Josipović: premijerka stan stekla na zakonit način
(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića)
Predsjednik Republike Ivo Josipović izjavio je danas kako, na temelju podataka, smatra da je premijerka Jadranka Kosor svoj stan stekla na zakonit način, te ustvrdio da to pitanje treba odvojiti od pitanja je li u Hrvatskoj u prošlosti bilo ljudi koji su bili tretirani na neprimjeren način i ocijenio da bi država takvim ljudima trebala "na neki način pružiti satisfakciju".
Josipović je gostovao u emisiji Hrvatskog radija "S Predsjednikom uz kavu", a očitovao se na pitanje novinara o prilogu u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u dva" o obitelji Drobac koja je izgubila stan 1990.-ih. U taj je stan kasnije uselila Jadranka Kosor, kupivši ga od hrvatskog branitelja.
Josipović smatra da kod tog pitanja "treba razlučiti dvije stvari" i ne treba ih povezivati "jer u ishodištu nisu ni bile povezane".
"Jedno je pitanje je li bilo ljudi poput gospodina Dropca, koji su na jedan neprimjeren način bili tretirani, a očito i šikanirani u neko vrijeme kad pravna država nije stanovala u Hrvatskoj - i to je posebno pitanje. I mislim da tu Hrvatska mora s pozornošću vidjeti što s takvim slučajevima i ljudima na neki način pružiti satisfakciju", ustvrdio je Josipović koji od toga potpuno odvaja pitanje "je li premijerka Kosor zakonito stekla svoj stan".
"Od toga bih potpuno odvojio pitanje je li premijerka Kosor zakonito stekla svoj stan. Mislim da svi podaci govore o tome da jeste i to je jedna tema koja je za mene s tim na neki način završena", rekao je predsjednik Josipović u emisiji HR-a.
HTV je u petak u emisiji "Hrvatska uživo" objavio prilog o Momiru Drobcu i njegovome bratu, te razgovor na tu temu s gostima Dragom Pilselom i Zoranom Pusićem, na što je reagirao vladin Ured za odnose s javnošću Vlade ističući da je premijerka Jadranka Kosor stan u kojem živi stekla na zakonit način.
Potom je, u ponedjeljak, u priopćenju za javnost putem odvjetničkog društva premijerka Kosor reagirala na emisiju HTV-a "Nedjeljom u dva" u kojoj je gost bio Drago Pilsel, a u kojoj se također govorilo o obitelji Drobac i stanu u kojem živi premijerka.
U reakciji se ocjenjuje da je novinar Aleksandar Stanković iznoseći neistinite tvrdnje uvredljivog i klevetničkog sadržaja, koje su višekratno argumentirano demantirane, imao namjeru isključivo naškoditi časti i ugledu premijerke Kosor.
Upitan ima li komentar na to da je premijerka zbog te emisije zvala HTV i smatra li to pritiskom, Josipović je odgovorio kako ne može govoriti o onome što nije čuo.
Da je premijerka Kosor zvala HTV zbog emisije "Nedjeljom u dva" demantirao je danas Vladin glasnogovornik Zlatko Mehun, kao i v.d. glavnog urednika Informativnog programa HTV-a Renato Kunić . (Hina)
Komentari (1)
anterokovjadrijevic, 29-03-2010 22:39
Šeksova prljava "pravna država"
Čudi me pravnik, doktor i profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, dr.sc. Ivo Josipović.
Što mu ono znači "da je premijerka Jadranka Kosor svoj stan stekla na zakonit način", kad cijela njegova lijeva falanga tvrdi da u Tuđmanovo vrijeme uopće i nije bilo "pravne države"??
Citiram predsjednika dr.sc. iur. Ivu Josipovića: „u neko vrijeme kad pravna država nije stanovala u Hrvatskoj“.
Nije li to njegov contradictio in adjecto?? Da je u to vrijeme „premijerka Jadranka Kosor svoj stan stekla na zakonit način".
Čudno je to slušati od prof.dr.sc.iur. Ive Josipovića! Njemu se očito više sviđa ova sadašnja Šeksova prljava "pravna država"?!!
E moj polupismeni predsjedniče: non omne licituetu est honestum !!
Ili u prijevodu: "nije sveono što je dozvoljeno - ujedno i časno činiti"!
Već dugo vremena se pitam što li to uče naši studenti na tom opskurnom Pravnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je doskora bio profesor i dr.sc. iur.Ivo Josipović?!
A moj bivši dekan na elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, časni i čojstveni Crnogorac prof. dr. Dragiša Ivanović, rekao je prvi dan nama brucošima: „Drage kolege, vi ne morate završiti ovaj fakultet. Ovo je najteži fakultet. A ovdje u blizini ima jedan mnogo lakši fakultet, koji svako može završiti. Znate kako mi Crnogorci kažemo: Pod Lovćenom zeleni se trava, pod Lovćenom oteli se krava, ode tele da studira prava!“.
Dakle, da se vratimo na aferu otetog stana i naše premijerke Jadranke Kosor Vlaisavljević.
Moj je zaključak: Jadranka Kosor Vlaisavljević je – ipak – nečasna osoba! Jadan je narod kojim vladaju takve Šeksove kurtizane!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
Dok se u Opatiji odvijao neformalni povijesni sastanak 'Jugo-sfere na vrhu' bio sam u posjetu kod prijatelja u Nuštru, mjestu koje se nalazi između Vinkovaca i Vukovara, mjestu koje je po kvadratnom metru 'dobilo' više razornih projektila od Vukovara.Obišli smo hrvatskim novcem obnovljeni Cerić, Marince, Bogdanovce i sam Vukovar. Tragovi srbo-četničkog razaranja još su uvijek uočljivi, s lijeve i desne strane ceste stoje prijeteći znakovi upozorenja s mrtvačkom glavom: 'pazi(srpske) mine'. Prijatelj mi je 1991.g. prekinuo studij šumarstva te zajedno s ocem i bratom uzeo pušku u ruke i stao na branik svoje-napadnute domovine-Hrvatske. Na lijepu, obiteljsku kuću pale su tijekom rata četiri tenkovske granate uz šest minobacačkih pa su i danas uočljivi ožiljci tog bestijalnog razaranja!
