Protiv neprirodne podjele koja Istru 'gura' u Sjeverni Jadran i Liku

Dnevno.hr/ Protiv neprirodne podjele koja Istru 'gura' u Sjeverni Jadran i Liku

16 Listopad/Oct. 2013

 Autor: Hina/A.R.

Protiv neprirodne podjele koja Istru

'gura' u Sjeverni Jadran i Liku

Potpredsjednik Vlade RH Branko Grčić, kako se navodi u priopćenju, rekao je da se predloženim zakonom o regionalnom razvoju ne ide u regionalizaciju Hrvatske, nego se uvode planska područja. Istaknuo je kako se županije neće ukidati, te da je svrha predloženog zakona 'koordiniranje zajedničkog razvoja i usuglašavanje o ključnim projektima na širem području'.

Čelnici IDS-a koje su vodili ministar turizma i predsjednik Savjeta Darko Lorencin, na sastanku s potpredsjednikom Vlade RH i ministrom regionalnog razvoja i fondova EU-a Brankom Grčićem koji je sinoć održan u Zagrebu na zahtjev IDS-a, iznijeli su stajalište stranke koja se protivi predloženoj regionalnoj podjeli zemlje po kojoj bi se Istra pripojila Primorsko-goranskoj i Ličkoj županiji, navodi se u današnjem priopćenju za javnost IDS-a.

Naime, IDS se protivi premještanju Istre u status 'subregije' i njezinu uklapanju u novu neprirodnu regiju koja bi se trebala zvati Sjeverni Jadran i Lika,

te smatra da je pitanje samostalnosti Istre kao regije pitanje koje nadilazi bilo koju stranačku ideologiju.

"Status Istre kao regije je neupitan i o tome nema pregovora", istaknuo je tom prigodom potpredsjednik IDS-a Boris Miletić i dodao kako Istra jest i mora ostati samostalna županija i regija. Dodao je kako je Istra jedna od pet regija na grbu Republike Hrvatske i između nje i središnje vlasti ne smije biti posrednika, kao što je i bilo dogovoreno pri sklapanju Kukuriku koalicije.

Potpredsjednik Vlade RH Branko Grčić, kako se navodi u priopćenju, rekao je da se predloženim zakonom o regionalnom razvoju ne ide u regionalizaciju Hrvatske, nego se uvode planska područja. Istaknuo je kako se županije neće ukidati, te da je svrha predloženog zakona "koordiniranje zajedničkog razvoja i usuglašavanje o ključnim projektima na širem području".

"Neće se ukidati županije niti će se dovoditi u pitanje njihove granice i ingerencije", izjavio je ministar Grčić, prenosi IDS.

Ministar je obećao da će prilikom bilo kakvog teritorijalnog preustroja zakon uzeti u obzir specifičnosti Istre kao regije.

Dodao je kako se u tom slučaju radi tek o nacrtu zakona, te da o njemu slijedi javna rasprava.

Osim toga, rekao je da će ministarstvo predstaviti nacrt zakona i na Zajednici županija i pred Udrugom gradova i općina te će uvažiti njihove primjedbe i prijedloge.

IDS je zatražio da ih službeno primi i predsjednik Republike Hrvatske, koji će ih, kako navodi, primiti nakon povratka sa službenog puta.

Autor: Hina/A.R.

******

Komentari :

Ante Rokov Jadrijevic · Top Commenter · Brtonigla

Budalaština!! Ne znaš tko je u ovoj priči gluplji: podpredsjednik Vlade dr. Branko Grčić ("smušenjak") ili gradonačelnik Pule Boris Miletić- zvani "Bambi"??

"Istra regija"?? To je na tragu one parole "Istra Država", koja se masovno pisala tijekom Domovinskog rata po Istri, dok smo mi bili na ličkom bojištu.!

No pasaran!

