srijeda, 18. svibnja 2011.

SUDE MI –u Udbomafijaškom hrvatskom „krivosuđu“ - 11.dio -


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Brtonigla 15. maja/svibnja 2011.

To all to whom it may concern!


SUDE MI –u Udbomafijaškom hrvatskom „krivosuđu“

- 11.dio -

Uvodna napomena:

Nakon punih godinu dana, naša ‘pravosudna-krivosudna’ imperija mi je uzvratila udarac: u jednom danu sam dobio dvije presude Općinskog suda u Bujama i obe porazne za mene. A što sam drugo i mogao očekivati od njih?!

Danas objavljujem svoju drugu Žalbu, koja je kraća i manje zamorna za čitatelje, a i pisana je u ležernijem publicističkom maniru. Tako ona može poslužiti kao uvod u prvu Žalbu, koja je ionako sastavni dio druge Žalbe, ali u njenom privitku, odnosno separatu.

A.R.J.

* * * * * *

OPĆINSKOM SUDU U BUJAMA 13. maj/svibanj 2011.

za: ŽUPANIJSKI SUD U PULI

Na posl. br. P-244/05-49

Pravna stvar:

Tužitelj-protutuženik: OPĆINA BRTONIGLA; zastupana po punomoćnici

Ivani Orkić, odvjetnici u Umagu

Tuženik-Protutužitelj: Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.,

iz Brtonigle, Kovri 25

Umješač: Vittorino Melon, Brtonigla, Kovri 23, zastupan po

Punomoćnici Ivani Orkić, odvjetnici u Umagu

Radi: predaje u posjed nekretnine i utvrđenja

Ž A L B A

u 3 primjerka

bez priloga

Protiv Djelomične presude Općinskog suda u Bujama, po sutkinji Jasni Gašparović, kao sucu pojedincu, posl. br. P-244/05-49 od 20. svibnja 2010.g., izjavljujem žalbu:

- zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka;

- zbog pogrešno, nepotpuno i tendenciozno utvrđenog činjeničnog stanja;

- zbog pogrešne primjene materijalnog prava;

- jednostranog, odnosno pristranog manipuliranja procesuiranim činjenicama, kako bi se pogodovalo tužitelju-protutuženiku Vittorinu Melonu i njegovoj punomoćnici Biserki Radolović iz Pule;

Budući da je sutkinja Općinskog suda u Bujama Jasna Gašparović još prošle godine, točnije 20. svibnja 2010.g., tijekom čitanja dvije presude u dva odvojena, ali i skoro identična sudska predmeta: P-171/04 i P-244/05 koje je održano 6.maja/svibnja 2010.g. iznenada priopćila meni da je ustanovila neku grešku u predmetu P-244/05, jer tužitelj Općina Brtonigla nije (bila) vlasnik dijela mog dvorišta, koje je – pazite sad! – prodala mom susjedu Vittorinu Melonu (inače tetku našeg 'Velikog šerifa' Općine Brtonigla Franco-a Cattunara), te da je stoga odlučila donijeti samo DJELOMIČNU PRESUDU, konačno sam shvatio pravu dimenziju čitave te prljave sudske farse, odnosno te balkansko-turske lakrdije kojoj sam bio izložen u Općinskom sudu u Bujama punih pet godina !!

Dakle, kakav kolosalni sudsko-'krivosudni' OKSIMORON !!

Da netko moćan u Poglavarstvu naše Općine Brtonigla (a to je Franco Cattunar, polupismeni predsjednik Općinskog vijeća Brtonigle, inače član IDS-a) proda zemljište (dio mog dvorišta, ograđenog visokim i vrlo solidnim kamenim zidom starim 150 godina), zemljište koje u vrijeme podizanja ove Tužbe nije bilo općinsko, i to proda svom bliskom rođaku (svojem tetku Vittorinu Melon i svojoj teti Valeriji Melon, rođenoj Cattunar), a onda Općinski sud u Bujama presudi da ja za sve to moram još i nadoknaditi parnične troškove tužitelju OPĆINI BRTONIGLA ..... Kako se zove takvo 'krivosuđe'?

Takvo se 'krivosuđe' može zvati samo Udbo-mafijaško 'krivosuđe' !!

(to sam napisao prošle godine, 22. maja/svibnja 2010.g. – da se ne zaboravi! - i objavio na svom pomoćnom blogu OHRANA Semper Paratus pod naslovom: „SUDE MI – u UDBOMAFIJAŠKOM HRVATSKOM 'KRIVOSUĐU' – 9.dio i istog časa kao obavijest poslao Uredu Vlade R.H., ambasadoru EU gosp. Paulu Vandorenu, Njemačkoj ambasadi, Zgb., Američkoj ambasadi, Zgb, itd., ukratko: To all to whom it may concern! ).

Na kraju sam (na str.3. tog svog teksta dodao i ovo, citiram: 'U svom Rješenju P-244/05-47 sutkinja Jasna Gašparović mi nalaže da kao tuženik-protutužitelj ispravim svoju Protutužbu u točki III., na način da postavim jasan i određen protutužbeni zahtjev, u smisli čl.186., st.1. Zakona o parničnom postupku, u roku od 15 dana .... jer će u protivnom sud odbaciti protutužbu u tom dijelu...