Bio je to pravi (agresorski)rat bez ikakve nagodbe, ili mi ili oni, a mehanizam ratovanja bio je dobro zacrtan u 'djelima' Dobrice Čosića i izvođen ubilački precizno u generalštabu Veljka Kadijevića-ratnog zločinca, danas slobodnog Moskovljanina!
A danas bi se drugovi Boro i Ivo bratski nagađali kao u pravoj balkanskoj krčmetini….prave li to njih dvojica 'račun bez krčmara'!
Dakle, predsjednici Hrvatske i Srbije Ivo Josipović i Boris Tadić izjavili su u Opatiji da bi se međusobne tužbe za genocid koje su obje države podnijela pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu mogle veoma jednostavno riješiti: «Bilo bi jako dobro da se izvansudskom nagodbom riješi i taj spor što ne znači da bi odustali od sudskih postupaka protiv onih koji su počinili zločine.
Svi koji su počinili zločine moraju odgovarati», rekao je lucidni Tadić u zajedničkoj izjavi novinarima nakon njihova radnog sastanka uz bevandu kod Bevande u Opatiji. Doduše, nije Tadić spominjao svoju nedavnu izjavu kako Gotovinu bez obzira na nepostojeće dokaze treba osuditi (a praznik Dana Pobjede zabraniti!!!) zbog 'strašnih zločina' počinjenih u Oluji, a nije spomenuo ni Mladića kojeg Srbija uporno traži-a moli Boga da ga ne nađe-već dugih petnaest godina!?
Zauzvrat, nije svoga gosta vrsni kazneni pravnik po struci, muzikolog Josipović ni opomenuo da takvim izjavama krši pravila Tribunalasugerirajući sudske odluke procesa u tijeku, i to procesa koji bi se umjesto 'krivnje za prekomjerno granatiranje' laički mogao nazvati prekomjernom glupošću po diktatu 'belosvetske' politike!
«Spremni smo raditi na rješenju koje bi bilo kompromisno, ali neće poništiti načela pravde i pravednosti», dodao je teatralni Tadić.
Predsjednik Josipović rekao je da tužba nije sama sebi svrha, pa mudro zaključuje: «Ako se nađe mogućnost nagodbe u onim pitanjima koja su predmet tužbe onda ta tužba ne bi imala smisla», istaknuo je hrvatski predsjednik.
Pri tome Josipović nije rekao o kakvoj se to nagodbi radi jer po njegovu poimanju za silne, evidentirane ratne štete počinjene u agresiji srbo-četničke soldateske na Hrvatsku ne postoje, eto, pravni mehanizmi kako bi se iste i nadoknadile. Uostalom, do danas sudski nije precizirano ni tko je bio agresor na Hrvatsku, jer - svi su oni isti -pa bi se moglo shvatiti kako su te enormne ratne štete (od 35 milijardi eura) nastale kao posljedica elementarnih nepogoda, zemljotresa, poplave, tsunamia, požara, čega li već!?
Doduše, hrvatska visoka politika se tako i ponaša, pa za razliku od, primjerice, takozvane republike Srpske, gradi stanove i kuće 'raseljenim' povratnicima (mahom aboliranim četnicima!), čisti okućnice i polja od po agresoru postavljenih mina a u tom čišćenju polja smrti i danas ginu i 'mungosi' i seljaci na svojim poljima jer za njih rat još uvijek traje….
Kakvi su to 'pravni mehanizmi' postojali u vremenu okupacije trećine hrvatske zemlje od 1991.-95. osim zakona oklopa, ognja i mača?
Bio je to zločinački i bespravni mehanizam u funkciji spaljene hrvatske zemlje pa bi predsjednik Tadić o načelima pravde i pravednosti trebao svoj pomirbeni pledoaje održati na svinjogojskoj farmi, poznatoj mu Ovčari…a ne uz jastoga i bevandu kod Bevande!
O čemu se to mogu i smiju izvansudski nagađati predsjednici Srbije i Hrvatske, a Hrvatska je bila ta na čijem tlu je rat bjesnio i štete nastale, ta, nije to nekakva beskonačna zagorska parnica o uzurpiranim mejašima?
* * * * * *
Ipak, mora se priznati da Srbija pruža pomoć u obnovi ako ništa drugo onda barem 'antifašističkih' spomenika i to uz materijalnu asistenciju Ministarstva kulture, pa pročitajmo:
Što znači obnova spomenika «Ustanku naroda Like u Srbu?»
Kojeg naroda, pitam vas, povjesničari... ?
Zbog poštovanja prema tolikim nevinim hrvatskim i ostalim žrtvama iz toga vremena i s tog područja, odnosno žrtvama četničke pobune, takav projekt je u najmanju ruku neprimjeren i neprihvatjiv. Nad spomenutim žrtvama u to je vrijeme izvršen najkrvaviji genocid, a sve u svrhu stvaranja četničke Velike Srbije. Podizanje ili obnova takvog spomenika prema mrtvima bi predstavljao njihovo ponovno ubijanje, a za preživjele i njihove potomke bio bi to čin ne samo ponovljenog nego i trajno podržavanog, produženog zločina nad njima.
