A ŠTO JE SA RATNIM ZLOČINIMA U ŠIROKOJ KULI, GLAVNI DRŽAVNI ODVJETNIČE gosp. MLADENE BAJIĆ?

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 16. V. 2006.

Uredništvu Večernjeg lista” Komu Treba: premijer Ivo Sanader

Uredništvu Fokusa novinar Zvonimir Despot

( I ovako se brani Hrvatska )

A ŠTO JE SA RATNIM ZLOČINIMA U ŠIROKOJ KULI,

GLAVNI DRŽAVNI ODVJETNIČE gosp. MLADENE BAJIĆ?

Uvodna napomena: ( 11. veljače 2010.)

Ova je tema – nažalost – ponovo aktualna i vruća, i to najviše „zahvaljujući“ totalnom nemaru, nevoljkosti i/ili opstrukcijama našeg Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. A njega upravo ovih danas najviše hvali naša premijerka Jadranka Kosor!? Kao, On se, između ostalog, istakao u procesuiranju ratnih zločina. E, pa lažeš Jadranka Kosor Vlaisavljević, drsko i bezobrazno lažeš!!

A imaš i za što! Jer je Mladen Bajić Glavni Zaštitnik Tvog četničkog roda!!

I zato će danas Mladen Bajić dobiti od Jadranke Kosor i njenog Zloduha i Mentora - nečastivog Vladimira Šeksa - još jedna mandat na čelu našeg DORH-a.

Gospode Bože, gdje je to završio naš uškopljeni HDZ ??

A.R.J.

* * * * * *

Uvodne činjenice:

Nešto se konačno ipak pokrenulo u našem hrvatskom pravosuđu! Netko je neoprezno “tjerajući lisicu, istjerao vuka”! Tjerajući hrvatskog generala Branimira Glavaša, žestokog i goropadnog gorskog vuka, istjerao je na čistac i svjetlo dana podlu lisicu u liku Glavnog Zloduha HDZ-a i cijele Hrvatske Vladimira Šeksa, kao i njegovog Glavnog državnog odvjetnika g. Mladena Bajića. Tako je na čistac i na svijetlo dana istjeran i čitav državno-odvjetnički resor u našem Ministarstvu pravosuđa, a prije svih oni koji su se u njega vratili kao “stari kadar” (velikom većinom bivši suradnici Udbe); dakle oni koji su se u njemu ponovno ugnijezdili nakon Račanove i Mesićeve kripto-komunističe “Restauracije” od početka 3. siječnja 2000.-te godine! I koji su u njemu ostali i nakon povratka na vlast HDZ-a.

Duga lista nesankcioniranih zločina

Dakle, sredinom svibnja ove 2006.g. Državno odvjetništvo iz Vukovara je podiglo dvije odvojene optužnice protiv još 52 “osobe” za ratne zločine, počinjene tijekom 1991. i 1992. godine nad civilima, Hrvatima i ostalim nesrpskim stanovništvom, u Berku i Sotinu, na vukovarskom području. Tu je vijest potvrdio županijski državni odvjetnik Božidar Piljić u Vukovaru, a prenijela ju je HINA, te i većina dnevnih novina i televizija. Ovdje ćemo se sada referirati na članak u Glasu Istre i Novom listu iz Rijeke od 14. svibnja 2006.g.: “Optužene još 52 osobe za ratni zločin”, jer je netko taj isti članak HINE u “Vjesniku” sasvim nepotrebno skratio na jednu polovicu i tako prikratio nas čitatelje Vjesnika.

Dakako, navedene “osobe” su bili lokalni paravojni četnici, koji su djelovali “u sadejstvu” sa Šešeljevim, Draškovićevim, Jovićevim i Arkanovim četnicima, a svi skupa su kao ilegalna paravojska bili planski opskrbljeni oružjem, potpomognuti i zaštićeni tenkovima, topovima i ratnim avionima od strane tzv. JNA. Dakle, potpuno zločinačko “sadejstvo” tzv. JNA i paravojnih četnika!

Ti su ratni zločinci, nakon okupacije Berka od 2. rujna 1991.g. najprije noćima i bez razloga zastrašivali Hrvate i ostalo nesrpsko stanovništvo, prijeteći im, paleći i minirajući njihove kuće. Potom su ih počeli odvoditi i ubijati kao zatočenike. Ukratko, vršili su nad njima brutalno i temeljito “etničko čišćenje civilnog stanovništva”, sve do kraja 1992.g. Tako su postupali s ukupno 120 civila hrvatske nacionalnosti. Ubijene su 32 osobe, od kojih je 12 osoba još na popisu zatočenih i nestalih. Za te zločine u Berku je sada, nakon 15 godina, optuženo 35 “osoba”, od kojih je čak njih 32 navodno “nedostupno hrvatskom pravosuđu”, dva se brane sa slobode, a samo je jedan u pritvoru u Osijeku.

