Dragovoljac.com/Dirigentska priča iz Hrvatske.../20 Prosinac 2014

Autor Savjesni Hrvat

 YU-sina Dirigentska priča iz Hrvatske..

Rođen sam kao dugo očekivani muškić u familiji nastaloj u ratnom vihoru. Otac mi je bio viši partizanski komesar, majka partizanska kuharica.

Kao što je običaj u obiteljima, sličnim mojoj, moj otac je bio progresivni zavodnik i zavodio je cure prekogranične pripadnosti, nije se držao tradicije i vjere, nego je između strane sise i vlastite vjere rađe odabrao stranu sisu, a svoj vjerski nazor prilagodio muškom porivu.

Već na toj sitnici se vidi da smo od ranih koljena bili spretni u prilagodbi.

Dvadesetih godina prošlog stoljeća nas je služba u jugoslavenskoj žandarmeriji sklonila iz Bosne u toplije krajeve, a nacionalna konstelacija u užoj obitelji nas je natjerala da se uvijek borimo za Jugoslaviju.

Mi smo bili neka vrsta ruralne inteligencije, jer smo generacijski služili u državnoj službi, dakle znali smo pisati i čitati, a uniforma je oduvijek bila vidljiv znak moći.

Ideologija Jugoslavije je bila jako važan segment našeg odgajanja u prvoj i drugoj generaciji. Tu tradiciju nastavljamo i danas, samo malo profinjenije.

U međuvremenu smo postali buržoazija pa se prilagođavamo vremenu i prostoru.

Moji preci su brzo shvatili da je u stranom selu jako važno da se što prije povežeš s vladajućom mašinerijom. Mi smo doselili kao pripadnici te mašinerije, što nije uvijek bila prednost u dječjim odnosima, ali je bila garancija boljeg standarda. Državni stan, uvijek dovoljno rakije, sira i mesa.

Za djecu je to ipak bio težak život. Otac mi je pričao da su ga često tukli jer je bio sin žandara. Prijateljstva bi onda kupovao nekim malim darom. U vrijeme siromaštva je i komad kruha mogao stvoriti prijatelja od neprijatelja.

Naša ideologija je bila država kojoj smo služili i materijalni probitak kojem smo težili. Nacije nismo imali, što zbog politike što zbog spermatoidne logike.

Nakon izbivanja rata i proglašenja nezavisne države Hrvatske, mi smo se osjetili ugroženima. Ta činjenica i naša obiteljska tradicija je moga oca odvela u partizane.

Tih godina je to bila mala skupina odvažnih, iako neprijatelji izvlače dokumente po kojima su oni bili obični razbojnici. To nam i danas podmeću, ali vjerojatno su dokumenti falsifikati. Ja više vjerujem narodnoj predaji i guslama. Moj otac je bio pravi borac, naočit mladić jugoslavenske orijentacije, dalmatinski preplanuo od sunca i ideološki spreman svojim nekadašnjim drugovima iz škole pokazati da je ipak uspio u životu.

Bio je izrazito orijentiran prema cilju, a ja sam očito od njega naslijedio baš te karakteristike.

Jedino što nisam naslijedio njegovu preplanulost, no to je možda zbog toga što sam se dugo skrivao po mišjim rupama i salonskim provodima.

Nakon završetka rata, u kojemu je moj otac imao značajnu ulogu, mi smo se preselili u Zagreb. Tih godina je naime cijela vojska proleterska imala smo jedan cilj, doći do gradskog stana i izvući se iz žandarskih čizama ili seljačkih opanaka.

Partija je imala operativni plan po kojem je svakom neprijatelju, a njih je u Zagrebu bilo više od 80%, uzimala stanove i davala ih na raspolaganje pripadnicima proleterskih brigada. Bila su to zlatna vremena učinkovite pravde.

Vremena u kojima je proleter zauzeo buržujski balkon da bi na njemu sušio slaninu, najbolje sobe za sebe i komesarku, a neprijatelj je imao ulogu da im pokaže kako se koristi kućni klozet i kako se hoda po parketu.

******

Komentari (3):

#3 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 06:17

Zapravo, ova "pedagoška bajka" jako podsjeća na onu proskribiranu, ali i glasovitu Đilasovu (Milovan Đilas, Titov "Otpadnik") knjižicu "Anatomija jednog morala".

