Homići, djeca i pravni sentimentalizam

Dragovoljac.com/Ivica Šola: Homići, djeca i pravni sentimentalizam/12 Travanj 2012.

Homići, djeca i pravni sentimentalizam

  

Autor Ivica Šola  

Eto, ti "pokvareni političari", u liku najpopularnijeg ministra Ostojića, obećavaju homoseksualcima i (lezbijskim) singl damama da će o trošku države moći zadovoljiti svoje majčinske osjećaje i proizvesti si dijete. To je, veli ministar, njihovo ljudsko pravo, sve drugo je diskriminacija. Ovo je razmišljanje neznalice koji ulazi u područje o kojem nema nikakvih znanja ni kompetencije, pa Vas upozoravam da ga ne čitate, gubite vrijeme. U ne tako davnim vremenima brak nije bio samo stvar budućih supružnika, nego i njihovih obitelji, društva sa svim njegovim svjetonazorskim i inim odrednicama. U takvoj paradigmi bili su mogući Romeo i Julija i sve slične nemoguće ljubavi. Danas se brak, prije svega, temelji na osjećajima. Premda će uvijek postojati brak iz interesa, kao u priči o Vasi Ladačkom, ljubav i "ono nešto", tzv. kemija, osjećaji, presudni su pri stupanju u brak. Emocionalni kanibalizam No kako je jedina stalna karakteristika osjećaja da se mijenjaju, dolaze i prolaze, svaka stvarnost koja se temelji na njima veoma brzo se urušava. Kada sentimenti postanu jedini temelj i kriterij ozbiljnih ljudskih poduhvata, onda je logičan ishod da se u mnogim zapadnim zemljama gotovo svaki drugi brak razvrgne. Tako će protestant Kierkegaardovog tipa definirati donhuanizam kao ljubav koja se nije pretočila u dužnost, u odgovornost. U donhuanizmu veza traje dok traju osjećaji, veza koja je zapravo emocionalno trošenje drugoga, sasvim specifična vrsta konzumerizma, da ne kažemo kanibalizma. Nažalost, ili srećom, kako koga volja, i zakonodavci na Zapadu jednim bitnim dijelom prihvatili su sentimentalizam kao temelj svoje filozofije prava te legislative i sudske prakse, pa je dovoljno da se dvije osobe vole, bez obzira na to jesu li istog ili različitog spola, pa da se to nazove brakom ili obitelji. Postoje mnogi ljudi koji bi se rado vjenčali i za svoje kućne ljubimce, prema kojima gaje snažne osjećaje, što je u nekim newageovskim sljedbama već slučaj. Nikakav objektivitet mimo individualnih osjećaja, pogotovo ne onaj jusnaturalističkog tipa, tu ne prolazi, osim kao sastavnica izučavanja povijesti prava, društva i države, kao nešto što je mračni ostatak prošlosti. Nabujali katalog ljudskih prava Danas se tako, na sentimentalističkoj paradigmi, svaka individualna želja pretače u ljudsko pravo koja automatizmom traži od države da je se legalizira i kodificira. Katalozi sve novijih ljudskih prava tako bujaju da mnoge zapadne države neuspješno pokušavaju doskočiti financijskom i inom teretu koji ljudska prava nose za te polubankrotirane države. Jer propisati nekome ljudsko pravo, znači nekome natovariti konkretnu (financijsku) obvezu za njegovu realizaciju, a ovdje prije svega mislim na realni sektor, na "pohlepne kapitaliste", kao i na "pokvarene političare". Eto, ti "pokvareni političari", u liku najpopularnijeg ministra Ostojića, obećavaju homoseksualcima i (lezbijskim) singl damama da će o trošku države moći zadovoljiti svoje majčinske osjećaje i proizvesti si dijete. To je, veli ministar, njihovo ljudsko pravo, sve drugo je diskriminacija. U paradigmi sentimentalizma bilo bi doista nelogično i nepravedno da je drukčije: da se Drugi, u ovom slučaju dijete, ne svede na sredstvo zadovoljenja potrebe i tako ga se, na najbrutalniji način, objektivizira. U eri tehničkog totalitarizma i aposteriornosti etike rabiti bilo kakav humanistički kontraargument je, izgleda, borba s vjetrenjačama. Osjećate li to? Ivica Šola Glas Slavonije

 

Komentari  

+5 #2 Franjo5 2012-04-12 17:51

Pa ministar Ostojić i djeluje kao dijete iz homoseksualnog braka, porođeno na stražnji otvor.

Citat

+5 #1 Trenk 2012-04-12 17:12

Jako dobar clanak.
Ako ce se sve opisano provesti u djelo, onda ce takva djeca sluziti bogatima i kao "rezervni dijelovi"!!!
Nista nije nemoguce imajuci u vidu moral drustva u cjelini.

Ali cjelokupno stanje me strahovito podsjeca na Maje koji su propali u svom najvecem usponu. U stvari, svako carstvo je propalo na vrhuncu moci...