Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 6. listopad 2009.
Uredništvu „Dragovoljaca“
KRATKOROČNA VLADA JADRANKE KOSOR !
Uvodna napomena:
Da se u Hrvatskoj nije ništa promijenilo na bolje u posljednjih pet godina, neka posvjedoči i ovaj moj stari tekst „G. ROHATINSKI, IMA NAM ALTERNATIVE, ITEKAKO IMA !” koji je danas još aktualniji nego prije dvije godine kada je originalno napisan. Jedino što se promijenili jest to da je „sjašio Kurta, a uzjašila je Murta“! I dalje imamo naopaku Vladu diletanata, pretežito „fah-idiota“, u kojoj nam o brodogradnji odlučuju agronomi, o vojsci oni koji nisu bili vojnici (pogotovo ne na bojištu u Domovinskom ratu!), o pravosuđu oni koji nisu radili u sudnicama, o vanjskim poslovima oni koji nemaju nikakvo iskustvo u diplomaciji, itd.
Kratkoročna Vlada nove premijerke Jadranke Kosor se ponaša kao privremena vlada (dok njen Zloduh Vladimir Šeks ne smisli nešto drugo!). Ova nova Vlada se ponaša kao brzopleti vatrogasac koji gasi požar na jednom mjestu, a izaziva više novih požara na drugim mjestima, bez ikakvog smislenog plana ili programa što treba poduzeti nakon toga. Sve se svodi na beskrajne brbljarije o svemu i svačemu, umjesto da se Vlada lati pravog posla.
Umjesto da se pozabavi dubokim strukturalnim reformama, na što je upozoravao dosadašnji komesar EU-a u Hrvatskoj gosp. Vincent Degert, te da se pozabavi ogromnom korupcijom u našem „pravosuđu“, Vlada Jadranke Kosor se bavi sama sobom i svojim preživljavanjem po svaku cijenu. Nakon što je najprije namirila samu sebe, ona je stala na pola puta: umjesto da suzbija galopirajuću recesiju, nova Vlada je najveći generator nove recesije. Nema nikavih radikalnih reformi, nema nikakve prerspodjele narodnog dohotka u korist proizvodne sfere, i dalje se održava enormno visoka „javna“ potrošnja, u kojoj – primjerice – i dalje parazitira preko 38.000 tzv. nevladinih udruga ( od koji je najmanje polovica subverzivnih!!), država je sve skuplja i i skuplja, vuku se namjerno polovični potezi, jer je pravi cilj očuvanje i održanje postojećeg stanja!! Za to postoji samo jedna imenica: sabotaža !!
Jer, sve se zna (ZNA SE !!), ali se uporno ignorira i opstruira donošenje i sprovođenje bilo kakvih dubljih promjena, koje bi vodile ozdravljenju ove Države!
I da na kraju ove uvodne napomene citiram riječi našeg poznatog ekonomista dr. Žarka Primorca, iz intervjua izvrsne novinarke Novog lista Aneli Dragojević Mijatović (izvrsna su i lucidna njena pitanja u tom intervjuu!):
„Najnoviji primjer da lutamo u kreiranju instrumenata za izlazak iz recesije je uvođenje tzv. kriznih poreza i povećanje stope PDV-a.
Moralo se postupiti upravo suprotno: smanjivati javnu potrošnju, omogućavati povećanu likvidnost privredi, poticati banke da kreditiraju, fiskalno podupirati ciljane proizvodnje, posebno izvozne i, na taj način, podizati privrednu aktivnost.
Umjesto takvog proturecesijskog programa MI BRANIMO INTERES POVLAŠTENIH SKUPINA korisnika inače pretjerano visokog budžeta, održavamo visoke javne investicije čiji je rentabilitet neizvjestan”.
Dakle, to je to! Međutim, fali još nešto što dr. Žarko Primorac nije rekao (ili je to odgovorni urednik Novog lista izostavio?): ništa nije rečeno o pogubnoj monetarnoj politici guvernera Hrvatske narodne banke dr. Željka Rohatinskog!
Možda i zato što sam ja (A.R.J.) sve to rekao još prije dvije godine u tekstu koji slijedi…
A.R.J.
* * * * * *
Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 18. stud. 2007.
