SUDE MI - u Udbomafijaškom hrvatskom “krivosuđu”, 7.- dio

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 20. marta/ožujka 2010.g.

Uredništvu „Dragovoljca

(www.dragovoljac.com)

SUDE MI - u Udbomafijaškom hrvatskom “krivosuđu”, 7.- dio

Uvodna napomena (20. marta/ožujka 2010.g.):

Kako ne-radi “naše” Glavno državno odvjetništvo i za kakav je nerad, nered i indolenciju naš “slavni” Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dobio još jedan, treći mandat na čelu “našeg” Državnog odvjetništva, pročitajte u ovoj dužoj seriji tekstova o tom opskurnom Mladenu Bajiću.

Interesantno je da su njegov, ničim zasluženi (!!), treći mandat zdušno poduprli (unatoč protivljenu većine zastupnika u našem Hrvatskom Saboru i većine hrvatskog naroda): opskurni bivši predsjednik Republike Stipe Mesić (sada iz svoje bijedne ropotarnice prošlosti!), Vladimir Šeks, (glavni Zloduh HDZ-a i cijele Hrvatske) a također još i Jadranka Kosor Vlaisavljević (privremena marioneta na čelu hrvatske Vlade), pa čak i novi predsjednik Republike dr.sc. Ivo Josipović (inače pravnik i dosadašnji profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu).

Što li njih četvero toliko snažno povezuje?

Očito, “ima jedna tajna i jedna stara veza” !! Je li to UDBA, Udbomafija ili Udbomasonerija, to ostavljam svojim čitatljima na njihovu osobnu prosudbu.

A nakon ovog teksta (preskačući dva teksta o Bajićevom zamjeniku g. Dragi Marincelu – da se ne bih ponavljao!), slijedi moj odgovor zamjenici Gl. Državnog odvjetnika gospođi Federici Meijer Dusman iz lipnja 2007.g., te još i odgovor zamjenici Županijskog državnog odvetnika u Puli, gospođi Mirjani Zenzerović, s kraja 2007.g..

A onda, nakon toga ...... ima toga još i još!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist

52474 Brtonigla, Kovri 25

30./31. prosinac 2005.g.

Predmet: Pritužba na nerad i opstrukciju

ODO Buje Spomenke Borovečki

GLAVNOM DRŽAVNOM ODVJETNIKU R.H.

Gosp. Mladenu Bajiću

Poštovani gospodine Bajić!

Obraćam Vam se najizravnije, jer tako izbjegavam nerad, nered, opstrukcije i odugovlačenja nekih Vaših nižih službenika na terenu, koji me već više od 20 mjeseci vuku za nos u Općinskom sudu u Bujama i na neposredno višem pravosudnom nivou.

Evo o čemu se radi. Cijeli ovaj mjesec prosinac 2005.g. Općinski sud u Bujama me zatrpava kojekakvim svojim nalozima, ovrhama, prijavama ODO-u, itd. Ukratko, pokušava se od mene učiniti javnog kriminalca i to samo zato što sam se drznuo od Ministarstva pravosuđa pet puta zatražiti ubrzavanje postupka suđenja zbog iseljenja iz moje kuće jednog notornog varalice, švercera, kamatara i zgubidana, kojeg netko moćan štiti u Općinskom sudu u Bujama. Između ostalog, taj mi je varalica već tri puta prijetio ubojstvom i dva puta napadao moju imovinu, što je sve uredno prijavljeno Policijskoj postaji u Umagu. Oni su sa svoje strane vrlo uredno obavili svoj (formalni) dio posla, ali sve zapinje na relaciji Općinske Državne Odvjetnice (ODO) u Bujama, gospođe Spomenke Borovečki i njenog neposredno nadređenog gosp. Mirka Grujića, novog Zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Pazinu.

Moj podstanar Erlić Ivan, koji u mojoj dvorišnoj kući stanuje na II. katu još od

ožujka 2002.g., odbio mi je plaćati stanarinu od 20. rujna 2003.g. i od tada mi je više nikad nije platio. Dakle, više od 27 mjeseci ne plaća mi stanarinu. A odbio je plaćati i utrošenu struju i vodu. I druge stvari. Uz to se ilegalno širio i po I. katu moje kuće, koji mu nisam iznajmio. Također mi je ilegalno zauzeo i cijelo dvorište, te uselio i sve tri moje garaže (dvije velike i renovirane bivše štale). Zbog toga sam mu dao otkaz, najprije usmeno oko 20. srpnja 2003.g., a kada ga je on odbio, onda sam mu otkaz dao i pismeno 20. listopada 2003.g.