Ovaj projekt može izazvati ozbiljne političke konotacije i ugroze društvenih odnosa u Hrvatskoj. A da srpski lideri, koji obnavljaju srušeni spomenik, ne propuštaju ništa, dokaz je i da se kamen za postolje doprema iz Srbije.
(Glas koncila, 14.ožujka 2010.)
Eto, taj darovani srpski granit bi trebao biti, valjda, kamen temeljac srpsko-hrvatske nagodbe, a 'Hrvatska' bi trebala biti zahvalna za takvu pomoć u obnovi;
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.20. marta/ožujka 2010.g.
Uredništvu „Dragovoljca
(www.dragovoljac.com)
SUDE MI - u Udbomafijaškom hrvatskom “krivosuđu”, 7.- dio
Uvodna napomena(20. marta/ožujka 2010.g.):
Kako ne-radi “naše” Glavno državno odvjetništvo i za kakav je nerad, nered i indolenciju naš “slavni” Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dobio još jedan, treći mandat na čelu “našeg” Državnog odvjetništva, pročitajte u ovoj dužoj seriji tekstova o tom opskurnom Mladenu Bajiću.
Interesantno je da su njegov, ničim zasluženi (!!), treći mandat zdušno poduprli (unatoč protivljenu većine zastupnika u našem Hrvatskom Saboru i većine hrvatskog naroda): opskurni bivši predsjednik Republike Stipe Mesić (sada iz svoje bijedne ropotarnice prošlosti!), Vladimir Šeks, (glavni Zloduh HDZ-a i cijele Hrvatske) a također još i Jadranka Kosor Vlaisavljević (privremena marioneta na čelu hrvatske Vlade), pa čak i novi predsjednik Republike dr.sc. Ivo Josipović (inače pravnik i dosadašnji profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu).
Što li njih četvero toliko snažno povezuje?
Očito, “ima jedna tajna i jedna stara veza” !! Je li to UDBA, Udbomafija ili Udbomasonerija, to ostavljam svojim čitatljima na njihovu osobnu prosudbu.
A nakon ovog teksta (preskačući dva teksta o Bajićevom zamjeniku g. Dragi Marincelu – da se ne bih ponavljao!), slijedi moj odgovor zamjenici Gl. Državnog odvjetnika gospođi Federici Meijer Dusman iz lipnja 2007.g., te još i odgovor zamjenici Županijskog državnog odvetnika u Puli, gospođi Mirjani Zenzerović, s kraja 2007.g..
Obraćam Vam se najizravnije, jer tako izbjegavam nerad, nered, opstrukcije i odugovlačenja nekih Vaših nižih službenika na terenu, koji me već više od 20 mjeseci vuku za nos u Općinskom sudu u Bujama i na neposredno višem pravosudnom nivou.
Evo o čemu se radi. Cijeli ovaj mjesec prosinac 2005.g. Općinski sud u Bujama me zatrpava kojekakvim svojim nalozima, ovrhama, prijavama ODO-u, itd. Ukratko, pokušava se od mene učiniti javnog kriminalcai to samo zato što sam se drznuo od Ministarstva pravosuđa pet puta zatražiti ubrzavanje postupka suđenja zbog iseljenja iz moje kuće jednog notornog varalice, švercera, kamatara i zgubidana, kojeg netko moćan štiti u Općinskom sudu u Bujama. Između ostalog, taj mi je varalica već tri puta prijetio ubojstvom i dva puta napadao moju imovinu, što je sve uredno prijavljeno Policijskoj postaji u Umagu. Oni su sa svoje strane vrlo uredno obavili svoj (formalni) dio posla, ali sve zapinje na relaciji Općinske Državne Odvjetnice (ODO) u Bujama, gospođeSpomenke Borovečki i njenog neposredno nadređenog gosp. Mirka Grujića, novog Zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Pazinu.
Moj podstanar Erlić Ivan, koji u mojoj dvorišnoj kući stanuje na II. katu još od
ožujka 2002.g., odbio mi je plaćati stanarinu od 20. rujna 2003.g. i od tada mi je više nikad nije platio. Dakle, više od 27 mjeseci ne plaća mi stanarinu. A odbio je plaćati i utrošenu struju i vodu. I druge stvari. Uz to se ilegalno širio i po I. katu moje kuće, koji mu nisam iznajmio. Također mi je ilegalno zauzeo i cijelo dvorište, te uselio i sve tri moje garaže (dvije velike i renovirane bivše štale). Zbog toga sam mu dao otkaz, najprije usmeno oko 20. srpnja 2003.g., a kada ga je on odbio, onda sam mu otkaz dao i pismeno 20. listopada 2003.g.
Zbog stalnog neplaćanja njegovih dugova za potrošenu struju i vodu, a da bi se samozaštitio od njegovih dugova na moj račun (u to vrijeme ja sam radio kao profesor u Tehničkoj školi Pula i vrlo rijetko sam dolazio kući), dao sam nalog da mu se isključi dovod električne energije, što je HEP učinio 1. listopada 2003.g. On me tog dana nazvao telefonom u Tehničku školu Pula i zaprijetio da će, ako ne dam nalog za ponovno uključivanje električne energije, “da će doći u Pulu i da će mi rascopati glavu na 16 komada ”. Kada sam mu to odbio učiniti, on me tužio Općinskom sudu u Bujama zbog “smetanja posjeda”, a ja sam njega prijavio Policijskoj postaji u Umagu zbog “ozbiljne prijetnje nasiljem”. Uz to tužio sam ga i zbog iseljenja iz moje kuće. Nešto kasnije sam ga tužio i za naknadu dugova i štete.