Istra može biti samo provincija (a ona to i jest!), kao što je i Trst s bližom okolicom "provincija", a tako mu i glasi državni status: "La provincia di Trieste"!
Istri bi se moglo dati i ime "Pokrajina" ( što latinska riječ "provincia" i znači!), ali taj nas naziv asocira na "Krajinu"!! Miletićeva Pula je, inače, puna "Krajinaca"!!

Predlažem da se pored Istre, status Provicije dade i sadašnjoj Vararaždinskom kraju, sve od sjevernih obronaka Ivančice, uključujući Lepoglavu, Bednju i Ludbreg , pa do granica Republike Slovenije.
Sličan status treba dati i Dubrovniku, odnosno teritoriju bivše Dubrovačke Republike, ali njih nitko normalan ne bi smio Dubrovnik nazvati "provincijom" !! Isto važi i za Varaždin.

Dakle ostaje samo Istra kao "provincija". Što ona i jest!

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla, Istra

Odgovor · 2 · rh obrasca

· Jučer u 14:06

SJEĆANJE: Gdje je danas Zid boli – spomenik Domovinskog rata? Pod zemljom!

Dnevno.hr/SJEĆANJE: Gdje je danas Zid boli – spomenik Domovinskog rata? Pod zemljom!/Datum: Nedjelja, 13 Listopad 2013

Autor Leo Buljan

SJEĆANJE: Gdje je danas Zid boli – spomenik Domovinskog rata? Pod zemljom!

Zid boli je hrvatski spomenik apela za humanost i ljudska prava trebalo restaurirati, obnoviti, konzervirati te ga onda premjestiti na primjerenu lokaciju, ako već nije mogao ostati u Selskoj, ali ga se nikako nije smjelo premjestiti na Mirogoj i u sklopu spomenika Dušana Džamonje zakopati, jer su na ciglama ispisana imena i 1150 ljudi za čiju sudbinu još uvijek ne znamo. No, ukoliko želite vidjeti gdje je danas Zid boli, i kako je Džamonja "sačuvao" ovaj najljepši spomenik, otiđite na Mirogoj. Tamo ćete se susresti s jadom i bijedom "našeg najpoznatijeg kipara" i pustiti suzu kad vidite da Zid boli više uopće ne postoji!

                                                                                        

 (Nakon ovog teksta slijedi jedan stari Prilog Ante Rokova Jadrijevića iz 2005.g.!)

U otvorenom pismu Udruga invalida, branitelja i udovica Domovinskog rata, protestira zbog zaborava u koji je "pao" Zid boli, spomenik na stradale iz Domovinskog rata. Nekome je, kažu, zasmetao, taj čudesni spomenik!

To pismo prenosimo u cijelosti:

Prošlo je 20 godina (1993.) otkako je podignut jedan od najboljih, najljepših i najveličanstvenijih spomenika iz hrvatskog Domovinskog rata – Zid boli, kojeg su u Zagrebu na inicijativu tadašnjeg Centra za zaštitu ljudskih prava, zatočenih i nestalih građana Hrvatske (Apel), odnosno njegove predsjednice Zdenke Farkaš, sagradile uglavnom majke koje su u ratu izgubile nekog od članova svoje obitelji.

Tako su mnoge majke, poput Kate Šoljić ili Eve Šegarić "sazidale" više crvenih (za one koji se još traže) ili crnih opeka (za one koji su ubijeni).

Danima su žene podizale spomenik svojoj djeci, očevima, ili naprosto najbližima. Na svakoj bi opeci napisale i ime. Taj je spomenik bio dugačak čak nekoliko stotina metara, a postavljen je na pločniku Selske ulice u Zagrebu.

Roditelji, branitelji, ali i mnogi drugi građani vrlo su rado dolazili kod ovog jedinstvenog spomenika, kakvog nije bilo nigdje u svijetu. Tu su se palile i svijeće i prisjećalo ljudi koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, a kojih više nema. Jedne godine, baš na moju inicijativu, kraj mnoštva tih opeka čekali smo i Novu godinu!

Gospođa Farkaš je bila osobito ponosna na ovo djelo, baš kao i mnogi drugi predsjednici i predsjednice Udruga proizašlih  iz Domovinskoga rata, a kako i ne bi kad je to bio i najfotografiraniji spomenik.