G. ROHATINSKI, IMA NAM ALTERNATIVE, ITEKAKO IMA!
Pročitao sam prije četiri dana veliku reportažu u Novom listu, odnosno Glasu Istre, s konferencije za novinare guvernera Hrvatske narodne banke gosp. Željka Rohatinskog, održane 13. studenog 2007.g. Članak je bio naslovljen: «Hrvatskoj prijeti inflatorni udar». U njemu su bila dodana dva manja okvira s naslovima: «Šuker: Ne treba dizati paniku» i drugi: «Jurčić: U HDZ-ovom mandatu inflacija skočila 50 posto». A jučer sam na Internetu, odnosno na Amac-Hrvati mreži pročitao i izvrsan članak «Rohatinski – Kralj Artur i vitezovi u Busiji», autora koji se potpisao inicijalima AK.
Moj dojam je ostao da je u prvom članku dr. Željko Rohatinski malo previše branio inače vrlo konfuznu gospodarsku i financijsku politiku Sanaderove Vlade, a u drugom da je autor malo previše branio politiku dr. Željka Rohatinskog, za kojeg sam ja još prije tri godine tvrdio da je on samo revnosni «poslovođa» MMF-a i Svjetske banke u Hrvatskoj i ništa više.
Dakle, meni je posve očito da konačno puca čir argentinskog sindroma u Hrvatskoj. I dok se većina naših građana osjeća kao da smo u stanovitom predinfarktnom stanju, naš ministar financija g. Ivan Šuker nam poručuje «ne treba dizati paniku». A ja mislim da je krajnje vrijeme zvoniti na uzbunu! Stoga ovaj tekst ima upravo tu namjenu. Naime, ne samo da Hrvatskoj prijeti inflatorni val, nego je on već stigao još prije tri i pol mjeseca, točnije 1. kolovoza ovog ljeta 2007.g., kad su poskupili kruh, mlijeko i mliječni proizvodi, a onda je stigla i nova devalvacija američkog dolara, zbog koje je cijena barela nafte najprije skočila na 90 dolara po barelu, da bi ovih dana, nakon novog pada američkog dolara već probila i psihološku barijeru od 100 dolara po barelu nafte.
Guverner HNB g. Rohatinski tvrdi da se inflacija (koja, kakva inflacija?) u Hrvatskoj već popela na 4,7 posto, a da bi do kraja godine mogla dostići i pet posto. On, Rohatinski, vjerojatno misli na inflaciju novca, odnosno naše kune, a većinu nas mnogo više zanima inflacija cijena, i to ne toliko porast cijene kavijara u Banskim dvorima i na Pantovščaku, koliko inflacija cijena živežnih namirnica. A po tim životno najvažnijim mjerilima je inflacija cijena osnovnih namirnica već premašila 10 d0 15 posto. Dakle, dok mi mislimo na «unutarnju inflaciju cijena», dr. Rohatinski cilja na «uvoznu inflaciju» (njegove riječi!), odnosno porast deficita platne bilance Hrvatske, koji se povećao s lanjskih 7.7 posto na 8,6 posto ove godine.
Nažalost, dr. Željko Rohatinski je kazao: «Ali, nema nam alternative». Kako li to zvuči fatalis-tički beznadno. Međutim, to se odnosi samo na njegov osobni obzor, u kojemu je on zarobljenik MMF-a i Svjetske Banke. A u tom tijesnom okviru njemu doista «nema alternative», jer su naši političari, uključujući i Rohatinskog, rasprodali sve oblike našeg državnog suvereniteta, a prije svih bankarski, odnosno financijski. I ako nastavimo ovako, jedina nam je alternativa sigurni slom i propast.
