioneta, koji se nadaju svojoj europskoj političkoj karijeri.
A.R.J.
_______________________________________


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA R.H.
Brtonigla, Kovri 25 gosp. Branku Hrvatinu

12. svibnja 2008.g. MINISTRICI PRAVOSUĐA R.H.
gospođi Ani Lovrin
Predmet: Zahtjev za naknadu štete uzrokovane
suđenjem u nerazumnom roku

ŽUPANIJSKOM SUDU U PULI

Poštovani!

Potpisani Ante Rokov Jadrijević, podnosi Naslovu zahtjev u slijedećem:

Pred Općinskim sudom u Bujama, na spisu P-20/04 vodi se parnica po mojoj tužbi protiv tuženika ERLIĆ IVANA radi iseljenja, koja ni nakon više od četiri godine još nije okončana.
Tužba za iseljenje je podnesena 21. siječnja 2004.g., a prvo suđenje je bilo 20. travnja 2004.g.

Dokaz: uvid u spis Općinskog suda u Bujama, posl. br. P-20/04, koji neka se pribavi službenim putem.

Podsjećam Naslov da je prvostupanjsku Djelomičnu presudu (poštene!) sutkinje Fabiane Kliman P-20/04-15 od 2. kolovoza 2004.g. u k i n i o predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović još prije 19 mjeseci, točnije 02. listopada 2006.g. (o tome više na mojim blogovima na internetu!).

Napominjem da sam se zbog toga (polu)službeno i direktno žalio i Vrhovnom sudu R.H., pa i ministricama pravosuđa R.H. gospođama Vesni Škare-Ožbolt i Ani Lovrin, ali uzalud. Stoga sam se obratio još i «Komu Treba», a na redu je i Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu. Napominjem to da bih na vrijeme upozorio Županijski sud u Puli da se okani bilo kakvih novih otezanja i zakulisnih manevara, koje je vršio Aldo Radolović (sada sudac Ustavnog suda R.H.), a kojih sam bio svjedokom i žrtvom protekle četiri godine, inače će i ovo završiti na svijetlu hrvatske i svjetske javnosti! Jer, «javnost je smrt za mračne snage»!

Obzirom da postupak traje dulje od četiri godine, i neizvjestan je završetak, trpim nenadoknadivu štetu. Samo u materijalnom dijelu me je Općinski sud u Bujama već oštetio za 130.000 kuna nenaknađenih dugova i štete (P-378/04 koji je protiv moje volje i suglasnosti spojen s P-20/04 i znalački razvučen i zakompliciran do krajnjih granica, a za koji ću uskoro također zahtijevati od Vas naknadu štete uzrokovane suđenjem u nerazumnom roku!), te još preko 80.000 kuna zbog Erlićeve krađe dijela mog namještaja, mog građevinskog materijala i mojih alata (K-180/07, koji spis kaznena sutkinja Tanja Prenc znalački odugovlači i razvlači, kao što je to činio i Općinski državni odvjetnik Mirko Grujić, protiv koga sam se dva puta žalio Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, ali uzalud !!). Nakon odbijanja ODO Buje Mirka Grujića da tu krađu goni po službenoj dužnosti, morao sam podići svoj privatni Optužni Prijedlog, dne 7.9. 2007.g. ... (itd.).
Dakako, tu su i bezbrojni i različiti sudski troškovi koje sam imao zbog namjernog odugovlačenja suđenja na Općinskom sudu u Bujama, koje više nitko živ ne može precizno izračunati!
Ovime zahtijevam da mi se naknadi šteta barem u najminimalnijem iznosu kojega dosuđujete u sličnim slučajevima. Zahtijevam barem 7.000,00 kuna.

Toliko za sada! Toliko za ovaj put!

