DOKLE ĆEMO IMATI LAŽNU NEOVISNOST SUDSTVA?

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 5. pros./dec. 2006.

Uredništvu «Hrvatskog slova» Komu Treba: Mr. Vincent Degert,

Uredništvu «Večernjeg lista» Šef Delegacije EU-a, Zagreb

Ministrici pravosuđa, gđi Ani Lovrin Premijeru Ivi Sanaderu

DOKLE ĆEMO IMATI LAŽNU NEOVISNOST SUDSTVA?

Kako li sam bio u pravu prije skoro godinu i pol dana, kada sam 12. srpnja 2005.g. napisao svoj veliki publicistički članak «TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU»?!!! Nova «afera Marinović-Antičević» je sve moje postavke u tom velikom članku u svemu potvrdila! Drugim riječima, u svemu se potvrdio dojam hrvatske javnosti da je naše sudstvo tijesno povezano s organiziranim kriminalom, odnosno da se kriminal u Hrvatskoj institucionalizirao.

Stalna poštapalica predsjednika Mesića o navodnoj «neovisnosti našeg pravosuđa» najbolje se očitovala u još neriješenom «slučaju Glavaš», kao i u slučaju bombaškog napada na kuću Ivića Pašalića. Tu padaju u vodu sve lažne teorije o trodiobi vlasti u R.H. na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, jer se jasno vidi da se Mesić miješa u sve tri vlasti, Šeks se također miješa u sve, a samo Sanader na koncu uvijek ustukne pred svima! Tako imamo tri vanjske politike, tri zakonodavne i tri izvršne vlasti, s tim da Mesić i Šeks uvijek blokiraju Sanadera, kadgod im se nešto ne svidi u njegovim potezima izvršne vlasti! No ni tu nije kraj svemu tome, jer se u sve to miješaju još i OESS, MMF, a sada još i gosp. Vincent Degert, šef Delegacije Europske komisije u RH, koji bez ikakvog zazora upravo danas izjavljuje «Štrajk glađu je pritisak na pravosuđe». Kakvo «pravosuđe»? Ima li gosp. Degert blage veze o tome kakvo je doista naše «pravosuđe» i tko u njemu zapravo vlada?

Usuđujem se još jednom upozoriti na to, ovaj put gosp. Vincenta Degerta: u našem pravosuđu, odnosno u našem sudstvu, pogotovu u njegovim kaznenim odjelima i u državnim odvjetništvima, vlada Udba i Udbomafija, a o tome nešto više g. Degert može naučiti ako nabavi knjigu vrsnog slovenačkog intelektualca Ede Ravnikara: «UDBOMAFIJA», Založbe Slon iz Ljubljane, 1994.g. Tada će brzo shvatiti da mi nikad nećemo imati neovisno pravosuđe sve dok se u našem pravosuđu ne provede radikalna lustracija, baš onako kako to sada čine braća Kaćinski u Poljskoj! Ili još bolje, onako kako su to uradili u Njemačkoj nakon ujedinjenja, 1991./92.g., kada su svi kazneni suci u bivšoj Istočnoj Njemačkoj dobili otkaz, a svi građanski suci dobili novi trogodišnji probni rok!

Ukratko, naša najveća dilema glede našeg «pravosuđa» jest: Hoće li gosp. Sanader, kao neupitni vođa našeg Euro-projekta, uspjeti utemeljiti, odnosno ustanoviti europsku pravnu državu u Hrvatskoj, ili će ona i dalje ostati ovakva ista «balkanska pravna država»!

Moj današnji odgovor gosp. Degertu je: «Štrajk glađu jest pritisak na Udbomafijaško pravosuđe!», jer je to jedini način da se baci jače svjetlo na naše korumpirano pravosuđe, kakvo je bivša ministrica našeg «pravosuđa» Ingrid Antičević-Marinović ostavila u naslijeđe gospođi Vesni Škare-Ožbolt, a ona isto takvo, skoro netaknuto, proslijedila gospođi Ani Lovrin!

