«NEKI TO VOLE VRUĆE» !

                                                    REPETITIO EST MATER STUDIORUM        

                                                         (2006. - 2013.)

Uvodna napomena :

(9. rujna/okt. 2013.):

Jučer sam na ovom svojem blogu objavio svoj komentar na jedan članak uzet s našeg domaćeg portala Ipress.hr (“Sanader: Da sam na vlasti, Bajić se ne bi usudio podići šest optužnica protiv mene“) i u tom komentaru donio jednu malu crticu (pod Nota bene:) o mojem starom članku iz 2006.g. pod naslovom “Neki to vole vruće“. A taj članak je ponovno vrlo aktualan u svezi s početkom iznošenja svoje obrane pred Županijskim sudom u Zagrebu našeg bivšeg premijera Ive Sanadera u slučaju Fimi media.

Naime, radi se o namjerno zataškanoj i već zaboravljenoj “Aferi Pliva“ iz 2006.g., koju se naš državni odvjetnik Mladen Bajić tada nije usudio otvoriti, jer mu Sanader inače ne bi osigurao još jedan mandat na čelu našeg DORH-a !

Sapienti sat !!

(Pametnome je i jedna dosta!)

A.R.J.

******

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing, publicist, Buje                                   September, 7th., 2006.  

Uredništvu «Jutarnjeg lista»,                                             Američkoj ambasadi, Zagreb

Uredništvu “Večernjeg lista“                                                                Njemačkoj ambasadi, Zagreb                         

                                                                                                               

                            «NEKI  TO  VOLE  VRUĆE» !

                                            (kao kod velikog Willy-ija Wildera)

            Dakle, kao i «ljubitelji talijanske opere» iz Chicaga i New Yorka, koji su se sastali na Floridi nekoliko mjeseci poslije masakra na dan Svetog Valentina 1929.g., kako bi «lobirali» pri izboru svog novog velikog šefa, zvanog «capo dei tutti capi», tako su se i naši HDZ-ovci Ivo Sanader, Miomir Žužul i Željko Čović sastali u Veroni sa svojim tajnim «partnerima» iz SAD, kako bi «lobirali» (po sistemu novog «provizionizma») u prljavom poslu prodaje naše hrvatske «Plive» svojim američkim partnerima iz tvrtke Barr, a sve pod lažnom izlikom «ljubitelja talijanske opere», da bi gledali operu Pietra Mascagni-ja «Cavaleria rusticana».

            Što reći na sve to nego: «Neki to vole vruće», jer sve neodoljivo podsjeća na film   velikog filmskog maga Willy-ija Wildera, s Merilin Monroe, Tony Curtisom i Jackom Lemonom.

Gospođa Željka Antunović, ugledna zastupnica SDP-a u Saboru R.H. je to okvalificirala ovako: «U slučaju Pliva je HDZ-ova vlast uhvaćena s prstima u pekmezu, a petljanje i neuvjerljive reakcije na (zakašnjelu, op. A.R.J..) vijest o večeri Sanader-Žužul-Čović u Veroni potvrđuju da je vrh Sanaderove Vlade u direktnoj vezi s korupcijom».

A da je povrh korupcije bilo i nečeg drugog, gđa Antunović je dodala: «Pozivam premijera Sanadera da odgovori... i tko je platio boravak HDZ-ovih dužnosnika u Veroni i korištenje Vladina aviona?».

            Podsjetimo se: bilo je to u mjesecu lipnju ove 2006.g., dakle prije tri mjeseca, a hrvatska javnost o tome nije ništa znala! Sada, nakon tri mjeseca, glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček govori da je «Sanader putovao u Veronu putovao službenim avionom jer je u posjet išao u svojstvu premijera, i to sa suprugom, na otvaranje Veronskog festivala», te da za to nije slao najave novinarima «jer im to obično nije medijski zanimljivo».

            Čudan «rezon» Ratka Mačeka i njegovog šefa Sanadera: da hrvatsku javnost ne zanima kuda leti službeni avion Vlade R.H., te koga i zbog čega taj avion odvozi i dovozi?! Nije li to akutni «balkanski sindrom» gosp. Ive Sanadera?!

            Čudno je da u našim javnim medijima još nitko ne postavlja pitanje: a što je sa ostavkom sadašnjeg «capo-a dei tutti capi», signor Sanadera?!  Što je s ostavkom (ili smjenom!) Željka Čovića, daleko najlošijeg direktora Plive u posljednjih 50 godina, koji je upropastio i srozao Plivu na najnižu točku njenog potencijalnog bankrota?

Ima li u vrhu HDZ-a i trunke našeg kršćanskog morala, kad je već evidentno da nitko i ne pomišlja na davanje vlastite ostavke ili na smjenu Željka Čovića?

