NE MOŽE BITI NA ČELU DRŽAVNOG IZBORNOG POVJERENSTVA
Uvodna kritika:
U cilju razbijanja neshvatljive jednostranosti Hrvatskog lista, jedinog lista kojeg uvijek kupujem i čitam,
jer jedini još nije «sanaderiziran» (što se posebno tragično vidi u sadašnjoj sudbini totalno «sanaderiziranog» Vjesnika!), hajde da se malo pozabavimo našim nepoštenim izbornim sustavom, nepoštenim mirovinskim sustavom,
najnovijim Šukerovim monetarnim trikom, kritičkim osvrtom na štetni stil pjevača M.P.Thompsona i stoga novom judeomasonerijskom hipotekom na Hrvatsku, te i netaknutom Mesićevom punom predsjedničkom sustavu, kao i brojnim drugim stvarima o kojima nitko ne piše na pravi način. Hajde, dakle, da zaveslamo malo i drugim veslom.
Hajde da malo zaveslamo i našim socijal-radikalnim veslom!
Tema prva: Nevjerojatnim mi se čini da još nitko nije reagirao na već više od dva mjeseca staru vijest
da će na slijedećim parlamentarnim izborima ove jeseni u Hrvatskoj na čelu državnog izbornog povjerenstva (DIP-a) biti gosp. Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda R.H., a da će njegov pomoćnik ili zamjenik biti dr. Ivica Crnić, danas sudac tog suda (i njegov bivši predsjednik). Hoće li gosp. Branko Hrvatin poslužiti samo kao najobičniji paravan za dr. Ivicu Crnića?!
Podsjetimo se: dr. Ivica Crnić je bio na čelu DIP-a (Državnog izbornog povjerenstva) na prošlim parlamentarnim izborima, te na predsjedničkim izborima u siječnju 2005., a i prošlim izborima za lokalnu samoupravu u svibnju 2005.g. I na svim tim izborima je bilo velikog «muljanja», naročito s biračkim spiskovima, na kojima se pojavljivalo na stotine tisuća neregistriranih glasačkih listića. I sam se dr. Ivica Crnić u svojim izjavama za tisak tomu, kao, tobože, javno čudio, ali ipak nije ništa poduzeo da to ispravi, nego je na kraju sve te izborne prijevare uredno svojim potpisima ovjeravao! Primjerice, sjetimo se samo posljednjih predsjedničkih izbora s početka 2005.g., u kojima je bilo upisano oko četiri i pol milijuna birača, premda je Hrvatska tada imala za oko sto tisuća manje stanovnika, a k tomu i barem stotinjak tisuća djece i maloljetnika. Pa ipak, za to je tiskano 700.000 prekobrojnih glasačkih listića, koji nisu nigdje bili evidentirani, što je inače bio primarni posao Crnićevog DIP-a. Dakle, podvala par excellence! Očito je da su tada za Mesića glasovala i Banjolučka, Drvarska, Glamočka, Bosansko-Brodska i ostala srpska groblja! A i srpske izbjeglice su glasovale dvaput: ujutro u Banja Luci, Drvaru, Glamoču, Bos. Gradiški, Bos. Brodu, Novom Sadu, Srijemskoj Mitrovici ili Beogradu, a popodne u Korenici, Plaškom, Gračacu, Kninu, Benkovcu, Obrovcu ili Vukovaru i Osijeku! Pa kada ni sve to nije bilo dovoljno, onda je oko ponoći istog tog izbornog dana došlo do velike izborne krađe nekoliko desetaka tisuća glasova od Borisa Mikšića, a u korist Jadranke Kosor, koja je u tim izborima namještena Mesiću kao žrtvena ovca, iako je kao njegov protivnik prethodno bio najavljen dr. Andrija Hebrang! I sve je to dr. Crnić svojim potpisom ovjerio!
Valja ponovo podsjetiti da je dr. Ivica Crnić bio osobno umiješan u aferu «Zagrepčanka», u kojoj je skupa s (bivšim?) udbašem Milanom Brezakom, tadašnjim direktorom «Zagrepčanke» i njegovim poznatim udbaškim partnerom iz Beča osobno «omastio» za veliki novac, a spominjalo se preko dvadeset milijuna kuna koje su netragom nestale. Zgodno se toga prisjetiti sada kada se na sva zvona zvoni i galami protiv generala Zagorca! Znači, ponovo povika na vuka, dok lisica meso odnosi.
Dakle, sada se ponovo vraćamo krucijalnom pitanju: može li čovjek, koji je bio s notornim udbašima umiješan u veliki gospodarski kriminal, biti ponovo u samom vrhu državnog izbornog povjerenstva? Možemo li mi Hrvati mirno promatrati još jedno udbaško izborno podvaljivanje, kakvo se ponovilo i u prošlim izborima za lokalnu samoupravu, i kakvo će nam se sasvim sigurno ponoviti i na slijedećim parlamentarnim izborima?