Gospodine Degert, pored navedenog, pročitajte i članak objavljen u «Vjesniku» 2. studenoga 2006.g. «Grčka: Operacija «Čiste ruke» protiv korupcije/ Veliko pospremanje u grčkom pravosuđu», pa tek onda počnite pritiskati Sanaderovu vladu, a još više predsjednika Sabora R.H. Vladimira Šeksa, kao glavnog Zloduha današnjeg hrvatskog pravosuđa, da se ista takva «operacija čiste ruke» najhitnije provede i u našem «pravosuđu». To je naš zajednički interes, kako interes EU-a, tako i cijelog hrvatskog naroda. A to je ujedno i najbolji način kako da popravite slab rejting EU-a u očima i u duši hrvatskog naroda!

A sada nešto više o montiranom «slučaju Glavaš». Da je naše pravosuđe doista neovisno, onda bi jamačno na istoj optuženičkoj klupi, uz generala Branimira Glavaša, morao sjediti i njegov nadređeni («politički komesar») Vladimir Šeks, barem po istoj onakvoj «zapovjednoj odgovornosti», po kojoj se sudilo generalu Tihomiru Blaškiću i Dariju Kordiću i kako se sada sudi grupi hrvatskih generala i političara iz BiH (grupa generala Sl. Praljka), te generalu Anti Gotovini, generalima Markaču i Čermaku. S druge strane, ključno je pitanje u slučaju generala Glavaša ovo:

1./- je li ratno ubojstvo ratnih zločinaca (srpskih snajperista, KOS-ovaca i Udbaša-diverzanata, sabotera i raznih vrsta špijuna) – također ratni zločin?

2./- u kojoj su to gradskoj gerili takvi ratni zločinci agresora nosili (tuđe) vojne uniforme?

3./- po kojim su to kriterijima takvi neprijateljski agenti i zločinci bili «civili» ili «civilne žrtve»?

Bivša komunistička štampa u Hrvatskoj vrši stalni i ogromni pritisak na naše pravosuđe, da sudi (samo) našim ratnim generalima i ostalim hrvatskim braniteljima, kako bi se Hrvatska stalno držala na optuženičkoj klupi. Bivšim komunističkim novinarima i udbašima je, kao, sasvim normalno da samo jedna strana u Domovinskom ratu dobiva oprost, i da se toj strani ne sudi (primjerice za masovni zločin u Širokoj Kuli, u Škabrnji, u Saborskom, u Ćelijama, u Berku, Sotinu, itd., te da nitko ne spominje potrebu sličnog suđenja srpskim zločincima: snajperistima, KOS-ovcima i špijunima iz Osijeka, 1991.-1995.g. Njima je sasvim normalno da srpski ratni zločinci i dalje mirno šeću ulicama Vukovara i Osijeka, pa čak da traže i dobivaju državnu službu u našoj policiji i našem pravosuđu! A zašto se onda ne daje oprost i abolicija svima? Ili svima, ili nikome! To je još jedno ključno pitanje u «slučaju Glavaš», gosp. Degert! Tu bi se Vi osobno, a i Vaš stručni tim trebali najviše angažirati. Inače ćete ovdje biti percipirani kao još jedan «instant expert», kakvi su nam već dosadili i dojadili u OESS-u i sličnim « dušebrižničkim» organizacijama iz Europe, koje nas stalno opsjedaju po Hrvatskoj i brinu samo o povratku Srba i njihovim pravima, odnosno starim privilegijama..