Za ratne zločine protiv civila počinjene u Sotinu od 10. listopada 1991.g. do travnja 1992.g. optuženo je 17 “osoba”, koje su zlostavljale, mučile, i ubijale civile hrvatske nacionalnosti, pljačkajući njihovu imovinu i odvodeći ih u nepoznatom smjeru. Nije naveden broj ubijenih, ali je na popisu zatočenih i nestalih još uvijek 35 Sotinjana. Osim toga, nakon pada Vukovara, Sotin su 27. prosinca 1991.g. morale napustiti sve hrvatske obitelji i ostaviti svu svoju imovinu, te prijeći na slobodni dio Hrvatske. Dakle, i u Sotinu je cilj bio potpuno isti: “etničko čišćenje civilnog stanovništva”.

Od 17 optuženih ratnih zločinaca, odnosno paravojnih četnika, samo su četiri u Hrvatskoj i brane se sa slobode, dok su ostali navodno “nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, te su za njima raspisane tjeralice”.

Božidar Piljić, županijski državni odvjetnik iz Vukovara, rekao je da je u tijeku istraga protiv 87 osoba osumnjičenih da su počinile ratni zločin. Međutim, “zbog nedostupnosti pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, prekinuta je istraga protiv 21 osobe i obustavljena protiv 227 osoba, i to u najvećem broju slučajeva na temelju Zakona o oprostu, a u manjem broju zbog toga što im nije dokazana krivnja”.

Prije svega, čudna je ta “nedostupnost” notornih ratnih zločinaca našem hrvatskom pravosuđu. Neki od njih su godinama radili ili još uvijek rade u našoj policiji ili u državnim službama. Mnogi od njih dolaze glasovati na izborima za lokalnu samoupravu, pa čak i vrše lokalnu vlast u kraju u kojem su vršili ratne zločine. To znači da ih netko sustavno štiti. Stoga se potrudimo dokučiti tko je ta moćna i svemoćna zločinačka organizacija koja štiti sve te notorne ratne zločince, koji nam slobodno šeću pred očima. Otvorimo konačno oči i pogledajmo grube činjenice.

Prije svega, vrlo je teško dokazati nečiju krivnju nakon 15 godina, a pogotovu kada je Nepoznat Netko više od 13 godina skrivao, krivotvorio ili uništavao ključne dokaze! Tko je to radio ili tko je to mogao raditi? To je mogao raditi samo netko tko je te dokumente, odnosno dokaze imao u svojim rukama od prvih dana ili ih imao na raspolaganju sve te godine. Dakle, riječ je o istražnim odjelima naših županijskih sudova i njihovih državnih odvjetništava. Tu je glavni ključ blokade, opstrukcije i paralize našeg (danas) već zloglasnog “pravosuđa”! Bez ikakve sumnje, državna odvjetništva, odnosno tužilaštva, su glavna rak-rana našeg hrvatskog pravosuđa! I to je glavni ključ te lažne “zagonetke” o našem namjerno neučinkovitom pravosuđu.

A nije nikakva tajna da se upravo iz te njihove “radionice” izlegao i taj već zloglasni “Zakon o oprostu”. Sjetimo se samo tko je tada bio glavni državni odvjetnik, odnosno tužitelj Republike Hrvat-ske! I tko je tada bio pravi Gospodar našeg tadašnjeg pravosuđa. On je bio taj koji je dao oprost samo jednoj strani, onoj agresorskoj, dočim oprost nije dao i drugoj strani koja se branila od agresije i zločina protiv mira. Sjetimo se samo brutalne istrage protiv Zapovjednika obrane Vukovara, pukovnika Mile Dedakovića – Jastreba i njegovog divljačkog višednevnog premlaćivanja! Sjetimo se suđenja ratnom junaku i tadašnjem generalu HOS-a i Vojske BiH Ante Prkačina, te suđenja g. Dobrosla-vu Paragi. Sjetimo se puštanja iz opkoljenog obruča na Plitvicama, na “Krvavi uskrs 1991.g. Milana Martića i njegovih četnika. Sjetimo se puštanja na slobodu zarobljenog Arkana i Gorana Hadžića, koji su uz to još dobili i pištolje i novac za put od tadašnjeg ministra unutarnjih poslova R.H. Josipa Boljkovca!

To je dosad nezabilježeni paradoks u povijesti civilizacije: da se štiti i amnestira zločince, a sudi se onima koji su se kao žrtve od njihovih zločina branili. Pa makar ako su ponekad i ponegdje žrtve i prekoračile striktna pravila samoobrane. Sjetimo se i sramotnog embarga na samoobranu. I posve nepojmljivog paradoksa da žrtva plaća ratnu (od)štetu svom agresoru, a ne agresor svojim žrtvama.

Inače, da ne zaboravimo: Sličan, iako daleko manji zločin nekih hrvatskih branitelja u prekoračenoj samoobrani u Paulinovom Dvoru je odlučno, brzo i efikasno procesuiran i izrečene su primjerene sudske kazne. Postoji li tu “neka tajna veza”?!

