U spomen žrtvama Maršala Tita na Bleiburgu i križnim putovima !

Repetitio est mater studiorum !

U spomen žrtvama Maršala Tita na Bleiburgu i križnim putovima ! 

WWW. Semper Paratus Croatiae.com/Ante Rokov Jadrijević

Sunday, September 19, 2010

Alain de Benoist: KOMUNIZAM I NACIZAM

Alain de Benoist

KOMUNIZAM I NACIZAM

Uvodna napomena:

Benevolentnošću Nakladnika gosp. Zlatka Hasanbegovića iz Zagreba i urednika Prof. dr. Tomislava Sunića, počinjemo s objavljivanjem uvodnih dijelova knjige glasovitog i znamenitog francuskog intelektualca, publicista, esejista i filozofa Alaina de Benoista, 'glavnog predstavnika francuske „Nove desnice“, intelektualne struje koja je razvila opsežnu publicističku djelatnost.....bez kojih se ne može zamisliti duhovni život Pariza i Francuske' (iz predgovora znamenitog i velikog njemačkog profesora dr. Ernsta Nolte-a, kojega lijevičarski medijski huškači redovito etiketiraju kao glavnog revizionista povijesti nacizma i židovskog „Holokausta“ u Njemačkoj - u Europi i u svijetu. No, 'zub vremena' je već (o)davno nagrizao goleme komunističke laži, s kojima su nama kao djeci, omladini, i mladim ljudima ucijepili 'pranjem mozgova' ortdoksni komunistički i judeomasonerijski agitatori i progandisti, tijekom 45.-godišnje Staljinove i Titove epohe 'Velike laži'...

Knjiga Alaina de Benoista 'Komunizam i nacizam', osim opširnog predgovora Ernsta Nolte-a (na 9 stranica), sadrži 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeću (1917.-1989.), što je ujedno i podnaslov te knjige malog fomata, na 156. stanica. Osim toga, ta knjiga sadrži i brojne fusnote/futnote, koje ovdje neće biti prenijete, nego samo date u naznakama...

Knjiga se može naručiti direktno kod Nakladnika gosp. Zlatka Hasanbegovića, najbolje putem njegovog e-maila: zlatko.hasanbegovic@pilar.hr 

* * * * * * *

                                              * * * * * * *

1. ogled

Pojava Crne knjige komunizma skupine povjesničara pod vodstvom Stephanea Courtoisa, u povodu 80. obljetnice Oktobarske revolucije, potaknula je u Francuskoj, a potom i u drugim zemljama, veliku raspravu. Djelo, čiji je predgovor trebao napisati Francois Furet, koji je preminuo nekoliko mjeseci prije izlaska knjige, nastoji putem obavijesti kojima se danas raspolaže (opaska A.R.J.: knjiga je na francuskom jeziku tiskana 1998.g., a hrvatsko izdanje je iz 2005.g.), dati precizan i dokumentiran broj ljudskih žrtava, žrtava komunizma.

Procjenjuje se da broj žrtava komunizma iznosi 100 milijuna mrtvih, što je četiri puta više od broja mrtvih koje isti autori pripisuju nacional-socijalizmu.

Ove brojke zapravo i ne predstavljaju veliko otkriće. Od Antuna Cilige i Andrea Gidea do Kravčenka, od Borisa Souvarina do Roberta Conquesta i Solženjicina, mnogi su se autori već zanimali za sovjetski sustav koncentracijskih logora (Gulaga), i to počevši od namjerno izazvane gladi, ako ona već nije bila izravno potaknuta od strane Kremlja. U Ukrajini je od 1921. do 1922. i od 1932. do 1933. godine bilo isprva pet, a potom šest milijuna mrtvih.

Povjesničari su istraživali i deportacije, i to u razdoblju od 1930. i 1953., tijekom kojih je u Sovjetskom Savezu bilo sedam milijuna ljudskih žrtava (kulaci, Nijemci s Volge, Čečeni, Ingušeti i drugi narodi Kavkaza), pa sve do studija milijuna mrtvih u Kineskoj kulturnoj revoluciji i drugdje. Prema ranijim istraživanjima cijena koju nudi Crna knjiga čini se prilično mala: Bilo je čak i puno većih procjena glede žrtava (fusnote: dok Stephane Courtois samo u SSSR-u broj žrtava procjenjuje na 20 milijuna, Zbigniew Brzezinski ih je.... procijenio na 50 milijuna. Robert Conquest... na 40 milijuna, ne računajući još i one poginule u Drugom svjetskom ratu.... Dimitri Panin tvrdi 60 milijuna žrtava, Aleksandar Solženjicin.... govori o 66 milijuna žrtava......).

Zanimljivost knjige je u tome što se oslanja na vjerodostojnu arhivsku građu, većinom iz Moskve, a koja je danas dostupna istraživačima. Zato brojke koje se u njoj navode uopće nisu prijeporne, pa je određeni broj promatrača zaključio da cijena komunizma predstavlja 'najkolosalniji slučaj političkog pokolja u povijesti' (fusnota Martina Malia, 'The Lesser Evil?', ... 1998.), ili da se istina odsad zasniva na 'onom što predstavlja najveći, najkrvaviji zločinački sustav u povijesti'. (fusnota Pierre Chaunu-a.... ). Jednako tako, rasprava se nije toliko vodila oko samih činjenica, koliko oko njihova tumačenja.

Gdje god bili, primjećuje Stephane Courtois, svi su komunistički režimi 'masovni zločin pretvarali u pravi sustav vlasti'. Stoga bi iz toga bilo logično zaključiti da komunizam nije ubijao protivno svojim načelima, već u skladu s njima – drugim riječima, da komunistički sustav nije bio samo taj koji je činio zločine, nego sustav čija je sama bit bila zločinačka.

'Odsad više nitko, piše Tony Judt, neće moći dovesti u pitanje zločinačku narav komunizma' (fusnota: Tony Judt, International Herald Tribune, 23. prosinca 1997.). Tome se pridružuje činjenica da je komunizam ubijao mnogo više nego nacizam, da je ubijao mnogo dulje te da je počeo ubijati prije njega. 