Ali...sredinom 2005. nekome je zasmetao taj čudesni spomenik, zasmetala su tolika imena, pa je odlučio nešto što također ne postoji nigdje u svijetu, zakopati te opeke – pod zemlju, odnosno ukloniti ih s ulice!

Ta je (politička) inicijativa naišla na protivljenje većine Udruga iz Domovinskog rata, ali da se on ukloni, pojedini su političari angažirali predsjednike i najuže rukovodstvo nekih udruga, koji su umjesto politike i političara stali na stranu rušenja.

Došlo je do "pravog rata" između braniteljskih udruga, ali i samih branitelja. Nekome je to očito bio cilj – zavadi, pa vladaj!

Da bi sačuvale Zid boli, koji je trebao biti premješten na zagrebačko groblje Mirogoj, gdje je poznati kipar Dušan Džamonja, čovjek kojem su dali da podigne najviše spomenika iz NOB-a, imao zamisao da opeke "pokopa" podno spomenika koji je tamo podignut, u Džamonjinoj realizaciji, naravno za nemale novce.

U želji da sačuvaju ovaj spomenik majke su protestirale, zatim opeke prekrivale hrvatskim zastavama, plakale... Ali, ništa nije pomoglo. Zid boli je morao nestati sa zemlje kao da ga nikada nije ni bilo.

Zbog otpora, premještanje u organizaciji Grada Zagreba (Milana Bandića!) prvi put je počelo u rano jutro (kao što su i u Vukovaru postavljene ploče na ćirilici) 4. lipnja 2005., ali je privremeno zaustavljeno jer su se tome usprotivile pojedine braniteljske udruge. Ali taj "zastoj" nije dugo trajao. Opet u jutro, oko šest sati (sic!) 24. lipnja je nastavljeno. Opeke su se slagale na palete te kamionima odvozile na Mirogoj!

Predsjednik tadašnjeg Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja izjavio je novinarima da daje punu potporu Gradu Zagrebu za premještanje Zida boli na Mirogoj, ističući da se Zid boli premješta na inicijativu onih koji su ga gradili – roditelja i članova obitelji žrtava Domovinskog rata, što naravno nije odgovaralo istini.

Nakon uklanjanja Zida boli Zdenka Farkaš je rekla da je to "vandalski čin i kulturocid" te da će o tome upoznati i međunarodnu zajednicu, tim prije što su opeke s imenima branitelja i civila "brzinom munje" na Mirogoj zakopane u zemlju.

Farkaš je apelirala na tadašnjeg predsjednika Republike Stjepana Mesića, predsjednika Vlade Ivu Sanadera i predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa da ne dopuste da se Zid boli zakopa na groblju.

Takav spomenik kao izraz zahvale braniteljima i civilnim ratnim žrtvama trebala je izgraditi Vlada, a ne Grad Zagreb i on se nigdje u svijetu ne gradi na groblju, rekla je Farkaš.

Također je izjavila novinarima da je Zid boli kao hrvatski spomenik apela za humanost i ljudska prava trebalo restaurirati, obnoviti, konzervirati te ga onda premjestiti na primjerenu lokaciju, ako već nije mogao ostati u Selskoj, ali ga se nikako nije smjelo premjestiti na Mirogoj i u sklopu spomenika Dušana Džamonje zakopati, jer su na ciglama ispisana imena i 1150 ljudi za čiju sudbinu još uvijek ne znamo (to je bilo 2005. godine).

Međutim, Zid boli bio je sastavljen od ukupno 13.600 crvenih i crnih opeka, na kojima su bila ispisana imena nasilno odvedenih, zatočenih i nestalih, te poginulih branitelja i civila.

A zbog čega se Zid boli morao premjestiti "u zemlju" u rano jutarnjim satima, tada je novinarima objasnio Načelnik zagrebačkog odjela za branitelja Miodrag Demo.