E, pa ja to neću učiniti !! I to iz dva razloga: Prvo, ja sam nju, sutkinju već na početku prvog suđenja u identičnom (!!) predmetu P-171/04 odmah upozorio da je cijelo to suđenje potpuno bezpredmetno, jer je u zadnjih pet godina Melonov nećak Franco Cattunar izvršio (uz pomoć dva udbomafijaška odvjetnika, Slaviše Perovića i Ivice Senjaka, op.a.) niz izmjena u mojem dvorištu, a i u susjednom vrtu Vittorina Melona, pa potom i u njegovom 'dvorištu', da je čitava polazna situacija stubokom izmjenjena. Naime, svemoćni i samovoljni 'Veliki šerif' Brtonigle, Melonom nećak, polupismeni Franco Cattunar je još dva puta otkidao dijelove mog dvorišta, najprije za još 126m2, a onda i svih 196m2, pa nema smisla ni počinjati sa starim suđenjem! Dakle, oduzeli su mi ukupno 210m2 mog dvorišta, kojeg imam u svom posjedu od 1975. g. (35 godina!), a sada mi lakrdijaški sude za samo prvih 14m2, koje su mi oduzeli prije osam godina! No, sutkinja Jasna Gašparović se na to oglušila. Valjda: 'befehl ist befehl !'.

Drugo, ja više ne želim učestvovati u ovakvim balkansko-turskim lakrdijama i sudskim farsama u Općinskom sudu u Bujama. Već sam na tom suđenju rekao sutkinji Jasni Gašparović da je Tužba protiv mene jedno obično političko suđenje (!!) i da to nema nikakve veze s pravosuđem, a još manje s pravdom, te da se taj predmet ne može razriješiti u sudnici Općinskog suda u Bujama, jer ja taj Sud odavno smatram i u svojim Žalbama i publicističkim člancima nazivam 'Udbomafijaški sud', jednako kao što i našu Općinu Brtoniglu uvijek i svuda nazivam 'Udbomafijaška Općina Brtonigla'! Rekao sam joj da ću ja to razriješiti na drugim mjestima, a za početak na svojim blogovima na Internetu....

.... jer tamo nema više UDBO-komunističke cenzure!

Ukratko, ne pada mi na pamet da ja prihvatim ulogu statista u toj njihovoj Udbo-mafijaškoj sudskoj farsi!

Sve ostalo sam već odavno rekao u svojoj 'Uvodnoj besjedi' za suđenje 2. listopada 2006.g. na Općinskom sudu u Bujama u ovom sudskom predmetu P-244/05, te još i u našem zajedničkom članku o istom problemu: 'Politizacija, medijska spekulacija ili kriminalizacija?', kao naš zajednički odgovor načelniku Općine Brtonigla Dorianu Labinjanu, objavljen u 'Glasu Istre' 24. veljače 2007.g.

Smrt Udbomafijašizmu – Sloboda hrvatskom narodu !

Semper Paratus Croatiae

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(poslano na 12 adresa!)

(završen citat)

* * * * * *

Držim da sam vrlo jasno pokazao o čemu se ovdje zapravo radi – o totalnom mješanju prljave udbomafijaške politike u naše pravosuđe (da ne bi bilo zabune i/ili zamjene značenja te stalno zloupotrebljavane riječi 'pravosuđe', dajem ovdje i englesku riječ 'justice', kao i italijansku riječ 'giustizia'. Naime, ja držim da je kod nas, kao i u većini bivših komunističkih država, odnosno 'republika' tzv. 'Pravo' sluga prljave politike, dočim je Pravda u službi vječnog Boga ! Drugim riječima, tzv. 'Pravo' je privremena i prolazna stvar političkih režima, koje se mijenjalo kao na tekućoj traci epoha, dočim je Pravda iskonski princip, odnosno počelo svijeta od svog ljudskog postanka!).

* * * * * *

Podvlačim ono što je sutkinja Jasna Gašparović napisala nastr.3. (sasvim pri dnu) i str. 4., alineji 2. i 3. svoje Djelomične presude P-244/05-49, od 20. svibnja 2010.g., a obrazložila tek godinu dana kasnije, a koju sam ja primio tek 02. maja/svibnja 2011.g. (!!):

'Budući da Vittorino Melon nije stranka u ovom postupku, sud nije prihvatio u istom postupku raspravljati o protutužbi u odnosu na njega, u smislu odredbe čl. 189., st.1. ZPP-a, pa je spomenutim Rješenjem od 21. svibnja (?) 2010. godine razdvojio postupak po protutužbi protiv umješača Vittorina Melona, dok je o protutužbenom zahtjevu u odnosu na tužitelja-protutuženika Općinu Brtonigla odlučeno raspravljati ZAJEDNO sa tužbom u ovom postupku'.

Ako sam dobro razumio ovu nejasnost, odavde pa naprijed smo raspravljali obe tužbe protiv mene ZAJEDNO, tim više što je Vittorino Melon ostao na toj sudskoj raspravi do kraja, a i njegova nova punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica iz Pule. Ako je tako, onda ja nemam potrebe za daljom elaboracijom ovog sudskog spora, nego ovdje i sada prilažem svoju ŽALBU na posl. br. P-171/04-19, koju sam dovršio jučer, 13. maja/svibnja 2011. koju dajem u privitku, odnosno separatu. U njoj je ova ista stvar mnogo podrobnije (a ne samo 'djelomično'!) obrađena.

* * * * * *

Budući da je sutkinja Jasna Gašparović U POSLJEDNI ČAS uočila golemu ZBRKU s ovim sudskim predmetom P-244/05, koja je vladala punih pet godina – to jest da u trenutku podizanja tužbe protiv mene Tužitelj-protutuženik OPĆINA Brtonigla NIJE BILA VLASNIK predmetne nekretnine, to ja skromno PREDLAŽEM da se Tužba OPĆINE BRTONIGLA naprosto – UKINE i čitav predmet PONIŠTI !