'Metode koje je stvorio Lenjin, a usustavio Staljin i njemu slični, piše Courtois 'ne samo da podsjećaju na nacističke metode, nego su njima često i prethodile'. Samo ta činjenica, dodaje on, potiče na 'usporedna promišljanja o sličnosti režima koji je od 1945. smatran najzločinačkijim režimom stoljeća i komunističkog sustava, koji je do 1991. sačuvao svoju međunarodnu legitimnost, koji je u nekim državama i danas na snazi i ima svoje pristaše po cijelom svijetu'.

Upravo je autor tih dvaju pitanja potaknuo raspravu. Pomisao da bi se komunizam moglo smatrati apsolutno zločinačkim sustavom, i po svemu sudeći ugnjetačkim, i dalje nailazi na žestok otpor. To proizlazi iz moguće usporedbe komunizma i nacizma. Budući da je nastojao približiti ta dva pojma, Stephanea Courtoisa su žestoko napali autori koji su o njegovoj knjizi govorili kao 'intelektualnoj prijevari' i 'promidžbenom činu' (Gilles Perrault), 'poistovjećivanju' (Jean-Marie Colombiani), 'daru poklonjenom Nacionalnoj fronti u trenutku procesa Papon' (Lilly Marcou), 'groznoj proračunatosti velikog trgovca' (Daniel Bensaiid), 'ideološkom pamfletu' (Jean-Jacques Marie), 'prijevari' (Maurice Nadeau), 'nijekanju povijesti' (Alain Blum), pa čak i o 'negacionizmu' (Adam Rayski).

Pritom je znakovita činjenica da se Stephaneu Courtoisu zamjeralo što je napisao da je 'smrt od gladi djeteta ukrajinskog kulaka koji je namjerno natjeran u bijedu od strane staljinističkog režima, jednaka smrti od gladi židovskog djeteta u varšavskom getu, koga je na glad natjerao nacistički režim'.

Može se pomisliti kako zapravo i nije skandalozna ta rečenica, već sama činjenica da se o njoj može raspravljati.

Philippe Petit je išao dotle da je napisao da 'niti svi mrtvi nisu jednaki' (Philippe Petit, Marianne, 10. studenoga 1997.). Međutim, nije precizirao mjerila za prosudbu koja bi omogućila razlikovati žrtve prvog i drugog reda. Već sama činjenica da je danas još uvijek potrebno razjašnjavati što zločin čini zločinom, ili pokazati da su sve žrtve jednake, puno govori o duhu vremena.

(obrada teksta za ovaj blog, A.R.J., 19. sept./rujna 2010.)

Objavio/la SEMPER PARATUS CROATIAE u 21:20 0 komentari Veze na ovaj post

POTREBNO JE ISTRAŽITI TROSTRUKI SABIRNI LOGOR U JASENOVCU

Dragovoljac.com/ Potrebno je istražiti trostruki logor u Jasenovcu/28 Travanj 2014

Autor: Dr. Stjepan Razum  

 POTREBNO JE ISTRAŽITI TROSTRUKI SABIRNI LOGOR

U JASENOVCU

 

Skupina povjesničara sastala se 15. travnja 2014. u Zagrebu, na Fratrovcu, kako bi se dogovorili o obliku zajedničkoga istraživanja trostrukoga logora u Jasenovcu.

Naime, iz literature je poznato da je ustaška vlast osnovala i vodila sabirno polje u Jasenovcu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata (1941.-1945.), u kojem je zatvarala sve one koji su bili ugroza mladoj hrvatskoj držav....

i u kojem je, doduše, bilo nehumanih postupaka i pojedinačnih ili skupnih kažnjavanja smrću, ali koje je u biti bilo radno i prijelazno, tj. privremeno sabirno polje.

No, isto tako je poznato, ali tek manjem broju ljudi da je neposredno nakon rata logor u Jasenovcu nastavio postojati pod vlašću novih komunističkih vlastodržaca. Od 1945. do 1948. ondje su zatvarani hrvatski rodoljubi i u njemu su život završili mnogi iz kolona križnih putova.

I nakon 1948., sve do 1951. logor je postojao, ali tada za bivše komuniste, koji su kao informbiroovci postali opasni za Titovu diktatorsku vlast.

Kako je za vrijeme rata zatvor u Staroj Gradiški bio jedna od organizacijskih jedinica sveukupnog logora u Jasenovcu, tako je poslije rata logor u Jasenovcu bio organizacijska jedinica logora u Staroj Gradiški.

Posljednjih godina objavljeno je nekoliko značajnih djela i rasprava o Jasenovcu, te se razvila i široka novinska raspra o pitanju Jasenovca. Kako postoje manipulatori, mitomani i negatori nekih od tih triju susljednih logora u Jasenovcu, navedeni su povjesničari osjetili potrebu za zajedničkim nastupom u hrvatskoj javnosti u njihovu proučavanju i osvjetljavanju.

Tu potrebu osjećaju tim žurnije što je i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske velikosrbski jasenovački mit nazočan još u mnogim hrvatskim, zapravo jugoslavenskim glavama, koje nisu uspjele shvatiti da je njihovo jugoslavenstvo zloupotrijebila velikosrbska politika. Stvorenim jasenovačkim mitom velikosrbi i jugoslaveni nastojali su ušutkati svako hrvatstvo, a nijekanjem komunističkoga logora u Jasenovcu žele sačuvati svoje povlastice koje su na tuđoj krvi stečene.

S obzirom na to da je jedna istina, a mnogo laži, navedena skupina povjesničara nastoji raditi na razodkrivanju istine o logoru u Jasenovcu. U tu svrhu osnovat će nevladinu udrugu za istraživanje trostrukog logora u Jasenovcu.

Polazište im nije režimsko, tj. ni ustaško ni komunističko stajalište, već istina koju treba odkriti. Žele nastupiti u javnosti sa zahtjevom prema vlastima da konačno poradi na povratu arhivskoga gradiva iz Beograda, te da izvrši iskapanje posmrtnih ostataka na području samoga Jasenovca.