Konačno, sjetimo se nedavno ponovljenog suđenja za novodne zločine u slučaju “Lora”, s lažnim svjedocima iz Srbije, koji su bili specijalno instruirani i uvježbani za tu (ponovljenu) priliku. Pa i unatoč nedostatku materijalnih dokaza, donesena je nova i osuđujuća presuda! A evo se i po treći put ponavlja suđenje hrvatskom branitelju Mihajlu Hrastovu za navodni ratni zločin na Koranskom mostu, ispred Karlovca. I ponovit će se i to suđenje ako bude potrebno, sve dok konačno hrvatski branitelj ne bude osuđen. Bilo za to dokaza ili ih ne bilo!

Dakle, ključno je pitanje: tko nas to tuži, a tko nam to sudi? Nije li to onaj dobro poznati Udbaški kadijski sistem: “Kadija te tuži, Kadija ti sudi!”.

Umjesno je pitanje: a tko nam je danas Glavni “Kadija”? Evo tog odgovora.

A što je sa ratnim zločinima u Širokoj Kuli?

Prijeđimo sada na glavnu temu ovog publicističkog teksta. A što je s ratnim zločinom u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjetniče, gosp. Mladene Bajiću? Vrijeme je da se i taj zločin razjasni do kraja, rasčisti do kraja, te i osudi po zakonu. Ali ne po Vašem zločinačkom “Zakonu o oprostu”, jer za ratni zločin nema i ne može biti oprosta, ni po jednom civilizacijskom zakonu u svijetu, pa tako ni u našoj novoj Državi Hrvatskoj!!

Da podsjetimo: u Širokoj Kuli kod Ličkog Osika i obližnjem Bukovcu, odnosno u dva njegova zaseoka Radići i Vučići su 13. listopada 1991.g. pobunjeni srpski paravojni četnici poubijali ili zaklali 41 civila.

U samoj Širokoj Kuli su ubili 29 Hrvata i Hrvatica, te i jednu srpsku porodicu od pet članova, koja je odbila prikloniti se krvavim četničkim orgijama klanja nad Hrvatima. Kćerku Radmilu Rakić su uhvatili i mjesec dana držali u zatvoru, svakodnevno je i višekratno silovali, te na kraju zaklali i bacili u jamu. A njenu braću Milorada i Dragana Rakića su također ubili i bacili u jamu. Isto je prošao i otac Mane i majka Luja Rakić. A poznati su i zločinci, lokalni četnici iz Novog Ličkog Osika i okolice: Čedo Budisavljević, Iso Potkonjak, Bogdan Obradović, Stevo Knežević, Danilo Marić, Branko Kovač, Nikola Uzelac, Dane i Mile Lovrić, te još više od 70 ostalih četnika.

U Bukovcu, zaseoku Vučići, četnici su ubili još i četiri člana hrvatske obitelji Hećimović: Mandicu Hećimović, staricu od 79 godina, te njezine sinove Ivana, Josu i Milu Hećimovića.

U zaseoku Radići, stotinjak metara dalje od Vučića, četnici su zaklali još i Mariju Pocrnić, staricu od 90 godina, njenog sina Milu i njegovu suprugu Anu.

A županijski državni odvjetnik u Gospiću, gosp.N.N. i njegov Veliki Šef u Zagrebu nisu se nimalo uznemirili kada je sudac Pavle “Pavo” Rukavina dana 16. siječnja 2001. (dakle u punom jeku Račanove i Mesićeve “Restauracije” staljinističkog totalitarizma, a posebno njihovog medijskog totalitarizma!!) oslobodio gore navedene počinitelje tih stavičnih zločina, na čelu s Čedom Budisavljevićem. A nije se oglasio ni sveprisutni prof. dr. Milorad Pupovac, novi vođa Srba u Hrvatskoj, premda je zaklana i cijela srpska obitelj Rakić u Širokoj Kuli, 13. listopada 1991.g. No, kada je isti sudac četiri godine kasnije, kad se HDZ vratio na vlast, oslobodio krivnje Hrvata, gosp. Josu Mraovića, za navodni pokušaj silovanja jedne američke košarkašice u Gospiću, cijela komunistička “štampa” u Hrvatskoj se podigla na stražnje noge i zacvilila sve do …. njihovog soroševskog neba! Preciznije rečeno, sve do Londona i New Yorka, odnosno do njihovih sotonerijskih saveznika “tamo daleko”.

Dakle, a što je s tim zločinima u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjetniče, gosp. Mladene Bajiću?? Što čekate s tim? Skrivate li Vi osobno sve to ili Vam u tome pomaže i Glavni Zloduh Hrvatske Vladimir Šeks, koji se prije desetak dana onako bjesomučno okomio i na hrvatskog generala Branimira Glavaša? Kako to da dajete bjanko-oprost četničkim ratnim zločincima Čede Budisavljevića, Gorana Hadžića, Milana Martića i drugih, a podižete optužnicu i pripremate montirano suđenje hrvatskom generalu Branimiru Glavašu, dakako i to po krivotvorenim dokazima?