Sasvim privatno mislim da je SRAMOTA da je to Općinski sud u Bujama dokučio tek nakon 5 (pet) godina, a još je veća SRAMOTA da joj je to uspio podvaliti ZOU Slaviše Perovića iz obližnjeg Umaga!

Ono što mi još uvijek NIJE JASNO je to da meni sve to sada sutkinja Jasna Gašparović pokušava naplatiti, odnosno staviti na teret, svojom Odlukom o troškovima (na str 6, posljednji pasus/stavak).

I posljednje, ali ne i manje važno: dok se u Hrvatskom Saboru predsjednica hrvatskeVlade gospođa Jadranka Kosor svim snagama i žilavo bori da progura novi zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva i pretvorbeno-privatizacijske pljačke bivše društvene i državne imovine, bit će joj vrlo dragocjeno čuti kako se u Općinskom sudu u Bujama radi upravo suprotno tome – brani se pretvorbeno-privatizacijska pljačka Franco-a Cattunara i njegovog tetka Vittorina Melona, kao i njegove žene Valerie Catunar-Melon. A tu spada i Melonov zet Adriano Dešković. Onaj Dešković koji se skupa sa svojim 'kunjadom', odnosno šogorom Franco-om Cattunarom 1986.g. (kada sam ja završio u hitnoj pomoći i bolnici u Izoli - zbog iznenadne bolesti astme!) pokušao 'na brzaka' dočepati moje (bivše) štale i mog velikog vrta, koji sam imao u najmu još od 1976.g.). On je kao konobar pokušao u mojoj velikoj dvorišnoj kući k.č.br. 315/2 sa dvije velike štale otvoriti svoju oštariju-restoran

(O tome postoji pisani dokument u ovom spisu).

A koliko su samo u posljednjih desetak godina oni u našim Kovrima kod Brtonigle 'kupili' nekretnina: bilo kuća, štala, vinograda, oranica, itd., a sve to u bescijenje! I to nakon nekoliko poništenih natječaja. 'TKO JE JAMIO, JAMIO JE'! O tome mnogo zna i ministar poljoprivrede Petar Čobanković. I saborski odbor za predstavke i pritužbe (naše pismo od 20. rujna 2006.) I (bivši?) Ured za državnu upravu. A ovo je samo jedna mala priča o tome. Mnogo veće priče smo nas trojica opozicijskih političkih čelnika Općine Brtonigle ispričali javnosti još davno (od 2003 do. 2007.g.), naročito opširno smo dvaput to ispričali domaćoj javnosti na stranicama Novog lista iz Rijeke, koje je naknadno objavio i naš lokalni Glas Istre.

Međutim, ništa se nije dogodilo, jer sve štiti i pokriva Općinski sud u Bujama. Dvaput sam energično tražio smjenu i sadašnje predsjednice tog suda gospođe Margarete Vivode, ali i nju netko moćan štiti. Toga ću ovaj put izaći i u širu međunarodnu javnost. I kao i dosad, sve ću objaviti na svom pomoćnom blogu OHRANA Semper Paratus. Jer, 'javnost je smrt za mračne snage', zar ne?

Neka se zna da nas još ima i da i mi 'konja za trku imamo!'.

******

Slijedom izloženog, predlažem da se ovu moju Žalbu, zajedno sa cijelim spisom, proslijedi Županijskom sudu u Puli, kojemu predlažem da pobijanu Presudu i Rješenje preinači, na način da se tužitelja-protutuženika odbije s njegovim tužbenim zahtjevom, a udovolji protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja, podredno, istu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odluku.

. Bilježim se sa štovanjem!

Brtonigla, 15. svibnja 2011.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

DNA:

- Predsjedniku Vrhovnog suda R.H. gosp. Branku Hrvatinu;

- Predsjednici Vlade R.H. gospođi Jadranki Kosor:

- Ambasadoru USA, Zagreb;

- Ambasadoru Republike Njemačke Zagreb;

- Ambasadoru EU, Zagreb;

- Hrvatskoj javnosti;

- To all to whom it may concern !

utorak, 3. svibnja 2011.

Dr. Ružica Ćavar U kakvoj Hrvatskoj živimo

HaKaVe.org./U kakvoj Hrvatskoj živimo?/ Nedjelja, 01. svibnja 2011.

Dr. Ružica Ćavar

U kakvoj Hrvatskoj živimo

(Račanovoj ili Bobetkovoj?)







Kao što bi trebalo biti poznato 29. travnja, je bila 8. godišnjica smrti stožernog generala Hrvatske vojske Janka Bobetka, a također istoga datuma i 4. obljetnica smrti predsjednika SDP-a Ivice Račana.

Dobro se sjećamo da između ova dva života, posebno vezano na smrt generala Bobetka, postoje i značajne uzročno-posljedične korelacije.

Znamo da je Ivica Račan bio cijeloga života kamen temeljac komunističkoga sustava u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i udarna šaka u slamanju Hrvatskoga proljeća 1971./72. godine, te da je u novom buđenju i javnom očitovanju hrvatskoga nacionalnog duha, u vidu vodeće uloge prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana pri osnivanju političke stranke HDZ-a, nazvao tu stranku "strankom opasnih namjera".