Bilježim se sa štovanjem!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * * *

Post scriptum:
Ovo je samo mali dio od 11 različitih (ali u suštini i istih !!) sudskih predmeta koji su mi izfabricirani na Općinskom sudu u Bujama od strane bivše predsjednice tog suda Jasne Stupavsky-Stelle i nove predsjednice Margarete Vivode i u «sadejstvu» s svemoćnim odvjetnikom Slavišom Perovićem iz Umaga, iz Portoroža, iz Pule i Bog-te-pitaj odakle još! Taj je navodno bio i zamjenik Okružnog državnog tužioca u Osijeku uoči i nakon pada komunizma (po njegovim riječima!), a sada je i jedan od tri glavna Udbomafijaša u mojoj općin Brtonigla, koji je prošle godine čak i kooptiran za člana našeg Općinskog Poglavarstva (pa mi je i tu otvorio još tri sudska predmeta: P-191/04 – otimačina polovice mog dvorišta, P-244/05 - Tužba Općine Brtonigla i moja Protutužba za predaju posjeda, te K-277/05 – Tužba «Velikog šerifa» Općine Brtonigla Franca Cattunara zbog moje navodne klevete zbog falsificiranja lokalnih izbora 2005.g. i zbog Cattunarovog enormnog katastarkog kriminala, koji pravnički štiti i servisira spomenuta Udbomafija i Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić!
Dakle, sve u svemu «sitnica» od 14 različitih sudskih predmeta, e da bi se od iseljenja zaštitio jedan notorni varalica, švercer, kamatar i zgubidan iz mog stana! To je prava slika hrvatskog «Krivosuđa»: jasno se vidi «Tko je Gospodar kaosa u našem pravosuđu»!

Posljednja napomena: dvoje sudaca Općinskog suda u Bujama, koji su mi sudili u predmetima
P-20/04, P-378/04, P-532/05, P-45/06, P-244/05 i P494/06 dalo je otkaz tom sudu i otišlo u ured javnog bilježnika i u odvjetnike. Vjerovatno nisu izdržali pritisak sa strane ili iza paravana Općinskog suda u Bujama ...... Ja imam pravo o tome imati svoje mišljenje, a Vi prosudite sami!

Vidimo se na mojim internetskim blogovima «Semper Paratus Croatiae» i «OHRAHA Semper Paratus».

Jer, Javnost je smrt za mračne snage!».

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 6.-12. srpnja 2005.

Uredništvu «Glasa Istre», Pula, «Hrvatskog lista», Zadar

Komu Treba: Saborskom odboru Gdje Treba: Ministrici pravosuđa

Za pravosuđe Predsj. Vrhovnog suda

Ambasadi S.R. Njemačke, Zgb. Američkoj ambasadi, Zgb.

TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU

Već više od četiri mjeseca se spremam napisati ovaj moj pamflet (baš pamflet!), ali su me mnoge druge otežavajuće okolnosti i brojni privatni problemi (koji su završili na sudu), u tome kočili. Sada mi je sve ovo sudsko maltretiranje prevršilo svaku mjeru mog strpljenja i ugasilo mnoge uzaludne nade da se moji problemi s Općinskim sudom u Bujama i još više sa Županijskim sudom u Puli mogu riješiti redovitom pravnom «procedurom». Naprosto, uzalud proteklo vrijeme i nagomilani sudski problemi su me učvrstili u uvjerenju da u tom našem sudskom sustavu vlada – široj hrvatskoj javnosti nepoznat ili nedovoljno poznat – GOSPODAR KAOSA, kojega netko mora razobličiti, te ću u nedostatku hrabrosti našeg službenog i javnog novinarstva i zbog ponovo nametnute «hrvatske šutnje» to učiniti ja osobno!

UDBA je «gospodar kaosa» u cijelom našem sudskom sistemu, a posebno je to izraženo u našem Županijskom sudu u Puli, čiji je predsjednik dr.sci. Aldo Radolović (premda ni Općinski sud u Puli, čiji je predsjednik g. Bruno Čohilj umiješan u gotovo svaki zemljišno-knjižni kriminal i skandal na jugu Istre, nije mnogo bolji). To ja osobno vrlo dobro znam, jer još pamtim sva imena i prezimena onih koji su me «isljeđivali» i osudili na godinu dana zatvora 1983.g. u tom bivšem Okružnom sudu u Puli zbog političkog «delikta mišljenja» (po zloglasnom čl. 133. KZ SFRJ), premda je to bilo još daleke 1982/83. g. Sada po istim prezimenima vidim da se tamo ugnijezdio njihov brojni udbaški podmaladak (naročito u županijskom državnom odvjetništvu). Što onda očekivati od tog i takvog suda u Puli?!