Općinska državna odvjetnica gđa Spomenka Borovečki je podigla optužni prijedlog pred Općinskim sudom u Bujama br. K-DO-584/03 od 30. 12. 2003.g.. Nakon toga ona se povukla iz tog sudskog predmeta. Kada sam je početkom 2004.g tražio zbog toga, uvijek je bila odsutna, preko deset puta, navodno uvijek na nekom “bolovanju”, tako da su se svih slijedećiih pet suđenja u tom kaznenom predmetu posl. br. K-62/04-15 odvijala bez njene nazočnosti. Budući da sam bio uporan, uspio sam je ipak sresti dva puta i od nje saznao da je kćerka gosp. Stjepana Borovečkog, koji je bio državni tužilac protiv mene, u sudskom procesu 15. ožujka 1983., kada sam zbog vrijeđanja pokojnog maršala Tita (kao “senilnog starca”) bio osuđen na godinu dana zatvora (sudac je bio Milan Petović).Nakon toga me zamrzila.
Moj podstanar Erlić Ivan je osuđen na 25 dana zatvora, ali mu je ostavljena mogućnost da to plati u roku pod pet mjeseci, novčanom kaznom u visini od 25 dnevnih dohodaka u iznosu od po 150 kn, sveukupno 3.750,00 kn. Toliko, dakle, vrijedi jedna prijetnja ubojstvom?!
U međuvremenu je Općinski sud u Bujama, nakon moje žalbe zbog stalnog otezanja i opstrukcija suđenja, upućene ministrici pravosuđa gđi Vesni Škare-Ožbolt od 25. lipnja 2004., donio Djelomičnu presudu posl. br. P-20/04-15 od 2. kolovoza 2004.g., kojom se Erlić Ivanu nalaže iseljenje iz moje kuće. No njegov je odvjetnik Ivica Senjak iz ZOU Slaviše Perovića iz Umaga uložio žalbu, a nakon toga spretnim manipulacijama uspio taj isti predmet ponovno spojiti i tako blokirati cijeli taj sudski predmet P-20/04 ! U tome mu je pomogao gosp. Mirko Grujić, Zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Pazinu, koji je sa svojim K-DO-394/04 od 08. travnja 2005.g. odbacio kaznenu prijavu protiv Suada Aličajića iz naše Nove Vasi, i Petra Mačinkovića iz Dajle, zbog lažnog svjedočenja u tom predmetu P-20/04. Naime, Ivica Senjak i Mirko Grujić su (bivši?) pajdaši iz Policijske uprave Pula! Tako je stvorena “pravosudna torta”! Ja sam se i na to žalio ministrici pravosuđa, 6. prosinca 2004.g., ali se pokazalo da Općinskim sudom u Bujama vlada jedan vrlo moćan “Gospodar kaosa” (kako sam ga ja označio u mojem publicističkom članku “Tko je pravi Gospodar kaosa u našem pravosuđu”, od 12. srpnja ove 2005.g.).
Ukratko, Udbomafija je stala iza Erlić Ivana i blokirala sva suđenja protiv njega u Općinskom sudu u Bujama! Očito joj smetaju moji publicistički uradki. Dakle, Erlić se nije iselio, odbio je plaćati stanarinu, odbio je plaćati struju i vodu. To je negdje moralo pući.
Konačno nam je HEP ponovo isključio struju 6. travnja 2005.g. zbog neplaćenog duga od 2.842,17 kn. Erlić si je nabavio električni agregat i meni se počeo otvoreno rugati kako on ima struju, a ja je nemam. Nakon 23 dana bez struje, ja sam se nagodio s HEP-om da u velikim mjesečnim ratama platim Erlićev dug i tako sam ponovo dobio struju – nakon što sam presjekao električni vod prema stanu u kojem je on stanovao.
Krajem svibnja 2005. g., zbog ponovno naraslih dugova i brojnih opomena za neplaćenu potrošnju vode od 1.200 kn, ja sam Erliću zatvorio dovod vode (ventilom iz moje prve kuće). Nakon osam dana. 03. lipnja 2005.g. Erlić Ivan me je ujutro napao pred kućom, kada sam ulazio u svoj automobil i zaprijetio mi da će me ubiti ako mu ne otvorim vodu. Ja sam to prijavio Policijskoj postaji u Umagu, koja je intervenirala i podigla Prijavu. Općinski sud u Bujama 05. srpnja 2005.g. i Općinsko državno odvjetništvo u Bujama su me obavijestili da je protiv Ivana Erlića podignuta optužba, pod brojem K-DO-284/ 05 od 26. srpnja 2005.g. zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. Kaznenog zakona. Nakon toga ja sam Erliću otvorio vodu.
Ista se situacija ponovila i 29. rujna 2005.g. kada je Erlićev dug za vodu prešao 1.500 kn i kada nam je Istarski Vodovod zatvorio dovod vode, nakon moje definitivne odjave isporuke vode. Erlić je preko svojih odvjetnika natjerao Istarski vodovod da otvori već odjavljenu vodu, ali sam ja preventivno zatvorio i svoj ventil prema njemu. Prethodno sam mu zabranio ulazak kamionom u moje dvorište i njegovo provociranje “turiranjem” njegovog motora, a nakon toga i parkiranje njegovog osobnog automobila u mojoj garaži. Zbog naraslih tenzija Erlić me je ponovo napao i zaprijetio mi ponovo ubojstvom.Treći put! To sam prijavio Policiji, koja je svoj dio posla uradila korektno. A na Općinskom sudu u Bujama je otvoren nov sudski predmet P-532/05 i ja sam kažnjen zapriječnom kaznom od 3.000 kn, nakon čega sam reagirao svojim oštrim pismom “OPTUŽUJEM! OPĆINSKI SUD U BUJAMA & ŽUPANIJSKI SUD U PULI” od 7. listopada 2005.g. Potom sam se peti put žalio Ministrici pravosuđa!