A sada nešto o «Slučaju Marinović-Antičević», čudnom ortačkom paru, odnosno bračnom ortakluku iz Zadra. On bivši šef zadarskog SUP-a u vrijeme komunističke i velikosrpske okupacije u Hrvatskoj, sve do početka kobne 1991.g., a ona bivša ministrica pravosuđa u SDP-ovoj Vladi Ivice Račana. On glavni «capo Udbomafioso» u Zadru, zaštitnik najvećih kriminalaca i narkobossova i njihovih bandi u Zadru, glavni mafijaški «bankar», a ona njegova asistentica koja tvrdi da nije imala pojma o prljavim odvjetničkim poslovima svog muža! A on tvrdi da se nimalo nije miješao u posao svoje žene!? Ma je li? Ma, kako je bilo moguće da nam jedna takva žena i ortakinja jednog prevaranta, kamatara, poreznog utajivača, itd., bude ministrica pravosuđa, znajući dobro u kakve je sve druge prljave ortakluke ulazio njen muž! Kako je bilo moguće i to da nas jedna takva žena godinama gnjavi svojim sumanutim brbljarijama o tzv. «petom ortaku» u aferi Dubrovačke banke, znajući dobro u kakvom je prljavom ortakluku i sama učestvovala?!. A nakon pada s vlasti nas već godinama gnjavi njenim sumanutim tiradama u Saboru o moralnim temeljima društva i pravnim nepravdama koje vladaju u današnjem hrvatskom pravosuđu i hrvatskom društvu u cjelini.

Pitanje za sve: a kako su onda kao s neba njenom mužu padala njena ministričina pomilovanja njegovim glavnim pomagačima i klijentima? Onima koji su utjerivali njegovo kamatarenje, primjerice njegovom dužniku Draganu Špaleti. Kako je ona blokirala Špaletinu žalbu i to već punih šest godina? Kako su davane suglasnoti te čudne ministrice pravosuđa na temelju krivotvorenih dokumenata? Kako je njen muž prevario i opljačkao majku Ane Magaš, naplativši joj oko pola milijuna kuna za svoju neuspješnu obranu njene kćeri (ovo je uzeto iz sjajnog članka novinarke Jasne B. u «Slobodnoj Dalmaciji» od 8.11.2006.), koja je osuđena zbog ubojstva muža na osam i pol godina zatvora.

Inače, držim da je Ana Magaš bila žrtva svojeg ženskog promiskuiteta i da se tu nikakve B.a.b.e. ne bi smjele mješati u poslove našeg pravosuđa! Pravda mora biti jednaka za sve, pa i za Anu Magaš!

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: dakako, nitko od gornjih adresa nije objavio ovaj tekst.

PRIJE RACIONALIZACIJE SUDOVA,, POTREBNO JE “RACIONALIZIRATI” LOŠE ZAKONE!!

Ante Rokov Jadrijević, politički kritičar, Brtonigla 17. travanj 2006.g.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: Ministarstvu pravosuđa R.H.

Uredništvu Fokusa Uredu Vlade R.H.

PRIJE RACIONALIZACIJE SUDOVA,

POTREBNO JE “RACIONALIZIRATI” LOŠE ZAKONE!!

Novinar Vjesnika Vlado Rajić je 12. travnja 2006.g. napisao članak “Ukida se sedam Županijskih sudova” (s nadnaslovom: “Racionalizacija sudova”). Članak je po Vjesnikovom običaju polovičan. Zato i izaziva brojne (cenzurom izopćene!) reakcije. Polovičnost takvih Vjesnikovih tekstova proizlazi iz čudne uređivačke politike Vjesnika u posljednjih pet godina, koja daleko bolje tekstove “reagiranja” svojih čitatelja previše cenzurira ili ih uopće i ne objavljuje. Inače, tekst Vlade Rajića uopće nije loš. Naprotiv, dobro je došao, jer se bavi jednom od tri najbolnije teme u našoj današnjoj državi. To su, kako je pokazalo prošlotjedno ispitivanje javnog mnijenja: 1./ naša bahata državna birokracija, 2./ naše neefikasno pravosuđe, 3./ naši loši zakoni.

Ja bih taj redosljed postavio upravo obratno. Držim da su loši zakoni naša najveća rak-rana!