Na kraju, da ovdje povučemo jednu znakovitu paralelu. Referiram se na članak “Putin smijenio korumpirane generale i upravitelje” iz Glasa Istre i Novog lista od 13. svibnja 2006.g. Tu se vidi nevjerovatno velika sličnost između današnje Hrvatske i Rusije. Naime, “predsjednik Rusije Vladimir Putin jučer je napravio čistku među generalima Federalne službe sigurnosti (bivši KGB) kao i u državnom tužilaštvu i istražnim organima. .. Svi generali i drugi rukovoditelji su smijenjeni zbog zlouporabe službenog položaja. Otvorena je istraga o dvadesetak kaznenih djela”. Dalje se u tom tekstu navode imena smjenjenih genarala FSB-a (odnosno bivšeg KGB-a) Jevgenija Koljesnikova, A. Plotni-kova i Sergeja Fomenka, kao i imena prvog zamjenika državnog tužitelja Moskve M. Nikonova i zamjenika načelnika Glavne uprave za procesualnu djelatnost Tužilaštva D. Poliščuk.

Nešto slično je urađeno i u bivšoj Istočnoj Njemačkoj nakon pada komunizma, citiram dio sjajnog članka izvrsnog novinara “Večernjeg lista” gosp. Zvonimira Despota, pod naslovom: ”Đureković ubijen zbog Mike i Vanje Špiljka” od 7. travnja 2006.g. : “Svi kazneni suci su razriješeni, a građanski su dobili tri godine probnog roka”.

Mi dakle samo pitamo: a zašto nešto tako nije učinjeno i u Hrvatskoj? Mi odgovor na to pitanje znamo, ali ga ne želimo nikome nametati. Bilo bi bolje da na to pitanje odgovore gosp. Mladen Bajić, Glavni državni tužitelj R.H. i gosp. Vladimir Šeks, predsjednik Sabora R.H.

Da ponovimo to na drugi način: A što je sa zločinom u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjet-niče, gosp. Mladene Bajiću?

Semper Paratus Croatiae!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S.: Ovaj tekst je već bio objavljen 2006.g. na stranicama hrvatskog „Fokusa“, i to najviše zahvaljujući osobnoj hrabrosti gosp. Bože Čubelića, urednika Vanjske politike i Gledišta!

A moje je ime stavljeno pod embargo opskurne klike Sanader-Šeks-Mesić-Manolić!

A.R.J.

SUDE MI - u Udbomafijaškom hrvatskom „KRIVOSUĐU“ - 4.dio

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 9. febr./veljače 2010.

OHRANA Semper Paratus

SUDE MI - u Udbomafijaškom hrvatskom „KRIVOSUĐU“ - 4.dio

O velikoj i stalno prisutnoj ksenofobiji u Istri – posebno prema nama Hrvatima koji smo došli „Priko Učke“ - dosad u Istri nitko nije otvoreno pisao. A koliko znam – ni u ostatku Hrvatske. Jedino sam se ja usuđivao o tome pisati, još prije 19 godina, i to nakon što je krajem 1990.g. osnovan IDS, s kojim se u Istru vratila – dotad latentno pritajena i prigušena ksenofobija. Dakako, to je bio njihov namjerni i ciljani lov u mutnom! Pisao sam o tome i prije 16. godina, nakon što se godinu dana ranije IDS dočepao vlasti u Istri. Pisao sam o tome i kada je osnovana minijaturna (talijanaška!!) općina Brtonigla. Jedini sam se ja osobno suprostavljao osnutku te potpuno nepotrebne i minijaturne općine (u kojoj i sam živim već više od 35 godina), jer sam slutio u što bi se i ona mogla pretvoriti! A to se nažalost i dogodilo ..... Malo po malo, mi smo Hrvati bili sustavno potiskivani iz javnog i političkog života, sve dok se ja nisam razljutio i napisao svoj famozni članak:

«Postajemo li stranci u vlastitoj Domovini»,

objavljen 3. siječnja 1994.g. u «Glasu Istre»

Pisao sam još neke slične stvari i prije osam, a i prije tri i pol godina. Međutim, to mi udbaški i „šerbo-ištrijanski“ Glas Istre – nakon što smo svojom hrvatskom „Olujom“ u kolovozu 1995.g. srušili sve njihove snove o povratku njihove „Velike Srboslavije“ - nije htio objaviti. Ustvari, to me samo učvrstilo na vrhu njihove „Crne liste“!

Evo sada i ovdje posljednje stvari koju su mi odbili objaviti – moju Uvodnu besjedu na početku prve sudske rasprave u predmetu P- 244/05 na Općinskom sudu u Bujama.. (Nota bene: prekjučer sam već ovdje objavio moju i prijateljevu Predstavku Saboru R.H, koja je ušla kao jedan od dokumenata u taj isti sudski predmet P-244/05).

Inače - nota bene - mene su kao malenog dječaka doveli u Istru, u dječji dom u Poreču, početkom 1951.g. Dakako, „priko Učke“. Tu sam gotovo sav svoj život....a još sam uvijek „furešt“! To dovoljno govori o ovoj istoj temi.