Erlići su bez vode već više od tri mjeseca, a ja se spremam za zatvor – ili nova suđenja!
MEĐUTIM, Općinska državna odvjetnica Spomenka Borovečki je odbacila kaznenu prijavu Policijske postaje Umag br. 511-08-23/3-27/171/05 podnesenu protiv Erlić Ivana i uputila me da se obratim Općinskom sudu u Bujama ili Županijskom sudu u Puli, s prijedlogom za provođenje pojedinih istražnih radnji. Drugim riječima, nakon svih tih muka i sudskih manipulacija i opstrukcija, gospođa Spomenka Borovečki mi se otvoreno narugala u lice!
Na temelju svega iznesenog (a i onog što ovdje zbog duljine teksta, odnosno predmeta nisam mogao iznijeti), tražim od Vas Glavni državni odvjetniče, gospodine Mladenu Bajiću dagospođu Spomenku Borovečki i gosp. Mirka Grujića suspendirate kao nedostojne svojih sadašnjih dužnosti, te da Vaše Glavno državno odvjetništvo u Zagrebu preuzme čitav ovaj slučaj.
Bilježim se sa štovanjem!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
P.S.: Gosp. Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik se nakon ove moje Pritužbe nije ni za milimetar pomaknuo. Stoga sam mu tri mjeseca kasnije uputio upozorenje da ću kroz dva tjedna ovu moju Pritužbu uputiti medijima. Opet ništa. E, onda sam ovo uputio na šest adresa (Glasu Istre, Saboru R.H., Uredu Vlade dr. Sanadera, Klubu zastupnika HDZa, HSP-u). Opet ništa. Onda sam se obratio na dvije strane ambasade.... Aha! Tek onda sam, početkom lipnja 2006.g. dobio odgovor od Zamjenika glavnog državnog odvjetnika gosp. Drage Marincela. Međutim, u mojem odgovoru Njemu, ja sam otvoreno rekao da ja nisam zadovoljan njegovim odgovorom!.... Na kraju sam mu uputio upozorenje (P.S.1.:, koje ovdje citiram u cijelosti, jer je znakovito za ono što će se kasnije ponavljati još nekoliko puta i što je nepotrebno eskaliralo ovaj slučaj, sve do Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu i do Vijeća Europe u Bruxelles-u). :
“Ostaje ovo moje “keep pending” upozorenje: Nije Erlić Ivan jedini notorni varalica, švercer, kamatar, itd. kojeg uporno štiti ‘naše’ državno odvjetništvo. Ono uporno štiti još i desetine i desetine, pa i stotine drugih, koji čine isto, i protiv kojih postoji na desetine, pa i stotine kaznenih prijava, koje netko u Vašoj blizini godinama zadržava u svojim ladicama. Ja sam o tome već nešto napisao u svojih desetak (manje ili više cenzuriranih) publicističkih tekstova. O Vama ovisi koliko i kako ću o tome ubuduće pisati.
Bura koja se posljednjih dana digla na sam spomen osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve u najmanju je ruku zanimljiva za promatranje. Evo je i episkop dalmatinski Fotije zatražio pomoć ni manje ni više nego od predsjednika Josipovića, kako bi ovaj spriječio osnivanje takve Crkve.
Sad, ne znaš što je smješnije. To što se taj Fotije obraća čovjeku koji se javno izjasnio kao agnostik i od jednog agnostika traži da se upliće u crkvena i vjerska zbivanja, ili to što episkop smatra da bi Hrvatska pravoslavna crkva bila proustaška i militantna.
Shvaća li uopće taj Fotije da se nalazi u Hrvatskoj, koja jamči slobodu vjerskih opredjeljenja, te da nigdje ne stoji kako Srpska pravoslavna crkva mora ostati jedna i jedina. Prema postojećem zakonu, svatko ima pravo registrirati vjersku zajednicu ukoliko ona broji 500 članova, a nigdje ne piše da je episkop Fotije nadležan za davanje tih odobrenja, niti da se njega mora pitati za mišljenje pri osnivanju istih.
Iako spomenuti episkop smatra kako bi formiranje Hrvatske pravoslavne crkve dovelo do novih vjerskih i rasnih netrpeljivosti, to je samo njegovo mišljenje na koje svakako ima pravo, ali mi se čini da se tu nazire strah od nečeg drugog, a ne od nekih povampirenih ustaša, koji bi valjda u dobi od 90 godina poveli neki novi rat protiv Srpske pravoslavne crkve.
Meni osobno ovo izgleda kao da je već započeta neka bitka za vjernike, a da episkop ni najmanje nije sklon tome ostati bez dobrog djela svojih vjernika, kao da zaboravlja da je to isključivo slobodan izbor svakog čovjeka.
Što je u biti loše u ideji Hrvatske pravoslavne crkve, izuzev to što se ne svidja Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, Miloradu Pupovcu i još nekima?
Pa u Hrvatskoj ima veliki broj Srba koji tu žive već generacijama, koji Hrvatsku smatraju svojom Domovinom, iako su zadržali svoju pravoslavnu vjeru. Nije li čak i poželjno da se takvim ljudima dade izbor izmedju Srpske i Hrvatske pravoslavne crkve? A odluka je isključivo njihova, sigurno nitko neće hodati okolo i tjerati bičem ljude da posjećuju HPC.
Ako je tome tako, a jeste, da se u biti sve svodi čisto na odluku svakog čovjeka, čemu sva ova histerija i traženje pomoći Ive Josipovića (ne mogu a da se ne smijem na ovo) koji bi valjda trebao zabraniti osnivanje HPC i time vjerske slobode baciti jedno sto godina unazad?