Podsjetimo se malo: UDBA je bila čvrsto instalirana u bivši jugo-srpski sudski sistem, pogotovu u Hrvatskoj, a naročito u Puli. Hrvatska je bila tretirana kao srpska ratna stečevina, odnosno «bratska» srpska kolonija. Propašću njihove «Velike Srboslavije», koja se slabo prikrivala pod imenom «Jugoslavije», njihova UDBA (u kojoj su, nažalost, participirale i neke izrođene hrvatske marionete!) ostala je bez novčane baze. Kamo je onda nestao taj ogromni ljudski mehanizam? On uopće nije nestao, nego se «restrukturirao»! UDBA je, naime, bila visoko sofisticirana i visoko specijalizirana ustanova, koja je pri svom hijerarhijskom (uličarskom) dnu imala poseban odjel za bavljenje najunosni-jim kriminalom, dakle švercem i raspačivanjem droge, švercom oružja, prostitucijom, trgovinom «bijelim robljem», itd. To se ulično zvalo UDBOMAFIJA! Upravo to «dragocjeno» iskustvo je UDBI u Hrvat-skoj poslužilo kao pojas za spašavanje! Evo kako.

UDBOMAFIJA je bila ta plodna grana koja je spasila UDBU u najtežim trenucima i godinama krvavog raspada Jugoslavije. Ona je na sebe preuzela financiranje cijele UDBE. Naime, UDBA je iskoristila ratnu pometnju, te je iz zatvora pustila svoje stare poznanike iz hrvatskog kriminalnog podzemlja. Oni su zajedno i hitno organizirali vrlo unosan šverc oružja (ali i pojačali sve druge grane unosnog kriminala), a na ruku im je išla činjenica što je Hrvatska bila pod embargom uvoza oružja, koji su nam nametnuli Englezi i Amerikanci. Dakako, bilo je tu i brojnih nesporazuma, te je znatan broj kriminalaca-udbomafijaša bivao «greškom» hapšen i zatvaran. Tada su na djelo stupali oni udbaši koji su se u međuvremenu bili pritajili po našim sudovima. Oni su spriječavali i opstruirali istrage protiv svojih udbomafijaša. Oni su poništavali i opstruirali presude. Oni su i oslobađali svoje bivše i sadašnje pajdaše. A vrlo često su i oni sami «kamatarili» druge «kamatare»! Usluga za uslugu. Dakle, kamata na kamatu!

E, upravo je to jedan od glavnih uzroka (namjerne) blokade, odnosno paralize našeg sudskog sistema (mrzim upotrebiti imenicu «pravosuđe», jer ona duboko vrijeđa naš zdrav razum!). UDBA je brzo uočila mogućnost za pljačkanje i običnih građana, koji se iz nekog trivijalnog razloga nađu na sudu! UDBA se sjetila svog starog (ujedno i «fiškalskog») zlatnog pravila: «zakompliciraj, pa vladaj»! I to je ponovo primjenila u našoj novoj sudskoj praksi. Najprije je krenulo visokostručno i višekratno kompliciranje pravosudnih zakona, a potom se u toj pravnoj prašumi prešlo na podmićivanje – svake vrste. Zato nam današnja sudska praksa toliko sliči nekim starim vremenima. Balkanskim. Turskim.

Tako je, zbog nedovoljnog prihoda od grubog i tzv. organiziranog kriminala, počelo i sudsko pljač-kanje običnih građana, koji su se iz nekog trivijalnog razloga našli na sudu. Sudovi uzimaju (odnosno sofisticirano pljačkaju) novac od građana, a zauzvrat se sudski predmeti odugovlače unedogled. Ostvarena «dobit» se onda dijeli unatar «pravne mafije» po sudovima, po načelu: «Koliko ti meni, toliko ja tebi!». Skoro da i nema suda u Hrvatskoju kojem ne postoji takav mračni centar moći, obično u vrhu suda (ili iza njegovih leđa), koji vedri i oblači na tom sudu. To pokazuju i sva ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj: po korupciji (po kojoj je Hrvatska nažalost na vrlo lošem glasu u Zapadnim demokracijama) naš se sudski sistem nalazi na zloglasnom prvom mjestu i to s vrlo visokim postotkom od čak 83 posto!