Da budem do kraja jasan i vrlo konkretan: hoće li i ove slijedeće izbore u Brtonigli voditi i nadzirati sutkinja kaznenog odjela Općinskog suda u Bujama Tanja Pr., koja je na prošlim izborima za lokalnu samoupravu u Brtonigli mirne duše dozvolila veliku izbornu krađu u korist IDS-a? Hoće li tu veliku izbornu krađu ponovo svojim potpisom potvrditi i dr. Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli (koji na našu sreću nije izabran u Ustavni sud R.H. prije deset dana, jer su glupi komunisti i još gluplji IDS-ovci bojkotirali glasovanje u Saboru R.H., dne 13. srpnja 2007.g.). Konačno, sve su ono gore svojim potpisima potvrdili i dr. Ivica Crnić u ime Vrhovnog suda R.H. i ustavni sudac Mario Kos. Osobno sam im se žalio kao oštećenik na tim izborima, ali uzalud! Upozoravam ponovo na sve to, jer želim da se moj hrvatski narod otrijezni od paklene političke propagande, koja dolazi iz brojnih brloga još uvijek nelustriranih udbaša, bilo onih po njihovim medijima, bilo onih koji još uvijek vladaju našim «pravosuđem». A to znači i našim izborima!
Konačno, postavljam najvažnije pitanje: Kako je još uvijek moguće da sve naše navodno «demokratske» izbore vode ljudi iz našeg najgoreg, odnosno najkorumpiranijeg državnog i društvenog sektora? Dakle, iz našeg korumpiranog «pravosuđa». Želim ovdje podsjetiti one koji to već znaju i poučiti one koji to još ne znaju: Odmah nakon ujedinjenja Njemačke, svi suci kaznenih odjela u bivšoj «Istočnoj Njemačkoj» (DDR-u) dobili su trenutan otkaz, pod sumnjom da su bili agenti STASI-ja, a svi suci građanskih odjela dobili su novi trogodišnji probni rok za dokazivanje svoje građanske ispravnosti, odnosno lojalnosti novoj, odnosno ujedinjenoj Republici Njemačkoj!
Mi to, dakako, ne možemo tako izvesti, ali bez lustracije nikad nećemo doći do izlaza iz tog mračnog komunističkog tunela. Lustracija je i danas «biti ili ne biti» nove hrvatske države!No, tko bi to, i kako mogao izvesti, kada su sve uzde u rukama restrukturirane Udbe, Udbomafije i udbomasone-rije, koje su se vratile na vlast 3. siječnja 2000.g., a sada sve više uzde u svoje ruke preuzima judeomasonerija!Zar smo gosp. Mladen Schwartz i ja jedini koji smo spremni to reći ovako otvoreno?
Samo nas istina može osloboditi! A ona je nažalost u Hrvatskoj ponovo okovana. Drugim riječima: «Sanaderizirana». A «kada su vojnikove ruke svezane, neposredna opasnost nije neprijatelj, nego uže koje vojniku vezuju ruke»! Nažalost, to je Sanaderovo uže!
Uoostalom, Sanadera je u najvišu političku orbitu lansirala udbaška frakcija HDZ-a (polovicom kobne 2000-te godine), odnosno onih 32 Manolićevih i Mesićevih «krtica», koje su oni ostavili iza sebe u HDZ-u početkom 1994.g., nakon neuspjelog parlamentarnog udara na predsjednika dr. Franju Tuđmana. Dakle, danas u HDZ-u vlada udbaška frakcija Vladimira Šeksa, a i druge njene «perjanice» su svima nama Hrvatima dobro znane, pa da ovdje ne ponavljamo njihova sramotna imena i prezimena. Stoga:
Smrt Udbofašizmu – Sloboda hrvatskom narodu!
Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
P.S. (29.rujan 2008.g.): iako je premijer Sanader bio obećao da će nakon (prošlih) parlamentarnih izbora oformiti buduće Stalno državno izborno povjerestvo, on to još nije učinio. A pred nama su naredni izbori za lokalnu samouprvavu! Znači, držati Sanadera za riječ isto je kao i držati ženu za riječ i Vraga za rep!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 14. 11. 2007.
Uredništvu amac.hrvati-amac.com
Komu Treba: Mr. Vincentu Degertu, amabasadoru EK/EU, Zgb.
(kako nam «Udbaška imperija uzvraća udarac!»)
MLADENA BAJIĆA ZA SUCA USTAVNOG SUDA R.H.!!( Kad može Aldo Radolović, može i Mladen Bajić!)
Nedavno je, prije tri tjedna, Aldo Radolović (konačno) izabran za suca Ustavnog suda R.H. Za one koji ne znaju tko je Aldo Radolović, evo uvodne informacije: dr. sci. Aldo Radolović je predsjednik Županijskog suda u Puli i na Pravnom fakultetu u Rijeci predaje jedan ili dva predmeta iz svoje struke. Ja sam ga nažalost dobro upoznao, jer sam upravo zbog njega, odnosno «zbog njegove pristranosti, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, i namjernog odugovlačenja sudskog postupka» (citiram moju Pritužbu protiv Radolovića predsjedniku Vrhovnog suda R.H. Branku Hrvatinu od 10. siječnja 2007.g., na koju još nisam dobio nikakav odgovor) prije tri dana u Općinskom sudu u Bujama imao već 26. suđenje u tri i pol godine. Naime, nikako ne mogu, već četiri godine, iseliti iz moje dvorišne kuće jednog notornog ... švercera, kamatara, zgubidana ... uz to i lažnog hrvatskog branitelja iz okolice Zadra, koji mi duguje već preko 130.000 kuna od neplaćene stanarine, uzurpacije čitave moje imovine, neplaćenih režijskih troškova, itd., jer našim Općinskim sudom u Bujama iz pozadine vlada jedan moćni i bradati udbomafijaški odvjetnik, od kojeg drhte i bježe gotovo svi odvjetnici na Bujštini! Navodno je taj «Bradonja» pobjegao iz Osijeka 1991.g., gdje je navodno bio zamjenik državnog tužioca. A pobjegao je čim je osjetio da mu je za petama general Branimir Glavaš. To je priča koju je taj «Bradonja» sam proširio po Umagu. Provjerio sam tu priču u Osijeku i pokazala se lažnom! Inače, taj je «Bradonja» morao pobjeći i iz Umaga u Portorož, čim je propala Manolićeva i Mesićeva parlamentarna urota protiv prvog predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana krajem proljeća 1994.g. A to je znakovito!