Dakle, ovdje se zapravo radi o biografiji jednog bosanskog, a potom dalamatinskog orjunaškog IZRODA, koji je od orjunaša avansirao u partizana, a takve su priče nama starim Dalmatincima itekako dobro poznate.

Ono što je uslijedilo polovicom 1990.g. dolaskom na vlast Franje Tuđmana, jest fenomen da se većina TAKVIH partizana počela vraćati svom već starom ORJUNAŠTVU... (kao na primjer orjunaška obitelj Angjelinović iz Makarske...)

To je dakle stara priča, naročito u makarskom kraju (od brdskog prijevoja kod Gornjih Brela pa do Podgore - i još dalje - dolje do Živogošća i dalje do Gradca, pa čak i do "Kardeljeva"

( što je bilo novo "proletersko Bratstvo-jedinstvujuščij e ime starog hrvatskog gradića Ploče).

Sic transit gloria mundi !

A.R.J./Brtonigla, Istra

Citat

#2 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 05:30

Vrlo dobro i korisno, ali ostaje jedan mali problem: ovo ovdje je samo okvirni članak - nalik na Kazalo (odnosno Sadržaj) na početku knjige o jednom tipičnom partizanskom komesaru.

Dakle, ovo bi netko bliži dotičnom "Drugu" trebao tek razraditi!

A.R.J.,Brtonigla, Istra

Citat

+5 #1 darko varga 2014-12-21 00:13

Nedostaje još dijelova: otac u Zagrebu, otac u Karađorđevu, osude proljećara, rad u CKSKH,.., sve za bolji život i za svoju guzicu.
Pa onda, nastavak, preko Kamenskog , ZAMPA i ostalih "projekata" za zgrtanje imovine, sve uz smješak i nepovišeni ton.

Citat

Zašto je ideja jugoslavenstva problem, a ne rješenje

Dragovoljac.com/ Zašto je ideja jugoslavenstva problem, a ne rješenje/20 Prosinac 2014

Autor Damir Pešorda

Zašto je ideja jugoslavenstva problem, a ne rješenje

Stankoviću se zalomilo da u dvije posljednje emisije dovede dva paradigmatična primjera otužne hrvatske javne scene. Prvo mu je u gostima bio Zdravko Mamić, paradigmatičan primjer nedosljednog, pomalo primitivnog, kerumovskog hrvatluka. Zatim je ugostio Dragana Markovinu, mladog splitskog povjesničara i tipičnog baštinika anakrone ideje jugoslavenstva.

Dok prvi tip Hrvatsku sagledava kroz prizmu vlastitog i klanskog interesa, drugi tip Hrvatsku vidi isključivo kao dio nekog šireg južnoslavenskog zajedništva.

No, zagrebemo li malo u obiteljsko zaleđe, brzo uviđamo da je i to jugoslavenstvo ustvari u podlozi ima osobni, obiteljski i klanski interes.

Otkrivamo tako da ova dva tipa imaju puno više zajedničkoga nego bi to htjela priznati. To zajedničko je taj stanoviti plemenski refleks i duboko nerazumijevanje smisla države.

Markovina zamjera Tuđmanu da je bio vođen anakronom idejom nacionalizma. Misli da bi se Hrvatska osamostalila i da ju je vidio netko drugi u tim turbulentnim vremenima, ali da onda ne bi počinila grješke koje je, po Markovini, počinila.

Očito je da Markovina rado misli, kao i to da uglavnom krivo misli.

Prvo, Tuđmanova sinteza hrvatske političke misli, nacionalne pomirbe i demokratizacije društva bila je kudikamo modernija i konkurentnija – nije li konkurentnost u suvremenom deidelogiziranom svijetu zamjena za naprednost!? – od okoštale ideje tzv. samoupravnog socijalizma i ''bratstva i jedinstva''.

Zato je, uostalom, i pobijedila.

Drugo, i nekomu tko nije povjesničar jasno je da baš nije sasvim svejedno tko je na čelu države koja se nalazi na putu osamostaljenja, a zatim i u ratu.

Da je tomu tako, povijesne ličnosti uopće ne bi postojale, pa ni povijest u onom smislu kako je danas poimamo i izučavamo

Govoreći o Orjuni i jugoslavenstvo danas, Markovina se razotkrio kao um zarobljen konceptima devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća.

On dobro karakterizira orjunaški pokret kao inačicu fašizma, koji je proistekao pak iz socijalizma, no iz toga ne izvlači nikakve korisne zaključke.