Istini za volju, u Puli i nekim drugim istarskim gradovima pojavila se već jedna nova i sve snažnija generacija (visoko) školovanih mladih ljudi, koji su odbojni i skeptični prema plitkoj i populističkoj retorici IDS-a (koji je i sam svijestan da mu to više ne prolazi!), tako da početna IDS-ova ksenofobija prema nama Hrvatima splašnjava. Mogima od njih i ja sam bio profesor u Tehničkoj školi Pula....

Međutim, u starim tvrđavama UDBE – kao što su istarsko „pravosuđe“ i „Glas Istre“ ta se ksenofobija još vrlo duboko zadržala!

Tu još uvijek vlada – Udbomafija, a glavni joj je GAZDA i dalje dr. sc. Aldo Radolović, bivši predsjednik Županijskog suda u Puli, a sada već sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske!

On je i dalje glavni zaštitnik Udbomafije u istarskom „krivosuđu“!

O tome govori moj slijedeći tekst.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 29. rujan 2006.

52 474 Brtonigla, Kovri 25

Uvodna besjeda za suđenje 2. list. 2006.g.

na Općinskom sudu u Bujama

u sudskom predmetu P-244/05

OPĆINSKOM SUDU U BUJAMA

(na posl. br. P-244/05)

Ja neću dozvoliti da me jedan Franco Cattunar i njegova nova marioneta i

(samo formalni!) načelnik Općine Brtonigla Doriano Labinjan pretvore u najnižu i diskriminiranu nacionalnu manjinu u općini Brtonigli!

Dakle, ja nipošto neću dozvoliti da me takvi diskriminiraju i maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini!

(podsjećam ovdje na moj davni tekst:

«Postajemo li stranci u vlastitoj Domovini»,

objavljen 3. siječnja 1994.g. u «Glasu Istre»

Držim da je sve to dio neofašističkog plana «Ricompriamoci l'Istria» bivšeg Berlusconijevog ministra Mirka Tremaglie, poznatog neofašista, kao i neofašističkog zastupnika u talijanskom parlamentu Roberta Menie iz stranke «Forza Italia iz Trsta! Dakle «ima jedna tajna veza»!!

(Glupo je misliti da je tu jedan polupismeni Franco Cattunar glavni igrač!)

Uostalom, poznato je u Novoj Vasi da je Cattunarov djed bio notorni fašist ratnog zločinca i samozvanog «marescialla di nuovo impero Romano» Benita Mussolinija!

To objašnjava sva ova politička šikaniranja, ne samo mene osobno, nego i ono zatvaranje hrvatskog vrtića u Brtonigli, onaj nedavni incident sa sviranjem talijanske himne u Bujama za «Dan općine Buje», i mnoge druge stvari. Mi smo Hrvati na Bujštini već pretvoreni u nacionalnu manjinu!!

Stoga moram naglasiti još i ovo:

Ne tuži mene ovdje nikakva Općina Brtonigla, nego „Veliki šerif“ Općine Brtonigla Franco Cattunar, uz veliku pomoć svoje tete Valerie Cattunar, udate Melon, moje susjede iz Kovra kod Brtonigle, koja se polakomila na veliki dio mog dvorišta, ograđenog visokim kamenim zidom starim oko 150 godina, u što je nažalost uplela i svog muža, nekoć časnog i poštovanog Vittorina Melona! A u tome je, nažalost, djelomično već uspjela! (vidjeti P-171/04 u Općinskom sudu u Bujama).

U prilog ovim tvrdnjama ide i činjenica da samo ja nisam mogao kupiti dio svog dvorišta, i to od 1987., 1989. i 2002.g., iako sam bio u njegovom posjedu 31 godinu! A nisam mogao nešto kasnije, 1994. i 1998.g., kupiti ni «svoj» vrt iza kuće, koji sam prije toga imao 15 godina u najmu!

Sve je to, prema meni, dio političkog šikaniranja

A skoro sve to Vam već piše u dokumentima koje sam priložio uz P-171/04 i P-244/05 !

Brtonigla, Kovri, 29. rujan 2006.g.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla, Kovri 25

SUDE MI - u Udbomafijaškom hrvatskom „KRIVOSUĐU“ - 3.dio

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., 6. veljače 2010.

OHRANA Semper Paratus (com)

SUDE MI - u Udbomafijaškom hrvatskom „KRIVOSUĐU“ - 3.dio

Kako se sudi u Istri, a posebice u Općinskom sudu u Bujama, neka se prosudi i na temelju ovog mog 9.-og sudskog predmeta, koji mi je izfabricirala lokalna Udbomafija, koja djeluje u pozadini tog suda. A pokrovitelj tog i takvog suda je bio i ostao dr.sc. Aldo Radolović, bivši predsjednik Županijskog suda u Puli, a sada sudac Ustavnog suda R.H.

Dakle, on je i dalje Gazda istarskog „KRIVOSUĐA“!

A i njegov slučaj će ovdje doći na red!

No prije toga da vidimo kako je sve to godinama štitio Mladen Bajić.