Naime, nimalo slučajno, tome Bradonji u svemu pomaže i Općinsko državno odvjetništvo u Bujama (ODO Buje), u kojemu stoluju sve neka poznata udbaška imena: jedno iz Pule i dva iz Doboja u Bosni. Žalio sam se ja zbog toga i Mladenu Bajiću, Glavnom državnom odvjetniku u Zagrebu, ali moš' mislit:UDBI SE ŽALIŠ, UDBA TE TUŽI, UDBA TI SUDI!Pa se ja pitam: kad može Aldo Radolović biti sudac Ustavnog suda R.H., zašto onda ja ovdje i sada ne bih predlažio i Mladena Bajića za suca Ustavnog suda R.H.?!! Njih dvoje su tako dobro uigrani «krivosudni» tandem, da ih je škoda razdvajati! A u Ustavnom sudu ih ionako čeka ustavni sudac Mario Kos koji je Radoloviću prije dvije i pol godine pomogao krivotvoriti izbore za lokalnu i regionalnu samoupravu u mojoj općini Brtonigla (kojom također neprikosnoveno vlada isti taj udbomafijaški «Bradonja» iz gornje priče, štiteći, servsirajući, pomažući i podstičući enormni katastarski i Z-K kriminal IDS-a u našoj minijaturnoj općini!). To već preko godinu dana po našoj Prijavi istražuje Bajićev «USKOK», kojega koči sam Mladen Bajić. Znači, ništa od toga!
Za g. Damira Kajina je Aldo Radolović neupitni «moralni autoritet» (Glas Istre, od 11. srpnja 2007.), i kao takav «dobitak za hrvatsko pravosuđe», iako «gubitak za Županijski sud u Puli». Tak normaljno (za tovarišča Kajina, bivšeg naprednog i vodećeg komsomolca iz Buzeta), jer je Aldo Radolović znalački, drsko i vješto štitio IDS-ov stranački kriminal u Istri svih ovih pet, šest ili sedam godina! Navest ću ovdje samo nekoliko očitih primjera: «Arenaturist», Dragonera (u tome mu je pomagao Kajin svojim čuvenim «amandmanima»), Barbariga, Vodnjan, Premantura, Runjačica, Medulin, Ližnjan, Poreč, Grožnjan, Brtonigla ... i na kraju Pićan, itd. A sada se opasno zamutilo oko brodogradilišta «Uljanik» u Puli, čiji se kapital već nekoliko godina spretno odliva u već privatiziranu i sestrinsku «Uljanik Plovid-bu» menadžera Dragutina Pavletića i Karla Radolovića. A Aldo Radolović i njegov Glas Istre su se pobrinuli da to ne dođe u javnost, «jer je javnost smrt za mračne snage!». Boje se Aldo Radolović i Glas Istre «da se Vlasi ne dosjete»! Međutim,... ljudi se kad-tad ipak dosjete!
Citirat ću ovdje dio izvrsnog članka najboljeg istarskog novinara Dražena Majića u Glasu Istre od 29. rujna 2006.g. «Gospodari istarskog pravosuđa» (nakon kojeg je Dražen Majić dobio trenutni otkaz, zajedno s Glavnom urednicom Enom Ambrozić i još pet novinara!): «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetompred Općinskim sudom u Pazinu u listopadu 2000.g., ni nakon šest godina nije prioritet na (Županijskom, op. A.R.J.) sudu u Puli .... održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». itd., itd.Rezultat? Ta čuvena trojka je prije dva mjeseca oslobođena optužbe, a Đani Bažon, koji je bio osumnjičen za pronevjeru 23,5 milijuna kuna, danas je član tročlane uprave udbaškog Glasa Istre! Dakle, dva Žmaka i jedan Bažon! Sapienti sat!
Dakako, sve je to bilo moguće tek nakon što je Mladen Bajić sredinom mjeseca studenog 2005.g. smjenio Županijskog državnog odvjetnika Vlatka Nuića! Dakle, opet taj dobro uigrani «krivosudni» tandem Radolović–Bajić!
I o tome je sjajni novinar Dražen Majić napisao jedan svoj izvrsni članak u Glasu Istre 22. studenoga 2005.g. pod naslovom «(Županijskog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja rasprodaji istarske zemlje!».
Tom članku je prethodio i izvrsan članak tadašnje Glavne urednice Glasa Istre Eni Ambrozić pod naslovom «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA», u Glasu Istre od 13. listopada 2005.g., koji je izazvao provalu patološkog bijesa Alda Radolovića, jer je to bio njen izravan odgovor na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način».