Jugoslavenski nacionalizam iz prve polovice dvadesetoga stoljeća uistinu jest bio svojevrsna inačica fašizma i nacizma.

Kasnije je amalgamiran jugokomunizmom, koji se u mnogočemu podudarao s njim.

Dakle, fašizam i komunizam su jedino povijesno iskustvo i jedini ideološki oslonci jugoslavenstva.

Hrvatski nacionalni razvitak pak ima drukčije povijesno iskustvo i prošao je manje-više isti razvojni put kao i ostale srednjoeuropske nacije. Zato hrvatstvo jest dobar okvir za zasnivanje funkcionalne i održive zajednice, a jugoslavenstvo nije.

I to je, zapravo, jedino uistinu relevantno u cijelom tom sporu oko hrvatstva i jugoslavenstva. Pojedinac može biti što mu drago, Hrvat, Jugoslaven ili Klingonac. To je njegovo neotuđivo pravo. Međutim, jugoslavenstvo kao takvo ne proizvodi funkcionalnu i na demokratskim načelima uređenu zajednicu. Dvaput se pokušalo i oba puta je završilo u krvi.

Hrvatstvo kao okvir taj potencijal ima, to jest ima onu potrebnu jezgru jednodušnosti i solidarnosti koje su u temelju svake funkcionalne zajednice.

Kroz povijest možda nije uvijek bilo tako, možda je čak bilo i perioda kada je jugoslavenstvo imalo šansu, no razvoj nacionalne svijesti davno je završen.

To što su Jugoslaveni završili izgubljeni i ozlojeđeni u slijepom rukavcu povijesti, ne daje im za pravo da, služeći se manipulacijama, izazivaju nove sukobe.

Jer, kao što svojedobno reče Igor Mandić, samo neki novo nasilje stvara šanse za neku novu Jugoslaviju. To nasilje najlakše je potaknuti zloporabom socijalnih pitanja i podgrijavanjem mita o jugoslavenskom raju u kojemu su tekli socijalistički med i mlijeko.

Taj mit sjajno je razobličio Marcel Holjevac u svom nedavnom tekstu na Dnevno.hr , no to neće spriječiti jugonostalgičare da se i dalje pozivaju na nj. Kao i svaki mit, i mit o ''dobroj Jugoslaviji'' imun je na racionalne argumente.

Svejedno, razum i dalje ostaje jedino oružje protiv svakog bjesnila i fanatizma. Što jugoslavenstvo u svom zakašnjelom obliku jest.

Stoga je još jednom razumno upozoriti da je jugoslavenstvo uzrok većine zala koja su pogodila ''ove prostore'' u posljednjih stotinjak godina.

Hrvati i Srbi bi svoje razmirice u tom periodu riješili ovako ili onako da nije bilo jugoslavenstva, koje u ime vlastitog opstanka uporno opstruira taj proces.

Damir Pešorda

HRsvijet.net

 * * * * * *  

Komentari (2):

#2 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-22 00:21

Ništa ovdje nije komplicirano - sve je jasno kao sunčan dan!

A meni osobno svaki novi članak gosp. Damira Pešorde donese još jedan sunčan dan - čak i u ovo mutno zimsko vrijeme!

Citat

+2 #1 darko varga 2014-12-20 23:59

Odlična analiza, ali za babu Mandu prekomplicirana .

Citat

Hrvatska je snažan zagovornik proširenja EU na Srbiju i susjedstvo

Direktno.hr/ Hrvatska je snažan zagovornik proširenja EU na Srbiju i susjedstvo/16.12.2014 |

Autor: js/h

 

 Hrvatska je snažan zagovornik proširenja EU na Srbiju

i susjedstvo

"Hrvatska je vrlo snažan zagovornik proširenja i napredovanja zemalja zapadnog Balkana prema članstvu u EU-u i kao takvi smo prepoznati"

- rekla je ministrica Pusić, nakon sastanka Vijeća za opće poslove, koje je u utorak prihvatilo zaključke o proširenju.

"Što se tiče zemalja zapadnog Balkana, mi smo bili vrlo aktivni i ponavljamo da naš cilj nije spuštanje kriterija za članstvo, nego obrnuto. Spuštanje kriterija bilo bi kontraproduktivno, jer je u našem interesu da djeluje transformacijska ili reformska moć procesa približavanja. Ne zagovaramo spuštanje kriterija nego njihovo ispunjavanje, odnosno pronalaženje načina da se oni dosegnu", rekla je Pusić.

