nedjelja, 21. studenoga 2010.

LAVINA JE KRENULA – 'Volim Hrvatsku – ne u EU!'

Tekst: Robert Špehar 20. studeni 2010.

Slike: Branko Bralić

LAVINA JE KRENULA – 'Volim Hrvatsku – ne u EU!'

U prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu,

održana javna tribina Udruge 'Volim Hrvatsku – ne u EU





Jučerašnjom tribinom udruge "Volim Hrvatsku - ne u EU" u Splitu, i službeno je razbijena nezapamćena medijska blokada po pitanju kritike ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a prepuna dvorana Nadbiskupskog sjemeništa dokazala je da se istinu može prikrivati i iskrivljavati, ali ne i trajno zarobiti. Iskren pljesak na kraju tribine, od strane više od 150 okupljenih slušatelja, najveća je potvrda da se istina o implikacijama ulaska Hrvatske u EU jučer napokon izrekla, pa će se ova splitska večer zasigurno još dugo pamtiti.

Na tribini su govorili čelni ljudi udruge „Volim Hrvatsku – ne u EU“: Predsjednik Roko Šikić, dopredsjednik Izvšnog odbora Marko Francišković te član Izvršnog odbora Romano Sole, a nakon pozdravnih riječi rođenog Splićanina Romana Solea, predsjednik udruge Roko Šikić je sve nazočne upoznao sa osnovnim informacijama o radu ove iznimno aktivne udruge građana, rekavši između ostalog:

„Naša udruga se od samog početka svog djelovanja jasno distancirala od svih postojećih hrvatskih stranaka i odlučila djelovati kao nadstranačka snaga, isključivo u službi one šutljive većine u hrvatskom narodu, koja dobro zna da ulazak u EU neće riješiti nagomilane hrvatske probleme, već će krizu samo produbiti, kako to vidimo na primjeru Irske, Grčke i Portugala.“

Nakon izlaganja Roka Šikića riječ je uzeo Romano Sole, a njegovo izlaganje se odnosilo na pravu pozadinu Lisabonskog ugovora i brojne opasnosti koje nosi hrvatski potpis na jedan takav dokument:

„Europska birokracija vodi politiku ucjene i zastrašivanja malih naroda, a sve skupa je popraćeno medijskom represijom, cenzurom svih kritičnih članaka o EU te iskrivljavanjem istine o pravom značenju teksta Lisabonskog ugovora. Po pitanju građanskih referenduma provodi se totalitarna praksa ponavljanja glasovanja, sve dok se ne dođe do željenog rezultata, što najbolje možemo vidjeti na primjeru Irske, koja je Lisabonski ugovor na demokratski način odbacila, ali se, kao što znamo referendum morao ponoviti te je irski narod nakon neviđeno agresivne medijske kampanje, u kojoj je Bruxelles otvoreno prijetio Ircima ukidanjem pomoći iz EU fondova, ipak tijesno izglasao prihvaćanje lisabonskog teksta.

Sjetimo se i Danske koja je dva puta odbijala sporazum iz Maastrichta, a možda je i najznakovitiji primjet Švicarske, koja je već pet puta referendumskim putem odbila ulazak u EU, ali tko nam može zajamčiti rezultat šestog, sedmog ili osmog izjašnjavanja švicarskog naroda?

Možemo sa sigurnošću očekivati da će EU administracija ponavljati rererendume sve dok Švicarci ne pristanu na ulazak u ovu tvorevinu država, a ako se to jednom i dogodi – budite uvjereni da referenduma više neće biti“, rekao je Romano Sole.

U svom nadahnutom govoru, poznati je hrvatski ekonomist, pisac i kolumnist te bivši predsjednički kandidat Marko Francišković rekao je:

Za opstanak države i nacije jedini je izlaz nacionalizacija banaka. Drugog puta nema i svako razvodnjavanje predstavlja sabotažu ove, u svojoj biti jasne i nedvosmislene politike. Nema se tu što mudrovati i uopće raspravljati o polovičnim opcijama poput osnivanja jedne hrvatske banke kroz koju bi onda išao sav platni promet države, njenih institucija i javnih poduzeća. Tko to zagovara ne razumije ništa o novcu, bankarstvu i ekonomiji u cijelosti. Ili je u službi onih koji žele sačuvati svoju kontrolu nad Hrvatskom. Treće nema.

O tome da se banke moraju nacionalizirati govorim u više od pet godina javnog djelovanja što se može i dokazati čitajući što sam pisao i na što sam upozoravao.

Govoreći o perspektivama hrvatskog gospodarstva, Francišković je istaknuo:

Jasno je i podrazumijeva se da nema ničega bez realnog rada, ali čak i na ovoj razini slabog i umirućeg nacionalnog rada sama promjena financijskog ustroja prema novčanoj suverenosti dovodi do osjetnog povećanja životnog standarda hrvatskih državljana u vrlo kratkom vremenu.