Dakle, eto nam prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. On je notorni IDS-ov ksenofob (prije svega prema Hrvatima u Istri koji su došli «priko Učke!); on mrzi svoje studente iz Istre koji su «Neistrijani» i koje on zbog toga stalno obara na ispitima; on je naprosto poludio kada je pročitao moju «uvodnu besjedu» na suđenju s glavnim tajkunom IDS-a u Brtonigli Francom Cattunarom, koji me uz pomoć onog «Bradonje» također sudski proganja, jer sam «Neistrijan», jer sam tvrdi i deklarirani Hrvat, uz to i vrlo poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a od njegovog osnivanja u Galižani kod Pule 19. siječnja 1990.g., a uz to sam bio i jedini otvoreni i javni protivnik osnivanja minijaturne talijanaške Općine Brtonigla iz 1993.g. O tome svjedoči moja tadašnja polemika u Glasu Istre s prvim predsjednikom Općine Brtonigla Tulliom Fernetich-em.
Sve su to razlozi zbog kojih Aldo Radolović (jednako kao i Mladen Bajić!) namjerno drži sve sudske predmete otvorenim, blokiranim i paraliziranim, kako bi nas po starom udbaškom receptu držao pod svojom hipotekom, kako bi nas mogao ucjenjivati, pritiskati i terorizirati, te tako vršiti pritisak na našu slobodu, naše djelovanje, pa čak i naše postojanje!
Upravo zbog svega navedenoga, Aldu Radolovića je u lipnju ove 2007.g. novinarka Marina Vukšić u opširnom intervju-u postavila dva krucijalna pitanja. Prvo: «Zakonom o sudovima uveden je institut prava na suđenje u razumnom roku, a postupci na hrvatskim sudovima i dalje traju beskonačno»; i drugo: «Institut prava na suđenje u razumnom roku predviđa i financijsko obeštećenje onih koji (pre)dugo čekaju na epilog sudskog postupka. Ministarstvo pravosuđa je lani po toj osnovi građanima isplatilo čak 3,5 milijuna kuna, a čak 750.000 kuna otpada na Županijski sud u Puli!». Znači, jedna četvrtina svih odugovlačenja i blokada suđenja u Hrvatskoj otpada na Alda Radolovića!! Na to je Radolović odgovorio nešto u poznatom fiškalskom bla-bla stilu, da bi na kraju rekao nešto ipak suvislo: «To je sudska patologija koja mora nestati».
A što ja tvrdim već skoro četiri godine nego da ta sudska patologija mora nestati, prije svega u šest mojih žalbi dvjema ministricama pravosuđa, a potom i u svojim publicističkim člancima, a to ću nastaviti još četiri godine, ako Bog da! Naime, teško da će ta «sudska patologija» nestati sve dok se u našoj Državi Hrvatskoj UDBA, KOS i UDBOMAFIJA ne proglase zločinačkim organizacijama!
Jedino tada će nas sveprisutni Damir Kajin prestati gnjaviti svojom čestom i navodnom «istrijan-skom ugroženošću», na što sam ja jednom reagirao svojim tekstom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'» od 28. rujna 2006.. Odmah nakon toga je Aldu Radoloviću smjesta eksplodirao njegov prekotlačni ventil, jer je u tom članku pisalo i ovo: «ja neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar diskriminiraju i maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini!». I «neću dozvoliti da me pretvore u najnižu i diskriminiranu nacionalnu manjinu u općini Brtonigla!Upravo stoga je Aldo Radolović munjevito reagirao i smjesta poništio Djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, kojom je prije tri godine bilo nalaženo iseljenje mog podstanara iz moje kuće! I tako se sve nastavilo još više od godinu dana i tko zna koliko će sve to još trajati. A nije samo taj predmet u pitanju: tu je još nekoliko sličnih, usko povezanih i vješto multipliciranih predmeta u kojima mi «UDBAŠKA IMPERIJA UZVRAĆA UDARAC». I svemu tome kumuje Mladen Bajić, a sve po nalozima onog čekinjavog «Gedže s Pantovščaka»! A iza njega, onako iz pozadine ili iz bunkera ispod Pantovščaka, cereka mi se «Veliki majstor svih hulja», čije ime i ne moram reći, jer svi Hrvati dobro znaju da je riječ o bivšem Titovom i Rankovićevom zločinačkom komandantu logora smrti na Golom otoku, na kojem je bilo zatočeno 53.000 Titovih protivnika. Sapienti sat!
Na kraju, ja ipak predlažem Mladena Bajića za suca Ustavnog suda R.H. Kad može Aldo Radolović, onda može i Mladen Bajić. Naš Ustavni sud je po svemu sudeći postao posljednje utočište društva «Braća Bajići», dakle svih onih koji su, kao i Radolović u Istri, štitili ogromni udbomafijaški kriminal i INI i progonili poštenu i hrabru Vesnu Balenović, štitili ogromni udbomafijaški kriminal u Riječkoj banci, štitili ogromni kriminal direktora brodogradilišta «Viktor Lenac» u Rijeci, štitili više od 15 godina veliko i drsko Marinovićevo kamatarenje u Zadru i njegovo «bankarsko» i odvjetničko servisiranje zadarske narkomafije, itd. Povrh svega su «Braća Bajići» obustavili brojna suđenja protiv srpskih ratnih zločinaca, najprije protiv 65 takvih osoba u 2001.g.,a potomsu 2002.g dali oprost i obustavili istrage protiv 249 osoba srpske nacionalnosti, te na kraju i protiv više od 200 osumnjičenih osoba srpske nacionalnosti zbog ratnih zločina u Vukovaru 1991.g. Mladen Bajić očito sam odlučuje kad će koga i za što optužiti, on određuje tajming kad će nešto biti servirano udbaškim novinarima da naprave velikipritisak nanašu javnost i na naše pravosuđe, on režira suđenja našim generalima, itd. Pa zar to nije dovoljno i po zasluzi da i on, kao i Aldo Radolović, postane sudac Ustavnog suda R.H.?! Dakle, kad se već vraćaju komunističke i staljinističke sudske lakrdije, onda jedna više ili manje ionako ništa ne znači.