A argumenti tipa da je u NDH 1942. godine formirana HPC, te da iz tih razloga ona danas ne može biti formirana, jednaki su „argumentima“ kako se u NDH disalo, ženilo ili jelo, pa shodno tome, danas se to ne bi smjelo raditi, kako se povijest ne bi ponavljala.
Doista su zanimljivi ovakvi stavovi.
Kada se radi o četničkim zločinima u Domovinskom ratu, onda nam poručuju kako trebamo jedni drugima pružiti ruke, zaboraviti prošlost i živjeti dalje sretno i zadovoljno.
Al' pokušaj uraditi nešto što im nije po volji, bez obzira što se time nitko ne povredjuje, odjednom više ni govora o nekom zaboravu, vade se zločini od prije 70 godina, dok bi mi trebali zaboraviti ove njihove unazad zadnjih 20 godina.
Bilo bi dobro da se oni, koji tako postupaju, konačno zapitaju da li im je u interesu suživot, ili vadjenje prošlosti? Jer, ne možeš prošlost vaditi selektivno, samo one dijelove koji ti pašu, a za ostalo se praviti kao da se nije ni dogodilo. Ne mogu nas mlatiti po glavi ustašama, NDH i Jasenovcem, a očekivati da se ne spominju srbočetničke horde koje su po našoj zemlji ubijale i palile, te stvarale koncentracione logore u kojima su žrtve bile Hrvati.
AMAC-Hrvati.com/Tomislav Grgo Antičić: Autokefalnost Hrvatske pravoslavne crkve
Ponedjeljak, 15 Ožujak 2010
Autokefalnost Hrvatske pravoslavne crkve
(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića)
Osnivanjem nove države, Republike Hrvatske, godine 1991., nameće se potreba da Hrvatska osnuje svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu, a po slijedu "kraljevstva Hrvata", nositelj hrvatske pravoslavne autokefalnosti trebala bi preuzeti "Crvena Hrvatska", otjelovljena u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, i radi toga je prihvatljiva inicijativa igumana Jeliseja, koji potječe baš iz tih krajeva.
Ova nužna kretanja naići će na brojne napade, jer je radi o ljudskim pravima u državi Hrvatskoj, a i među pravoslavljem je učestala praksa nadmudrivanja i ucjenjivanja, tako da se pravoslavne crkve međusobno priznaju ili ne priznaju. Ne-priznavanje nečije autokefalnosti i proglašavanje nečijih crkvenih „šizmi“, više je političko stremljenje gubitničkih apetita neokolonijalnih preokupacija, nego vjerskog karaktera.
Dodatni kamen spoticanja za obnovljenu Hrvatsku pravoslavnu crkvu će biti i crkvena imovina, koju je 1918. godine Srpska pravoslavna crkvu prisvojila od hrvatske Grčko katoličke i Grčko istočne crkve.
Tomislav Grgo Antičić
* * * * * *
Komentar Ante Rokova Jadrijevića:
16-03-2010 11:23
Tri vrste Pravoslavaca u Hrvatskoj
Pozdravljam obnovu Hrvatske pravoslavne crkve u našoj novoj Državi!
I sam sam o tome pisao još sredinom ljeta 1992.g., u svom velikom članku "Vlaško pitanje u Hrvatskoj", kao odgovor na jedan veliki članak u "Slobodnoj Dalmaciji" pod naslovom "Hrvatska pravoslavna crkva nije rješenje". Bilo je to u vrijeme „slavnog“ Glavnog urednika „Slobodne Dalmacije“ Joška Kulišića.
O tome sam pisao i početkom 1993.g. u jednom svom velikom članku "Treba nam 'Hrvatska pravoslavna crkva'", koji je bio objavljen u Novom listu u Rijeci 10. travnja 1993.g.
Jedno vrijeme sam bio i u prepisci s jednim našim Pravoslavcem, rođenim u zaleđu Obrovca i Benkovca, a tada slikarom u Zagrebu, koji je imao licencu hrvatskog episkopa iz manastira Hilandar na Svetoj Gori. Brat ili bratić mu živi u Zadru.
Dakle, inicijativa je krenula iz Zadra i to me posebno veseli. A zašto?
Zato što su naši hrvatski Pravoslavci iz zaleđa Zadra jedini autohtoni hrvatski Pravoslavci, koji su ustvari bizantski Pravoslavci! Naime, kada je palo Zapadno Rimsko carstvo, nije palo i (naše) kršćanstvo. Njegov novi zaštitnik je bio Bizant, odnosno Konstantinopolis.
Kasnije, kada je pao Konstantinopolis i kad su prema nama u Bosni i Hrvatskoj nagrnuli Turci, za repovima njihovih konja su došli i Vlasi iz Makedonije i Novog Pazara i Sjenice (Tada već kao Hrvati!!), a kasnije i Vlasi iz Rumunije (preko tada moćnog Smedereva!) i - ukratko - stigli na teritorij današnje Hrvatske. To je druga vrsta Pravoslavaca na tlu Hrvatske.
Treća vrsta Pravoslavaca je stigla ovamo kao okupacijska vojska kralja Aleksandra Gedže "Oslobodioca", koji je 1921. g. Hrvatsku pravoslavnu crkve proglasio "Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj"! I ovamo poslao svoje najgore srpske popove i učitelje!
A oni su čak i na našim dalmatinskim otocima počeli graditi svoje pravoslavne crkve!!
Sapienti sat!
To je treća vrsta Pravoslavaca na tlu Hrvatske!
E, a nakon naše velike pobjede u ovom Domovinskom ratu, odoše i njihovi žandarski i kaplarski "vjernici" nazad otkuda su i došli u Hrvatsku!