Taj čovjek, Miodrag Demo je rekao da je to učinjeno zato (čujte sad ovo!) da se ne bi stvarala gužva u gradu, te da se zakopavanju imena poginulih jedino protive pojedinci (!), a ne udruge.

Da nije smiješno, bilo bi žalosno.

I na kraju, što je na sve to rekao Brozov kipar Dušan Džamonja?

Zlonamjerno je reći da će cigle Zida boli biti zabetonirane u spomenik, jer će se one moći premjestiti bilo kada (kakva laž, op.a.) Odluka o premještanju Zida boli nikad nije bila ideja poništenja, nego jednostavno spremanja. Na taj su se način cigle koje propadaju i koje su izložene nevremenu trebale sačuvati!

Ovome uistinu nije potreban nikakav komentar.

Nu, ukoliko želite vidjeti gdje je danas Zid boli, i kako je Džamonja "sačuvao" ovaj najljepši spomenik, otiđite na Mirogoj. Tamo ćete se susresti s jadom i bijedom "našeg najpoznatijeg kipara" i pustiti suzu kad vidite da Zid boli više uopće ne postoji!
 

Autor: Leo Buljan

Komentari (8):

·  Ante Rokov Jadrijevic · Top Commenter · Brtonigla

Za sve je kriva "četnikuša" Jaca Vlaisavljević, koja uporno tvrdi da je Kosor! Ona je kao Sanaderova ministrica branitelja i.... dala ukloniti originalni "Zid Boli" sa Selske ceste i to ispred kuće/zgrade UNPROFORA – jer je njih - te 'sladoledare' žuljao taj Zid njihove sramote! A Jaca "štetnikuša" ... da se pokaže kao servilna .... brže-bolje to srušila i dala svom dragom sunarodnjaku "Duletu-"ekseru", da on to, kao, samelje i baci pod temelj svog "Ekser-spomenika....".

 FUJ Jaco "Četnikušo" i fuj tvom četničkom rodu iz četničkog Bučja ponad tvog Pakraca!!

Možes se ti Jaco prenemagati još malo vremena, a onda - pravac smetlište povijesti!
Ili kao i tvoj "pobratim" - bivši Ciganin-Predsjednik Mesić - pravac u smrdljivu ropotarnicu prošlosti!

Odgovor · Sviđa mi se · Prati objavu · Prije 22 h

· 

Ruža Bolkovac

Bila sam prošle godine u Sloveniji u Teharju kraj Celja, gdje se nalazi veliko spomen obilježje i spomen park za poginule na Križnom putu nakon drugog svjetskog rata. Kada se prođe kroz ulazna vrata hoda se po izdignutom drvenom puteljku u znak pijejeta prema pobijenima, kako ne bi sliučajno hodali po zemlji po kostima ubijenih, jer se ne zna točno gdje su sve pokopani. A kod Džemonjinog spomenika gazimo po imenima ubijenih i nestalih

Odgovor · 2 · Ne sviđa mi se · Prati objavu · Jučer u 15:44

· 

Zoran Kotnik

Tako će i nas žive polopati, zaboraviti, marginalizirati naše slavne obljetnice,a sve jer smo engleska kolonija pod srpskom upravom. Uzalud ovo pišem,jer nitko to ne razumije, Hrvatske zapravo nema!

Odgovor · 3 · Sviđa mi se · Prati objavu · Jučer u 11:32

· 

Ivica Max · Top Commenter · Zagreb, Croatia

E jesmo baš kao kokošari - skidamo ploče s natpisom ćirilice - pisma simbola agresije 90-tih!,umjesto da se svi Domoljubi dignu na noge i kažu DOSTA s glupostima i omalovažavanja HRVATA i HRVATSKOG dostojanstva

Odgovor · 13 · Sviđa mi se · Prati objavu · 12. listopad u 12:48

******

slijedi jedan stari Prilog Ante Rokova Jadrijevića iz 2005.g.!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist,                                               25. lipnja 2005.