Uostalom, sve je to ionako prljava politička mućka, dogovorena u krugu: Mesić-Račan-Šeks-Sanader, pod budnim okom «Velikog meštra svih hulja». Nažalost, sve je to Anto Đapić mirno gledao i prešutio, kako u našem Saboru, tako sada i u predizbornoj kampanji, iako sam ja njegovom klubu zastupnika slao sve ono gore spomenuto, a i mnogo više toga. Pa ipak, ja ću u mojoj izbornoj jedinici glasovati za njegov HSP i to samo zato što je drugi na njegovoj listi naš umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo! Jer se nadam da će konačno na čelo Hrvatske stranke prava doći jedan veliki i pravi hrvatski pravaš! A dotle, ja im poručujem:
«Neizbor gospodina Radolovića u Ustavni sud žalosti me kao da mi brat nije izabran» - rekao je g. Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru, dne 13. srpnja 2007.g. za svoj stari i«drugarski» dnevni list «Glas Istre», u članku «Aldu Radoloviću nedostajala četiri glasa». Kajin je još rekao da «misli da je Radolović u međustranačkoj igri HDZ-a i SDP-a izašao kao «moralni autoritet», no da ga tješi činjenica «da je Radolović izabran, bio bi to gubitak za Županijski sud u Puli, iako dobitak za hrvatsko pravosuđe».
Naprotiv, ni jedna od te tri Kajinove postavke nije točna!! Ma, kakav to jedan dr. sc. Aldo Radolović «moralni autoritet», kakav «gubitak za Županijski sud u Puli» i kakav «dobitak za hrvatsko pravosuđe», g. Kajin?! On bi bio gubitak samo za svoj i njegov IDS, čiji je stranački kriminal u Istri Aldo Radolović znalački, drsko i vješto štitio svih ovih pet, šest ili sedam godina! Navest ću ovdje samo nekoliko očitih primjera: «Arenaturist», Dragonera, Barbariga, Vodnjan, Premantura, Runjačica, Medulin, Ližnjan, Poreč, Brtonigla...No prije toga podsjetimo se ....
Podsjetimo se: Hrvatski Sabor je tog dana glasovao o izboru osam novih ustavnih sudaca,
koji bi popunili mjesta starih sudaca Ustavnog suda R.H. kojima je istekao mandat, kako bi se izbjegla mogućnost da se dovede u pitanje legalnost i legitimitet predstojećih parlamentarnih izbora, koji se održavaju ove jeseni. Međutim, zbog nesmotrenog parlamentarnog bojkota SDP-a, HNS-a, IDS-a i Kluba regionalnih stranaka, na kraju je samo troje od deset kandidata dobilo potrebnu nadpolovičnu većinu: Jasna Omejec, Snježana Bagić i Marko Babić, dok naprotiv Mirjana Juričić, Mario Jelušić, Aldo Radolović, Ivan Matija i Milka Savić nisu dobili potreban broj glasova. Predhodnim dogovorom s te liste su otpali Boris Koketi i Srećko Jelinić. Boris Koketi, vječiti pomoćnik sve tri naše posljednje neuspješne ministrice pravosuđa, sve tri iz njegovog Zadra (!!), vjerojatno nije prošao zbog mog oštrog pera (sapienti sat!).
Za mene osobno je vijest da dr.sc.Aldo Radolović, inače predsjednik i sudac Županijskog suda u Puli, nije prošao izborni prag – najbolja vijest! I njega je dotaklo moje oštro pero! «Tko sudi bit će mu suđeno» - upozorio je Isus Krist svoje buduće suce, naročito vrhovnog suca Kaifu. Nažalost, umjesto Kaife, kazna je sustigla najmanje krivog rimskog prokuratora Judeje Poncija Pilata. Tako sam i ja više puta upozoravao Alda Radolovića da će se mač pravde na kraju okrenuti protiv njega samog! Naime, ja sam se osobno više puta žalio bivšoj ministrici pravosuđa gospođi Vesni Škare-Ožbolt protiv svemoćnog Alda Radolovića, žalio sam se i novoj ministrici Ani Lovrinprije petnaest mjeseci (8. svibnja 2006.g.), a prije sedam mjeseci sam se protiv njega žalio svojom pritužbom i predsjedniku Vrhovnog suda R.H. gosp. Branku Hrvatinu. Poslao sam mu 10. siječnja 2007.g. «Pritužbu zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sc. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, i namjernog odugovlačenja sudskog postupka».
Dakako, kao da sam sve to govorio kineskom zidu, po načelu «surdo fabulam narras»! Jedino je ministrica Vesna Škare-Ožbolt nekoliko puta slala svoje upite Aldu Radoloviću, ali je sve svršilo njenom iznenadnom smjenom. Dakle, nije trebalo mijenjati ministricu, «jer riba od glave smrdi!».
Evo, dakle, sukus-a te moje Pritužbe predsjedniku Vrhovnog suda R.H. protiv Alda Radolovića, koja će bolje objasniti njegovu pristranost u radu, neuredno obnašanje sudačke dužnosti i namjerno odugovlačenje sudskog postupka. Naime, on namjerno drži sve otvorenim, paraliziranim, sve pod svojom kontrolom kako bi po starom udbaškom receptu i mene držao pod svojom hipotekom! No pasaran!