Što nam to pokazuje? To nam pokazuje da je naš pravni sistem postao kriminalan i kriminogen sam po sebi! On sam štiti kriminal i kriminalce, čime ustvari potiče rast kriminala u Hrvatskoj. Stoga kriminal u Hrvatskoj stalno raste, tako da već ugrožava i samu opstojnost države i naroda. I to čine ustanove koje bi po svojoj zakonskoj funkciji, odnosno dužnosti, morale goniti, kažnjavati i suzbijati kriminal. Gdje je tu logika zdravog razuma? Konačno, gdje je tu zdrav razum, općenito?

Nažalost, naša nova ministrica pravosuđa je samo malo zagrebala po koži tog našeg udbomafi-jaškog «pravosuđa». Počela je vrlo dobro i odlučno, a onda je zaustavljena. Taj se duboko korumpirani sistem pokazao u praksi daleko jačim od nje i od cijele Vlade g. Ive Sanadera. Njene nove «pravosudne inspekcije» su odjednom zamrle i vrlo vjerojatno su već raspuštene. To se već primjećuje i po činjenici da vrlo hitno uvedena «tajnost stegovnih postupaka protiv (korumpiranih) sudaca na Državnom sudbenom vijeću». A to je učinjeno tobože zbog «narušavanja ugleda i dostojanstva sudaca». Glupost! Ugled i dostojanstvo nekog suca može narušiti samo on sam osobno, a ne netko drugi sa strane! Pa nisu i ne mogu suci biti «svete krave» sistema, a nisu ni «Sveta Obitelj», da im netko drugi mora čuvati oreol poštenja i nepristranosti. Nažalost, «Suci su postali stalež za koji ne vrijede zakoni», upozorio je nedavno u «Vjesniku» od 28. travnja ove 2005.g. gosp. Krunislav Olujić, bivši predsjednik našeg Vrhovnog suda. Na to je u «Vjesniku» od 1. srpnja 2005.g. upozorio i gosp. Branko Šerić iz Zagreba: «Neovisnost sudaca i o zakonu». Još ranije, u veljači 2005.g. isti je gospodin u «Vjesniku» napisao: «Presude se donose u kafićima i birtijama, dok se u sudnicama samo glumata». To sam prošle godine i sam doživio: od čak 12 suđenja na Općinskom sudu u Bujama, četiri su moja suđenja prekinuta i odgođena već poslije deset ili najviše petnaest minuta, bez obzira što sam na neka od njih morao doći iz Pule (gdje radim kao profesor u Tehničkoj školi Pula), pa nazad, tako prostački nasamaren!

Dakle, zlo je mnogo veće nego što se vidi (na TV i u novinama). Nije li krajnje vrijeme da odlučno desakraliziramo naše suce i sutkinje, a i čitavo sudstvo koje se toliko profaniralo?!

Po svemu sudeći, našoj je ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt vjerojatno strogo «sugerirano» da se počne baviti manje konkretnim i manje opasnim stvarima, da se prije svega bavi perifernim problemima našeg sudskog sistema (broj sudova, broj sudaca prema broju stanovnika, itd.). Stoga bi iz naziva našeg današnjeg Ministarstva pravosuđa trebalo hitno izbaciti imenicu «pravosuđe» i upotrebu te imenice «pravosuđe» zabraniti najmanjejoš pet godina! Primjerenije bi bilo uvesti naziv «ministarstvo sudstva», a još bolje «ministarstvo pravde».

A sad ukratko o mojim sudskim problemima s Općinskim sudom u Bujama i još više sa Županijskim sudom u Puli, odnosno s njegovim predsjednikom dr.sci. Aldom Radolovićem. Nikako ne mogu iseliti iz moje kuće jednog bivšeg hrvatskog «branitelja» iz Škabrnje. Godinama su ga, prije toga, iseljavali iz jednog privatnog stana u Maredi, u koji se bespravno i na silu uselio još 1992.g. Vlasnik stana je bio Srbin dr. Željko Radoić iz Švicarske, koji tamo radi već oko 25 godina. Vidjeći i shvatajući čitavu tu situaciju i tu priču, on je taj stan bud-zašto prodao agenciji «Euroturist» u Poreču (tel. O52/ 432-044), koja ga je preprodala Slovencu dipl. ing. Dragi Kompanu iz Ljubljane. Ovaj je odmah angažirao jednu poznatu odvjetnicu u Bujama, da ona zakonski iseli iz njegove kuće tog Škabrnjana i njegovu obitelj. Ali ne lezi Vraže! Škabrnjanin je njoj odmah zaprijetio fizičkom odmazdom, nakon čega je ona vratila punomoć svom klijentu ing. Kompanu. On je tada angažirao jednog poznatog i vrlo iskusnog odvjetnika iz Buja. I njemu je Škabrnjanin prijetio fizičkom odmazdom, ali se ovaj drugi nije dao time zaplašiti. Zakonski je gonio tog Škabrnjanina četiri i pol godine, sve dok taj sudski spor nije priveo uspješnom kraju. Tek tada, nakon te dodatne četiri i pol godine, Općinski sud u Bujama je izdao nalog Policijskoj postaji u Umagu da Škabrnjanina iseli iz kuće dipl. ing. Drage Kompana. Međutim je policija iz Umaga to na svaki način odugovlačila i odgađala učiniti(itd., ima toga još i još!).