Također znamo da nije htio sudjelovati sa svojom strankom SDP-om u donošenju Deklaracije, usvojene u Hrvatskom državnom saboru 25. lipnja 1991. godine, o suverenosti Republike Hrvatske. Tada je Ivica Račan, sa svojom partijom, napustio saborsku sjednicu.

Nadalje, prijelomne 2000. godine, kada je na čelu koalicije preuzeo vlast 3. siječnja, osim masovnih čistki HDZ-ova kadra u svim institucijama i na svim područjima političkog, kulturnog i gospodarskog života u Republici Hrvatskoj, odmah ukinuo riječ "državni" iz naziva Hrvatskoga državnoga sabora, ukinuo Županijski dom i, što mu je najveći krimen protiv Republike Hrvatske, u Saboru donio pogubnu, nelegitimnu i međunarodno-pravno nelegalnu, Deklaraciju o nadležnosti Haaškoga suda nad unutarnjim vojno-redarstvenim akcijama "Oluja", "Bljesak" i drugima, prekinuvši prethodno iz 1999. godine započeti međunarodni pravni postupak za utvrđivanje nenadležnosti.

Bespravno je otpustio iz policijskoga sustava oko 5.000 dragovoljaca, kako bi nesmetano počeo uhićivati generale Hrvatske vojske i druge hrvatske branitelje, na temelju montiranih i lažnih optužbi Haaga, a i pravosuđa u Republici Hrvatskoj, gdje je namjestio komunizmu odane dužnosnike i suce.

Nadalje je, zajedno sa sebi odanim, proizašlim iz istoga udbaško-komunističkoga miljea, Stjepanom Mesićem, i sudjelujući u istim tajnim planovima zločinačkoga pothvata protiv države Hrvatske, u okviru plana tajnih službi takozvanih moćnika svijeta, započeo i proveo uništavanje fenomena respektabilne i u svjetskim razmjerima Hrvatske vojske.

Preuzeli su i sve medije u Republici Hrvatskoj, te započeli provoditi totalnu detuđmanizaciju, uz sve ostale psihološke manipulacije i prevare hrvatskoga naroda. Uveli su i nove državne blagdane, kako bi izazvali totalnu zabunu i nesnalaženje u narodu.

No, najstrašnije, dogovorili su montirane i monstruozne optužnice od strane Haaga. Prvi je bio na udaru stožerni general Hrvatske vojske Janko Bobetko, kad već nije bio na životu glavni zapovjednik Hrvatske vojske i obnovitelj hrvatske države dr. Franjo Tuđman. Dakle, takav i još puno gori, Ivica Račan, preminuo je u 64. godini, 29. travnja 2007. godine.

Tko je bio ponosni i dostojanstveni general Hrvatske vojske Janko Bobetko

O njemu nije potrebno puno govoriti. Tisuću devetsto sedamdeset i prve godine, kao general takozvane JNA, došao je među prvima pod najžešći udar. Oduzet mu je čin generala, te je bio stavljen u kućni pritvor i izolaciju, uz prismotru cijeloga života. Tisuću devetsto devedesete godine bio je glavni oslonac dr. Tuđmanu u planiranju strategije obrane i oslobođenja Republike Hrvatske.

Optužnica od strane Haaga za "zločinački pothvat" zadala mu je najteži udarac u životu. Znamo da je donio odluku da po cijenu života neće dopustiti svoje uhićenje i otpremanje u Haag. Zbog svih tih stresova, preminuo je u 85. godini života, 29. travnja 2003. godine.

Dvadeset i devetog travnja 2011., na obljetnicu njegove smrti, o stožernom generalu Janku Bobetku ni riječi ni u kojem mediju, kao da nikada nije ni postojao.

O Ivici Račanu, koji je i posredni uzrok smrti generala Bobetka, svi talambasi u svim medijima.

Vijence polažu razne delegacije, a i delegacija na čelu sa predsjednikom Republike Hrvatske Ivom Josipovićem, a da o hvalospjevima od strane njegove partije i ne govorimo.

Hrvatski narode, otvori oči i probudi se!

Ti ne živiš u Bobetkovoj, nego u Račanovoj Hrvatskoj!

Dr. Ružica Ćavar,
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

subota, 30. travnja 2011.

Hrvatski vojnici priključuju se NATO-ovoj operaciji u Libiji


Ipress.hr/ Hrvatski vojnici priključuju se NATO-ovoj operaciji u Libiji/

Objavljeno: 29.04.2011.

Hrvatski vojnici priključuju se NATO-ovoj operaciji u Libiji

Hrvatski vojnici priključuju se NATO-ovoj operaciji u Libiji. Odlučila je to Vlada na jučerašnjoj zatvorenoj sjednici. U misiju se šalju dvojica časnika, koji će biti raspoređeni u NATO-ov stožer u Italiji.

To je treća NATO-ova operacija, nakon Afganistana i Kosova, u kojoj će sudjelovati i hrvatski vojnici. Dvojica hrvatskih časnika trebala bi biti poslana u NATO-ov operativni centar Poggio Renatico u Italiji, sa zadatkom nadgledanja zone zabrane leta nad Libijom, javlja Htv.


Komentari (1)

anterokovjadrijevic

Hrvatska ponovo u cionističkom ratu '?!

1 Subota, 30 Travanj 2011 13:04

Što Hrvatska ima s ratom u Libiji? To nije naš rat ! To je samo još jedan u nizu ratova ZOG-Nadvlade svijeta, a slijedeći će biti u Siriji. Ne zaboravimo da naši vojnici već čuvaju okupirani Golan za račun ZOG-Nadvlade svijeta!