Uredništvu Vjesnika                                                                Komu Treba: g. Milan Bandić

Uredništvu “Komu Treba”:                                                                   gradonačelnik Zagreba

                                    “Vox populi - vox deus!”_­­­­  

       

ZID BOLI PREMJESTITI NA TRG ŽRTAVA KOMUNIZMA

                   I (SRPSKOG) FAŠIZMA !

      U potpunosti podržavam izjavu gospođe Zdenke Farkaš, predsjednice centra Apel za zaštitu ljudskih prava zatočenih i nestalih građana Hrvatske, povodom podmuklog i nasilnog premještanja Zida boli iz Selske ceste na zagrebačko groblje Mirogoj, da “s ovim vandalskim činom i kulturocidom treba upoznati i međunarodnu zajednicu.

      Samo koju “međunarodnu zajednicu”?? Ima ih nekoliko, a najmoćnija međunarodna zajednica”među njima i sama u tome ima prljave, odnosno krvave ruke!

Treba li s time upoznati jednog Davida Owena ili pak jednog Carla Bildta? Ili možda da o tom vandalizmu upoznamo i svemoćnu Carlu Del Ponte? Haje se njoj za naše žrtve!

      Potpuno podržavam gospođu Zdenku Farkaš, kad u nastavku kaže da bi “Zid boli trebalo restaururati i konzervirati, te ga onda premjestiti na primjereniju lokaciju, ako već nije mogao ostati u Selskoj ulici”.

      Mnogo je ovih dana proliveno majčinskih suza pred tim Zidom boli u Selskoj ulici, a nažalost i novinarske žuči, onih vrlo brojnih i nečasnih hrvatskih novinara koji nikad nisu skrivali svoju patološku mržnju prema svemu hrvatskom. To je glavni razlog što su se u sve te polemike, pa i prepucavanja uključila i poznata hrvatska imena, mnogi časni ljudi, a meni je tu najdraže ono što je napisao časni dr. Slobodan Lang, ukratko:

              “Zamislite da netko krene premještati Zid plača u Jeruzalemu?”.  

      Ponosan sam da i sam pripadam tom časnom bratstvu. I stoga bih ovdje i sada dao i svoj obol, barem približno jednak onom gospođe Gordane Smitke iz Zagreba (Vjesnikova pisma, 10. lipnja 2005.), gosp. Žarka Marića iz Zagreba i gosp. Željka Husineca iz Križevaca (Vjesnikova pisma, 14. lipnja 2005.), kao i brojnih drugih hrabrih i časnih ljudi po drugim hrvatskim novinama.

      Prije svega, Zid boli je mogao ostati u Selskoj ulici! Trebalo je samo proširiti ulaz u onu oronulu kuću u Selskoj ulici ispred koje je sagrađen Zid Boli, kao bolni prosvjed protiv UNPROFOROVE ljigave ravnodušnosti i kolaboracije u krvavom stradanju hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. Dakle, moglo se proširiti ulaz uklanjanjem dvije bočne prizemne prostorije, toliko da bi se dobilo prostrani atrij, aulu ili hall (hrvatski “Hall of fame”!). I u njega smjestiti Zid boli. Tako bi se sačuvala originalnost i autentičnost hrvatskog Zida boli.

      Drugo je rješenje da se Zid boli premjesti ispod kolonada bivše “džamije” na sadašnjem “Trgu Žrtva fašizma” u strogom centru Zagreba, pa neka tzv. “antifašisti” tipa Mesića, Pusića, Fumića, Jelene Lovrić i Sanje Modrić svojim očima vide plodove njihovog zločinačkog “antifašizma” (i ja sam antifašist, ali suprotno njima ja sam sin partizanskog pokojnika, i to sa Sutjeske!!). Taj bi se trg u tom slučaju mogao preimenovati u “Trg Žrtava komunizma i (srpskog) fašizma”, slično onom mojem prijedlogu iznesenom u hrvatskom tjedniku “Fokus”, 14. svibnja 2004.g.. Naime, Domovinski rat je bio i antikomunistički rat (primjerice, protiv tzv. “JNA” generala Kadijevića i Adžića, te protiv srpskog imperijalističkog komunizma Slobodana Miloševića), kao što je bio i antifašistički rat (protiv srpskog imperijalističkog fašizma). A nije bio tobožnji “građanski rat”, što nam kroz haaški sud pokušavaju imputirati iz tzv. “međunarodne zajednice”!