No, Račan i Mesić su ih na svaki način nastojali vraćati. Međutim nedovoljno! Ne ide pa ne ide! I neće ići! Uzalud im je njihov Rade Čačić u Račanovo Vrijeme obnovio 35.000 kuća!
Stoga je dobro da su se probudili oni prvi i pravi hrvatski Pravoslavci, jedini autohtoni hrvatski Pravoslavci, koji sada većinom žive u Zadru.
To je dobra vijest! Podržimo ih u njihom poduhavtu OBNOVE Hrvatske Pravoslavne crkve!
A gospodin Fotije (ili Focije?!) neka se i dalje jezi! Nema mu više pomoći ni od Mesića, ni od Račana. A ja vjerujem - ni od novog Predsjednika dr. Ive Josipovića. Probudit će se i on (čini mi se da se i ON već budi!). A ovaj tekst i jest namjenjen njegovom bržem buđenju!
Budući da sam ja osobno dan ranije (5. ožujka 2010.) imao u Općinskom sudu u Bujama jedno vrlo slično suđenje zbog katastarskog kriminala u mojoj Udbomafijaškoj općini Općini Brtonigla, koji je štitila jedna bivša predsjednica našeg suda (J.S.-S.), a kojem sam se ja usudio muški usprotiviti, objavljujem tek sada ovaj tekst sjajnog Spectatora s našeg najboljeg Web portala AMAC-Hrvati (www.amac.hrvati-amac.com)/Hrvatsko pravosuđe leti na Mars ).
Javno postavljam pitanje našem ministru „pravosuđa“ dr. Ivanu Šimonoviću i predsjedniku Vrhovnog suda gosp. Branku Hrvatinu – zbog čega to oni primaju svoje vrlo visoke plaće i uživaju visoku čast - koju još ničim nisu zaslužili?!!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
* * * * * *
Spectator(AMAC-Hrvati.com):
Presuda donijeta jučer na sudu u Šibeniku, kojom je sutkinja Ivana Domić oslobođena krivice u vezi optužbe da je u dosluhu s dvojicom advokata otela stanovnicima Brača zemljišta u vrijednosti od oko deset milijuna eura, samo je novi razlog za tmurne misli.
Poput betonskog zida što vijuga otetim palestinskim zemljama i izolira dva naroda, u Hrvatskoj je podignut zid između dviju stvarnosti, koji pamet čini teretom, oduzimajući joj svaku svrhu.
Kao nedavno viđena televizijska emisija 'Operacija Mjesec' u kojoj se spuštanje na Mjesec 1969 opisivalo kao majstorska prijevara, presuda Domićki može se analizirati s dva stajališta. Prvo je da se radi (kao i u slučaju spomenute emisije) o testiranju javnosti i njezine podložnosti obmanama. Drugo je ono prema kojem se slijetanje na Mjesec doista nikada nije dogodilo i sve je zapravo genijalna obmana kojoj smo svi vjerovali preko četrdeset godina.
Želi li nam šibenska sutkinja nešto reći, uputiti nas u neku istinu ili samo testira našu zdravu pamet? Dakle, sve što smo mislili da znamo, što je moguće a što nemoguće i što je lopovluk a što nije, ovom presudom pada u vodu - slijetanje na Mjesec nije se dogodilo!
U Hrvatskoj se već godinama govori o pravnoj državi i potrebi da se ona 'uvede' u svakodnevni život pojedinca i zajednice. Nesretnici na kojima se sistem dokazuje kroz nesmiljenu praksu pravne države, a to su obično bakice koje prodaju salatu iz vlastita vrta (bez papira!), penzioneri koji ne plaćaju pretplatu na televizor i njima slični, u nas su stameni dokazi da je sve kako treba biti, što nam daje za pravo da budemo ponosni! Ponosni na način ideje onog spomenika pobjedniku što kroči podignuta čela sa zastavom u ruci koji je također simbol nekakve pobjede - od koje nam se kad je se sjetimo nakon trideset godina okreće želudac.
Pravna država Hrvatska je država u kojoj ako udarite čovjeka autom na ulici, jer je ova bila zaleđena, ne možete proći nekažnjeno, zato što ga zapravo niste imali namjeru udariti. Zapalite li cigaretu u hotelskom krevetu a s njome i hotel, nećete se izvući nekažnjeno iako to niste učinili namjerno. Ubijete li nekog u nastupu bjesnila ni to vas ne će spasiti kazne, makar boravka na nekom psihijatrijskom odjelu. Ali, kad su pitanju pravnici onda...
Za osuđujuću presudu za ta djela, dodala je Biga Milutin (sutkinja), bilo je potrebno ostvariti dva bitna elementa koja optužnica nije imala, odnosno dokazala: 1) svijest i 2) namjeru prvooptužene da pribavi protupravnu imovinsku korist jednima, odnosno da nanese štetu drugim osobama.
Jeste li imali 1) svijest o tome da biste mogli udariti pješaka automobilom ili 2) jeste li imali takvu namjeru? Niste? Vozili ste dakle nesvjesni da biste mogli ubiti čovjeka na pješačkom prijelazu, vozeći nepažljivo? Nema dvojbe, koordinate vaše sudbine svakako su negdje između Pule i Remetinca i to barem nekoliko godina.
Nasuprot toga sutkinja Ivana Domić vodila je procese o upisu u zemljišne knjige vrijeđajući ne samo dobre običaje, već i zdravu pamet, a temeljitost da se i ne spominje: znalo se dogoditi da se zakazuje i po četrdeset predmeta u jednom satu!
