Identitet i pravednost Ive Josipovića

(Posredovanjem akademika Josipa Pečarića, 24.pros. 2009.)

Identitet i pravednost Ive Josipovića

Nema bitnih razlika između dosadašnje Mesićeve politike

i Josipovićeve pravde

Ako pobijedi Josipovićeva pravednost,

nastavit će se kontinuitet Mesićeve nepravednosti

Tijekom kampanje za predsjedničke izbore sve se medijsko-psihološki odradilo tako da i treći hrvatski predsjednik bude usklađen s plotunima haaškog Tužiteljstva.

Iako među predsjedničkim kandidatima imamo nekoliko hrvatskih branitelja, najnovijem valu represije nad hrvatskim braniteljima nisu se svi suprotstavili. Priopćenjem se javio Miroslav Tuđman osudivši represiju i ponašanje hrvatskih vlasti, a na tiskovnim konferencijama Josip Jurčević osudio je napade i solidarizirao se s progonjenima. Ostali temu uglavnom zaobilaze ili marginaliziraju i svode na protokolna paljenja svijeća, pa tako i jedan od medijski najfavoriziranijih kandidata Ivo Josipović. On se zato obratio srpskoj nacionalnoj manjini i listu Identitet (br. 140).

Međusobna ljubav Josipovića i Identiteta nije od jučer, u srpnju u br. 136 dobio je i naslovnu stranicu. Identitet je list Srpskog demokratskog foruma, predsjednika Veljka Džakule, sudionika srpske pobune protiv ustavnopravnog poretka Hrvatske.

U Upravnom odboru SDF-a je „politički analitičar“ Davor Gjenero od čijih analiza zdravome opada kosa,

a tu je i veliki borac za ljudska prava Zoran Pusić, koji se u jeku promjene Ustava založio za ukidanje članka 141 kojim se onemogućava rebalkanizacija Hrvatske u bilo kojem obliku.

Josipović dakle računa na glasove većine srpske nacionalne manjine koja spada u onaj postotak hrvatskoga biračkoga tijela za koji je Tuđman kazao kako im nikad na srcu nije bila slobodna hrvatska država.

Josipović je 2005. konstatirao: "Republika Hrvatska, država koja je nastala iz krvavog raspada bivše Jugoslavije", i to da "pitanje odgovornosti za zločine počinjene tijekom posljednjeg rata ostat će relevantna tema".

Prije Jugoslavije o Hrvatskoj ništa, o karakteru "rata" ništa, a zločine treba razvlačiti da ostanu relevantna tema.

Naravno da na tom polazištu nije mogao voditi predsjedničku kampanju, pa je stvar zakrinkao u "program pravednosti" koji polazi od tvrdnje da je Hrvatska nepravedno društvo.

I to je točno, nepravedna je prema većini, ali to nije problem Josipovićeve pravde.

Račanova vlada i prije natječaja nepravedno ga je favorizirala i progurala za kandidata za mjesto suca u Stalnom međunarodnom kaznenom sudu u Haagu.

Tu je umjesto pravednosti riječ o uzvraćanju usluge za Josipovićev angažman oko obrane politike Carle del Ponte u sklopu regionalne haaške mreže. On je u Savjetu za suradnju s Haaškim sudom poslije trećosiječanjskih promjena utvrđivao osnovne elemente strategije te suradnje, da bi 1997. dogurao do moderatora "Međunarodne konferencije o utvrđivanju istine nakon ratnih sukoba", zajedno s kolegicom Carlom del Ponte.

Pravda za hrvatske branitelje u Josipovićevu programu ne izlazi iz okvira politike haaškog Tužiteljstva, što je, već se pokazalo, nedovoljno za institut pravednoga hrvatskog predsjednika.

Na stranu to što je Pravda ime beogradskog dnevnog lista, intervju u Identitetu je djelomično otkrio predsjednički program, koji će ukloniti nepravde. Kako? U promjenama Ustava zalaže se za nezastarivost kriminala u pretvorbi i privatizaciji, čime se dugoročno poručuje kako je razdoblje obnove samostalne države kriminalno, puno zločina u rangu s onima počinjenima u "ratu".

Istodobno ističe kako mu je prioritet ulazak u EU i dobri odnosi sa Slovenijom, Srbijom i BiH. Pitanju granica ne posvećuje pozornost, ali je za izgradnju "pravednog tržišta" i "projekt trajnog mira" u regiji. Republika srpska je "realitet". Uređenje BiH ostavio bi narodima da ga sami riješe, jer se "nitko od nas nema pravo petljati" – ni spomena o pravednoj ustavnoj odredbi o posebnoj skrbi prema Hrvatima u BiH.

Glede tužbe Hrvatske protiv Srbije za počinjeni genocid, Josipović ima pravedno rješenje: "Da je tada bilo sadašnje stanje, možda tužbe ne bi ni bilo".

Identitet srpske demokratičnosti i Josipovićeve pravednosti završavaju opet "strašnom korupcijom i otimačinom", koja je počela i traje, dakako, "od 91. do danas". I to je sva pravednost!

Iz nje proizlazi kako je predsjednički kandidat Ivo Josipović duboko na tragu kontinuiteta politike Stjepana Mesića, a koliko je ona "pravedna" imali smo priliku upoznati. Oba su iznikli, kao predsjednički kandidati, u laboratoriju haaškoga sudišta.

Oba mu se ne suprotstavljaju već ga zagovaraju. Nisu ustali protiv očitih nepravdi i represije protiv hrvatskih branitelja.

Oba su za EU jednako kao i za "region". Oba se distanciraju od aktivne politike u BiH. Drže kako granice nisu problem. Oba slijede vanjske naloge i zanemaruju demokratsku volju većine.

Zbog svega toga nije ni čudo što pripadaju favoritima one hrvatske manjine zbog kojih je u Ustav ugrađen članak 141. Zato je izuzetno bitno da što veći broj birača izađe na izbore. Mesićeva politika ovaj put ima alternativu u koju se, istina, ubacivanjem velikog broja kandidata unosi dezorijentacija, kako bi se prokrčio put za politiku mesićeva kontinuiteta.

Na izbore, jer nema drugoga puta potrebnim promjenama!

Hrvatsko slovo, 25 prosinca 2009.