Zbog stalnog neplaćanja njegovih dugova za potrošenu struju i vodu, a da bi se samozaštitio od njegovih dugova na moj račun (u to vrijeme ja sam radio kao profesor u Tehničkoj školi Pula i vrlo rijetko sam dolazio kući), dao sam nalog da mu se isključi dovod električne energije, što je HEP učinio 1. listopada 2003.g. On me tog dana nazvao telefonom u Tehničku školu Pula i zaprijetio da će, ako ne dam nalog za ponovno uključivanje električne energije, “da će doći u Pulu i da će mi rascopati glavu na 16 komada ”. Kada sam mu to odbio učiniti, on me tužio Općinskom sudu u Bujama zbog “smetanja posjeda”, a ja sam njega prijavio Policijskoj postaji u Umagu zbog “ozbiljne prijetnje nasiljem”. Uz to tužio sam ga i zbog iseljenja iz moje kuće. Nešto kasnije sam ga tužio i za naknadu dugova i štete.

Općinska državna odvjetnica gđa Spomenka Borovečki je podigla optužni prijedlog pred Općinskim sudom u Bujama br. K-DO-584/03 od 30. 12. 2003.g.. Nakon toga ona se povukla iz tog sudskog predmeta. Kada sam je početkom 2004.g tražio zbog toga, uvijek je bila odsutna, preko deset puta, navodno uvijek na nekom “bolovanju”, tako da su se svih slijedećiih pet suđenja u tom kaznenom predmetu posl. br. K-62/04-15 odvijala bez njene nazočnosti. Budući da sam bio uporan, uspio sam je ipak sresti dva puta i od nje saznao da je kćerka gosp. Stjepana Borovečkog, koji je bio državni tužilac protiv mene, u sudskom procesu 15. ožujka 1983., kada sam zbog vrijeđanja pokojnog maršala Tita (kao “senilnog starca”) bio osuđen na godinu dana zatvora (sudac je bio Milan Petović). Nakon toga me zamrzila.

Moj podstanar Erlić Ivan je osuđen na 25 dana zatvora, ali mu je ostavljena mogućnost da to plati u roku pod pet mjeseci, novčanom kaznom u visini od 25 dnevnih dohodaka u iznosu od po 150 kn, sveukupno 3.750,00 kn. Toliko, dakle, vrijedi jedna prijetnja ubojstvom?!

U međuvremenu je Općinski sud u Bujama, nakon moje žalbe zbog stalnog otezanja i opstrukcija suđenja, upućene ministrici pravosuđa gđi Vesni Škare-Ožbolt od 25. lipnja 2004., donio Djelomičnu presudu posl. br. P-20/04-15 od 2. kolovoza 2004.g., kojom se Erlić Ivanu nalaže iseljenje iz moje kuće. No njegov je odvjetnik Ivica Senjak iz ZOU Slaviše Perovića iz Umaga uložio žalbu, a nakon toga spretnim manipulacijama uspio taj isti predmet ponovno spojiti i tako blokirati cijeli taj sudski predmet P-20/04 ! U tome mu je pomogao gosp. Mirko Grujić, Zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Pazinu, koji je sa svojim K-DO-394/04 od 08. travnja 2005.g. odbacio kaznenu prijavu protiv Suada Aličajića iz naše Nove Vasi, i Petra Mačinkovića iz Dajle, zbog lažnog svjedočenja u tom predmetu P-20/04. Naime, Ivica Senjak i Mirko Grujić su (bivši?) pajdaši iz Policijske uprave Pula! Tako je stvorena “pravosudna torta”! Ja sam se i na to žalio ministrici pravosuđa, 6. prosinca 2004.g., ali se pokazalo da Općinskim sudom u Bujama vlada jedan vrlo moćan “Gospodar kaosa” (kako sam ga ja označio u mojem publicističkom članku “Tko je pravi Gospodar kaosa u našem pravosuđu”, od 12. srpnja ove 2005.g.).

Ukratko, Udbomafija je stala iza Erlić Ivana i blokirala sva suđenja protiv njega u Općinskom sudu u Bujama! Očito joj smetaju moji publicistički uradki. Dakle, Erlić se nije iselio, odbio je plaćati stanarinu, odbio je plaćati struju i vodu. To je negdje moralo pući.

Konačno nam je HEP ponovo isključio struju 6. travnja 2005.g. zbog neplaćenog duga od 2.842,17 kn. Erlić si je nabavio električni agregat i meni se počeo otvoreno rugati kako on ima struju, a ja je nemam. Nakon 23 dana bez struje, ja sam se nagodio s HEP-om da u velikim mjesečnim ratama platim Erlićev dug i tako sam ponovo dobio struju – nakon što sam presjekao električni vod prema stanu u kojem je on stanovao.