Dok god se to ne učini postojat će velika mogućnost manipulacija i stvaranja mitova.

Navedeni povjesničari odbacuju unaprijed govor o žrtvama u brojkama, već od vlasti zahtijevaju i sami će raditi na tome, da se žrtve popišu imenom i prezimenom,

i to tako da se jasno znade tko je samo prošao kroz logor, a tko je u njemu smrtno stradao.

Postojeći popis koji je učinilo Spomen-područje Jasenovac ne razlikuje te dvije skupine žrtava.

Dr. Stjepan Razum

Lustracija: Dvije karte za München najznačajnija EU investicija u Hrvatsku

Dragovoljac.com/ Lustracija: dvije karte za München najznačajnija EU investicija u Hrvatsku/ 21 Travanj 2014

Autorica Višnja Starešina  

Lustracija:

Dvije karte za München najznačajnija EU investicija u Hrvatsku   

 

 

Još jedan posebni „uzvanik“ njemačkog pravosuđa, bivši šef jugoslavenske Udbe Zdravko Mustač odletio je za München.

I ako danas procjenjujemo učinke hrvatskog članstva u EU u prvoj godini, moj odgovor je vrlo jednostavan: dvije karte za München najznačajnija su europska investicija u Hrvatsku.

Te dvije avionske karte, prva za Josipa Perkovića, a sada eto i druga za Zdravka Mustača, omogućile su da se u proteklih deset mjeseci jasno pokaže u kojoj mjeri stara komunistička oligarhija zapravo upravlja današnjom Hrvatskom.

U sljedećim mjesecima tijekom suđenja u Njemačkoj, te dvije karte za München omogućit će da se pred sudom prikaže i utvrdi kako je djelovao komunistički represivni sustav u bivšoj Jugoslaviji.

Iz Njemačke stižu najave da se istraga širi i za očekivati je nove europske uhidbene naloge. Uz daljnji njemački poticaj i poštivanje europskih standarda pravne države, dvije karte za München mogle bi postati uvod u proces lustracije sustava, bez kojeg europska Hrvatska nije moguća. Tehnički to i nije prezahtjevna misija. Na nekoliko pažljivo odabranih kaznenih predmeta može se razobličiti cijeli sustav i njegov modus djelovanja. Dakako, pod uvjetom da to čini politički neovisno i profesionalno kompetentno pravosuđe.

Ubojstvo bivšeg direktora INE Stjepana Đurekovića, kojeg je njemačko pravosuđe izabralo kao središnji slučaj kaznenog progona ubojstava počinjenih za račun komunističkog sustava od strane njegove tajne policije, kolokvijalno Udbe, pravi je primjer predmeta koji može razobličiti sustav.

Stjepan Đureković ubijen je u Njemačkoj 1983. godine pa će proces pokazati na koji je način jugoslavenska tajna policija djelovala u drugim državama, uključujući i uhođenja i likvidacije političkih protivnika režima.

Kako je Đureković u vrijeme ubojstva bio i politički emigrant, ali i osoba koja je bila iznimno upućena u financijske malverzacije zlatne komunističke mladeži, kroz postupak će se moći razobličiti i postupanje sustava prema političkim oponentima, ali i (tadašnje) financijske operacije komunističke oligarhije.

Josip Perković nije slučajno izabran kao ključna osoba ovog procesa i nije slučajno onaj zakon kojim je Vlada Zorana Milanovića nastojala u najbalkanskijoj maniri izbjeći izručenje nazvan lex Perković, a ne primjerice lex Mustač, iako je potonji bio u to doba više pozicioniran u Udbi.

Kroz sudski postupak moći će se pokazati ne samo tadašnje djelovanje Josipa Perkovića, koji je osumnjičen za sudjelovanje u ubojstvu Đurekovića, već i kontinuitet tog djelovanja do današnjih dana, kroz staru mrežu u novoj hrvatskoj državi.

I to ne samo obavještajno-policijski aspekti tog djelovanja, već i oni financijski, koji su obično u pozadini svakog djelovanja. Zbog svega toga slučaj Đureković je krunski predmet, a Josip Perković će biti ključna osoba na optuženičkoj klupi.

Dugogodišnja nezainteresiranost za njegov kazneni progon u Hrvatskoj, opstrukcija njemačke istrage, a na kraju i pokušaj sprečavanja njegova izručenja Njemačkoj pod cijenu sukoba s EU, već su pokazale sveprisutnost i kontinuitet te stare mreže u hrvatskoj državnoj vlasti, pravosuđu, medijima. Ali zahvaljujući upravo tom grčevitom pokušaju da se proces protiv Perkovića ne vodi u Njemačkoj, mnoge maske već su pale na domaćoj političkoj sceni.

Prije tog odlučnog „ne“ europskom uhidbenom nalogu, možda ste i mogli vjerovati da Vladu uistinu vodi Zoran Milanović, a ne ljudi koji su ga stvorili.

Možda ste i mogli vjerovati da „nova pravednost“ stanuje na Pantovčaku, dok niste saznali da je ideja o tajnoj pripremi lex Perkovića potekla upravo iz miljea predsjednika Josipovića,

dok vam Predsjednik nije protumačio kako apsolutno nije sporno da sin najtraženijeg njemačkog osumnjičenika za državni terorizam Saša Perković bude njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Bi li sin Saša rekao Predsjedniku da otac planira bijeg izvan EU, kao što su to njemačke službe predmnijevale i informacije o planiranom bijegu podijelio s našim i njemačkim obavještajnim sustavom? Ili bi možda vjerojatnije savjetnik Saša, koji po prirodi svoje funkcije svakodnevno dobiva izvještaje hrvatskih obavještajnih službi, prenio ta saznanja tati?

Kako istraga i dalje traje, nije li sin Saša kao savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost i dalje u poziciji da je opstruira?

U jeku operacije spašavanja osumnjičenika Perkovića u najklasičnijoj udbaškoj maniri zastrašivanja je provaljeno u stan Gisele Đureković, udovice likvidiranog Stjepana Đurekovića. To smo saznali iz njemačkih medija.