Vrijeme je da Hrvatska proglasi svoju neutralnost u odnosu na sve te cionističke ratove (ZOG=Zionist occupied government - USA, Engleske, Nizozemske, Francuske, itd.).

Dolje Udbofašizam s Pantovščaka !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Brtonigla

petak, 22. travnja 2011.

Nadolazeći balkanski rat


www.lijepanasadomovinahrvatska.com/ Haaska presuda protiv hrvatskog generala poziva na stvaranje 'Velike Srbije'/ Srijeda, 20 Travanj 2011


Jeffrey T. Kuhner, Copyright © 2011 The Washington Times, LLC.


Haaška presuda protiv hrvatskog generala poziva na stvaranje 'Velike Srbije'

Nadolazeći balkanski rat



Hrvatska se odjednom našla na putu prema jednom drugom ratu. Balkan će opet eksplodirati s nasiljem. To je samo pitanje vremena. A takozvana "međunarodna zajednica" je bila u središtu potpaljivanja vatre i poticanja sukoba.

Ovih dana je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) sa sjedištem u Haagu, u Nizozemskoj, osudio hrvatskog generala Antu Gotovinu na 24 godina zatvora. ICTY presude su s pravom izazvale ljutnju i prosvjede diljem Hrvatske.

General Gotovina je osuđen zbog "zapovjedne odgovornosti" tijekom vojne akcije u kolovozu 1995, poznatom kao "Oluja", kojom je učinkovito okončan hrvatsko-srpski rat. ICTY navodi da je hrvatski general nadzirao protjerivanje 100.000 Srba i ubojstva stotina civila. Prema sudu za ratne zločine Ujedinjenih naroda, borba za oslobodjenje Hrvatske predstavlja "udruženi zločinački poduhvat."

ICTY-jeva presuda je apsurdna i pretjerana. General Gotovina nije ratni zločinac, nego hrvatski domoljub i heroj pod cijim je zapovjednistvom obnovljena hrvatska teritorijalna cjelovitost. Štoviše, zadao je odlučujući udarac preminulom srpskom diktatoru Slobodanu Miloševiću i njegovom snu o "Velikoj Srbiji".

Od 1991 do 1995, Miloševićeve ubojice harale su u cijeloj regiji. On je iskoristio raspad Jugoslavije - sintetički višenacionalne države – kako bi ostvario svoj cilj tj. stvorio Veliko srpsko carstvo koje bi se protezalo od Dunava do Jadrana. U Hrvatskoj, srpske paravojne postrojbe su pomagane i podržavane od strane JNA, te upravljao ratnim razaranjima tokom agresije.

Rezultat: trećina hrvatskog teritorija je okupirano, više od 180.000 Hrvata etnički očišćeno, a gotovo 20.000 civila ubijeno. Milošević je imao za cilj da se ujedine okupirani dijelovi Hrvatske sa gotovo 70 posto teritorija u susjednoj Bosni koje su njegove snage tamo okupirali. To mozemo nazvati stvaranje države kroz genocidnu particiju.

„Oluja“ je zaustavila sve ovo. Vojska generala Gotovine pokrenula je ofenzivu sa američkom pomoci i bila je zapanjujući uspjeh: civilne žrtve su minimizirane, borbe su trajale samo tri dana, i porazeni pobunjeni Srbi su morali potpisati Daytonski mirovni sporazum 1995.

Štoviše, za brojne medije - Washington Times, Wall Street Journal, Newsweek i Jeruzalem Post gen. Gotovina je nevin od bilo kakvih zlocina i kriminalnih radnji i nepravedno je osudjen. On nikada nije osobno naredio ili tolerirao bilo koji zločin. U stvari, ICTY-a tužiteljstvo je jadno po tom pitanju. Nisu uspjeli dokazati da je general Gotovina bio odgovoran za udruzene kriminalne radnje. Razlog je jednostavan: nije odgovoran i zato nema dokaza.

- Istraživanjem akcije Oluja zakljuceno je:

Nalog za evakuaciju srpskog stanovništva iz tzv "Krajine" u zonu okupacije došao je iz Beograda nekoliko dana prije početka Oluje. Milošević je, shvativši da je pred vojnim porazom, naredio hrvatskim Srbima evakuaciju u BiH i Kosovo i da tako ostvare svoje osvetničke ciljeve tamo. To je učinjeno prije nego što su hrvatske snage čak i pokrenule svoju vojnu akciju.

Dakle, cijeli kazneni progon,optuznica i presuda protiv gen Gotovine počiva na divovskoj prijevari: evakuacija srpskog stanovništva došlo pod izričitom zapovjedi lokalnim srpskim vlastima iz Beograda. Dakle, hrvatske snage nisu mogli počiniti "etničko čišćenje". ICTY - a presuda je prijevara UN-a sud je politicko vozilo koje teži pružiti povijesnu konačnu presudu o balkanskim ratovima iz 1990-ih. A njegova presuda je jasna: Sve strane su bili krivi za zlodjela, niti jedna stranka, ili nacija , nije više odgovorna od ostalih. To je ono što je Srbija zahtjevala godinama. Trudili su se da prikriju svoju genocidnu odgovornost i nacionalnu sramotu s moralnom ekvivalencijom.