      Treće je rješenje da se Zid boli u preseli na Medvedgrad! U tom bi slučaju gosp. Milan Bandić, bivši i novi gradonačelnik grada Zagreba, koji je upravo obećao da će odmah prionuti obnovi napuštenog i namjerno zapuštenog “Oltara Domovine” na Medvedgradu, imao jasnu sliku što još tamo treba učiniti, odnosno premjestiti ili dopuniti.

Pored Svetog Zida boli i pored Oltara Domovine na Medvedgradu treba dodati još i novi Mauzolej hrvatskog Neznanog junaka (najbolje autora kipara Kuzme Kovačića iz Splita!), pod čijim bi se karijatidama uklesala imena svih naših izgubljenih, nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja-junaka, kao vječni spomen i spomen oganj, kao svjetionik našim budućim pokoljenjima. I da taj Zid Boli, i taj Mauzolej neznanih hrvatskih junaka, kao i Oltar Domovine budu cilj naših budućih hodočašća i hodoljublja.

      Najgore je rješenje ono vezano uz kipara-šlosera Dušana Džamonju! Uostalom, što taj Dušan Džamonja ima s našim Domovinskim ratom i s našim Zidom boli?!

      Dobro je da je Grad Zagreb opet dobio gosp. Milana Bandića za svog gradonačelnika. Meni toliko ne smeta njegov navodni “populizam”. Bolje to nego “anti-populizam” Vesne Pusić! Ipak je zdrav taj Bandićev populizam tipa “vox populi, vox deus”! I dobro je da je u Račanovom SDP-u opet digao svoj glas jedan srčani hrvatski patriot, kao g. Milan Bandić. To je znak da je g. Ivica Račan naučio svoju gorku izbornu lekciju od 23. studenog 2003.g. (na koju ga je svojedobno uporno upozoravao dr. Zdravko Tomac!).

Naime, Račanov pokušaj restauracije (neo)komunizma nije dobilo zeleno svjetlo hrvatskog naroda, pa se žarko nadamo da Račan i njegov SDP više neće praviti probleme oko obnove Oltara Domovine na Medvedgradu. 

A.R.J./(hrvatski socijal-radikal)   

«NEKI TO VOLE VRUĆE» !

                                                    REPETITIO EST MATER STUDIORUM        

                                                         (2006. - 2013.)

Uvodna napomena :

(9. rujna/okt. 2013.):

Jučer sam na ovom svojem blogu objavio svoj komentar na jedan članak uzet s našeg domaćeg portala Ipress.hr (“Sanader: Da sam na vlasti, Bajić se ne bi usudio podići šest optužnica protiv mene“) i u tom komentaru donio jednu malu crticu (pod Nota bene:) o mojem starom članku iz 2006.g. pod naslovom “Neki to vole vruće“. A taj članak je ponovno vrlo aktualan u svezi s početkom iznošenja svoje obrane pred Županijskim sudom u Zagrebu našeg bivšeg premijera Ive Sanadera u slučaju Fimi media.

Naime, radi se o namjerno zataškanoj i već zaboravljenoj “Aferi Pliva“ iz 2006.g., koju se naš državni odvjetnik Mladen Bajić tada nije usudio otvoriti, jer mu Sanader inače ne bi osigurao još jedan mandat na čelu našeg DORH-a !

Sapienti sat !!

(Pametnome je i jedna dosta!)

A.R.J.

******

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing, publicist, Buje                                   September, 7th., 2006.  