Za hrvatske medije to uopće nije bila priča. No i to je bilo korisno razotkrivanje hrvatskih medija. Baš kao i DORH-ovo odbijanje da se, kao zastupnik njemačkog državnog odvjetništva žali na presudu kojom je velikogorički županijski sud odbio izručenje Zdravka Mustača.

No s druge strane, presude Vrhovnog suda pokazuju da se najviša sudska instanca u državi može oduprijeti utjecaju stare mreže i da ipak, makar i pod pritiskom, EU pomalo useljava u hrvatski sustav.

Svim otporima i opstrukcijama unatoč, njemački proces za ubojstvo S. Đurekovića počinje i u Hrvatskoj otvarati neke procese koji su još prije godinu dana izgledali nemogući i nevjerojatni. Nevjerojatnim je izgledalo da Zoran Milanović krene u otvoreni politički obračun sa Slavkom Linićem, koji je u financijskom miljeu simbol starog kontinuiteta onoliko koliko je Josip Perković bio u obavještajnom.

Da DORH zakašnjelo i stidljivo ali ipak počinje pokretati istrage koje vode prema Slavku Liniću : najprije Lovrić-Merzel, potom vjerojatno Šegon pa Kalem…

Ono što će proces protiv Perkovića i ostalih značiti za demontažu obavještajne oligarhije bivšeg sustava, proces protiv Linića bi značio za demontažu njegove financijske oligarhije, uz koju hrvatsko gospodarstvo ne može funkcionirati kao europsko tržišno gospodarstvo, odnosno danas više ne može funkcionirati uopće.

Taj se proces danas više ne čini nedostižnim.

Saznanja iz njemačke istrage i njemačkog suđenja mogla bi ga učiniti još vjerojatnijim.

I to bi mogao biti uvod u lustraciju sustava koja je nužna ne samo za društveno već i najdoslovnije za gospodarsko ozdravljenje Hrvatske.

Uostalom, nije Njemačka tako ustrajno inzistirala na procesu protiv Perkovića i ostalih samo zbog pravde za žrtve, još manje zato da bi osudila optuženike. Njemačka je to učinila je to ponajviše zato što s tako premreženim sustavom nije moguće poslovati, nije moguće učiniti ga dijelom europskog gospodarskog prostora.

Zato su dvije karte za München iznimno značajna investicija u europsku Hrvatsku.

Malom pravosudnom intervencijom u prošlost može se osloboditi veliki prostor za budućnost.

Višnja Starešina

Narod.hr

Je li Milanović još uvijek premijer?

Dragovoljac.com/ Je li Milanović još uvijek premijer?/ 28 Travanj 2014

Autor Josip Jović   

Je li Milanović još uvijek premijer?

(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića: Jasno je da se radi o dobro organiziranom puču - pod okriljem Londona!)

 

U Banskim se dvorima odvija pravi rašomon. Danas kažu bit će poreza na štednju, sutra kažu neće ih biti, danas vele jedno, već sutra drugo, jedan ministar ovako, drugi će onako. Sve nekako nalikuje na zatvorenog luđaka koji uzaludno lupa glavom o tvrdi zid ćelije tražeći izlaz.

U znaku čekanja Godota, sva je nada usmjerena prema povlačenju sredstava iz EU-a, dok gledamo samo izvlačenja novca iz državnog proračuna u pravcu tih fondova, te dolasku stranih investitora, koji nikako da dođu. Sve smo učinili, izvlašćujemo privatne vlasnike zemljišta, pretvaramo more u bušotine, dajemo državnu zemlju za jednu kunu, a ono opet ništa.

Dežurni je krivac uvijek administracija, kao neka svemirska sila na koju se ne može utjecati. Velike priče o kapitalnim projektima (riječka luka i željeznica, Plomin C, kanal Dunav-Sava, ukapljeni plin, naftovodi i plinovodi, pelješki most…) jave se kao spasonosne ideje, zaintrigiraju javnost da bi se već za nekoliko dana o njima prestalo govoriti.

I onda čitav niz lažnih dilema: stabilnost ili razvoj, proizvodnja ili potrošnja, strana ili domaća, privatna ili državna ulaganja, ekologija ili industrija, kao da nije dobrodošlo i potrebno i jedno i drugo. Kad se poduzima nešto što se narodu neće svidjeti onda jednostavno kažu: pa tako hoće EU i mirna Bosna.

Premijer veli kako njega ne zanimaju proračunski prihodi već samo rashodi, dok potpredsjednica objašnjava kako Vladin cilj nisu porezi nego punjenje budžeta!

Tko pije, a tko plaća

Nitko ništa ne govori o razlozima pada industrijske proizvodnje, o tome zašto je stočni fond za samo godinu dana smanjen za 10 posto, zašto smo jedina zemlja u EU koja uvozi mlijeko, nitko se ne usuđuje pitati o monetarnoj, bankarskoj ili trgovinskoj politici, nitko ne spominje te krucijalne strukturne teme, a kamo li da na njima nešto radi.

Uglavnom, moglo bi se reći kako se ne zna ni tko pije ni tko plaća, niti pijanci znaju što piju. Samo se iznenada u ulozi krčmarice pojavila Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova i prva potpredsjednica Vlade. Ona je, bez znanja šefa, okupila nekolicinu ministara i to dvoje iz vlastite stranke i dvoje iz SDP-a.

Dogovorili su nekoliko vrlo radikalnih i vrlo konkretnih mjera: propagirat će se naši investicijski potencijali u The Econimistu i drugim svjetskim medijima, otklanjat će se sve prepreke koje se jave na putu realizacije pojedinih projekata, jačat će se poslovna klima, pri čemu se vjerojatno računa na proljetna i ljetna proljepšanja vremena.

Tako je preko noći na nevjerojatan način stvar u svoje ruke preuzela žena sa stilom stroge seoske učiteljice, političarka koja u odnosu na sve druge ministre ima ponajveću disproporciju ambicija i sposobnosti, koja lako i bez kompleksa (jer ona je rođena na fakultetu) uskače u razna područja, o kojima obično zna vrlo malo. Ako je stvarno došlo do toga da Vesna Pusić preuzme sudbinu zemlje u svoje ruke, onda toj zemlji nema spasa.