Idemo odmah “in media (st)res”! Glupo je ići u tzv. “racionalizaciju sudova”, uz ovako očajno loše hrvatsko novo zakonodavstvo! A ono nije slučajno tako loše. Naša moćna “pravna mafija”, uz svesrdnu pomoć HOK-a (Hrvatske odvjetničke komore) i naših mračnih paradržavnih institucija (prije svega Udbomafije!) uporno nam i spretno onemogućavaju da svoje zakonodavstvo uskladimo s Euro-Unijom. Naprotiv, oni insistiraju na poštivanju prepisanih Titovih satrapskih zakona, koji još uvijek štite one koje su komunističkom otimačinom 1946. i kasnije stekli tuđe kuće, stanove, oranice , vinograde, itd.. Ali, da ne bih previše široko zahvatio tu temu, ovdje ću se ograničiti samo na naše loše pravosudno zakonodavstvo. Naime, njega sam nažalost morao dobro upoznati, jer iz svoje kuće ne mogu iseliti jednog profesionalnog varalicu, švercera, kamatara i besposličara, koga štiti Udbomafija. Naime, njihovo tzv. “pravno vlasništvo” još uvijek ima prednost nad pravim vlasništvom! Zbog toga sam sasvim nepotrebno imao dvadesetak suđenja u Općinskom sudu u Bujama u protekle dvije godine. Tako mi se Udba ponovo osvećuje kao i 1981. i 1983.g., jer nisam nimalo poštivao njenog Svetog Satrapa Tita!

Još je i bivša ministrica pravosuđa bila najavila tzv. “racionalizaciju sudova”, kako bi stvorila privid da se u našem pravosuđu nešto konkretno radi. Njoj je taj privid, odnosno kakav-takav privid bio potreban, jer su joj neki moćnici (u vladajućoj stranki i na Pantovščaku) zabranili i onemogućili da se uhvati u koštac s “organiziranim” kriminalom i korupcijom na najvišem državnom nivou. Umjesto toga, njoj je određeno da se bavi samo gruntovnicama (u korist stranaca iz EU) i ovrhama nad siromašnim građanima, koji tuđom krivicom nemaju novca za plaćanje ni najosnovnijih režijskih troškova. A ona je, bivša ministrica, nažalost od toga non-stop pravila medijsku “top-temu”!

Razjasnimo nešto već na početku. Ne može se naše pravosuđe mjeriti po pravnim EU-standardima, jer su naši zakoni najmanje triput lošiji od njihovih. Stoga je i kriminal u nas najmanje triput veći od njihovog (mislim ovdje precizno na Zapadnu Europu). Osim toga, ovdje je kriminal super zaštićen (naročito po našim državnim odvjetništvima, ali i od strane najodličnijih odvjetnika, ujedno naših vrhunskih “diplomiranih kriminalaca”).

Ukratko, primjerenije bi bilo mjeriti naše pravosuđe po (zaostalim) balkanskim pravnim standardima (što uostalom EU sasvim opravdano i čini, ne prihvaćajući recidive naše bivše i lažne komunističke “pravne države”).

Dakle, tzv. “racionalizacija sudova” bi mogla pričekati još najmanje četiri godine. Bilo bi krajnje glupo ukinuti sudove u Vukovaru i Gospiću. Umjesto toga bilo bi bolje kompletirati ih odjelima koji im nedostaju i ekipirati ih potpuno novim kadrovima, koji neće stalno i uporno opstruirati novu hrvatsku državu.

Drugo, ali ne manje važno (o čemu sam već pisao prije osam mjeseci, ali to “Vjesnik” nije htio objaviti). Prije svega treba “racionalizirati Hrvatsku”! Ovakve i ovako brojne županije su velik teret Hrvatskoj! Treba vratiti povijesne regije u našoj državi, a to bi najbolje bilo učiniti po načelu spajanja 3-4 županije u jednu. I vratiti kotareve, ali samo one velike. Primjerice, u Lici samo tri, u Istri samo tri, u Primorju samo dva, a u Dalmaciji najviše pet. Slično i u Gorskom Kotaru – samo dva. Na Kordunu samo jedan. I na Baniji samo jedan. Ukratko, u cijeloj Hrvatskoj najviše 35 do 38 kotareva.