Dakle, presuda protiv gen Gotovine je veliki trijumf za Beograd. Srpski revansisti tvrde da ICTY-jeva presuda omogućava promjenu hrvatskih međunarodnih granica. Predvođeni odvratanim Tomislavom Nikolićem, beogradski nacionalisti su u porastu popularnosti u anketama. Traze obnovu Velike Srbije.

ICTY im je pokazao put : Ako je hrvatski rat za neovisnost bio je "udruzeni zločinački poduhvat", onda je cijela država Hrvatska – po toj ludoj logici - utemeljena na ratnim zločinima i etničkom čišćenju.

To je razlog zašto hrvatska vladajuća stranka, HDZ, nije smjela poslati generala Gotovinu u Haag. To je bio preduvjet za zagrebacki ulazak u Europsku uniju sto naglašava kako su bezobzirno i suprotno nacionalnim interesima ubrzavali hrvatsko članstvo u Europskoj uniji. HDZ tvrdi da će pomoći odvjetničkom timu generala Gotovine sa žalbom na presudu. Vec su za dolar kratki a za dan kasne. Haaski kengurski sud nastoji da na hrvatskom generalu napravi primjer. Njegova sudbina je zapečaćena, bez obzira što hrvatska Vlada pokusa učiniti - i HDZ vođe to znaju.

HDZ-ov režim je fundamentalno izdajnički.

Nakon što je dobio rat, Zagreb gubi mir. HDZ je izdao generala Gotovinu, branitelje i hrvatsku tesko stecenu neovisnost. Prodao je Hrvatsku u svom ludilu kako bi se dodvorili Bruxellesu.

HDZ mora biti poražen i biti pometen u prasinu povijesti i zamijenjen s novom konzervativnom strankom - onom koja će pružiti biračima prave domoljubne-populističke opcije.

Hrvati moraju zahtijevati da Zagreb prekine bezuvjetnu suradnju s Haškim sudom, te povuce svoju ponudu da se pridruži EU, osloboditi generala Gotovinu, sve slučajeve iz Haagu prebaciti na domaće sudove i inzistirati na tome da ICTY zaustavi svoje napade na hrvatski teritorijalni legitimitet.

Ukratko, vrijeme je da se Hrvatska postavi na prvo mjesto.

ICTY presude su dali ultranacionalističkim Srbima ono što oni žele: još jedan metak u rascijepljenu Hrvatsku. Vjetrovi rata pušu. Predaja generala Gotovine u Haag bila je ogromna greška.


Jeffrey T. Kuhner je kolumnista u Washington Timesu i predsjednik Edmund Burke Instituta.

Copyright © 2011 The Washington Times, LLC.

prijevod sa engleskog jezika - Ivica Grgic

www.llijepanasadomovinahrvatska.com

utorak, 19. travnja 2011.

HRVATSKIM POLITIKANTIMA IZ VLASTI I OPORBE - NA ZNANJE I RAVNANJE !


HRVATSKIM POLITIKANTIMA IZ VLASTI I OPORBE -

NA ZNANJE I RAVNANJE !

Sun Tsu:

"Najveća umjetnost je slomiti otpor neprijatelja bez borbe na bojnom polju. Samo indirektna metoda može jamčiti pravu pobjedu (...) Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Širite nejedinstvo i svađe među građanima neprijateljske zemlje (...) Poništavajte sve vrednote. Budite velikodušni s ponudama i poklonima da biste kupili informacije i ortake. Svugdje smjestite svoje ljude. Nemojte štedjeti ni u novcu, ni u obećanjima, jer to donosi visoke kamate."

Tko su ti „najniži i najodvratniji ljudi“ u Hrvatskoj koji šire nejedinstvo i svađe među hrvatskim građanima za Judine škude stranih i neprijateljski nastrojenih centara moći ? Tko su i gdje „smješteni ljudi' na kojima se ne štedi „ni u novcu, ni u obećanjima“ ?

- Prije svega to je kompletna politička „elita“ dakle, etablirane strukture vlasti i „oporbe“ ! Tko misli da ne spada u tu kategoriju ljudi trebat će se javno distancirati od protu – suverenističke, antihrvatske politike koja se sustavno provodi posljednjih desetak godina, a čije su najtransparentnije žrtve hrvatski generali Gotovina i Markač !

- Jednako tako u tu kategoriju spada još uvijek u cijelosti korumpirano nelustrirano pravosuđe RH, koje treba pod hitno lustrirati ! Ono je „primarni karcinom“ hrvatskog društva koji je u naprednoj fazi „metastaze“!

Tko misli da ne spada u tu kategoriju ljudi trebat će se javno očitovati i distancirati od tog i takvog, još uvijek duboko totalitarizmom indoktriniranog te od politike vođenog i koruptnog, jugo-pravosuđa!

- Treba pod hitno izvršiti „deratizaciju“ kompletnog masovnog medijskog prostora u RH od „najnižih i najodvratnijih ljudi“ ! Tko od njih smatra da ne spada u tu kategoriju trebat će se javno distancirati od izdajničkog i protuhrvatskog djelovanja te ključne protuhrvatske društvene snage! Nužno je limitirati udio stranog vlasništva u medijima na najviše 25% stranog kapitala!

- Osim pravosuđa treba se pokrenuti lustracija još i na filozofskim, pravnim, ekonomskim fakultetima kao i na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu kao središtu intelektualnog zla RH! I tu očekujemo javno distanciranje onih koji se ne vide u tom i takvom društvu.

- Treba zabraniti rad svim „humanitarnim i civilnim udrugama“ koje se financiraju iz inozemstva, kako od stranih država tako i kojekavih „filantropa“!