No ova inicijativa, ili točnije incident, Vladine potpredsjednice vrlo je znakovita za samog premijera i njegovu buduću političku poziciju. Ona je, čini se, dio plana zaokruživanja, postupnog marginaliziranja i istjerivanja Zoran Milanovića s političke pozornice, odnosno iz Vlade pa i iz stranke koju predvodi.

On sam djeluje sve odsutnije i kao da se sprema na odlazak.

Inauguriranje Joze Radoša iz HNS-a i Ivana Jakovčića iz IDS na visoka mjesta koalicijske liste za EP, govori o njegovoj nesigurnosti.

Procjena je ljevičarskih krugova kako se SDP s Milanovićem ne može nikako održati na vlasti i kako prijeti velika opasnost novog uskrsnuća HDZ-a i njegove koalicije, uključujući tu i Savez za Hrvatsku.

Već odavno Milanović ne uživa iskrenu potporu dvaju najjačih uporišta SDP-a: riječkog i zagrebačkog. Našao se u otvorenom srazu s najutjecajnijim Riječaninom, ministrom financija Slavkom Linićem, a iskopao je teško premostivi rov u odnosu na vodećeg zagrebačkog SDP-ovca Davora Bernardića.

Glavni koalicijski partner, kao što vidimo i iz slučaja Pusić, jedva čeka da mu zabije nož u leđa.

Široka fronta

Predsjednik Ivo Josipović, koji je u nizu pitanja u posljednje vrijeme demonstrirao neslaganje u odnosu na Milanovića, u tim političkim kombinacijama i nadmetanjima igra sve aktivniju i sve lukaviju igru.

Oko sebe okuplja blok, kojega čine Bandić, Gabrić, Jakovčić i Čačić, koji bi mogao koalirati sa SDP-om, ali bez Zorana Milanovića. To isto vrijedi i za Mirelu Holy kao i za Dragutina Lesara.

Znakovito, i sindikati traže prijevremene izbore uz napomenu kako nisu ni za SDP, ali ni za HDZ, koji su po Vilimu Ribiću isto. Josipoviću, koji čak namiguje i HDZ-u, hvaleći njegov gospodarski program i prizivajući opći konsenzus, ova je fronta potrebna i radi predsjedničkih izbora.

I iz medijskog angažmana dosta se toga da iščitati. Pojedini analitičari bliski Pantovčaku kao najslabiju SDP-ovu točku izdvajaju upravo njegova predsjednika.

Bogme ni HTV, čiji je ravnatelj i postavljen po želju predsjednika države, u posljednje vrijeme ne štedi predsjednika Vlade, ne ustručavajući se čak ni sarkastičnih komentara.

U sve skupa vrlo se dobro uklapaju i rezultati posljednje ankete agencije Ipsos puls, koja snižava rejting SDP-a, obeshrabrujući Milanovića, a nateže za laburiste i Orah, čija je jedina i tako dobro honorirana ideja o legalizaciji marihuane.

Gdje bi mu bio kraj kad bi sjetio i kokaina.

JOSIP JOVIĆ

S.Dalmacija

******

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

#1 Ante Rokov Jadrijević 2014-04-28 22:45

10+ gospodinu Josipu Joviću!

A isto tako i našem portalu Dragovoljac.com !

Već sam nešto slično komentirao na portalu dnevno.hr - stoga da to jednostavno ponovim:

Jasno je da se radi o dobro organiziranom puču - pod okriljem Londona!
Luciferka Vesna Pusić je njihova štićenica (pogotovu Soroševa!), a to je i predsjednik YU-sipović i njegov pobočnik dr. Dejan Jović, YU-sipovićev glavni "analitičar" (ma što to značilo!).

Rekonstrukcija Vlade još je moguća - i to bez ministrice Vesne Pusić. Ona ionako više nikoga u Hrvatskoj ne predstavlja. Milanović može preuzeti njeno mjesto!

Ali što će s (sve)moćnim ministrom S-Linićem?

Evo što: S-Linić je kum one svoje (i Mesićeve!) "kuplerajke" Jovane Žarke Sekulić - Lovrić-Merzel. Eto velikog posla za novog Glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana!!

Požuri Zorane Milanoviću. Meč-lopta je u Tvojoj ruci!!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

Pod pritiskom IDS-a Glas Istre preuzima konzorcij Styrije i istarskih tvrtki?

Ipress.hr/ Pod pritiskom IDS-a Glas Istre preuzima konzorcij Styrije i istarskih tvrtki?/

28.03.2014.

(H/iPress)

Pod pritiskom IDS-a Glas Istre preuzima konzorcij Styrije i istarskih tvrtki?

PULA – Albert Faggian pod pritiskom želi prodati vlasništvo nad dnevnikom Glas Istre stranom konzorciju na čelu sa Styrijom, a kioske Glasa Istre Adris Grupi, odnosno tvrtki iNovine. Ta je kuhinja zamiješana u IDS-u, koji i dalje želi zadržati kontrolu nad sadržajem tog dnevnika, tvrde naši izvori bliski vrhu te tvrtke.

Za sada nije jasno kako će se riješiti ekspresno Faggianovo istupanje  iz Novog lista, u kojem je Albert Faggian udio od 80 posto preuzeo kreditom Zagrebačke banke.

Što se istarskog dijela Faggianovog medijskog poslovanja, ovakav dogovor, koji još naravno mora proći niz stepenica na putu do ostvarenja, rezultat je panične akcije IDS-ovog vrha, iza kojeg konce još uvijek vuče Ivan Jakovčić.

Proteklih su dana, naime, aktivirani pregovori s austrijskom kompanijom, te izvršeni pritisci na poduzetnike bliske stranci, kako bi se našlo rješenje koje će, bar privremeno, doprinijeti sređivanju katastrofalne financijske situacije u koju je, nakon bivše, i nova uprava pod kontrolom Faggiana kreditnim zaduživanjem i pretakanjem novca u povezanim tvrtkama uvukla jedini istarski tiskani dnevnik s više od 100 zaposlenih. 
 