U uvodu: «Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu (predsjedniku Vrhovnog suda R.H. g.
Branku Hrvatinu) s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristranost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. Ito staga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Znači, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito,neoprostiv «hendikep»!
Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županijskom sudu u Puli 02. listopada 2006.g., u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama
P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.».
Dakle (.....) dr. sci. Aldo Radolović je ukinuo tu presudu za iseljenje iz moje kuće i svojem štićeniku E.I., notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka/reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije ( .... ).
Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:
Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. (!!!) «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikimnaslovom: »Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!
Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodiraonjegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini!A sutradan,29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br. P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2. listopada 2006.g. (dakle, vrlo, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio to svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!
Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripremani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnogDražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!
Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!
Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «( Županijskog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja rasprodaji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika suda Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!
Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatizacijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovčića, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare» (....).
Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listopadu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.
Moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu simpatični ljudi u krivu, a antipatični ljudi u pravu!
Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSuP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinističkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre». No pasaran!
Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!
* * * *
A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara E. I., notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i zgubidana. Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve njegove «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje F. Kl., posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik E. I.-a! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjer-no «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!
Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja F. Kl. (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky-Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika E. I.-a, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik E. I.! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.
Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to
E. I. nije bio! (...)
Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!
Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više od godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu
P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama«Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti! (....)
Dakako «slavni» Đuro Sessa na čelu DSV-a nije se ni za milimetar pokrenuo iz svoje dobro plaćene sudačke žabokrečine. Pa ipak, moj je prijedlog ovih dana ministrica Ana Lovrin prihvatila i provodi ga!
Tako, eto sudi Radolovićevo «Ištrijansko» pravosuđe. Naročito kada Radolović želi ili treba zaštititi nekog svog moćnog «Ištrijana», kao primjerice Franca Cattunara, te pomoći njegovom bradatom odvjetniku Slaviši Peroviću, koji je u ljeto 1991.g. pobjegao pred Branimirom Glavašem iz Osijeka. Tako Franco Cattunar i Slaviša Perović i dalje nesmetano pljačkaju i kriminalno privatiziraju moju minijaturnu općinu Brtoniglu. A svemoćni Aldo Radolović im u svom Županijskom sudu u Puli čuva leđa. Nije, dakle, samo lupež onaj koji krade, nego i onaj koji mu ljestve prinosi! I to unatoč našoj prošlogodiš-njoj prijavi njihovih kriminalnih radnji Saborskom odboru za predstavke i pritužbe, te unatoč tome što je o tome nekoliko puta vrlo opširno pisao riječki «Novi list», a ponekad (vrlo nevoljko!!) i Radolovićev «Glas Istre». I unatoč tome što se u sve to već prije sedam mjeseci uključio i Bajićev USKOK.
Međutim, sve se svodi na to da «ruka ruku mije, a obraz obadvije»!!
Upravo zbog svega navedenoga, Aldu Radoloviću je prije dva mjeseca novinarka Marina Vukšić u opširnom intervju-u postavila i dva krucijalna pitanja. Prvo: «Zakonom o sudovima uveden je institut prava na suđenje u razumnom roku, a postupci na hrvatskim sudovima i dalje traju beskonačno»,
i drugo: Institut prava na suđenje u razumnom roku predviđa i financijsko obeštećenje onih koji (pre)dugo čekaju na epilog sudskog postupka. Ministarstvo pravosuđa lani je po toj osnovi građanima isplatilo čak 3,5 milijuna kuna,, a čak 750.000 kuna otpada na Županijski sud u Puli!». Na to je Aldo Radolović odgovorio: «teško je u ovom trenutku definirati što je u našem sustavu razumni rok...Vrhovni sud RH je kao pragmatični model iznio tezu o tri godine ... jer je sazrela spoznaja da pravda, ako nije kvalitetna i brza, zapravo nije pravda (interesantno kako Radolović umjesto riječi «pravedna», podmeće riječ «kvalitetna»! op.A.R.J.) .... to je veliki novac. Prosječna naknada iznosi oko tisuću eura, ovisno o dužini čekanja. Kada bi naknadu zatražili svi oni čiji se postupci na sudovima razvlače godinama, državu bi to koštalo enormnih 450 milijuna kuna...U Hrvatskoj ima jako puno starih predmeta koji se vuku deset, 20, pa i 30 godina. Ima čak 500.000 onih koji su stariji od pet i više godina, a još nisu riješeni. To je sudska patologija koja mora nestati».A upravo to su dakle Radolovićeve «zlatne godine»!
E, pa i za takvu patologiju u Radolovićevom Županijskom sudu u Puli mi ćemo uskoro naći lijek. Prvi lijek je da ministrica pravosuđa gđa Ana Lovrin, u sudjelovanju i sinergiji s Vrhovnim sudom R.H. smijeni dr. sc. Alda Radolovića s položaja predsjednika Županijskog suda u Puli, a drugi lijek je da se Alda Radolovića hitno izbriše sa spiska kandidata za suca Ustavnog suda R.H. Pa ma koliko g. Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru bio žalosan zbog toga!
