Tajna jugoslavenskih komunista i OZN-e: Trava na Brijunima zasipana 'hrvatskim đubrom'

Ipress.hr/ Komemoracija u Jasenovcu: zločin se ne smije zaboraviti ni negirati/

22.travanj/april 2012.

Komentari (13)

13 Utorak, 24 Travanj 2012 18:06

Kitz

Tajna jugoslavenskih komunista i OZN-e: Trava na Brijunima zasipana 'hrvatskim đubrom'


Nikola Čačić, otac prvog dopredsjednika Milanovićeve vlade, početkom sedamdesetih godina bio je tajnik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Hrvatske. Međutim, za razliku od svog tadašnjeg šefa Dragutin Haramija, koji je smijenjen u poznatim partijskim čistkama, karijera starijeg Čačića je, kao i karijera oca aktualnog predsjednika Ive Josipovića, nakon Brozovog puča u Karađorđevu, naglo krenula uzlaznom putanjom.

Bijela vila na Brijunima

Istodobno, dok je Ante Josipović, otac aktualnom predsjednika Republike Hrvatske, voljom svoje ratne suradnice Milke Planinc, nakon sloma hrvatskog proljeća naglo „bljesnuo“ kao kadrovski sekretar CK SKH, svemoćni partijski kadrovici na čelu sa dvojcem Planinc-Josipović su Nikolu Čačića imenovali republičkim tužiteljem SR Hrvatske.

Potomci oficira OZN-e u vrhu današnje vlasti

Poznavatelje tadašnjih jugoslavenskih prilika to nikako ne iznenađuje. Naime, Milka Melada-Planinc, Ante Josipović ali i Nikola Čačić u prvim su poratnim godinama i te kako bili bliski zloglasnoj komunističkoj tajnoj policiji OZN-i.

Milku-Meladu Planinc, nekadašnju pripadnicu 11. dalmatinske brigade, godinama se naime sumnjičilo za sudjelovanje u najokrutnijim komunističkim zločinima nakon II. svjetskog rata.

Slično je i s Antom Josipovićem, ocem aktualnog hrvatskog predsjednika, za koga određeni krugovi tvrde kako je, kao djelatnik OZN-e, odmah nakon II. svjetskog rata, sudjelovao u zataškavanju komunističkih zločina na području Vrgorca i Zabiokovlja,

 da bi nakon toga obnašao odgovornu dužnost direktora poduzeća, koje je zapravo bilo paravan za radni logor na Golom otoku.

>>Otac Ive Josipovića bio upravitelj Golog otoka?

Međutim, ime Nikole Čačića, oca prvog dopredsjednika Vlade Radimira Čačića, do prije određenog vremena se nije, bar javno, spominjalo u ovom kontekstu.

Međutim, prije nekoliko dana u Splitu sam imao prigodu razgovarati sa vitalnim osamdeset-trogodišnjakom koji je potvrdio iskaz Marka-Markusa Pleića, iz Ciste Velike kod Imotskoga, objavljen u Glasu koncila od 25. siječnja 2009. u kome je Pleić javno progovorio o postojanju plinske komore na Brijunima u kojoj su komunističke vlasti posmicale na desetke tisuća ratnih zarobljenika i političkih neistomišljenika.

Naš sugovornik je otišao korak dalje, izjavivši da ga je te 1949. na Brijunima kontrolirao oficir OZN-e Nikola Čačić, za koga je prije nekoliko godina doznao da je otac Radimira Čačića.

- „Izdržavajući trogodišnju kaznu zatvora, donesenu pod optužbom prikrivanja narodnih neprijatelja, u proljeće 1949. prebačen sam na otok Brijuni, gdje smo radili na odvajanju pepela od ostataka ljudskih kostiju.

Kao nadglednik kontrolirao nas je oficir OZN-e Nikola Čačić, za koga sam tek prije nekoliko godina doznao da je rođeni otac poznatog političara Radimira Čačića“, kazao je tom prigodom naš sugovornik, moleći da ne objavimo njegov identitet, jer se, kako kaže, boji da bi njegovi potomci mogli zbog njegove „duge jezičine“ imati neugodnosti.