Evo kako je Mladen Bajić tri i pol godine stornirao i opstruirao istrage protiv enormnog katastarskog i zemljišno-knjižnog kriminala u našoj maloj i minijaturnoj općini Brtonigli, u Istri. A u svemu mu je pomagao ZOU udbomafijaškog odvjetnika Slaviše Perovića iz Umaga!

Bilo je toga mnogo i u susjednim općinama Buje, Grožnjan, Umag i Novigrad, i to na vrlo sličan način, no to je na njima da se bore – ako imaju hrabrosti za to.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * *

Miroslav Radošević, Brtonigla, Grobice 6, 20. rujna 2006.

Tel. (052) 774-300

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla, Kovri 25

Tel. (095) 812 97 26

Predmet: Prijava kriminalnih radnji

u Općini Brtonigla

SABORSKOM ODBORU ZA PREDSTAVKE I PRITUŽBE

Gospodinu Ivi Begu

Poštovani!

Pozdravljamo najnoviju inicijativu predsjednika naše hrvatske Vlade dr. Ive Sanadera da građani preuzmu sami dio odgovornosti u borbi protiv kriminala i korupcije, kao rak-rane našeg današnjeg društva. Stoga evo i našeg skromnog priloga toj plemenitoj borbi.

U našoj maloj općini, koja broji jedva 1.600 stanovnika, u najvećem broju Hrvata (premda je općina dvojezična), Hrvati nisu nositelji nijedne političke funkcije. Naime, u svim organima općinske vlasti , od Poglavarstva do vijeća, te raznoraznih komisija, u ni jednom slučaju nositelj funkcije nije Hrvat. I tako je to bilo u posljednjih 13 godina, od kada je formirana Općina Brtonigla. A upravo od te činjenice kreće enormni katastarski kriminal, kupnja i preprodaja društvene imovine, po načelu «svoj–svome»! Znači, tipična IDS-ova «privatizacija»!

Pođimo redom, i to od samo najkrupnijih slučajeva:

1.- Jedan od IDS-ovih pokretača, osnivača i prvih moćnika Općine Brtonigla Franco

Cattunar, koji je prije toga bio obični siromašni poljoprivrednik, sa svega šest razreda osnovne škole, odmah je dobio na korištenje ogromnu, staru, ali vrlo dobro očuvanu zgradu («Agrariju»), koja se prije toga našla u sumnjivom vlasništvu Zajednice Talijana (!!), i to za samo 40.000 DEM (vrijedila je najmanje pet puta više!), uz priznata «ulaganja» (koja uopće nisu bila izvršena!), i to u visini od čak 20.000DEM! Tu zgradu on kupuje i knjiži na svoje ime, a potom je više puta iznajmljuje (odnosno rentira!), da bi istu ove godine prodao (preprodao!!) za 300.000 Eura !!

2.- Na sličan način i istim političkim putem, Franco Cattunar dolazi u posjed 20 hektara

najboljih vinograda bivšeg PIK-a Umag, po cijeni od samo 1 (jedne) kune po kvadratnom metru !! Dakle, kupio ih u bescijenje. A uz pomoć grupe pravnika bivše velike općine Buje spretno je uknjižio svoje vlasništvo. Osim toga uspjelo mu je prigrabiti još 50 -tak hektara najboljih vinograda, koje obrađuje i iskorištava, a ne plaća nikakvu zakupninu niti najam.

K tome, uz pomoć IDS-ovih čelnika Općine Buje, on se domogao i bivšeg velikog društvenog vinskog podruma u Bujama, za kojeg do dana današnjega nije platio niti jednu kunu! A godišnja proizvodnja svih «njegovih» vinograda je oko 330 vagona vina!

3.– S te novostečene pozicije se Franco Cattunar domogao i visoke funkcije u Uredu za

Gospodarstvo Županije istarske, uz bok moćnom Milanu Antoloviću, koji vedri i oblači po Istri kao IDS-ovom «pašaluku», dijeleći besplatno sadni materijal (loze, voćke, masline, itd.), sumnjive kvalitete, koji se pretežno uvozi iz Italije po bagatelnoj cijeni, dijeleći kredite isključivo svojim IDS-ovim aktivistima i pristalicama. Tako je Cattunar dobio 2004.g. krajnje upitan kredit u visini od milijun kuna za izgradnju svog novog vinskog podruma. Naime, Cattunarova hipoteka za taj kredit je vrlo sumnjiva, jer je založio 36 parcela zemljišta koje je dobio na natječajima za prodaju društvene zemlje koje je sam isforsirao, usilio i «namjestio» u Općinskom vijeću, kojemu je sam bio predsjednik! (u prilogu Vam dostavljamo pet izvoda iz zemljišnih knjiga, koji ukazuju na sve to).

4. – Franco Cattunar, u svom tipičnom samovoljnom stilu, gradi svoj novi vinski podrum

na lokaciji Žmergo, u svojim novostečenim vinogradima, gdje teren nije urbaniziran, bez ikakve lokacijske i građevinske dozvole! A da o ekološkim posljedicama i ne govorimo! Pripremni građevinski radovi izbacili su oko 12.000 kubika zemlje, jer je podrum cijelom svojom visinom ukopan u zemlju. A od Općine Brtonigla je tražio samo dozvolu za gradnju staklenika, što mu je bilo odobreno, uz plaćanje lokacijske dozvole od 60.000 kuna, za koje se javno govori da ni to nije uplatio.