Upravo stoga, ja ću uskoro od Županijskog suda u Puli i od hrvatskog ministarstva pravosuđa zatražiti razumnu novčanu naknadu, odnosno obeštećenje, i to po svih 10 novih sudskih predmeta, koliko su ih Radolović i njegova «družina» meni isfabricirali «svojim neurednim obnašanjem sudačke dužnosti i namjernim odugovlačenjem sudskih postupaka», dočim sam dr. sc. Aldo Radolović u tome prednjači još i svojim dobro poznatom ksenofobijom, posebno prema nama Hrvatima koji smo došli «Priko Učke». Dakle, još i svojom pristranošću, naročito prema nama deklariranim Hrvatima i dragovoljcima Domovinskog rata!
Čitatelji sami za sebe mogu ovdje i sada zaključiti za kakvim «moralnim autoritetom» plače gosp. Damir Kajin. I zaključiti zašto sudac dr.sc. Aldo Radolović nije izabran za suca Ustavnog suda R.H. «Bože, ipak postojiš! Dugo čekaš. al' gadno udaraš!», uzviknuo je ruski pisac Aleksandar Soljženjicin u svojem prvom romanu «Jedan dan u životu Ivana Denisovića», i to baš na dan Staljinove smrti!
Dakle, ima Boga! Sigurno ga ima i uskoro će mnogi osjetiti njegovu tešku ruku!
u Brtonigli, 14. kolovoz 2007.g.Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
P.S. (moj komentar, 24. rujna 2008.g.): Unatoč svemu ovome, dr. Aldo Radolović je u
drugom pokušaju izabran za sudca Ustavnog suda R.H.! Štoviše, izabran je i za podpredsjednika tog našeg najvišeg suda, „četvrte vlasti“ u Republici! A prije dva dana je u srpskom Novom listu iz Rijeke izašao veliki intervju predsjednice našeg Ustavnog suda, časne gospođe Jasne Omejec. I to će biti prokomentirano na ovom blogu!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.Komu Treba: Ministrici pravosuđa R.H.
52 474 Brtonigla, Kovri 25gospođi Ani Lovrin
10. siječanj 2007.g.
Predmet:Pritužba zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli,
dr.sci. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti,
i namjernog odugovlačenja sudskog postupka.
PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA R.H.
gosp. Branku Hrvatinu
Poštovani!
Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristranost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. I to stoga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Dakle, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito,neoprostiv «hendikep»!
Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županijskom sudu u Puli 02. listopada 2006.godine, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.
Interesantno je da je to Rješenje Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. zaprimljeno u Općinskom sudu u Bujama tek 15. prosinca 2006.g., a onda je tim putem stiglo meni tek 05. siječnja 2007.g.! A da paradoks bude još veći, meni je to Rješenje od ukupno četiri stranice stiglo sa dvije iste stranice br. 2, a bez treće stranice! Kako to da to nitko u Općinskom sudu u Bujama više od dva tjedna nije primjetio?! Što je onda to kod njih čekalo čak 20 dana?
A nije to njima prvi put! Već sam se tri puta pismeno žalio na slične prljave stvari u Općinskom sudu u Bujama i Županijskom sudu u Puli. Naime, žalio sam se našoj bivšoj ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt i ona je vrlo korektno uvijek iznova tražila očitovanje tadašnje predsjednice Jasne Stupavsky- Stelle (koja je prošle godine konačno smjenjena sa svog položaja i dobila nečasni otpust iz službe!). Bivša ministrica pravosuđa je također tražila i očitovanja od predsjednika Županijskog suda u Puli dr. sci. Alda Radolovića, koji je slično Jasni Stupavsky - Stelli davao samo svoje birokratski vješte i nemušte odgovore (žali Bože izgubljenog vremena!), uporno odugovlačeći taj isti sudski postupak, pokušavajući praviti budale i od mene i od ministarstva pravosuđa.
Sudsko vijeće Županijskog suda u Puli, pod predsjedavanjem dr. sci. Alda Radolovića je usvojilo žalbu tuženika Erlić Ivana, bjegunca iz Škabrnje i mog dosadašnjeg «nepoštenog» stanara, te jeu k i n u l oDjelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, posl. br. P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g. i vratilo predmet Općinskom sudu u Bujama na ponovni postupak. Dakle, odjednom je, nakon dvije i pol godine, Erlić Ivan po dr. sci. Aldu Radoloviću postao «pošteni stanar», iako mi već tri godine ne plaća stanarinu, nije plaćao struju ni vodu, četiri puta mi je prijetio ubojstvom (K-62/04, K-263/05 i K-182/06),već me tri godine terorizira u mojem dvorištu (P-494/06), uzurpirao je cijeli prvi kat moje kuće, koji mu nikad nije bio iznajmljen, uzurpirao je tri moje garaže (dvije bivše velike štale) i dvorišne strehe (P-378/04), uništava mi imovinu, promijenio je moje brave na prvom i drugom katu, kako ne bih mogao izvršiti pregled moje imovine, itd., itd. I to je predsjedniku Županijskog suda u Puli «pošteni stanar», nasuprot prvostupanjskoj presudi poštene i pravedne sutkinje Općinskog suda u Bujama gospođe Fabiane Kliman, koja je Erlić Ivana ispravno ocijenila i osudila kao «nepoštenog stanara», i naložila mu da se iseli iz moje kuće!
Dakle, dr. sci. Aldo Radolović (u daljem tekstu: bez «dr. sci.») je svojem štićeniku Erlić Ivanu,notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka / reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije.