Ima li Hrvatska uopće relevantne, poštene i nekorumpirane, društvene snage koje bi bile u stanju provesti ove nužne i neophodne mjere, a što je sasvim sigurno temeljni preduvjet za sanaciju hrvatske države i društva ?

Uvjeren sam da ima! To su prije svega dobro organizirani hrvatski branitelji, kao stožerna snaga, koja se treba riješiti dijela svojih dosadašnjih „glasnogovornika“ zapravo osoba kupljenih od „najnižih i najodvratnijih“ ljudi iz politike! U te snage još spada i hrvatska dijaspora, koja je poput braniteljske populacije ponižena, izdana i opljačkana ! Osim toga može se računati na mlade, ničim opterečene ljude, hrvatske male poduzetnike, obrtnike, radnike, seljake, ribare kao i na dio hrvatske nepotkupljene inteligencije! Naravno, pri tomu se treba očekivati moralna potpora Katoličke crkve u Hrvata.

One političke snage koje budu u stanju oko sebe okupiti navedene drušvene skupine, na vrlo jasnom suverenističkom programu, jedino će biti u stanju očistiti sa hrvatske društvene scene „najniže i najodvratnije“ ljude i tako učiniti ogroman korak u stabilizaciji hrvatske države i društva, a što je temeljni preduvjet za svekoliki razvoj i prosperitet hrvatske nacije! Hrvatska treba svojeg Orbana, Hrvatska treba dostojnog nasljednika oca suvremene hrvatske države dr. Franje Tuđmana!

Pod hitno i bez odlaganja!

Ninoslav Mogorović

Pula

(obrada teksta: A.R.J.)

četvrtak, 7. travnja 2011.

Umjesto Tuđmanovih 20, Hrvatskoj treba samo šest do osam županija


Večernji list/ Komentari 2. april/travanj 2011.

Piše: prof.dr.sc. Mirjana Kasapović

Još jedno samovoljno interveniranje

Umjesto Tuđmanovih 20, Hrvatskoj treba samo šest do osam županija

Nakon što bi se osnovalo šest do osam županija s obilježjima prirodnih i povijesnih regija, trebalo bi ih proglasiti izbornim jedinicama

Protekli je tjedan u hrvatski politički život ubačena nova tema koja je odmah izazvala sukob vlasti i opozicije. HDZ je odlučio da nepunu godinu prije isteka posljednjeg dana ustavnog roka za održavanje novih parlamentarnih izbora promijeni granice izbornih jedinica.

Time se krši zakonska norma i odustaje od demokratske prakse da se izborno zakonodavstvo ne mijenja godinu dana prije izbora. Oboje je dobro zbog dva razloga. Prvo, svi politički akteri znaju pravila prema kojima će se igrati izborna utakmica te se mogu pripremiti za nju. Drugo, vlast se time obvezuje da pravila izborne utrke neće u posljednji tren prilagođavati svojim političkim interesima i izbornim izgledima koji se umnogome procjenjuju prema rezultatima recentnih istraživanja javnog mnijenja.

Politički uspaničeni HDZ tim bi postupkom još jače zatvorio vrata mogućim pregovorima i kompromisima vlasti i opozicije o bilo čemu. No ne bi to bila najgora posljedica tog čina. Gore je od toga opetovano nepromišljeno, proizvoljno i samovoljno interveniranje HDZ-a u izborno zakonodavstvo, koje je poprimilo krajnje zabrinjavajuće razmjere.

Strah od “trojadne kraljevine”

U razmjernim izborima izborne se jedinice oblikuju na dva načina: pretvaranjem postojećih teritorijalno-upravnih cjelina (regija, pokrajina, provincija, vojvodstava i sl.) u izborne okruge ili oblikovanjem novih izbornih okruga u zemljama koje nisu podijeljene na regionalne jedinice ili su toliko nefunkcionalno decentralizirane da se takva podjela ignorira. U većini europskih zemalja prevladava prvi pristup. U Italiji se tako 26 okruga u kojima se biraju zastupnici Camera de deputati, prvog doma parlamenta, uglavnom poklapa s granicama regija. U Španjolskoj se granice okruga u kojima se biraju zastupnici Congreso de los Diputados, prvog doma parlamenta, poklapaju s granicama tamošnjih provincija. I u Portugalu se 20 izbornih okruga poklapa s granicama tamošnjih upravnih distritos. U Letoniji se pet okruga u kojima se biraju članovi jednodomnog parlamenta podudara s pet povijesnih regija.

Takav pristup ima značajne posljedice na cijeli izborni sustav u pojedinim zemljama. Kako se regionalne jedinice međusobno bitno razlikuju prema broju stanovnika i birača, u njima se bira različit broj zastupnika. U Španjolskoj se, primjerice, u najmanjoj izbornoj jedinici biraju samo dva, a u najvećoj 33 zastupnika. Jedinstven zakonski izborni prag od tri posto nefunkcionalan je u većini izbornih jedinica, a nezanemarive učinke ima samo u Madridu i Barceloni, gdje se natječe najviše lista. U Portugalu se u najmanjoj jedinici biraju dva, a u najvećoj jedinici u Lisabonu čak 48 zastupnika. U Belgiji se u najmanjem okrugu biraju četiri, a u najvećemu 24 zastupnika, pa je jedinstven zakonski prag od pet posto negdje vrlo učinkovit, a negdje posve nefunkcionalan.