Na isti ilegalni način se Franco Cattunar domogao i priključaka za struju i vodu, u suradnji s načelnikom općine Dorijanom Labinjanom, koji je potpisao «zajedničku» investiciju Općine u korist Franca Cattunara! Napominjemo da je Franco Cattunar na potpuno isti način manipulirao i s prethodnim načelnikom općine Stefano-om Sissot-om ! O tome je ranije više puta pisao i «Glas Istre».

5. – Franco Cattunar se «privatno» dogovorio s načelnikom obližnje Općine Grožnjan da

Općina Grožnjan svoje zemljište veličine 34 hektara u donjem dijelu doline Mirne (bliže Brtonigli !) ustupi, odnosno pripoji Općini Brtonigli, kako bi se stvorila mogućnost za malu «kompenzaciju» načelniku Grožnjana Rinu Dunišu, koji je tako dobio 4 hektara zemljišta u priobalnom dijelu Općine Brtonigla, u naselju Karigador – i to po cijeni od svega jedne kune po kvadratnom metru!

A ona 34 dobivena hektara je Franco Cattunar dodijelio sebi i trojici svojih najbližih prijatelja i «pobočnika» iz IDS-a!!

6. – Uoči prošlogodišnjih izbora za lokalnu samoupravu, Franco Cattunar je samovoljno

dogovorio rušenje dječjeg igrališta «Kortil» u centru Brtonigle, koje je tu postojalo od pamtivijeka, e da bi s grupom zainteresiranih starijih IDS-ovaca na tom mjestu sagradio boćalište.

Dodatni motiv Franca Cattunara je bio uzeti proviziju za to, kao što je to uoči izbora učinio i na sedam drugih mjesta u Brtonigli , raskopavajući ulice za tobožnje komunalne radove i kanalizaciju.

Međutim, pobunili su se građani Brtonigle, a naročito mlade majke koje su tu oduvijek na zraku šetale svoju malu djecu – na jedinom takvom dječjem igralištu u Brtonigli. Stoga su građani pozvali građevinsku inspekciju, koja dolazi i stavlja zabranu na dalje izvođenje već napola dovršenih radova, te donosi rješenje – naredbu o vraćanju igrališta u prvobitno stanje.

Međutim se Općina (odnosno Cattunar, jer On je Općina!) drsko oglušila na to. Sadašnja situacija je takva da boćari nesmetano boćaju na tom bivšem dječjem igralištu, a djeca se, silom novih prilika, igraju loptom na glavnom trgu ispred crkve i Općine!

7. – Uoči prošlogodišnjih izbora, na brzaka i na silu je donešena odluka u Općinskom vijeću

Brtonigle da se popravi krov stare škole u centru Brtonigle, kako bi se nakon više godina nebrige i nerada pokazala IDS-ova briga za svoje birače (t.j. za njihove glasove na izborima). Skinuto je oko 2.000 kanalica (osam paleta) i oko 5.300 «tavelica» (rustikalnih ciglica, koje su vrlo tražene na tržištu starina). To je pohranjeno u naselju Špinotija, gdje Franco Cattunar ima svoje privatno skladište. Međutim, tavelice su nestale! A novi IDS-ov načelnik Općine Brtonigla ne želi i odbija prijaviti njihov nestanak, kako ne bi svog pravog «Gazdu», podrugljivo nazvanog «il grande sheriffo», doveo u težak položaj. Jedan oporbeni vijećnik općinskog vijeća je tu prljavu rabotu prijavio policiji u Umagu, koja je poslala službeni upit Općini Brtonigla o tome, ali se nakon toga ništa nije dogodilo!

Međutim, imamo saznanja da su tavelice nestale 25. travanja 2006.g., kada je po njih došao jedan kamion i odvezao ih ..... kamo, to ćemo otkriti u eventualnom sudskom postupku, jer očevidac želi biti svjedok samo na (javnom) suđenju, na sudu, kako bi izbjegao teroriziranje od strane Cattunara i njegove «bratije». A Franco Cattunar je po tome dobro poznat čak i sa stranica «Glasa Istre», jer je jednom pretukao svog prijatelja iz IDS-a, koji je denuncirao njegove kriminalne sklonosti i kriminalne radnje na početku njihovog prvog mandata, a također je fizički prijetio novinarki «Glasa Istre», koja je kritički pisala o njegovim kriminalnim poduhvatima u tadašnjem Poglavarstvu Općine Brtonigla.

8. – Ispod svojih vinograda i svog novog i bespravno sagrađenog vinskog podruma, već spomenutog u točki 4., Franco Cattunar je u predjelu zvanom Škrline, u sudjelovanju

s Vodoprivredom, napravio sabiralište vode, koje koristi za vlastite potrebe (polivanja,

odnosno špricanje vinograda).