Inače, sve ovo jako podsjeća na slučaj zadarskog odvjetnika Marka Marinovića, moćnog zaštitnika i glavnog «bankara» zadarskog kriminalnog miljea, kojem je prije Domovinskog rata i sam Erlić Ivan pripadao (!!), zaštitnika i odvjetnika zloglasnog zadarskog narkobossa Senka Peraka (kojega je policija na kraju morala likvidirati na sred ulice!). Erlićeve metode, iskušane u obližnjoj Maredi, na Slovencu ing. Dragi Kompanu, u čijoj je kući bespravno i nasilno stanovao skoro pet godina, kome je prijetnjama i ucjenama «uzeo» 10.000 DEM na ime svojih nepostojećih ulaganja u njegovu kuću, u dlaku su iste kao i kod odvjetnika Marinovića! A njegova ortakinja i supruga Ingrid Antičević-Marinović bila je čak i ministrica «pravosuđa» u bivšoj Vladi gosp. Ivice Račana!
O, sancta simplicitas!
Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:
Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikimnaslovom:»Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!
Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodiraonjegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini!A sutradan,29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br.P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2.listopada 2006.g. (dakle, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!
Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripremani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnog Dražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!
Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!
Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «(Županijskog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja rasprodaji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika suda Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!
Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatizacijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovčića, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare».
Da pojasnim: ne radi se o samo jednom suđenju, odnosno sudskom predmetu. «Slično je i s trećim istarskim suđenjem protiv Đanija Bažona (koji je kao i Ivan Herak već odavno na slobodi i brani se sa slobode) u kojem mu se sudi zajedno sa Đurom Burekom za financijske malverzacije vrijedne 23,5 milijuna kuna. Prva rasprava u tom suđenju počela je u srpnju 2000. godine, ali još nije okončana.... Na osnovu riječi županijskog suca Damira Krpana nije teško zaključiti da to suđenje ni nakon šest godina nije prioritet na Županijskom sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljenici još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca. i tako sve do zastare.».
Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listopadu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.
Moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu simpatični ljudi u krivu, a antipatični ljudi u pravu!
Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinističkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre».
No pasaran!
Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!
* * * *
A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara Erlić Ivana, inače bjegunca iz Škabrnje, koji se iz nekog velikog i strašnog razloga ne smije vratiti u Škabrnju, iako u njoj ima svoju kuću, zemlju i obnovljenu roditeljsku kuću (sada u posjedu svog brata). Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve Erlićeve «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje Fabiane Kliman, posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik Erlić Ivana! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjerno «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!
Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja Fabiana Kliman (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky- Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika Erlić Ivana, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik Erlić Ivan! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.
Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi Pula u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to Erlić Ivan nije bio!
Uostalom, ako se osporava valjanost otkaznog roka u tom nesretnom Ugovora o najmu i mog otkaza Erlić Ivanu, onda je isto tako trebalo osporiti i valjanost čitavog tog Ugovora o najmu Erlić Ivanu. On je mene ulovio «na brzaka», izvukao me s predavanja u školi i kod javnog bilježnika u Puli, gosp. Krajcara na brzinu ispunio formular ugovora o najmu i potpisao ga zajedno sa mnom ( Erlić Ivan je kasnije, na sudu, promijenio tu priču).
Što se tiče Erlićeve izmišljotine, koju je smislio uz pomoć svog odvjetnika Ivice Senjaka, bivšeg udbaša iz Doboja, a koju objeručke podržava sudac Aldo Radolović, onda ja ponovo postavljam samo dva ključna pitanja:
(1)Ako je navodno dogovorena nekakva nepostojeća «kapara» (a nije!), gdje je Ugovor o kapari? Gdje je materijalni dokaz o tome?
(2)Ako je navodno predat nepostojeći novac (10.000 Eura), a nije, gdje je potvrda o predatom novcu? Gdje je materijalni dokaz o tome?
Nema ničega!Jer toga nije ni bilo!Samo su, na svoju žalost, Erlić i Senjak loše instruirali svoja dva lažna svjedoka, dva Bosanca, Suada Aličajića i Petra Mačinkovića iz Banja Luke, čije su laži otkrivene i oborene upravo na onom suđenju od 29. srpnja 2004.g., koje je sudac Aldo Radolović «lukavo» i namjerno prešutio i preskočio u obrazloženju svojeg Rješenja Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. I time je mislio nasamariti i Općinski sud u Bujama, kojemu je on posredno i šef.
Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!
Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više do godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama «Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti!
A evo zašto. Ja sam sada u svojoj 68. godini života. Moj stariji brat, koji je bio suvlasnik predmetnog stana na drugom katu moje dvorišne kuće, umro je prije godinu dana, ne dočekavši pravdu (iako ju je sutkinja Fabiana Kliman pošteno izrekla i presudila u svojoj Djelomičnoj presudi P-20/04-15, od 02. kolovoza 2004.godine). Nemam više nikakve nade da bih i ja mogao dočekati pravdu, dok je predsjednik Županijskog suda u Puli jedan Aldo Radolović. Stoga ću ovu Pritužbu smjesta poslati i ministrici pravosuđa R.H. gospođi Ani Lovrin, ali i na niz drugih adresa, od kojih najprije gosp. Vincentu Degertu, ambasadoru EK/EU u Zagrebu, njemačkoj i američkoj ambasadi u Zagrebu, te nekim hrvatskim novinama i tjednicima i uglednim ljudima, s kojima se već dugo, poznajem.
u Brtonigli, 10. siječanj 2007.g.Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