Prema tim izvorima u konzorciju bi trebale biti i veće turističke kompanije bliske IDS-ovim kadrovima, Ceste, Benussi, te ostale koje su poznate po poslovanju s javnom upravom, a moguće i Uljanik.

Isti je obrazac korišten i u poslovanju kioska, odnosno tvrtke Glas Istre trgovina, koja je po nekim izvorima u gubitku od 50-ak milijuna kuna. 
 
Faggian je, ukoliko treba podsjećati, u dogovoru sa Željkom Žmakom i IDS-ovom vrhuškom, od propalog Glasa Istre za po jednu kunu preko Puljanke 2010. kupio novine i kioske i prenio ih kasnije u vlasništvo svoje tvrtke Andre'. 

Godinu dana kasnije od Zagrebačke je banke kupio 80,32 posto dionica Novog lista, za što mu je kredit u visini od 12 milijuna eura dala ta ista banka.

Zaba je dionice imala kao zalog za kredit što ga je dala Diokiju Roberta Ježića, tada većinskom vlasniku i riječkog dnevnika i Diokija.

Faggian je za kredit Zagrebačke banke kao osiguranje priložio, pored mjenice i zadužnice i paket dionica Novog lista, a u sudužništvo uvrstio Glas Istre novine i Glas Istre trgovinu te Puljanku.

S druge strane, sam Faggian, pod zaštitom političko-bankovne 'elite', bilježi poslovne uspjehe, a jedan od njih je svakako prodaja nekretnina u 2012. godini i to – Puljanci. Naime, Faggianova tvrtka Andre' i Geo Biro prodali su Puljanci, već tada opterećenoj silnim milijunima dugova svoj udio u tvrtki Uvale nekretnina d.o.o. U izvješću o poslovanju za 2012. godinu tvrtka Andre' bilježi 21 milijun kuna prihoda od prodaje nekretnina.

U međuvremenu Glas Istre, zbog nemogućnosti podmirivanja dugova Novom listu, od danas prelazi u tiskaru Vjesnik u Zagrebu - a navodno se raskida i ugovor o međuredakcijskoj suradnji što znači da u istarskom dnevniku neće više biti tekstova riječkih novinara.

Imaju li novca za tiskanje u Zagrebu u tvrtki nitko ne zna, pa je moguće kako će samo povećati dug tiskare, koja već sada, nakon nedavne predstečajne nagodbe, državi duguje više od 18 milijuna kuna uz 150 milijuna kuna starog duga.

Radnici strahuju kako će odlazak iz Novog lista dovesti do aktiviranja svih mjenica, što će uzrokovati i blokadu računa Glasa Istre, tako da je, po njima, u pitanju opstanak novina koje bi, uz ovakvu menadžersku elitu, ubrzo mogle doživjeti kraj. 
 
Hoće li IDS uspjeti nagovoriti istarske tvrtke, koje posluju sve teže i što bi im mogli zauzvrat ponuditi, ostaje vidjeti.


Radnicima Novog lista isplaćen minimalac

Radnicima Novog lista, kojima je plaća kasnila oko tri tjedna, isplaćen je minimalac u neto iznosu od 2500 kuna, potvrdio je danas Hini predstavnik radnika u Nadzornom odboru Damir Cupać. Naveo je kako je za minimalce isplaćeno oko milijun kuna, a preostali dio iznosi oko 2,3 milijuna kuna, što znači da je isplaćeno manje od trećine sredstava. 

"Činjenica je da nam je to isplaćeno, ali to je 'kap u moru', krajnje je upitno hoće li nam biti uplaćen ostatak plaće", komentirao je Cupać istaknuvši da je ljudima svaki novac dobrodošao, ali isplata minimalca "neće riješiti dubioze Novog lista". 

Cupać i podružnica Sindikata novinara Hrvatske (SNH) u Novom listu podnijeli su prije dvadesetak dana kaznenu prijavu protiv tročlane Uprave zbog sumnje na zloporabu ovlaštenja i sklapanja štetnih ugovora, nakon čega je policija počela izuzimati dokumentaciju iz Novoga lista.

Podnositelji prijave sumnjaju da Uprava, odnosno Gordan Knežević, Albert Faggian i Slaven Žmak, nije poduzela sve što im je bilo na raspolaganju da zaštite Novi list od nelikvidnosti i da naplate potraživanja od drugih tvrtki vlasnika Novoga lista Alberta Faggiana.

Povjerenik SNH u Novom listu Marinko Glavan rekao je da su druge tvrtke u vlasništvu Faggiana dužne Novome listu više od 10 milijuna kuna, čime je dovedena u pitanje likvidnost riječke novinske kuće, iako ona formalno posluje pozitivno. 

Hrvatsko društvo pisaca (HDP) i Hrvatski Pen centar podržali su danas nastojanja zaposlenika riječkog Novog lista u njihovoj borbi za opstanak novine, ustvrdivši da su Novi list uništili izvana mu nametnuti vlasnici.

Radnici Glasa Istre još uvijek nisu dobili ni kune za veljaču.

(H/iPress)

* * * * * * 

Komentari (5)

Faggian je ipak odličan i lukav trgovac...

5 Petak, 28 Ožujak 2014 21:54

uskaric

...jer je za samo jednu kunu kupio ono ča niš ne vaja.

SISANJE

4 Petak, 28 Ožujak 2014 19:57

vizionar

Faggian je isiso Glas Istre podjelio lovu i sada ide druga stavka CESTE,BENUSSI i ostali dat cemo vam posla ali kupite Glas po vecoj cijeni .......Kiosci idu za badava adrisu itd..
Ajde vise USKOK sta cekas pun nam je k ....sranja u Istri, di drugi voze Porsche a ja krpim radi takvih kraj sa krajem iz mjeseca u mjesec

Plinovi

3 Petak, 28 Ožujak 2014 19:16

Ferdinando

Jedan za drugim dva pazdaca.

2 Petak, 28 Ožujak 2014 17:05

RAUL

Ovdje mi moglo biti posla i to prekovremenog za kriminalisticku miliciju....

Što ono piše na zidu?