Krajem svibnja 2005. g., zbog ponovno naraslih dugova i brojnih opomena za neplaćenu potrošnju vode od 1.200 kn, ja sam Erliću zatvorio dovod vode (ventilom iz moje prve kuće). Nakon osam dana. 03. lipnja 2005.g. Erlić Ivan me je ujutro napao pred kućom, kada sam ulazio u svoj automobil i zaprijetio mi da će me ubiti ako mu ne otvorim vodu. Ja sam to prijavio Policijskoj postaji u Umagu, koja je intervenirala i podigla Prijavu. Općinski sud u Bujama 05. srpnja 2005.g. i Općinsko državno odvjetništvo u Bujama su me obavijestili da je protiv Ivana Erlića podignuta optužba, pod brojem K-DO-284/ 05 od 26. srpnja 2005.g. zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. Kaznenog zakona. Nakon toga ja sam Erliću otvorio vodu.

Ista se situacija ponovila i 29. rujna 2005.g. kada je Erlićev dug za vodu prešao 1.500 kn i kada nam je Istarski Vodovod zatvorio dovod vode, nakon moje definitivne odjave isporuke vode. Erlić je preko svojih odvjetnika natjerao Istarski vodovod da otvori već odjavljenu vodu, ali sam ja preventivno zatvorio i svoj ventil prema njemu. Prethodno sam mu zabranio ulazak kamionom u moje dvorište i njegovo provociranje “turiranjem” njegovog motora, a nakon toga i parkiranje njegovog osobnog automobila u mojoj garaži. Zbog naraslih tenzija Erlić me je ponovo napao i zaprijetio mi ponovo ubojstvom. Treći put! To sam prijavio Policiji, koja je svoj dio posla uradila korektno. A na Općinskom sudu u Bujama je otvoren nov sudski predmet P-532/05 i ja sam kažnjen zapriječnom kaznom od 3.000 kn, nakon čega sam reagirao svojim oštrim pismom “OPTUŽUJEM! OPĆINSKI SUD U BUJAMA & ŽUPANIJSKI SUD U PULI” od 7. listopada 2005.g. Potom sam se peti put žalio Ministrici pravosuđa!

Erlići su bez vode već više od tri mjeseca, a ja se spremam za zatvor – ili nova suđenja!

MEĐUTIM, Općinska državna odvjetnica Spomenka Borovečki je odbacila kaznenu prijavu Policijske postaje Umag br. 511-08-23/3-27/171/05 podnesenu protiv Erlić Ivana i uputila me da se obratim Općinskom sudu u Bujama ili Županijskom sudu u Puli, s prijedlogom za provođenje pojedinih istražnih radnji. Drugim riječima, nakon svih tih muka i sudskih manipulacija i opstrukcija, gospođa Spomenka Borovečki mi se otvoreno narugala u lice!

Na temelju svega iznesenog (a i onog što ovdje zbog duljine teksta, odnosno predmeta nisam mogao iznijeti), tražim od Vas Glavni državni odvjetniče, gospodine Mladenu Bajiću da gospođu Spomenku Borovečki i gosp. Mirka Grujića suspendirate kao nedostojne svojih sadašnjih dužnosti, te da Vaše Glavno državno odvjetništvo u Zagrebu preuzme čitav ovaj slučaj.

Bilježim se sa štovanjem!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S.: Gosp. Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik se nakon ove moje Pritužbe nije ni za milimetar pomaknuo. Stoga sam mu tri mjeseca kasnije uputio upozorenje da ću kroz dva tjedna ovu moju Pritužbu uputiti medijima. Opet ništa. E, onda sam ovo uputio na šest adresa (Glasu Istre, Saboru R.H., Uredu Vlade dr. Sanadera, Klubu zastupnika HDZa, HSP-u). Opet ništa. Onda sam se obratio na dvije strane ambasade.... Aha! Tek onda sam, početkom lipnja 2006.g. dobio odgovor od Zamjenika glavnog državnog odvjetnika gosp. Drage Marincela. Međutim, u mojem odgovoru Njemu, ja sam otvoreno rekao da ja nisam zadovoljan njegovim odgovorom!.... Na kraju sam mu uputio upozorenje (P.S.1.:, koje ovdje citiram u cijelosti, jer je znakovito za ono što će se kasnije ponavljati još nekoliko puta i što je nepotrebno eskaliralo ovaj slučaj, sve do Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu i do Vijeća Europe u Bruxelles-u). :

“Ostaje ovo moje “keep pending” upozorenje: Nije Erlić Ivan jedini notorni varalica, švercer, kamatar, itd. kojeg uporno štiti ‘naše’ državno odvjetništvo. Ono uporno štiti još i desetine i desetine, pa i stotine drugih, koji čine isto, i protiv kojih postoji na desetine, pa i stotine kaznenih prijava, koje netko u Vašoj blizini godinama zadržava u svojim ladicama. Ja sam o tome već nešto napisao u svojih desetak (manje ili više cenzuriranih) publicističkih tekstova. O Vama ovisi koliko i kako ću o tome ubuduće pisati.

A.R.J.