Konačno je nesretni Slovenac, dipl. ing. Drago Kompan iz Ljubljane pristao na stalne ucjene, začinjene stalnim prijetnjama fizičke odmazde od strane Škabrnjanina, te mu je (is)platio čak 10.000 DEM da se Škabrnjanin «dragovoljno» iseli iz njegove kuće! (Taj su «običaj» u Maredi uveli lažni vukovarski «branitelji», to famozno «dragovoljno iseljavanje» i međusobno preprodavanje ključeva tuđih kuća u koje su se bespravno i na silu uselili!).

Istu «formulu» već godinu i pol dana taj Škabrnjanin pokušava «prodati» i meni, ali i Općin-skom sudu u Bujama, tvrdeći da je on i u moju kuću uložio velik novac, pa čak da mi je dao i nekakvu «kaparu» od 10.000 eura za moju dvorišnu kuću u kojoj stanuje s obitelji, čak i za zemlju iza kuće, koja uopće nije moje vlasništvo (!!), a koje sam preko dvadeset godina koristio u najmu. Dakako, našao je za to i dva lažna svjedoka, dva Bosanca (koja sam odmah prijavio policiji zbog lažnog svjedočenja, ali uzalud!. To je odmah blokiralo Općinsko državno odvjetništvo u Bujama!) A nigdje nikakvog ugovora, nikakve potvrde, nikakvog javnobilježničkog zapisa o tome! E, zato su mu u pomoć priskočila dva «diplomirana kriminalca» iz Umaga, odnosno Novigrada (od kojih je jedan bivši udbaš iz Doboja, a drugi navodno iz Osijeka), koji su se kao odvjetnici ubacili u krug Poglavarstva Općine Brtonigla, te od naše općine učinili «Udbomafijašku Općinu Brtoniglu»! Tako je Općina Brtonigla postala leglo najvećeg kriminala, prava mala «Ladrocitta di Verteneglio». Na sve to su reagirale sve političke stranke u Brtonigle, kao i sve nezavisne liste u općini Brtonigla. Uzalud, jer je sve štitila lokalna i županijska «UDBOMAFIJA». Zbog toga su posljednji izbori za lokalnu i regionalnu samoupravu, 15. svibnja ove 2005.g. u općini Brtonigla rezultirali izbornim podvalama i prijevarama, a na kraju završili podmićivanjem jednog oporbenog člana Općinskog vijeća, te je tako IDS ponovo «osvojio» vlast u Brtonigli. Ja sam se, kao predsjednik općinske organizacije HSD-a i nositelj njene izborne liste, na sve to žalio Županijskom izbornom povjerenstvu u Pazinu, ali moš' mislit: «Kadiji se žališ, kadija te tuži, kadija ti sudi», to jest opet istom dr. sci. Aldu Radoloviću, predsjedniku Županijskog suda u Puli! Dakle, svi putovi vode k Aldu Radoloviću. To je prije godinu i pol dana uočio i izvrsni puljski novinar, gosp. Dražen Majić, koji je u «Glasu Istre» objavio veliku reportažu o ogromnoj i vrlo luksuznoj kući dr.sci. Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, kući koja je slobodnom procjenom procjenjena na dva miljuna eura.!