1 Petak, 28 Ožujak 2014 16:35

uskaric

"NINO, PUTINE !"zar je to bio napisao onaj naš "dalekovidan"?
Zar to nije uvreda za prešidenta Putina?!

Novinari Glasa Istre spremni za štrajk, dva mjeseca bez plaće

Ipress.hr/ Novinari Glasa Istre spremni za štrajk, dva mjeseca bez plaće/ 24.03.2014.

(iPress)

Novinari Glasa Istre spremni za štrajk,

dva mjeseca bez plaće

 

 PULA – U lokalnom dnevniku Glas Istre u tijeku je tzv. postupak mirenja kao dio procedure koji prethodi štrajku. Kako saznajemo od glavnog sindikalnog povjerenika Sindikata novinara Hrvatske u Glasu Istre Paula Gregorovića, na sastanku predstavnika Sindikata i Uprave, te po GSV-u dodijeljenog miritelja, održanom u petak, član Uprave Slaven Žmak najavio je da će dio plaće za siječanj za nešto više od 100 zaposlenih, čija je neisplata povod štrajku, biti isplaćen do sutra. – Ukoliko se to dogodi, postupak mirenja je uspješno dovršen, odnosno ne idemo u štrajk, a ukoliko se to ne dogodi, u srijedu slijedi novi sastanak s miriteljem, odnosno nastavak procedure koja dovodi do štrajka, pojašnjava Gregorović.

Nakon nedavne najave 30-ak otkaza novinarima i ostalim zaposlenicima, neisplata sad već dviju plaća (za veljaču je rok sutra), novi je pokazatelj iznimno loše situacije u najvećoj istarskoj medijskoj kući, koja je, poput nekoliko drugih medija u Istri, prije četiri godine prešla u vlasništvo Puljanke, odnosno Alberta Faggiana.

Podsjetimo, prezaduženi Glas Istre, odnosno tvrtke kćeri Glas Istre novine i Glas Istre trgovina, koje je prethodna uprava nekretninskim biznisom zadužila za najmanje 100 milijuna kuna kod banaka, uz višemilijunske dugove državi, ali i istarskim javnim poduzećima ,uz blagoslov vladajuće stranke, odvela u propast, Faggian je kupio za po jednu kunu preko Puljanke, a potom, na neutvrđeni način, prebacio na vlastitu tvrtku Andre'.

U veljači 2010. godine na sastanku s Dankom Končarom, Mirkom Cetinskim i Vinkom Cetinski, predstavnicima tvrtke vlasnika 33 posto udjela u Glasu Istre, na kojem je sudjelovao i istarski župan Ivan Jakovčić izvijestio da je Grupa Puljanka za po kunu kupila Glas Istre novine i Glas Istre trgovinu, tvrtke kćeri koje su bile u 100-postotnom vlasništvu Glasa Istre d.o.o.

Sam brend Glasa Istre, koji je i jedina preostala vrijednost u tvrtki, Faggian je kupio u stečajnom postupku nad 'starim' Glasom Istre.

Također, kasnije je kupio i većinski udio u Novom listu, za što se zadužio kod Zagrebačke banke.

Oba lista već dulje posluju otežano, te u posljednje vrijeme nema mjeseca u kojem nisu blokadi, bilo Porezne uprave, bilo kreditora Zagrebačke banke.

Pojedini djelatnici Glasa Istre nakon neisplate plaće za siječanj pokušali su pokrenuti ovršni postupak u Fini, kada se ispostavilo da Uprava dostavlja nevažeće platne liste, te im je to onemogućeno.

Ista je situacija s platnim listama i u Novom listu, zbog čega je tamošnji sindikat podnio prijavu protiv uprave, što će učiniti i sindikat u Glasu Istre.

Već sedam mjeseci nakon Faggianovog preuzimanja Glasa Istre, u studenom 2010. godine novinari su pokrenuli štrajk.

Naime, odmah po preuzimanju plaće su smanjene za 40-ak posto, najavljeni su otkazi te zaposlenima ponuđeni novi ugovori s bitno smanjenim pravima.

Taj je štrajk, u kojem se poteglo i pitanje uređivačke politike usklađeno s potrebama IDS-a, okončan bez pravog rješenja za nekoliko dana, zahvaljujući i nezakonitoj odluci sutkinje Općinskog suda u Puli o uvođenju radne obveze, a zaposlenici su svoja prava dijelom izborili kasnijim tužbama.

U međuvremenu je započet i sudski postupak protiv Željka i Dražena Žmaka zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja te protiv imovine.

Kako se navodi u optužnici, tadašnji direktor Glasa Istre Željko Žmak i njegov sin Dražen Žmak, član uprave, unatoč ogromnoj zaduženosti i nepodmirenim obvezama tvrtke, prenijeli su poslovanje na Puljanku d.d. čime su onemogućili namirenje obveza Glasa Istre d.o.o. koje premašuju 15 milijuna kuna.

Imovinu i poslovanje Glasa Istre Žmakovi su prenijeli na Glas Istre novine i Glas Istre trgovina, a potom ta dva poduzeća, dakle izdavanje istoimenog dnevnika i mrežu prodajnih mjesta širom Istre, prodali za po 1 kunu Puljanci d.d.

Time su onemogućili podmirenje obveza prema državnom proračunu u iznosu od 11.311.674,79 kuna, prema gradu Puli u iznosu od 4.328.792,37 kuna te prema labinskom trgovačkom društvu De Conte d.o.o. u iznosu 402.933,48 kuna.

(iPress)

******

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Budući da mi je stanovita gospođa Božić prije godinu i pol dana zabranila komentiranje njihovih članaka na portalu Ipres.hr, pitam ovim putem:

A što radi puljsko “krivosuđe” i zašto USKOK ne istraži njihovu krivosudnu Udbomafiju?

Nije li krajnje vrijeme za “Veliko provjetravanje” u toj sferi kriminala?!