Također je u Škrlinama izgrađen most i obnovljen stari izvor, a da bi se sve to nekako prikrilo, odnosno kamufliralo pred javnosti, popravljena je i poljska cesta od Brtonigle do Škrlina. Povrh toga je kolski put od Cattunarove Nove Vasi do Škrlina temeljito proširen, prekriven debelim slojem tampona i na otvorenju obećano da će se asfaltirati cesta Nova Vas – Donje Baredine! I sve to na trošak Općine Brtonigla. To je bilo u vrijeme prije izbora, kada je IDS praktički sam vladao Općinom Brtonigla! A sva ta podla rabota je proglašena «šetalište Škrline». A to «šetalište je udaljeno od Brtonigle više od dva kilometra i tamo gotovo nitko iz Brtonigle nikad ne zalazi.

Također je u tom istom sumnjivom poduhvatu napravljena potpuno nova cesta po privatnim parcelama prema Donjim Baredinama, kako bi po toj cesti i jedan moćni IDS-ov kompanjon mogao dovoditi turiste iz Novigrada u svoju vilu sa bazenom - tim veoma skraćenim putem – prema Krasici !

9. – Poslije prošlogodišnjih izbora za lokalnu samoupravu, nositelj liste i predsjednik

Hrvatskih socijal-demokrata (HSD-a) Brtonigle žalio se Županijskom i Ustavnom sudu R.H. na namještanje izbora i falsificiranje izbornih rezultata, tvrdeći da je to učinio upravo Franco Cattunar! U svojoj Žalbi on je okvalificirao Franca Cattunara kao «zloglasnog člana dosadašnjeg Općinskog vijeća i Poglavarstva Općine Brtonigla, tajkuna IDS-a, koji je najodgovorniji za drsku otimačinu i prisvajanje društvene imovine, za ogromni katastarski kriminal u Općini Brtonigla, za krupnu privatizacijsku pljačku, drsko namještanje natječaja, sklapanje štetnih ugovora na štetu Općine Brtonigla, itd.». Franco Cattunar je tužio predsjednika HSD-a Brtonigle, a kaznena sutkinja Općinskog suda u Bujama je u rekordnom roku, na zahtjev i pod velikim pritiskom moćnog odvjetnika Slaviše Perovića, koji je inače i odvjetnik Općine Brtonigla, strelovitom brzinom sazvala ročište (K-277/05), te na samom početku isključila javnost sa suđenja i donijela presudu u korist moćnog Franca Cattunara i još moćnijeg njegovog odvjetnika Slaviše Perovića, koji je drmao Općinskim sudom u Bujama, sve dok nova ministrica pravosuđa gđa Ana Lovrin nije smjenila, odnosno uklonila bivšu predsjednicu tog suda Jasnu Stupavsky- Stellu!

10. - Budući da je IDS, i pored prljavih manipulacija uoči i na dan izbora, ipak izgubio

izbore, odnosno izbornu većinu, Franco Cattunar je podkupio «nezavisnog» vijećnika Luciano-a Pregaru, s Nezavisne liste profesorice Anne Novacco. Uz pomoć tog prebjega Luciano-a Pregare, moćni Franco Cattunar je ponovo zadobio većinu u Općinskom vijeću i tako sačuvao vlast IDS-a u Općini Brtonigla. Za sebe je unaprijed osigurao položaj predsjednika Općinskog vijeća, uz Pregaru kao svog zamjenika. Tako je i dalje nastavio svoje kriminalno vladanje Općinom Brtonigla. Primjerice, tako je nastavio s namještanjem natječaja za kupovinu poljoprivrednog zemljišta. A u zadnjem natječaju (koji je srušen od strane ministra poljoprivrede gosp. Petra Čobankovića!!), za sebe je uzeo 86 parcela u katastarskoj općini Brtonigla i 13 parcela u katastarskoj općini Nova Vas, dakle ukupno oko 250.000 kvadratnih metara prvoklasnog poljoprivrednog zemljišta, normalno – za samo jednu kunu po kvadratnom metru!! Pored njega, na tom istom natječaju su se njegovi prijatelji, rođaci i znanci (čak i ugostitelji koji se nikad nisu bavili poljoprivredom) također domogli poljoprivrednog zemljišta, dakako, također po cijeni od samo jedne kune, kako bi se obogatili putem preprodaje!

Bilježimo se sa štovanjem!

U ime veće grupe građana Brtonigle, koji ovaj put žele ostati anonimni:

1._________________________ 2. ____________________________

(Miroslav Radošević) (Ante Rokov Jadrijević)

P.S. : Ovo je samo jedan dio kriminalne priče u našoj Općini Brtonigla, i to samo onaj dio

vezan za predsjednika Općinskog vijeća Općine Brtonigla. Ukoliko budete smatrali potrebnim stojimo Vam na raspolaganju, čak i svojim dolaskom u Zagreb. Čitavim svojim ljudskim integritetom jamčimo za točnost ovih podataka koje smo ovdje naveli.

Miroslav Radošević i Ante Rokov Jadrijević