HRVATSKO ANTUNOVO A. D. MMIX
Homo - Brena - Đapić
Dva su velika sveca imenom Antun: onaj egipatski, Pustinjak (III-IV st.), otac redovništva, čije su nam strahovite kušnje zorno prikazali Schongauer, Grünewald, Bosch i Dalí, te, u Hrvata još više štovani, sv. Antun Padovanski (XII-XIII st.), franjevac, misionar, govornik, čiji je jezik, prema legendi, i nakon smrti ostao neoštećen. Ovoga se Antuna slavi na 13. lipnja, a u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nadnevak je, zvani Hrvatsko Antunovo, bio državni blagdan, dan Hrvatskih Oružanih Snaga, proslavljan vojnim mimohodom pred šefom Države, poglavnikom Antom Pavelićem. Uz druge velike hrvatske Antune, Starčevića i Radića, on je toga dana slavio i svoj imendan.
Danas se blagdan Antunova u Zagrebu ne obilježava dostojanstveno, nego sramotno. Umjesto slavne vojske pod oružjem, Zagrebom defiliraju četnička pevaljka Brena i homoseksualni agit-propovci.
* * * * * *
ĆE DA BIJEMO GEJÔVE... - tako su govorila "braća" Srbi za beogradske "gejparade", pa su to, Bogme, i učinili. A ni u Moskvi, homo-provokatori nisu ništa bolje prošli. Naprotiv,
u Zagrebu: samo mirni prosvjedi? Možda paljenje svijeća, kao za Brenu (umjesto da Brena brennt)? Po zapovijedi gazdiju nad gazdama, takozvane EU i judeo-masonske Nadvlade, i u nas dobile su ogavne porno-pedo-peder-pride-parade pravo građanstva, štoviše aureolu ugledne, već tradicionalne institucije. Ono što su zdravi prostori i vremena oduvijek smatrali kazne (pa i smrtne) vrijednim prijestupom, ili barem sućuti vrijednim poremećajem, i u nas postalo je predmetom osobne odluke te povodom za tobožnje "slavlje različitosti". Na taj način globalna nadvlada sije dekadenciju, e da bi uništila i narode s inače jačim uporištem u starim vrednotama i žilavijom moći odolijevanja. Homoseksualnost je od zlodjela i bolesti postala posljedicom "slobodnog izbora spolne orijentacije". Tako se degenerira narodna substancija, tako se kvari ukus i etos , tako se zavodi i uništava mladež. I umjesto da ovo čemu danas pribivamo bude strogo progonjeno i kažnjeno, na udaru su zdrave reakcije, koje se, pod manipulativnim nazivom "homofobije", proglašava malne nekom vrstom zločina i duševne bolesti, vrijedne psihoanalitičkoga kauča te ispiranja mozga. I dok se s homo-ludovanjem poistovjećuje cijeli veleizdajnički državni vrh, prosvjedni skupovi protiv homomanijaka na rubu su ilegale, zabrane, izloženi represiji, rastjerivanju i uhitbama.
BRENA U ARENA. Dočim je hrvatski ratnik i domoljubni kantautor Thompson u vlastitoj domovini gotovo stavljen izvan zakona - i to pod pritiskom onih istih židovskih i srodnih snaga koje gromoglasno brane "gejparadu" - inozemna pjevačica, koja je u prošlomu ratu izravno podupirala protuhrvatsku stranu, sada je, po komandi opet istih koji nam izvoze i homo-propagandu, dobrodošla gostujuća umjetnica, uz zaštitu 2000 hrvatskih redarstvenika, s 50 tisuća eura honorara (tražila je dvostruko), te pred barem petnaestak tisuća oduševljenih "fanova". "Lepa" Brena posjećuje Hrvatsku u sklopu svoje turneje po postjugoslavenskim zemljama. Poruka je bjelodana: valja uskrisiti pokojno smeće bratstva-jedinstva. Jer, nije u pitanju Brenina glazba: žena je posve nadarena, u svom žanru dobra pjevačica, ima sluha, ima glasa i stasa, a melodije i tekstovi čak su joj nadprosječni za tu vrstu turkoidnog šunda.
Brena je, rođena kao Fahreta Jahić, potomka hrvatskih muslimana iz naše Herceg-Bosne. Ne može je se odveć osuđivati što se u velesrpskom Beogradu, udana Živojinović, uvjerljivo posrbila. Kao takva, postala je maskotom bosanske četničke soldateske i razumljivo je da više ne će i ne može biti Hrvatica ili ustašica. Pošteni Srbin uvijek je prihvatljiviji od ljigavog, prijetvornog, pogubnog jugoslavena. Problem je s Brenom upravo njezina jugoslavenština, problem je što ona u Hrvatskoj i ne pronosi zdravo, prirodno srpstvo koje hrvatski nacionalist može i treba poštivati.
Brena, skupa sa svojim urbanijim kolegama na "b": Bora-čorbom, Balaševićem, Bregom, Bajagom, širi ogavni dah jugo-strvine, zavodeći neuku i neodgojenu posthrvatsku mladež, baš kako to, drugim sredstvima, čini i nastrani homo-teror. Zato je Brena nedobrodošla, zato je opasna, zato ju je trebalo na granici uhititi, ispitati o ratnim grijesima i, u najboljem slučaju, za vječna vremena protjerati iz svete nam zemlje Kroacije. Umjesto toga, zavedeni i zaluđeni hrvatski puk mantra svoje bedastoće: Ne zabranjivati (osim Thompsona i U-znakovlja, naravno)! Tko voli nek izvoli! - Tako trivijalno glasi formula sigurne propasti!
IMENDAN ANTONIJA ĐAPIĆA. Jest, na sv. Antu i on slavi svoj imendan, on, negdašnji vođa pravaša. Što je od Đapića ostalo? Uoči Antunova, pred kamerama se opravdavao za nestanak desetaka milijuna kuna iz osiječke gradske blagajne. Na izborima za gradonačelnika neslavno je propao. Na prošlim parlamentarnim izborima najavljivao je u Saboru deset ili petnaest pravaša, ostao je jedini. Sada navodno ne će ni u Sabor, traže mu ostavku. No Đapić je žilav borac za vlast i moć, nakon najtežih poraza on se dočeka na noge. Hoće li se to sada ponoviti? Možda, ali ne bi valjalo. Hrvatska treba jaku desnicu, jaka desnica uključuje i snažan pravaški pokret, a on može stasati samo bez Ante Đapića. Zdrave jezgre svih pravaških stranaka moraju se na razini baze početi približavati, povezivati, ujedinjavati, te iznjedriti istinskog vođu Osobita tu uloga pripada - tupom malograđanštinom i robskim mentalitetom nezatrovanoj, neopterećenoj, odvažnoj, svježoj državotvorno-nacionalističkoj mladeži. Uistinu desne snage, one koje se ne zaklinju na antifašizam i demokraciju, one koje ne slušaju ni Ollija Rehna ni Baracka Obamu niti judeo-masonsku internacionalu, moraju naći put sebi, put životu, put pobjedi. Ne zbude li se to, Hrvatskoj je odzvonilo.
A zbude li se pak, onda više neće biti pederske sramote na hrvatskim trgovima, niti "lepih" Brena u hrvatskim arenama.
Mladen Schwartz
Nema komentara:
Objavi komentar