Pa ipak, još nije sve propalo. Postoji jedan vrlo efikasan, premda gorak lijek i sve ovisi od doktora koji ga daje teško bolesnom pacijentu. Ako doktor bude dobar, onda će i pacijent ozdraviti. To je ponovno preuzimanje suvereniteta nad našom nacionalnom valutom – hrvatskom kunom. Svima nama na Zapadu je već dobro poznato je da je glavni cilj MMF-a i Svjetske banke uništiti nacionalne ekonomije malih država, kako bi one postale totalne ovisnice o njihovom kapitalu i obvezne uvoznice američke, engleske i francuske robe. To je kolonizatorska politika MMF-a i Svjetske banke, koja upravo u dr. Rohatin-skom i njegovom zamjeniku dr. Borisu Vujčiću ima svoje vjerne sluge. Zna se da jaka kuna već više od deset godina uništava naše gospodarstvo, a prije svega proizvodnju. Deprecijacijom kune (kao što je to ponovno uradio
Uostalom, da je ovaj moj stari prijedlog (star više od deset godina, a posljednji put prije dva mjeseca u jednom mom tekstu kojeg čak ni Amac-Hrvati mreža nije htjela objaviti), itekako dobro utemeljen, pokazuje nedavna nova velika deprecijacija američkog dolara. Dakle, američki dolar je samo u proteklih četiri godine deprecirao više od šezdeset posto! O tome naši mediji uporno šute. Međutim, nema u tome ama baš nikakve tajne: SAD i njeni promašeni ratovi u Iraku i Afganistanu su jako povećali ionako ogromni američki državni dug (koji je prije tri godine bio premašio 9.000 milijardi dolara), a koji već prijeti velikom kolapsu SAD-a. Stoga se SAD spašava velikom deprecijacijom svoje valute i štampanjem nekoliko stotina milijardi novih novčanica dolara, kako bi tim sve bezvrednijim zelenim papirićima smanjila pritisak svojih vjerovnika, među kojima su najveći
Bilo je već prošle tri godine nekoliko uglednih hrvatskih ekonomista i financijskih stručnjaka koji su upozoravali da je Hrvatskoj potrebna veća deprecijacija kune, pa čak i devalvacija. Ali naše vodeće marionete na vlasti neće ni da čuju tako nešto. Umjesto toga, režimski mediji su zaduženi da za sve pitaju režimske stručnjake, koji svoja mišljenja mijenjaju čim se promijeni neka hrvatska Vlada. Spomenuo bih ovdje dr. Dražena Kalogjeru i dr. Branimira Lokina. Dobro se sjećam kako su oni 1998.g. snažno zagovarali devalvaciju kune, da bi dolaskom na vlast Račanove Koalicije 3. siječnja 2000.g. naglo “promijenili ploču” i počeli zagovarati jaku kunu. Naprotiv, dr. Vladimir Novotny i drugi su stalno ukazivali na pogubnost jake kune za naše hrvatsko gospodarstvo. Njih se nažalost nije slušalo, nego ih se ignoriralo i potpuno isključivalo iz javnosti.
A dr. Ljubo Jurčić, ugledni ekonomist i kandidat za budućeg predsjednika hrvatske Vlade nas “tješi” da je “u HDZ-ovom mandatu inflacija skočila 50 posto”, prešućujući da je i u prethodnom mandatu Račanove Vlade inflacija skočila i više od 50 posto, i to usprkos tada daleko nižim cijenama energenata na svjetskom tržištu! A i kod njega nije jasno o kojoj to on inflaciji govori? Svi izbjegavaju govoriti o inflaciji cijena i stalnom padanju životnog standarda hrvatskog stanovništva. Sanader se doduše ponaša kao pijani milijarder i predizborni kockar koji cijeli svoj budžet (naš državni proračun!) stavlja na kocku kako bi dobio i ove izbore, dijeljeći šakom i kapom ciljanim slojevima građana državni novac. U tomu mu priskače u pomoć njegov ministar Šuker sa svojim bezbrojnim lažnim statistikama, koje su krajnje selektivne, po znanom načelu: “statistika naša dika, što poželiš to naslika!”. A po podacima dr. Rohatinskog ove godine rast državnog duga je “samo” 10,6 posto, što njega osobno jako tješi, jer je “2006.g. rast duga bio 13,3 posto, što je “znatno usporavanje rasta duga”, koji bi do konca godine mogao iznositi 32,3 milijarde eura. Dakle, ne hvale se da su zaustavili rast duga ili da-Bog-da smanjili naš inozemni dug, nego smo, Bože moj, samo “smanjili stopu rasta duga”. To su, eto, glavni uspjesi Sanaderove Vlade. Doista “veličanstveno”.
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)
Nema komentara:
Objavi komentar