Kad je 1999. nastajalo novo izborno zakonodavstvo, Hrvatska je već bila podijeljena na 20 županija i Grad Zagreb koji je figurirao kao posebna županija. Županije su prostorno male i uglavnom proizvoljno skrojene teritorijalno-upravne jedinice koje su bile izraz ondašnje državne ideologije. One su izražavale arhaično etatističko shvaćanje državnog poglavara Franje Tuđmana i vladajućeg HDZ-a prema kojemu je Hrvatsku trebalo ustrojiti kao snažno centraliziranu državu u kojoj će lokalne i regionalne jedinice služiti kao produžena ruka središnje vlasti. Kao povjesničar, Tuđman je taj koncept hrvatske države uvelike zasnovao na strahu od ponavljanja nesretnih povijesnih iskustava Trojedne Kraljevine ili, kako cinici kažu, „trojadne kraljevine“, odnosno na bojazni od reaktiviranja pritajenih dezintegrirajućih tendencija koje bi narušavale nacionalno i državno jedinstvo.

Stoga su Dalmacija i Slavonija umjetno podijeljene na više županija, pa su potencijalni antagonizmi između središnje i regionalnih vlasti djelomice premješteni na antagonizme između, ionako tradicionalno taštih i svadljivih, susjednih podregija i njihovih središta. Zbog donekle razumljivih razloga smatralo se da su za državu podnošljiviji i neopasniji sukobi Splita i Zadra nego Splita i Zagreba ili Osijeka i Đakova nego Osijeka i Zagreba. Na miru su ostavljene samo male regije, poput Istre, Međimurja ili Hrvatskog zagorja, koje su postale zasebne županije.

Takvo shvaćanje upućuje na prikriveni nedostatak nacionalnog samopouzdanja upravo onih koji su se prikazivali kao najsamopouzdaniji Hrvati. No važnije je od toga da ono dugoročno može postati opasno. Hrvatsku čini nekoliko većih i manjih povijesnih regija koje su do danas očuvale svoje posebne socijalno-kulturne identitete, a koji nipošto ne moraju biti u sukobu s općim nacionalnim i državnim identitetom. Štoviše, oni su neizostavne sastavnice općeg identiteta i izvrsno ga mogu održavati i razvijati. Administrativno ignoriranje ili represivno zatiranje posebnih regionalnih identiteta potiče upravo ono što su tvorci postojećega državnog ustrojstva htjeli izbjeći – jačanje konfliktnih potencijala između centra, koji simbolizira Zagreb, i periferije koju ponajviše simboliziraju Split, Osijek i Rijeka. U gotovo svim regijama razmjerno je prošireno uvjerenje da ih centar, Zagreb, iskorištava, diskriminira i zanemaruje. Zagreb pritom označuje središnju državnu vlast koju – kakva li paradoksa – godinama biraju i presudno određuju upravo te „potlačene“ regije i provincije, s iznimkom Istre. Na predsjedničkim izborima HDZ je u Zagrebu posljednji put pobijedio 1997. Na parlamentarnim izborima HDZ je u Zagrebu posljednji put pobijedio daleke 1995. O rezultatima HDZ-a na lokalnim izborima u Zagrebu ne treba ni govoriti. Većinu Zagrepčana stoga opravdano iritira prebacivanje tuđe odgovornosti na Zagreb i njegovo stigmatiziranje kao nekakva univerzalnog političkog izrabljivača i tlačitelja svih u zemlji.

Zbog svega toga već je trebalo promijeniti teritorijalno-upravno ustrojstvo države tako da se umjesto 20 većinom umjetnih administrativnih jedinica osnuje šest do osam županija koje imaju prirodna i povijesna obilježja pravih regija. A onda bi te nove županije zakonom trebalo proglasiti izbornim jedinicama za Zastupnički dom Sabora. Svakoj bi od njih trebalo dodijeliti onoliko mandata koliko joj pripada prema broju stanovnika ili broju birača. I u jednome i u drugom slučaju polazna osnova za to bio bi novi popis stanovništva. Stoga je posve nerazumljiva izjava ministra Davorina Mlakara kako su popisi stanovništva i popisi birača dvije različite i odvojene stvari. U Austriji se granice izbornih jedinica revidiraju svakih deset godina nakon novog popisa stanovništva. U Finskoj je posljednji popis stanovništva osnova za preraspodjelu mjesta po izbornim okruzima. Slično se postupa i u drugim zemljama.

Blitvarski blues ministra Bačića

No u zemlji u kojoj se godinama tolerira činjenica da ima više birača nego stanovnika ili da „nas ima skoro kao glasačkih listića“, kako pjeva „Elemental“, ni ministri ne vide bitnu vezu između dva popisa. Da je vide i da je smatraju bitnom, onda se ni u najavljeno prekrajanje izbornih jedinica ne bi upuštali na osnovi suspektnih biračkih popisa nego bi pričekali rezultate popisa stanovništva na podlozi kojih bi izradili vjerodostojan nacionalni popis birača. Jednako je neshvatljiva izjava ministra Branka Bačića da prekrajanje izbornih jedinica nema veze s izbornim pravilima. Usput rečeno, pravo je čudo kako čovjek koji javno govori onako kako govori Bačić nema potrebu jače institucionalizirati regionalne, uključujući i jezične, odnosno dijalektalne identitete, nego pridonosi tome da se oni svode na „blitvarski blues“.

Ova vlast nema ni potencijala ni snage ni vremena da provede naznačene temeljite promjene. Hoće li ih imati buduća vlast?

dr.sc. Mirjana Kasapović