Konačno, zašto je Pliva uopće i «privatizirana», kada je bila iznimno uspješna, pa čak i najuspješnija naša tvrtka? Tko je bacio to naše najljepše cvijeće pred svinje? Kakva je tu uloga bila bivšeg Tuđmanovog ministra Bože Prke, za čije se ime već vezivalo nekoliko sličnih mutnih afera (čak i ovdje kod nas, na Bujštini)?

U jutrošnjoj emisiji Hrvatskog radija  «u mreži Prvog» u 07.30 sati jedan je slušalac sve to sublimirao u svoje izvrsno retoričko pitanje: «Koja je razlika između lobiranja i podmićivanja? 25 tisuća eura je podmićivanje, dok je 25 milijuna «lobiranje»!

            Probudimo se iz ljetnje letargije: na redu je privatizacija INE, Jadrolinije, Hrvat-skih željeznica, HEP-a, TLM-a, itd. Koliko će biti još ovakvih prljavih rabota kao ova u Veroni, zamisli se poštovani Građanine Hrvatske? Kolike će biti «provizije» našoj novoj političkoj klasi (sada već političkoj kasti!)? Srušila se komunistička «Nova klasa komunista» (čuvena knjiga Milovana Đilasa, za čije se posjedovanje u komunističkoj Jugoslaviji dobivalo tri godine zatvora! Ja sam osobno za to bio osuđen na godinu dana zatvora!), a naslijedila ju je, nažalost,  «Nova klasa provizionista».

Dakle, kolike će biti provizije za prodaju INE, Jadrolinije, HŽ-a, HEP-a, itd.?

Hoće li opet Predsjednikov ili Vladin službeni avion letiti u Moskvu na otvaranje nove sezone ljubitelja ruskog baleta Boljšieg Teatra, zbog ostvarenja Udbo-Družbe Adria, ili u Veneciju na kongres ljubitelja talijanske opere na kojem će se prodavati naša Jadrolinija, ili u Berlin, Beč ili Pariz, gdje će ljubitelji njemačke ili francuske opere prodavati naš HEP i HŽ?! Tako će se tamo daleko rasprodavati i naša radna mjesta. Kuda će onda ovaj naš jadni narod? Na smetlište povijesti?

A na sve to će Vladin glasnogovornik Ratko Maček reći da hrvatskoj javnosti to sve «nije medijski zanimljivo»!

            O, sve je to nama itekao zanimljivo, gosp. Sanader!   

            A najzanimljivije je ovo: Dr. Jože Mencinger, vrlo ugledni profesor ekonomije na ljubljanskoj univerzi, nekoć najugledniji ekonomist bivše Jugoslavije iz doba premijere Mitje Ribičića, Milke Planinc i Branka Mikulića, rekao je za naš Vjesnik iz Zagreba slijedeće:

                          Dr. Jože Mencinger, Ljubljana  (Vjesnik 22. studeni 1999.g.)

U načelu sam protiv prodaje tvrtki strancima. Ne vidim što je tu dobro kad seljak proda njivu i postane nadničar. Također mislim kako je uvjerenje da će strane investicije riješiti privredne probleme u osnovi pogrešno. One mogu nešto pomoći, ali mogu i odmoći (...)

            Nikada nisam razumio hrvatsku ekonomsku politiku, i nikada nisam shvatio u čemu je srž jake kune. Mislim da je to bila osnovna pogreška koju je Hrvatska napravila, a Slovenija nije.

            Kod nas je centralna banka više brinula o gospodarskoj aktivnosti nego o inflaciji, a inflacija se smanjivala zbog povećane vanjske i unutranje konkurencije i jačanja povjerenja u domaću valutu. Nikada nismo imali neki protuinflacijski program, i jako je dobro što ga nismo imali.».

            Što bi na to rekli naši veliki «stručnjaci» Božo Prka, dr.Mladen Vedriš, dr. Dražen Kalogjera, dr.Branimir Lokin, dr.Željko Rohatinski, dr. Boris Vujčić i slični zagovornici jake kune i privatizacijske pljačke na dosadašnji  HDZ-ov način, kojega se i Slavko Linić čvrsto držao. A i dr. Goran Granić bi nam o tome mogao dosta toga reći, kad mu ne bi bila toliko sveta njegova «zavjera šutnje». No, predizborna godina je već počela, pa ćemo uskoro i to morati čuti! Stoga neka ovo moje upozorenje posluži toj svrsi: da otvori pitanja javnosti o svim tim malim  prljavim stvarima naše «Nove klase provizionista» na vlasti i u pozadini vlasti.

 

Ante Rokov Jadrijević