Domićka je bila odgovorna za funkcioniranje cijelog suda i u svim aspektima, kao što je to slučaj i danas, kad sadašnji sudac tog istog suda zabranjuje u srpnju ulazak u zgradu suda u kratkim hlačama! U Domićkino vrijeme nije bilo takvih ispraznosti na kojima je 'šefica' tratila vrijeme; ta kako bi to uopće bilo moguće kad je u jednom satu trebalo riješiti četrdeset predmeta? Istovremeno, pisarnica tog istog Domićkinog suda je bila u stanju na Badnjak zaprimiti zahtjev za upis vlasništva na osnovu dokumenta otipkanog strojem, kojeg su stranke sastavile i potpisale trideset dana nakon što su ti potpisi ovjereni na sudu...
Pečat i ovjera suda mjesec dana starija od datuma kad je sklopljen 'sporazum' na osnovu kojeg se traži upis vlasništva, banalna krivotvorina kakvu bi savjesni sudski pristav uzeo u ruke jedino u kirurškim rukavicama u Domićkinom sudu nije pretstavljao problem. (Nedavno smo pročitali izjavu nekog uglednika iz Ministarstva pravosuđa u kojoj se tvrdi da se svi dokumenti pozorno provjeravaju!).
Sve ono što je Domićka napravila za svojeg predsjednikovanja na sudu u Supetru, ako već nije za deset godina zatvora, jest doživotnu zabranu rada zbog nesavjesnosti.
Zamislimo već spomenutog nesretnika koji automobilom kosi ljude po ulicama pet godina a nakon svega mu se ne može dokazati svijest i namjera?
Na žalost, trulež pravnog poretka koji proizvodi ovakve skandalozne presude nema granice.
To su isti oni pravnici kojima odlazite po pravnu pomoć a koji je onda naplaćuju u postotku vrijednosti nekretnine, a sve uz privolu Sabora koji je odobrio takav cjenik. Jedan od prominentnih hrvatskih pravnika (Marijan Hanžeković) čak je svoje vlastite kolege tužio sudu za tvrdnju da se radi o 'pljački'. Od gulikoža s vlastitim avionima doista je teško očekivati pravnu pomoć po razumnim cijenama. A od gulikoža koje su uza sve još i korumpirani očekivati da će početi sami čistiti vlastite redove kao što je je bila prilika u Domićkinom slučaju, još je uzaludnije.
Tvrdnja da je 10 milijuna eura zemljišta i kuća pripalo krivim vlasnicima, sve u vrijeme sudovanja Ivane Domić, a da u svemu tome nema kriminala ili kriminalne namjere, jednako je tvrdnji da 1969 godine nije bilo slijetanja na Mjesec. Međutim, potvrda suda da se slijetanje na Mjesec nikad nije dogodilo, jednako kao i ova Domićkina presuda, svijet dostupan jedino jadnicima u umobolnicama čini našom svakodnevnicom.
Spectator
7 ožujka 2010 - Nastavak...
Prema Večernjem Listu, zbog zastare disciplinskog progona oslobođeni su i odvjetnici upleteni u aferu s nekretninama na Braču. Evo tog teksta:
Odvjetnicima Braci Kušeti, Zoranu Vuloviću i Miljenku Jovanoviću, Vrhovni je sud zbog zastare ukinuo disciplinske kazne Hrvatske odvjetničke komore izrečene za ukupno 76 etičkih povreda u razvikanoj aferi iz supetarskog suda.
Braco Kušeta je 2003. postavljen privremenim zastupnikom u 24 slučaja na supetarskom sudu, ali nije došao na raspravu, niti je odgovorio na tužbu, a nije se ni žalio na presude zbog izostanka. Teže je povrijedio dužnost i ugled odvjetništva pa je kažnjen godinom gubitka prava na obavljanje odvjetništva. Vulović imao je 31 takav slučaj pa mu je kazna bila pola godine dulja, a Jovanović sa 21 slučajem novčano je kažnjen sa 25.000 kn. Vrhovni sud je utvrdio da je nastupila apsolutna zastara disciplinskog progona.
Progon za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva zastarijeva nakon dvije godine od povrede, a svakako kad protekne dvostruko, dakle četiri godine. Povrede su počinjene od 16. listopada 2003. do 10. kolovoza 2004., a Vrhovni sud je slučaj ispitivao lani. K tomu, nije se mogla primijeniti ni odredbu prema kojoj, ako učinjena povreda povlači kaznenu odgovornost, progon zastarijeva kada zastarijeva i progon za kazneno djelo, jer ni za jedno od disciplinskih djela nije pokrenut kazneni postupak.
Inače, trojici odvjetnika sudilo se u procesu za zloporabu položaja i ovlasti u kojem je prvookrivljena Ivana Domić, bivša predsjednica Općinskog suda u Supetru. No, svi su nedavno nepravomoćno oslobođeni.
Na fotografiji se nalaze, s desna nalijevo, bivša predsjednica Općinskog suda u Supetru, odvjetnik Vulović i prvi s lijeva, Neven Marić. Marić je Hrvat iz BiH i u trajnom je 'dealu' s Vulovićem pa se tvrdi da kuća u kojoj živi u Bolu nije njegova već Vulovićeva. Marić je kroz proteklih deset godina postao pravi lokalni mafijaš koji se domogao bezbrojnih parcela zemlje baratajući raznim 'punomoćima' hrvatskih iseljenika iz Čilea.
Te punomoći, krajnje dubiozne, mogle su 'proći' jedino uz suradnji sklono pravosuđe. O kakvom se kriminalcu radi najbolje govori podatak da je Marić dugo operirao po Braču kao zakoniti zastupnik nasljednika Vladimira Nazora - naravno, pokušavajući se domoći nekretnina po otoku.
Sama činjenica da se na slici nalazi uz Marića kao bivša tj oslobođena optuženica Domićku bi u svakoj normalnoj državi i pravnom sistemu stajala doživotne profesionalne diskvalifikacije.