Zatvorenici gradili Titovu Bijelu vilu na Brijunima

Puno detaljnije o ovome je prije nekoliko godina govorio Marko Pleić, koji je 1949. iz zatvora u Lepoglavi bio prebačen na Brijune, optužujući jugoslavenske komunističke vlasti za masovna spaljivanja ratnih zarobljenika u plinskim komorama:

-„I danas se svega sjećam. Taj objekt nalazio se otprilike od 350 do 500 metara sjeveroistočno od Bijele vile. Krivudavim putem do te udoline najviše su stradavali istarski Talijani koji su tada optirali za Italiju. Nisu mogli izići van pa je tako po procjeni stradalo oko 30.000 Talijana i Hrvata od zloglasne Komunističke partije po diktaturi Josipa Broza Tita.

Ondje je najvjerojatnije bila jugoslavenska partizanska i komunistička plinska komora.

Uz Talijane ondje su spaljivani i Hrvati. Mnogi su nestali ondje, a za njihov se grob ne zna.

Objekt se nije mogao vidjeti sa strane, tj. zapaziti dok se ne bi potpuno njemu približilo, jer se nalazio u udolini okružen brežuljcima i šumom skoro sa svim strana osim jednoga uskog prolaza s južne strane, i to u krivudavim pristupnim putem«, kazao je tom prigodom Marko Plejić.

Ivo Josipović i Angelina Jolie na Brijunima

Govoreći o načinu na koji se uopće našao na izdržavanju zatvorske kazne na Brijunima Pleić je kazao:
-„Prvu godinu zatočeništva u Lepoglavi završio sam tečaj za građevinarstvo, pa sam tako po premještaju na Brijune postavljen za pomoćnika poslovođi, bivšem partizanskom majoru Anti Široli. On je bio Istranin koji je tada bio na izgradnji Bijele vile, koja je kasnije postala predsjednička rezidencija. Izvodili smo radove na tada zvanoj Titovoj, a kasnije Bijeloj vili. U to vrijeme bilo nas je oko 120 kažnjenika iz kaznionice Lepoglava i Stara Gradiška koji smo radili na toj gradnji. Mnogi su se čudili kako sam ja tako mlad postavljen na takvo radno mjesto, dakle na mjesto pomoćnika poslovođe“.

Brijunska trava zasipana „hrvatskim đubretom“

Nastavljajući svoje potresno brijunsko svjedočenje Pleić je tom prigodom kazao:
-„Jednog dana bio sam sa skupinom zatvorenika na čišćenju jednog objekta koji je bio pun pepela. U njemu je po mojoj procjeni bilo između 700 i 800 kubičnih metara pepela. Taj objekt služio je prethodnom vlasniku otoka, Austrijancu koji se ubio u blizini današnje vile 1946, najvjerojatnije kao pomoćni objekt. Nas je tada vodio Dušan Šimić koji je mene zvao rođakom. Kad smo došli do tog objekta, zatvorenici su dobili zadaću prosijavati pepeo i razvoziti ga po brijunskim otocima i posipati ga po livadama.

Tada sam s Dušanom Šimićem sjeo po strani pa mi je tzv. moj rođak rekao: 'A što će rasti trava na ovom hrvatskom đubretu!' Nakon tog njegova iskaza počeo sam prilaziti bliže ljudima koji su prosijavali pepeo. Oni su mi pokazivali ostatke prosijanog, a u tome je bilo najviše najtvrđih ljudskih kostiju među kojima su bile koljenice, zglobovi, te žice i lanci.

U blizini izlaznih vrata objekta iskopana je rupa veličine tri metra sa tri i ostatke su u nju zatrpali«, kazao je tom prigodom Marko Pleić.

 
Istražna tijela Republike Hrvatske svakako su dužna provjeriti ove navode, a put do utvrđivanja činjenica svakako vodi preko "rupe veličine tri metra sa tri", koju je Pleić spomenuo u svome iskazu.