U prihvaćenim zaključcima posebno se ističe važnost dobrosusjedskih odnosa i regionalne suradnje kao "važnih elemenata procesa proširenja".

"Vijeće pozdravlja napore učinjene na prevladavanju nasljeđa prošlosti, poticanju pomirenja i poticanju inkluzivne regionalne suradnje, između ostaloga i kroz promicanje ozračja snošljivosti i osuđivanja svih oblika govora mržnje ili ratne retorike.

Vijeće ponavlja potrebu izbjegavanja bilo kakvih izvora trvenja ili djelovanja koje može naštetiti dobrosusjedskim odnosima i mirnom rješavanju sporova. Potrebni su kontinuirani napori u tom pogledu, uključujući zaštitu svih manjina, osiguravanje jednakih prava za sve građane i rješavanje pitanja nestalih osoba i povratak izbjeglica", kaže se u zaključcima.

Vijeće također ističe potrebu nastavka suđenja za ratne zločine pred domaćim pravosuđem, te rješavanja pitanja nekažnjivosti ratnih zločina, uključujući i kroz suradnju i potporu radu ICTY-a i posebnog istraživačkog tima Eulexa, dodaje se.

Govoreći o Srbiji, ministrica Pusić je podsjetila da je ona bila jedno od dvoje ministara vanjskih poslova koji su bili nazočni otvaranju pregovora sa Srbijom, 21. siječnja ove godine.

"Naravno da nam je u interesu da reforme u Srbiji napreduju. Upravo zbog toga su u zaključke uvrštene i reference o odricanje od govora mržnje i ratnohuškačke retorike, o odricanju od bilo kakvog kvarenja regionalne suradnje, te o potrebi pronalaženja, odnosno identificiranja nestalih, progona ratnih zločina, rješavanja pitanja jurisdikcije, što je sastavni dio poglavlja 23 i 24", rekla je ministrica Pusić.

Srbija se nadala da će do kraja ove godine moći otvoriti prva pregovaračka poglavlja, ali dio zemalja članica traži da se kao prvo poglavlje otvori poglavlje 35 kroz koje će se pregovarati o normalizaciji odnosa s Kosovom, a u tom dijelu Srbija još ne provodi sve što je dosad dogovoreno u dijalogu s Prištinom.

Vijeće je u svojim zaključcima pozvalo Srbiju da se "postupno usklađuje sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a".

Srbiji se neformalno zamjera to što se nije pridružila sankcijama koje je EU uvela protiv Rusije.

Ministrica Pusić je rekla da se Hrvatska zauzima i za pronalaženje rješenja za makedonski slučaj, kako bi Makedonija mogla napredovati prema otvaranju pregovora. "Smatramo da je dugogodišnje zadržavanje Makedonije možda proizvelo i određeno nazadovanje u toj zemlji", rekla je Pusić.

Makedonija kandidatski status ima od 2005., ali zbog blokade Grčke još nije otvorila pregovore.

******

Komentari (2):

· 

    Ante Rokov Jadrijevic · Česti komentator · Brtonigla

Standardno i staro bla-bla-blebetanje Zvečarke Pusić - Nihil novi sub sole.

E kilavi Sanadere, kakvu si nam otrovnicu stavio za vrat ?! Dabogda nikad više živ ne izašao iz zatvora!

Odgovor · Ne sviđa mi se · 2 · Više ne prati ovu objavu · 16. prosinac u 15:46

· 

Ante Rokov Jadrijevic · Česti komentator · Brtonigla

Toj Soroševoj glupači (navodno:učenoj?), dakle, ništa ne znače nedavni teški politički ispadi Vojislava Šešelja ("Vojvotkinje Vojke" iz Padinske skele) i prešutna podrška podvojvode Tome Grobara i Alerksandra Vučića, koji je iskoristio time out sramotnog Haaškog suda, da ponovo na Hrvatsku sruči sav njegov otrov - iako je Šešelj po ocu Hrvat, a po majci hercegovački Vlah !

Dakle, Posrbica gori od najgoreg Srbina. Bože sačuvaj Srbiju od takovih Posrbica!!

Odgovor · Ne sviđa mi se · 2 · Više ne prati ovu objavu · 16. prosinac u 15:59