Preostalim općinama smanjiti za trećinu njihova prava i nadležnosti. U mjesnim zajednicama postaviti poluprofesionalnog povjerenika općine (plaćenog samo dva do četiri sata dnevno).

E, onda se tek može pristupiti “racionalizaciji broja sudova”. Nikako prije toga. Stoga, pamet u glavu!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

P.S.: Ni Vjesnik, ni Fokus nisu objavili ovaj ili skraćeni tekst.

A.R.J.

MINISTARSTVO PRAVOSUĐA TREBA PREIMENOVATI U MINISTARSTVO PRAVDE!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 2./3. siječnja 2006.

Uredništvu Vjesnika,
Uredništvu “Hrvatskog slova”


MINISTARSTVO PRAVOSUĐA TREBA PREIMENOVATI
U MINISTARSTVO PRAVDE!

Na kraju svake Stare godine, običaj je da predsjednik Vlade i Vladini ministri pokušaju pred licem javnosti podastrijeti godišnje račune svojih ministarstava i dati optimističku viziju nastupajuće Nove godine. Tako smo u Vjesniku (kojeg zbog sve jače cenzure sve rijeđe čitam!) 30. prosinca 2005.g. imali priliku pročitati intervju novinarke Biljane Bašić s našom ministricom pravosuđa, gđom Vesnom Škare-Ožbolt, u kojem ona vrlo optimistično najavljuje poboljšanje stanja u pravosuđu, koje je i dalje opterećeno nizom problema.
Rekla nam je Ministrica pravosuđa: Detektirali smo pravosudne čepove, a to su zemljišno-knjižni, ovršni predmeti, te prekršaji. Prva dva čepa je podrobnije elaborirala, i to na vrlo zadovoljavajući način, ali se trećeg jedva i dotakla. Možda je to zasluga novinarke, koja nije potegla neko jače podpitanje, primjerice: kako osloboditi naše pravosuđe teške blokade koju nad njim vrši dobro umreženo i svemoćno paradržavno pravosuđe. Tko može i tko će se usuditi razmrsiti taj naš pravosudni Gordijev čvor? I dalje ogroman broj sudskih sporova završava zastarom, suci puno rade, a vrlo malo urade, dok desetine, pa i stotine milijuna dolara nestaju u fojbama političkog podzemlja – i nikom ništa! Tako su završile Dubrovačka i Riječka banka, tako je završilo brodogradilište Viktor Lenac, tako je završila Zagrepčanka i tako bih mogao nabrajati u nedogled!

Je li to dio grandiozne urote “pravne mafije” i moćne paradržavne
Udbomafije protiv Republike (Hrvatske) i protiv (hrvatskog) Građanina?!!

S druge strane, naši sudovi troše gotovo svu svoju energiju na trivijalne stvari i na sitne ribe, a oštećena stranka im često služi kao ping-pong loptica, pogotovu ako se ta sitna ribica ne dopusti kinjiti i zlostavljati i ako drži do svog ljudskog dostojanstva, svoje časti i svoje čestitosti. Dakle, ako se uporno žali višim instancama. Najizrazitiji su takvi primjeri hrabre gospođe Vesne Balenović, hrabrog novinara Josipa Jovića, ali i stanovitog Semper Paratusa iz Brtonigle, koji će ovih dana poći na odsluženje čak tri različite kazne zatvora! Primjerice i za to što se pobunio protiv krivotvorenja prošlih lokalnih izbora u Općini Brtonigla!
Dakle, pravo pitanje za našu Ministricu pravosuđa je trebalo biti: kako demontirati svemoćno pravosudno podzemlje, prije svega moćno pravosudno Udbomafijaško podzemlje, koje vrlo uspješno opstruira ili u beskonačnost odugovlači sudske procedure i procesuiranja, koja su nedavno jasno proklamirana, kao pravo na suđenje u razumnom roku, što je glavni imperativ koji nam već dugo nameće Europa, kao jedan od najvažnijih uvjeta za ulazak u EU.