Logičan zaključak se nameće sam po sebi: otkud gosp. Aldu Radoloviću novac za tu ogromnu i luksuznu kuću (ostavlajući po strani njegovu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu u Puli i još negdje)? Bi li i ja bolje i bezbolnije prošao da sam i ja osobno ponudio veliko mito dr. sci. Aldu Radoloviću, predsjedniku Županijskog suda u Puli? Jedino se tako može razumjeti sva ova velika odugovlačenja u njegovom Županijskom sudu u Puli, koji ovog mog «nepoštenog stanara» (kvalifikacija iz Djelomične presude Općinskog suda u Bujama od 2. kolovoza 2004.g., posl. br. P-20/04-15, kojom je presuđeno iseljenje) štiti od iseljenja, štiti njegove lažne svjedoke (dvojicu Bosanaca), štiti ga od plaćanja dugova i štete koju mi je pričinio, itd. A povrh svega, ponovo su spojili dva moja sudska predmeta, koje sam ja uz pomoć ministrice Vesne Škare-Ožbolt uspio razdvojiti. I to unatoč mom protivljenju!! Sve to vrlo jasno ukazuje tko je glavni «Gospodar kaosa» u našem pravosuđu: tu je i dr. sci. Aldo Radolović samo jedna «mala riba». To je na višem stupnju UDBOMAFIJA, koja je u svoju paukovu mrežu zaplela cijelo naše pravosuđe. Međutim i ona nije najglavnija, jer je njena glava svemoćna UDBO-MASONERIJA, koja vlada Pantovščakom i Banskim dvorima!

A tko je meni kriv što nisam član te svjetske «sotonerije»? Tko mi je kriv što sam obični (sada već umirovljeni) diplomirani inženjer elektronike i telekomunikacija i bivši profesor, a nisam ni «diplomirani kriminalac», niti član Udbomafije? I tko je kriv svima nama odraslim Hrvatima što nismo svi odreda diplomirani pravnici? A tko zna da li bi nam i to pomoglo!!

Da na kraju zaključim: žalio sam se triput ministrici pravosuđa, gđi Vesni Škare-Ožbolt, dvaput predsjedniku Vrhovnog suda, dr. sci. Ivici Crniću, i triput predsjedniku Županijskog suda u Puli, dr. sci. Aldu Radoloviću. Uzalud! Dobivao sam dvaput odgovore od pomoćnika ministrice za građansko pravo, gosp. Borisa Koketija;jedan gluplji i indolentniji od drugog. Dobivao sam dvaput i odgovore od pomoćnice ministrice gđe Barice Novosel. Zvao sam, pisao i slao faksove načelniku Đorđu Maraviću. Sve uzalud! Sve isto! Indolencija i/ili neznanje? Možda. A vjerojatnije je da je na sve to svoju zabranu stavila spomenuta i opisana Udbomafija, ako već ne i Udbo-masonerija s Pantovščaka i Banskih dvora!

Nije mi mogao pomoći ni sam ministar (MUP-a) dr. Marijan Mlinarić, kome sam poslao važne informacije o «tajnim operacijama nekakvog krijumčarenja, koje su se cijelu zimu i noću odvijale u mojem dvorištu», dakako uz puno učešće ovog mog Škabrnjanina, profesionalnog švercera, a ne znam u čijoj režiji, i s čijom pomoći iz Policijske postaje u Umagu. Sve uzalud. Pokazalo se da je i sam ministar dr. Mlinarić u svemu tome «sitna riba», jer je glavni «Gospodar kaosa» znatno iznad njega!

Dakako, ima toga još i još. Ako ovo ne bude dovoljno, «računajte na nas»! Računajte na mene! Do smrti!

Semper paratus

Brtonigla, Kovri 25, dovršeno 12. srpnja 2005.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S. (23. travnja 2008.g.): sudski predmet P-20/04 još nije okončan, jer je dr.sc. Aldo Radolović

ukinuo poštenu «Djelomičnu presudu» sutkinje Fabiane Kliman i vratio sve na početak. Od tada

je prošlo već 18 mjeseci. A sudac Aldo Radolović je za nagradu izabran za suca ustavnog suda

R.H. Naši AMAC-Hrvati na internetu već znaju moju priču o njemu. U međuvremenu je i sutkinja Fabiana Kliman dala otkaz u Općinskom sudu u Bujama. Dakle, nema kraja ni ovom slučaju. Ali nema ni predaje!! A.R.J.