Uredništvu «Jutarnjeg lista»,                                             Američkoj ambasadi, Zagreb

Uredništvu “Večernjeg lista“                                                                Njemačkoj ambasadi, Zagreb                         

                                                                                                               

                            «NEKI  TO  VOLE  VRUĆE» !

                                            (kao kod velikog Willy-ija Wildera)

            Dakle, kao i «ljubitelji talijanske opere» iz Chicaga i New Yorka, koji su se sastali na Floridi nekoliko mjeseci poslije masakra na dan Svetog Valentina 1929.g., kako bi «lobirali» pri izboru svog novog velikog šefa, zvanog «capo dei tutti capi», tako su se i naši HDZ-ovci Ivo Sanader, Miomir Žužul i Željko Čović sastali u Veroni sa svojim tajnim «partnerima» iz SAD, kako bi «lobirali» (po sistemu novog «provizionizma») u prljavom poslu prodaje naše hrvatske «Plive» svojim američkim partnerima iz tvrtke Barr, a sve pod lažnom izlikom «ljubitelja talijanske opere», da bi gledali operu Pietra Mascagni-ja «Cavaleria rusticana».

            Što reći na sve to nego: «Neki to vole vruće», jer sve neodoljivo podsjeća na film   velikog filmskog maga Willy-ija Wildera, s Merilin Monroe, Tony Curtisom i Jackom Lemonom.

Gospođa Željka Antunović, ugledna zastupnica SDP-a u Saboru R.H. je to okvalificirala ovako: «U slučaju Pliva je HDZ-ova vlast uhvaćena s prstima u pekmezu, a petljanje i neuvjerljive reakcije na (zakašnjelu, op. A.R.J..) vijest o večeri Sanader-Žužul-Čović u Veroni potvrđuju da je vrh Sanaderove Vlade u direktnoj vezi s korupcijom».

A da je povrh korupcije bilo i nečeg drugog, gđa Antunović je dodala: «Pozivam premijera Sanadera da odgovori... i tko je platio boravak HDZ-ovih dužnosnika u Veroni i korištenje Vladina aviona?».

            Podsjetimo se: bilo je to u mjesecu lipnju ove 2006.g., dakle prije tri mjeseca, a hrvatska javnost o tome nije ništa znala! Sada, nakon tri mjeseca, glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček govori da je «Sanader putovao u Veronu putovao službenim avionom jer je u posjet išao u svojstvu premijera, i to sa suprugom, na otvaranje Veronskog festivala», te da za to nije slao najave novinarima «jer im to obično nije medijski zanimljivo».

            Čudan «rezon» Ratka Mačeka i njegovog šefa Sanadera: da hrvatsku javnost ne zanima kuda leti službeni avion Vlade R.H., te koga i zbog čega taj avion odvozi i dovozi?! Nije li to akutni «balkanski sindrom» gosp. Ive Sanadera?!

            Čudno je da u našim javnim medijima još nitko ne postavlja pitanje: a što je sa ostavkom sadašnjeg «capo-a dei tutti capi», signor Sanadera?!  Što je s ostavkom (ili smjenom!) Željka Čovića, daleko najlošijeg direktora Plive u posljednjih 50 godina, koji je upropastio i srozao Plivu na najnižu točku njenog potencijalnog bankrota?

Ima li u vrhu HDZ-a i trunke našeg kršćanskog morala, kad je već evidentno da nitko i ne pomišlja na davanje vlastite ostavke ili na smjenu Željka Čovića?

Konačno, zašto je Pliva uopće i «privatizirana», kada je bila iznimno uspješna, pa čak i najuspješnija naša tvrtka? Tko je bacio to naše najljepše cvijeće pred svinje? Kakva je tu uloga bila bivšeg Tuđmanovog ministra Bože Prke, za čije se ime već vezivalo nekoliko sličnih mutnih afera (čak i ovdje kod nas, na Bujštini)?

U jutrošnjoj emisiji Hrvatskog radija  «u mreži Prvog» u 07.30 sati jedan je slušalac sve to sublimirao u svoje izvrsno retoričko pitanje: «Koja je razlika između lobiranja i podmićivanja? 25 tisuća eura je podmićivanje, dok je 25 milijuna «lobiranje»!