Da se usudila, novinarka “Vjesnika” je mogla postaviti i malo oštrije pitanje o problemu nikakve ili pak vrlo labave odgovornosti onih nedostojnih sudaca koji posredstvom jednog dijela nečasnih odvjetnika, odnosno diplomiranih kriminalaca primaju mito za odugovlačenje, pa i potpuno opstruiranje nekih sudskih predmeta. To mito je doduše teško detektirati crno-na-bijelo, ali ga je relativno lako detektirati po postojanju potpuno nepotrebnih pravosudnih torti (ili kao u mojem slučaju P-20/04 Općinskog suda u Bujama - po velikom pravosudnom neboderu!!) (Ovo dakako možete izostaviti i preskočiti). Pravo pitanje je zašto nove sudske inspekcije ne krenu upravo tim putem, pogotovu ako oštećenik podnese niz žalbi baš na sumnjivu dugotrajnost suđenja, na prljave izvansudske nagodbe odvjetnika i suca, blokadu svog sudskog postupka, te plitko glumatanje pravne države suca i odvjetnika u sudnici! Time bi se otklonili sve češći prigovori EU-a zbog strašne neučinkovitosti našeg pravosuđa i nepodnošljive dugotrajnosti naših sudskih postupaka.

Dakle, ružna je činjenica da imamo pokvarenu pravnu državu, uz to često i drsku i bezobraznu, koja će biti najveća prepreka ulasku Hrvatske u Europu (naravno, ako u tome bude odlučivala ona čista, poštena i neiskvarena Europa, koja se prošlog ljeta oglasila protiv judeo-masonerijskog europskog Ustava!). Ta naša pokvarena, drska i bezobrazna “pravna država” se redovito i vrlo uspješno skriva iza često besmislenih i namjerno vrlo kompliciranih procedura (autora Šeksa i Arlovića), koje služe samo zato da zamagljuju i prikrivaju suštinu stvari, te tako (namjerno!) ostavljaju mnogo prostora za prljave sudske manipulacije i mućke, za razne intervencije moćnika izvan sustava (u cilju prikrivanja velikih i moćnih aktera vrhunskog kriminala), dakako sve to vezano i uz veliku korupciju. A suština stvari se skriva u vješto utkanom pravničkom raskoraku između pravde i tobožnjeg prava. Drugim riječima, stalno nam se sa sva tri vrha državne vlasti podvaljuje teza o potrebi ostvarenja vladavine prava, što je i u ovoj Novoj Hrvatskoj samo prozirni paravan za vladavinu pravne mafije i manjeg broja diplomiranih kriminalaca, naročito one pokvarene manjine u redovima HOK-a (Hrvatske odvjetničke komore), koja odlučujuće utječe na donošenje naših sramotno loših pravosudnih i drugih zakona. Nerijetko i idiotskih! A vrlo često i mafijaških zakona! Riječ je, dakle, o moćnom “fiškalskom & udbomafijaškom lobiju” koji se nametnuo HOK-u!

Nama naprotiv ne treba vladavina prava, nego vladavina pravde! Treba nam vladavina univerzalnih, odnosno moralnih zakona Božje pravde, a ne vladavina griješnih ljudskih zakona, jer se ljudski zakoni pišu, pa brišu, već prema trenutačnim interesima jednog manje ili više pokvarenog režima ili prolaznog doba. Primjeri naših loših zakonodavaca Vladimira Šeksa i Mate Arlovića nam to zorno potvrđuju! Stoga nam i nije više teško shvatiti otkud to da je vrhovni cilj u ovom našem sadašnjem pravosuđu postalo pravo, umjesto pravde. A nije nam se ni čuditi, jer je obojici ranije bio cilj ideološki utemeljeno pravo, a sada im je cilj stranački ciljano pravo. Rezultat nam je već unaprijed poznat: sva društva koja su počivala na takvoj pravnoj podvali loše su završila. Cilj zdravog, poštenog i moralnog društva mora biti Pravda, a put prema tom vječnom i uzvišenom (odnosno Božjem!) cilju mora biti trasiran i vođen pravom, ali ne bilo kakvim sumnjivim i prolaznim pravom, nego onim pravom koje je čvrsto utemeljeno na moralnim zakonima, koje smo naslijedili od svojih častnih otaca, naših častnih djedova i naših častnih pradjedova. Sve ostale sumnjive bjelosvjetske novotarije ostavimo njihovim perfidnim autorima, pa neka ih najprije isprobaju na sebi i na svojima.