U svakom slučaju nacionalizacija je nužan prvi korak ka općem oporavku i nacionalnom opstanku kao krajnjem cilju. A onda potom sve po planu, onako kako se smatra najboljim za daljnji razvitak i sveukupni nacionalni napredak: hraniti se najboljom hranom koju sami proizvodimo i viškove prodajemo svijetu, izgradnjom komfornih i kvalitetnih kuća i stanova, razvitkom industrije i brodogradnje, željeznice, energetike, prometnica i svega ostalog što nam je korisno i dobro. Primjeri kroz povijest potvrđuju ove tvrdnje jer kada se god negdje dogodilo da nema navedenog bankarskog vampirizma to područje je doslovce eksplodiralo u bogatstvu i prosperitetu.

I obratno, kada se na to područje uvelabolje rečeno nametnulabankarska monopolistička pozicija, naglo dolazi do stagnacije, osiromašenja i stalnih kriza poslije kojih banke izlaze moćnije, a ljudi siromašniji.“

Nakon burnog aplauza splitske publike upućenog upućenog Franciškovićevom izlaganju, prvi dio tribine je svojim govorom završio predsjednik udruge „Volim Hrvatsku“, gosp. Roko Šikić:

„ Ja Vam poštovane dame i gospode ne želim zahvaljivati na ovako brojnom posjetu tribini, kao što ne tražim od Vas da zahvaljujete nama i svim aktivistima naše udruge na realizaciji ove tribine. Svi smo mi ovdje, naime radi sebe samih te radi svoje djece i unuka. Riječ je o našoj budućnosti, koju ćemo imati prilike sami stvarati, a prvi korak je izlazak na demokratski referendum te jedno jasno i glasno „NE“ Europskoj uniji, a jedno veliko „DA“ za hrvatsku slobodu. Imamo šansu sami stvarati svoju sudbinu, a večerašnje iskustvo mi daje veliki optimizam i uvjeren sam da Hrvatska na kraju neće ući u Europsku uniju“, odlučno je izjavio Roko Šikić te dodao:

„Ne smijemo izgubiti vjeru u dolazak novih i neiskvarenih ljudi na čelo hrvatske politike, jer ćemo na taj način izgubiti i vjeru u sebe same. Siguran sam da i u ovoj dvorani danas, među vama i nama, postoji nekoliko kvalitetnih ljudi, koji bi mnogo dostojnije predstavljali nađu zemlju od političke mafije koja je trenutno na vladajućim pozicijama. Ali prvi korak da svi ti perspektivni i pošteni ljudi dobiju svoju političku šansu – zove se izlazak na referendum i odbijanje ulaska u EU. Samo na taj način ćemo dobiti priliku, sami se izboriti i na slijedećim demokratskim izborima izabrati jednu kvalitetniju, moralniju i odgovorniju politiku, a svi oni političari koji su doveli Hrvatsku u ovu nezahvalnu situaciju, morali bi snositi krivičnu odgovornost za svoje političke malverzacije i veleizdaju hrvatske države.“

Nakon prvog dijela tribine, uslijedila su brojna pitanja iz publike, a izdvajamo ono upućeno Roku Šikiću, koje je glasilo:

„Da li ste biste Vi u slučaju da Hrvatska zaista ne uđe u EU, bili spremni kao Udruga preuzeti i određene političke odgovornosti koje proizlaze iz činjenice da ste pokrenuli cijelu kampanju protiv ulaska te biste vjerovatno bili i najzaslužniji za neulazak Hrvatske u EU“.

Predsjednik udruge „Volim Hrvatsku“ je odlučno odgovorio:

„Ako nas ljudi širom Hrvatske podrže, na tako otvoren i srdačan način kao što su nas večeras podržali Splićani, mislim da je legitimno promišljati i o konkretnim političkim koracima na slijedećim parlamentarnim izborima. No, ponavljam, mi nismo politička stranka, već politički pokret i nastojimo biti glas svih onih građana koji se opiru ulasku u EU. Naš temeljni cilj ostaje dakle borba za demokratski referendum oko ulaska Hrvatske u EU, a ako u toj borbi pobjedimo, potpuno smo svjesni da će nas ljudi u Hrvatskoj percipirati kao one koji bi trebali prihvatiti i političku odgovornost. Mi se toga u svakom slučaju ne plašimo!“

Veliki pljesak svih okupljenih na kraju tribine, kao i zavidan broj novih članova koje je udruga „Volim Hrvatsku“ dobila neposredno nakon tribine, daje nam za pravo na optimizam i vjeru u hrvatskog čovjeka, koji je više puta kroz povijest dokazao da se srcem i vjerom može pobjediti i mnogo nadmoćnije neprijatelje. Split je osvojen – očekuje nas zagrebačka tribina u utorak 23.11!

Tekst: Robert Špehar

Slike: Branko Bralić

Nema komentara: