Hrvatsko pravosuđe leti na Mars

AMAC-Hrvati.com/ Spectator: Hrvatsko pravosuđe leti na Mars /6.mart/ožujak 2010.

Hrvatsko pravosuđe leti na Mars

Uvodna napomena (A.R.J./12.marta/ožujka 2010.g.):

Budući da sam ja osobno dan ranije (5. ožujka 2010.) imao u Općinskom sudu u Bujama jedno vrlo slično suđenje zbog katastarskog kriminala u mojoj Udbomafijaškoj općini Općini Brtonigla, koji je štitila jedna bivša predsjednica našeg suda (J.S.-S.), a kojem sam se ja usudio muški usprotiviti, objavljujem tek sada ovaj tekst sjajnog Spectatora s našeg najboljeg Web portala AMAC-Hrvati (www.amac.hrvati-amac.com)/Hrvatsko pravosuđe leti na Mars ).

Javno postavljam pitanje našem ministru „pravosuđa“ dr. Ivanu Šimonoviću i predsjedniku Vrhovnog suda gosp. Branku Hrvatinu – zbog čega to oni primaju svoje vrlo visoke plaće i uživaju visoku čast - koju još ničim nisu zaslužili?!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * *

Spectator (AMAC-Hrvati.com):

Presuda donijeta jučer na sudu u Šibeniku, kojom je sutkinja Ivana Domić oslobođena krivice u vezi optužbe da je u dosluhu s dvojicom advokata otela stanovnicima Brača zemljišta u vrijednosti od oko deset milijuna eura, samo je novi razlog za tmurne misli.

Poput betonskog zida što vijuga otetim palestinskim zemljama i izolira dva naroda, u Hrvatskoj je podignut zid između dviju stvarnosti, koji pamet čini teretom, oduzimajući joj svaku svrhu.

Kao nedavno viđena televizijska emisija 'Operacija Mjesec' u kojoj se spuštanje na Mjesec 1969 opisivalo kao majstorska prijevara, presuda Domićki može se analizirati s dva stajališta. Prvo je da se radi (kao i u slučaju spomenute emisije) o testiranju javnosti i njezine podložnosti obmanama. Drugo je ono prema kojem se slijetanje na Mjesec doista nikada nije dogodilo i sve je zapravo genijalna obmana kojoj smo svi vjerovali preko četrdeset godina.

Želi li nam šibenska sutkinja nešto reći, uputiti nas u neku istinu ili samo testira našu zdravu pamet? Dakle, sve što smo mislili da znamo, što je moguće a što nemoguće i što je lopovluk a što nije, ovom presudom pada u vodu - slijetanje na Mjesec nije se dogodilo!

U Hrvatskoj se već godinama govori o pravnoj državi i potrebi da se ona 'uvede' u svakodnevni život pojedinca i zajednice. Nesretnici na kojima se sistem dokazuje kroz nesmiljenu praksu pravne države, a to su obično bakice koje prodaju salatu iz vlastita vrta (bez papira!), penzioneri koji ne plaćaju pretplatu na televizor i njima slični, u nas su stameni dokazi da je sve kako treba biti, što nam daje za pravo da budemo ponosni! Ponosni na način ideje onog spomenika pobjedniku što kroči podignuta čela sa zastavom u ruci koji je također simbol nekakve pobjede - od koje nam se kad je se sjetimo nakon trideset godina okreće želudac.

Pravna država Hrvatska je država u kojoj ako udarite čovjeka autom na ulici, jer je ova bila zaleđena, ne možete proći nekažnjeno, zato što ga zapravo niste imali namjeru udariti. Zapalite li cigaretu u hotelskom krevetu a s njome i hotel, nećete se izvući nekažnjeno iako to niste učinili namjerno. Ubijete li nekog u nastupu bjesnila ni to vas ne će spasiti kazne, makar boravka na nekom psihijatrijskom odjelu. Ali, kad su pitanju pravnici onda...

Za osuđujuću presudu za ta djela, dodala je Biga Milutin (sutkinja), bilo je potrebno ostvariti dva bitna elementa koja optužnica nije imala, odnosno dokazala: 1) svijest i 2) namjeru prvooptužene da pribavi protupravnu imovinsku korist jednima, odnosno da nanese štetu drugim osobama.

Jeste li imali 1) svijest o tome da biste mogli udariti pješaka automobilom ili 2) jeste li imali takvu namjeru? Niste? Vozili ste dakle nesvjesni da biste mogli ubiti čovjeka na pješačkom prijelazu, vozeći nepažljivo? Nema dvojbe, koordinate vaše sudbine svakako su negdje između Pule i Remetinca i to barem nekoliko godina.

Nasuprot toga sutkinja Ivana Domić vodila je procese o upisu u zemljišne knjige vrijeđajući ne samo dobre običaje, već i zdravu pamet, a temeljitost da se i ne spominje: znalo se dogoditi da se zakazuje i po četrdeset predmeta u jednom satu!

Domićka je bila odgovorna za funkcioniranje cijelog suda i u svim aspektima, kao što je to slučaj i danas, kad sadašnji sudac tog istog suda zabranjuje u srpnju ulazak u zgradu suda u kratkim hlačama! U Domićkino vrijeme nije bilo takvih ispraznosti na kojima je 'šefica' tratila vrijeme; ta kako bi to uopće bilo moguće kad je u jednom satu trebalo riješiti četrdeset predmeta? Istovremeno, pisarnica tog istog Domićkinog suda je bila u stanju na Badnjak zaprimiti zahtjev za upis vlasništva na osnovu dokumenta otipkanog strojem, kojeg su stranke sastavile i potpisale trideset dana nakon što su ti potpisi ovjereni na sudu...

Pečat i ovjera suda mjesec dana starija od datuma kad je sklopljen 'sporazum' na osnovu kojeg se traži upis vlasništva, banalna krivotvorina kakvu bi savjesni sudski pristav uzeo u ruke jedino u kirurškim rukavicama u Domićkinom sudu nije pretstavljao problem. (Nedavno smo pročitali izjavu nekog uglednika iz Ministarstva pravosuđa u kojoj se tvrdi da se svi dokumenti pozorno provjeravaju!).

Sve ono što je Domićka napravila za svojeg predsjednikovanja na sudu u Supetru, ako već nije za deset godina zatvora, jest doživotnu zabranu rada zbog nesavjesnosti.

Zamislimo već spomenutog nesretnika koji automobilom kosi ljude po ulicama pet godina a nakon svega mu se ne može dokazati svijest i namjera?

Na žalost, trulež pravnog poretka koji proizvodi ovakve skandalozne presude nema granice.

To su isti oni pravnici kojima odlazite po pravnu pomoć a koji je onda naplaćuju u postotku vrijednosti nekretnine, a sve uz privolu Sabora koji je odobrio takav cjenik. Jedan od prominentnih hrvatskih pravnika (Marijan Hanžeković) čak je svoje vlastite kolege tužio sudu za tvrdnju da se radi o 'pljački'. Od gulikoža s vlastitim avionima doista je teško očekivati pravnu pomoć po razumnim cijenama. A od gulikoža koje su uza sve još i korumpirani očekivati da će početi sami čistiti vlastite redove kao što je je bila prilika u Domićkinom slučaju, još je uzaludnije.

Tvrdnja da je 10 milijuna eura zemljišta i kuća pripalo krivim vlasnicima, sve u vrijeme sudovanja Ivane Domić, a da u svemu tome nema kriminala ili kriminalne namjere, jednako je tvrdnji da 1969 godine nije bilo slijetanja na Mjesec. Međutim, potvrda suda da se slijetanje na Mjesec nikad nije dogodilo, jednako kao i ova Domićkina presuda, svijet dostupan jedino jadnicima u umobolnicama čini našom svakodnevnicom.

Spectator

7 ožujka 2010 - Nastavak...

Prema Večernjem Listu, zbog zastare disciplinskog progona oslobođeni su i odvjetnici upleteni u aferu s nekretninama na Braču. Evo tog teksta:

Odvjetnicima Braci Kušeti, Zoranu Vuloviću i Miljenku Jovanoviću, Vrhovni je sud zbog zastare ukinuo disciplinske kazne Hrvatske odvjetničke komore izrečene za ukupno 76 etičkih povreda u razvikanoj aferi iz supetarskog suda.

Braco Kušeta je 2003. postavljen privremenim zastupnikom u 24 slučaja na supetarskom sudu, ali nije došao na raspravu, niti je odgovorio na tužbu, a nije se ni žalio na presude zbog izostanka. Teže je povrijedio dužnost i ugled odvjetništva pa je kažnjen godinom gubitka prava na obavljanje odvjetništva. Vulović imao je 31 takav slučaj pa mu je kazna bila pola godine dulja, a Jovanović sa 21 slučajem novčano je kažnjen sa 25.000 kn. Vrhovni sud je utvrdio da je nastupila apsolutna zastara disciplinskog progona.

Progon za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva zastarijeva nakon dvije godine od povrede, a svakako kad protekne dvostruko, dakle četiri godine. Povrede su počinjene od 16. listopada 2003. do 10. kolovoza 2004., a Vrhovni sud je slučaj ispitivao lani. K tomu, nije se mogla primijeniti ni odredbu prema kojoj, ako učinjena povreda povlači kaznenu odgovornost, progon zastarijeva kada zastarijeva i progon za kazneno djelo, jer ni za jedno od disciplinskih djela nije pokrenut kazneni postupak.

Inače, trojici odvjetnika sudilo se u procesu za zloporabu položaja i ovlasti u kojem je prvookrivljena Ivana Domić, bivša predsjednica Općinskog suda u Supetru. No, svi su nedavno nepravomoćno oslobođeni.

Na fotografiji se nalaze, s desna nalijevo, bivša predsjednica Općinskog suda u Supetru, odvjetnik Vulović i prvi s lijeva, Neven Marić. Marić je Hrvat iz BiH i u trajnom je 'dealu' s Vulovićem pa se tvrdi da kuća u kojoj živi u Bolu nije njegova već Vulovićeva. Marić je kroz proteklih deset godina postao pravi lokalni mafijaš koji se domogao bezbrojnih parcela zemlje baratajući raznim 'punomoćima' hrvatskih iseljenika iz Čilea.

Te punomoći, krajnje dubiozne, mogle su 'proći' jedino uz suradnji sklono pravosuđe. O kakvom se kriminalcu radi najbolje govori podatak da je Marić dugo operirao po Braču kao zakoniti zastupnik nasljednika Vladimira Nazora - naravno, pokušavajući se domoći nekretnina po otoku.

Sama činjenica da se na slici nalazi uz Marića kao bivša tj oslobođena optuženica Domićku bi u svakoj normalnoj državi i pravnom sistemu stajala doživotne profesionalne diskvalifikacije.

Spectator