Opasno je zamijeniti mjesta Cilju i sredstvu do tog cilja! Iskustvo boljševizma, fašizma, nacizma, staljinizma, titoizma i svih drugih vrsta komunizma je to potvrdilo. Samo sredstva koja su u skladu sa Ciljem mogu opravdati i sam Cilj! Ne može bilo kakvo pravo opravdati uzvišeni cilj Pravde. Odavno se zna da je pravo, nažalost, prečesto slaba zamjena i surogat za pravdu! Pa ako želimo i hoćemo olakšati funkcioniranje i nesmetan rad našeg pravosuđa i onih brojnih častnih sudaca u njemu, moramo što prijje početi mijenjati naše (namjerno!) loše napisane zakone. A tu nam ne treba prevelike pameti! Trebamo naprosto početi prepisivati i neznatno prilagođavati, te žurno usvajati EURO-zakone (što prije ili kasnije ionako moramo učiniti, isto onako kao što smo prije 25 godina morali usvajati zakone GATT-a, pa onda WTO-a, itd.). Jer dok kudikamo pravedniji europski pravni poredak ne dođe sa svojim zakonima u Hrvatsku, sasvim je izvjesno da ni balkanska Hrvatska neće ući u Veliku Europu. A neće nikad više ni u Mittel-Europu!

Stoga ponovo predlažem da se unutar sustava naše sudbene vlasti hitno osnuje posebni Ured za sudsku pravdu, odnosno Ured za Justitiu, koji bi morao početi racionalizirati naše namjerno nejasne i komplicirane pravosudne zakone, a neke jednostavno ukinuti, te početi primjenjivati daleko jasnije i racionalnije Euro-zakone! Time bi se zaštitilo naše poštene odvjetnike, koji su svakodnevno oštećeni zbog korupcije u našem sudstvu (ovaj pasus je bio citat iz mog cenzuriranog članka Kako dekriminalizirati naše pravosuđe, od 6. srpnja 2004.g., kojeg su odbili objaviti Vjesnik i Glas Istre). Citirat ću još nešto iz Vjesnika u to vrijeme: Mijenjajmo napokon neučinkovite zakone i donesimo učinkovitije, one koji će služiti hrvatskim građanima, a ne prevarantima i lopovima (gosp. Grgo Jelinić iz Zagreba), zatim i ovo: kao da je nekome stalo stvoriti kaos u zemlji i uspostaviti neokolonijalne odnose u Hrvatskoj (Ivan Radočaj iz Zagreba). A prije pola godine ja sam napisao onaj moj veliki članak Tko je pravi gospodar kaosa u našem pravosuđu, od kojeg je naglo počela moja Kalvarija! A ne bi ni počela da se “Vjesnik” samo usudio to objaviti.
Šteta Vjesnika, koji je prije 18 mjeseci bio daleko bolji nego danas. Ali ni ovaj novi Sanaderov Informbiro u Vjesniku ne može još dugo trajati! Doći će i taj račun uskoro na naplatu!! I možda Vjesnik konačno odvede u stečaj.

Pravo pitanje koje je novinarka Vjesnika mogla i trebala postaviti gospođi Ministrici je: Postoji li u nas udruženi pravosudni kriminal ? I onda joj podastrijeti ponovo slučaj hrabre gospođe Vesne Balenović. A potom i pitanje: Tko vlada situacijama po našim sudovima? Jesu li to oni dobro poznati neformalni centri moći – starog kova?! A odgovor bi većina naših građana lako dokučila i bez njenog odgovora!