            Probudimo se iz ljetnje letargije: na redu je privatizacija INE, Jadrolinije, Hrvat-skih željeznica, HEP-a, TLM-a, itd. Koliko će biti još ovakvih prljavih rabota kao ova u Veroni, zamisli se poštovani Građanine Hrvatske? Kolike će biti «provizije» našoj novoj političkoj klasi (sada već političkoj kasti!)? Srušila se komunistička «Nova klasa komunista» (čuvena knjiga Milovana Đilasa, za čije se posjedovanje u komunističkoj Jugoslaviji dobivalo tri godine zatvora! Ja sam osobno za to bio osuđen na godinu dana zatvora!), a naslijedila ju je, nažalost,  «Nova klasa provizionista».

Dakle, kolike će biti provizije za prodaju INE, Jadrolinije, HŽ-a, HEP-a, itd.?

Hoće li opet Predsjednikov ili Vladin službeni avion letiti u Moskvu na otvaranje nove sezone ljubitelja ruskog baleta Boljšieg Teatra, zbog ostvarenja Udbo-Družbe Adria, ili u Veneciju na kongres ljubitelja talijanske opere na kojem će se prodavati naša Jadrolinija, ili u Berlin, Beč ili Pariz, gdje će ljubitelji njemačke ili francuske opere prodavati naš HEP i HŽ?! Tako će se tamo daleko rasprodavati i naša radna mjesta. Kuda će onda ovaj naš jadni narod? Na smetlište povijesti?

A na sve to će Vladin glasnogovornik Ratko Maček reći da hrvatskoj javnosti to sve «nije medijski zanimljivo»!

            O, sve je to nama itekao zanimljivo, gosp. Sanader!   

            A najzanimljivije je ovo: Dr. Jože Mencinger, vrlo ugledni profesor ekonomije na ljubljanskoj univerzi, nekoć najugledniji ekonomist bivše Jugoslavije iz doba premijere Mitje Ribičića, Milke Planinc i Branka Mikulića, rekao je za naš Vjesnik iz Zagreba slijedeće:

                          Dr. Jože Mencinger, Ljubljana  (Vjesnik 22. studeni 1999.g.)

U načelu sam protiv prodaje tvrtki strancima. Ne vidim što je tu dobro kad seljak proda njivu i postane nadničar. Također mislim kako je uvjerenje da će strane investicije riješiti privredne probleme u osnovi pogrešno. One mogu nešto pomoći, ali mogu i odmoći (...)

            Nikada nisam razumio hrvatsku ekonomsku politiku, i nikada nisam shvatio u čemu je srž jake kune. Mislim da je to bila osnovna pogreška koju je Hrvatska napravila, a Slovenija nije.

            Kod nas je centralna banka više brinula o gospodarskoj aktivnosti nego o inflaciji, a inflacija se smanjivala zbog povećane vanjske i unutranje konkurencije i jačanja povjerenja u domaću valutu. Nikada nismo imali neki protuinflacijski program, i jako je dobro što ga nismo imali.».

            Što bi na to rekli naši veliki «stručnjaci» Božo Prka, dr.Mladen Vedriš, dr. Dražen Kalogjera, dr.Branimir Lokin, dr.Željko Rohatinski, dr. Boris Vujčić i slični zagovornici jake kune i privatizacijske pljačke na dosadašnji  HDZ-ov način, kojega se i Slavko Linić čvrsto držao. A i dr. Goran Granić bi nam o tome mogao dosta toga reći, kad mu ne bi bila toliko sveta njegova «zavjera šutnje». No, predizborna godina je već počela, pa ćemo uskoro i to morati čuti! Stoga neka ovo moje upozorenje posluži toj svrsi: da otvori pitanja javnosti o svim tim malim  prljavim stvarima naše «Nove klase provizionista» na vlasti i u pozadini vlasti.

 

Ante Rokov Jadrijević