A.R.J., Brtonigla

Patogene i perverzne teorije seksualnosti Kinsey Instituta

Facebook

 Karolina Vidović Krišto posted in GRUPA POTPORE NOVINARKI KAROLINI VIDOVIĆ KRIŠTO

 

 

Jennifer Bass, direktorica odnosa s javnošću Kinsey Instituta, 5. veljače 2014. govorila je pred nevladinom komisijom Vijeća za gospodarska i socijalna pitanja UN-a (ECOSOC) u svrhu aplikacije Kinsey Instituta za posebni savjetodavni status pri UN-u. Komisija je bespogovorno prihvatila aplikaciju, konačnu odluku donijet će vijeće ECOSOC-a u ljeto 2014.

Gđa Bass naglasila je kako se Kinsey Institut bavi ljudskom seksualnošću, obitelji, djecom i "genderom" - ne na temelju ideologije ili svjetonazora, nego isključivo na temelju znanosti.

Svaki znanstveni institut se bavi znanošću i temelji na znanosti. To nije sporno. Nije sporna ni ideologija, niti svjetonazor. Sporno je što Kinsey Institut svoja istraživanja ljudske seksualnosti te tezu o seksualnosti djece, temelji na na brutalnom seksualnom zlostavljanju i silovanju djece i dojenčadi, i to naziva znanošću.

Alfred Kinsey utvrdio je da je beba od 5 mjeseci u neutvrđenom vremenskom razdoblju doživjela 3 orgazma, da je dijete od 11 mjeseci u sat vremena doživjelo 10 orgazama te da je dijete od 4 godine u 24 sata doživjelo 26 orgazama!?

Kao dokaz njihovih orgazama naveo je vrištanje i plakanje, padanje u nesvijest!

Na tome se temelji teza o "seksualnosti djece" i cijeli spolno-rodni odgoj.

Dok ovo pišem pored mene u svom krevetiću leži naša petomjesečna kći, a naš dvanaestogodišnji sin, devetogodišnja i osmogodišnja kći igraju se u dnevnom boravku. Pri samoj zamisli da na njima netko dokazuje ili primijenjuje Kinsey-evu "znanost"... Fizički me boli, ove činjenice me guše, proganjaju me od prvog dana kada sam za njih saznala. Kada sam svom sinu podastrla Kinseyevu knjigu i njegova istraživanja rekao je: "Boli me duša..." Više od 60 godina ovo se skriva od (svjetske) javnosti.

Nameću se svjetonazorske i ideološke teme i rasprave. Svađaju se ljudi oko definicije braka. Napadaju se i brane homoseksualci. Stop! Krivo!

Kako se itko u ovom slučaju može baviti svjetonazorom, ideologijom, mišljenjima i stavovima - kada se temeljne činjenice skrivaju?!

Presedan u svijetu dogodio se koncem 2012. upravo u Hrvatskoj. Javna televizija, najgledanija medijska kuća u državi, HRT, objavila je te činjenice. Nikada prije niti jedan vodeći medij, niti u jednoj državi u svijetu (!) nije objavio istinu o Kinsey-u. Nikada! Ovu istinu objavljivali su tek pojedini privatni mediji, oglašivači i internet, dok svi vodeći mediji skrivaju istinu te kampanjski nameću Kinsey-eve teorije na kojima temelji i rodno-spolni odgoj.

Tim Tate, novinar i producent, snimio je u Velikoj Britaniji dokumentarac o Kinsey-u i o velikom istraživanju dr. Judith Reisman.

 Judith je dokazala istinu na temelju iskaza svjedoka, knjiga i dokumenata samog Kinsey-a, Tim je prikazao činjenice - i zaprijetili su mu otkazom. Nije ga dobio, jer nije bilo osnove. Ta, objavio je provjerene podatke i činjenice. Ali, od tada ne može raditi projekte ni u jednom velikom mediju. Njegov dokumentarac nikada nije objavljen na javnoj televiziji - osim u Hrvatskoj.

Nije vrijeme za rasprave o ideologiji, stavovima, mišljenjima, braku, homoseksualcima, rodno-spolnom odgoju - zato što se vode na temelju krivih i iskrivljenih podataka! Na temelju bluda nad djecom koji dokazuje zločin, a ne seksualnost djece!

Svi vi koji toliko gorljivo branite prava, bez obzira čija, svi vi koji toliko gorljivo zagovarate razne definicije braka, bez obzira koje, svi vi koji branite svoju vjeru, bez obzira koju - ujedinite se i gorljivo gurajte istinu! Istražite Kinsey-a i utječite na svoje škole, fakultete, na ministarstva, na državu, na Ujedinjene Narode. Istinu na svjetlo!

Ta istina glave će doći Kinsey Institut i cijelu njegovu "znanost".

Nakon što s istinom suočimo UN, države, našu državu, ministarstva, fakultete i škole, imat ćemo puno posla. Jer, cjelokupna "znanost seksologije" u cijelome svijetu bazira na Kinsey-u! U vodu tada pada cjelokupna "znanost seksologije" zadnjih 60-ak godina te sve popratne teorije i ideologije. Osjećate li kako okovi padaju? Past će.

P.s.:

5. veljače 2014. objavljena je vijest kako UN napada Katoličku crkvu i Vatikan zbog "zataškavanja" seksualnog zlostavljanja;
prešućene su dvije stvari koje su se dogodile istoga dana, a tiču se i UN-a, i Crkve i Kinsey-a:

1. Kinsey Institutu je prihvaćena aplikacija za ECOSOC status pri UN-u.

2. UN je zatražio od Katoličke crkve, od Vatikana, da dopusti seksualne odnose za djecu. Zašto Katolička crkva? Ona je najveća svjetska organizacija koja ne prihvaća Kinsey-eve teorije.

Aktivisti se bore kako bi poboljšali ili promijenili određeno stanje. Ja ukazujem na postojeće. Nisam aktivist. Nastojim biti savjestan građanin, čovjek sam, i mama.

******

Komentar A.R.J.

Odličan tekst! Jedino mi nije jasno tko je autorica ovog teksta – gđa Jennifer Bass, direktorica odnosa s javnošću Kinsey Instituta ili naša sjajna novinarka – i osoba – gđa Karolina Vidović Krišto ? 

Dakle, potrebno je to razjasniti.