Slijedeća pitanja su mogla biti ovog tipa: otkud ovaj novi i povećani balkanski javašluk, nered, nerad i nemar u našem pravosuđu (uključujući i jedan dio ministarstva pravosuđa, onaj za građansko pravo, pom. Ministrice g. B. Koketija!) i kako ga prevladati.

A najvažnije pitanje našoj ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt postavit ću ja osobno: “A što tu može sama Ministrica?”.

Jednako tako ću na to pitanje sam dati odgovor: “Malo što ona može, jer je naš pravosudni sustav iznimno vješto i namjerno zakompliciran. Ministrica pravosuđa jedva da išta može samostalno odlučiti, a da joj se ne umiješa netko moćan sa strane, netko moćan s Pantovščaka, netko moćan s Markovog trga, ili naprosto netko moćan iz nekog od 15-tak velikih Udbomafijaških klanova koji "drmaju" Hrvatskom danas! Vidimo da su oni sve češće jači i od predsjednika naše Vlade, koji po njihovom diktatu hitro, iznimno hitro povlači sve one svoje ili Vladine odluke koje se tim moćnim Udbomafijaškim klanovima ne svide!

Jedino što naša častna Ministrica može, jest početi energičnije oduzimati sudske predmete od nedostojnih sudaca, te dislocirati nadležnost nedostojnog suda (!!!) izvan dosega lokalnog Udbomafijaškog klana, a onda novčano kažnjavati nedostojne službenike Božice Pravde! Dakle one koji se sasvim nepotrebno skrivaju iza formalnosti i pokvarene procedure, kako bi lakše pogodovali jednoj (moćnijoj) strani u sporu.

E, upravo na tom mjestu dolazimo do krucijalne točke: naše Ministarstvo pravosuđa treba što prije preimenovati u Ministarstvo pravde! Kao što je to u SAD: The Ministry of Justice! Ili u Italiji: Ministero di Giustizia! Upravo stoga što naši suci moraju uvijek imati na umu da je Pravda iznad prava, jer je Pravda božanskog podrijetla, dočim je pravo griješna ljudska kategorija. A Boga ne valja predugo ljutiti! Stari Soljženjicin je davno napisao: “Bože, ipak postojiš! Dugo čekaš, ali gadno udaraš!” (Jedan dan u životu Ivana Denisovića). Rezultat nam je dobro poznat. Stoga, čim pravo zariba i zaglavi, onda se treba hrabro okrenuti nepogrešivom zakonu Božje pravde! A to novi i puno bolji pravosudni zakoni moraju našim sucima omogućiti! Štoviše, morali bi to i propisati!
Uskoro će to opet postati kristalno jasno. Bog se već silno razgnjevio i uskoro će opet podići svoj mač pravde! I tada će uskoro doći kraj činjenici da se čitav svijet ubrzano korumpira, kao posljedica judeo-masonerijskog kvazi-liberalnog načela: Laissez faire, laissez passer ! Uostalom, to se prije desetak godina najočitije pokazalo u Jeljcinovoj Rusiji. Nažalost se to isto preslikalo i u Hrvatsku, a najočitije u naše tzv. pravosuđe. Kao da smo nesposobni bilo što racionalno naučiti. Ili je ipak po srijedi neki Zloduh!
Stoga kličem: podigni svoj mač Anđele!

Semper Paratus Prometeus
Ante Rokov Jadrijević

P.S.: Doći će i taj račun uskoro na naplatu!! I došao je Sanaderu taj račun na naplatu već na slijedećim izborima u studenom iduće 2007.g., kada su Sanader i njegov Ministar financija Ivan Šuker morali napraviti lažni rebalans državnog proračuna od čak 5.5 mili-jardi kuna, kako bi mogli podmititi svoje buduće nove i stare koalicijske partnere, e da bi kako-tako, ciguli-miguli opet mogli skrpiti svoju novu vlast!
Dakle, rečeno po naški dalmatinski: Tko ne plati kurvu, plati doktora!. Ima dakle doktora i nad doktorom Šarlatanom, rodom iz vlaških Dugobaba!
A.R.J.

Inače, Vjesnik i Hrvatsko slovo ovo nisu objavili.