MLADEN BAJIĆ SE POKAZAO KAO GLAVNI OPERATIVNI ZAŠTITNIK UDBOMAFIJE U INI !

A.R.J. /5.stud./nov 2013.

Uvodna napomena:

Ovih dana očekuje se u Saboru Republike Hrvatske rasprava o novom (četvrtom!) mandatu Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.

Kao podsjetnik tome, evo jednog mog starog teksta o Mladenu Bajiću iz 2006.g., koji je bio zabranjen od vladajućeg tandema - Predsjednika Republike Stipe Mesića i predsjednika Vlade dr. Ive Sanadera.

Originalno je cijeli tekst bio naslovljen "Tko koči lustraciju: Vladimir Šeks ili Mladen Bajić?", s nadnaslovom "Kako se 'samofinancirala' UDBA". 

 

 Zbog dužine teksta, najprije objavljujem 1.dio, po dnaslovom: "MLADEN BAJIĆ SE POKAZAO KAO GLAVNI OPERATIVNI ZAŠTITNIK UDBOMAFIJE U INI !". 

 A.R.J.

******

Ante Rokov Jadrijević, politički kritičar,                          Komu Treba:  Uredu Vlade R.H.

Brtonigla, 15. travanj 2006.g.                                                                              HSP,  Zagreb

Uredništvu Večernjeg lista i Fokus-a 

                                                                              

MLADEN BAJIĆ SE POKAZAO KAO GLAVNI OPERATIVNI ZAŠTITNIK UDBOMAFIJE U INI !

        (TKO KOČI LUSTRACIJU: VLADIMIR ŠEKS ILI MLADEN BAJIĆ?-1.dio)

                       

     U “Večernjem listu” je 7. travnja 2006.g. objavljen iznimno važan članak novinara Zvonimira Despota pod naslovom: “Đureković ubijen zbog Mike i Vanje Špiljka”. Dobro je i krucijalno važno da “Večernjak” sve češće diže glavu iznad sve većeg političkog sivila režimlijskog “Vjesnika”, odnosno da se barem netko suprostavlja dnevnoj udbomafijaškoj i udbomasonerijskoj štampi u današnjoj Hrvatskoj.

Bravo gosp. Zvonimire Despot,  i hvala Vam na tome!

            Nedavno sam i sam napisao jedan članak-stajalište na tu temu, ali ga “Vjesnik” nije objavio. Nije htio ili nije smio, sad to više nije važno. Ionako “Vjesnik” za to svaki dan plaća sve veću cijenu svog kukavičluka, odnosno svog ljigavog podaništva. Međutim, taj članak je objavio naš hrvatski “Fokus” (iako samo prvu polovicu “Merlić nadmašio Latina”, Fokus, 31. ožujka 2006.g.). Druga polovica je bila previše paprena … da bi je uvijek budni “kerberi” u Banskim Dvorima i na Pantovščaku tek tako nekažnjeno i “lišo” propustili. No, hrvatski “Fokus” se ipak odvažio do granica osobne žrtve i objavio ono što je bilo najvažnije, jer je ionako u toj polovici mog teksta bilo rečeno skoro sve.

            Sada i ovdje ću tu drugu polovicu teme produbiti i znatno proširiti.

Dakle, gosp. Vice Vukojević, sadašnji ustavni sudac i bivši predsjednik Komisije za istraživanje ratnih žrtava Drugog Svjetskog rata i poratnih žrtava strahovitog  Titovog  “crvenog terora”, ustvrdio je kao svjedok pred Višim Zemaljskim sudom u Munchenu da je “Stjepan Đureković ubijen zbog Mike i Vanje Špiljka…zato što je u inozemstvo odnio informacije da je sin visokog partijskog dužnosnika Vanja Špiljak napravio veliku pronevjeru u INI, preko koje se pak financirala Udba”, i da je to ubojstvo organizirao Josip Perković, nakon što je dobio nalog iz Zagreba i Beograda”.

Tako smo konačno dobili najbolju potvrdu onog što smo već i ranije čuli i sumnjali: da se Yugo-srpska Udba desetljećima “samofinancirala” kroz INU i da je štoviše bila jedna od najvećih utvrda Udbe, a ujedno i njen najveći rasadnik “kadrova”. Slučajevi Miše Broza i Vanje Špiljka (a možda i Ivice Šterna i njegovih “Bijelih noći”?) to najbolje potvrđuju.

A da je naša hrvatska INA ustvari bila UDBO-INA mogli smo saznati i prije dvije i pol godine, kada se nakon pada Račanove koalicijske Vlade u INI pojavilo novo izdanje “Bijele knjige” o poslovanju INE u četiri godine Račanove koalicijske vlasti. U njoj su izneseni brojni primjeri Udbomafijaškog kriminala, kojim se “bezuspješno” bavilo i Državno odvjetništvo, kome je na čelu najprije bio Radovan Ortinsky (koji se svojim “nezgodnim” otkrićima očito zamjerio glavnim šefovima Udbomafije na Pantovščaku), a nakon njega na njegovo mjesto doveden  Mladen Bajić (bivši Titov državni tužilac punih 15 godina, kako se sam hvalio). Brojni djelatnici INE su bili pozivani na njegove obavijesne razgovore, ali se poslije toga ništa nije promijenilo.

To znači da gosp. Mladen Bajić i nije istraživao taj udbomafijaški kriminal, nego je istraživao tko su pravi autori “Bijele knjige”!

Tako se Mladen Bajić pokazao kao glavni operativni zaštitnik udbomafije u INI!

            Jedini vidljivi rezultat Bajićevih istraga je bio otkaz hrabroj gospođi Vesni Balenović, koju su on i njegov istražiteljski tim žestoko šikanirali, jer je hrvatskoj javnosti hrabro otkrila udbomafijaški kriminal glavnog direktora INE Tomislava Dragičevića, inače stranačkog kolege Stipe Mesića!!

Taj je Dragičević u travnju 2000.g. odobrio milijun i pol dolara privatnoj zagrebačkoj tvrtki “Klariko voće”, koja je financirala (prvu) predsjedničku kampanju Stipe Mesića. Inače, Udbomafija u INI je financirala i mnoge druge (svoje?) firme, a ne samo onu Jure Klarića, primjerice “Magmu” Goranka Fižulića (kasnijeg Račanovog ministra!), te nišku firmu “Groming”, koja je financirala predizbornu kampanju Slobodana Miloševića!!!

            Ponavljam ovdje dio one moje priče, objavljene u “Fokusu” prije skoro četiri godine, točnije  

2. listopada 2002.g., pod naslovom “Beskrajna g-lupetanja Stipe Mesića o tzv. “pravnoj državi” , njen završni dio:

            “Tko dakle ima “pravnu državu”? Ima je samo onaj tko može plaćati cijele brigade pravnika i odvjetnika, da ga zaštite od vlastite države. To može Mesić! Primjeri “Dubrovačke banke” i “Klariko voća” to najbolje potvrđuju. Baci se velika prašina na nepostojećeg “šestog ortaka” da bi se sačuvao prvi ortak i njegov moćni zaštitnik (danas gospodar Pantovščaka). A “Klariko voću” se namakne bespovratni američki kredit od 15 milijuna US dolara, kao kamata za predsjedničke izbore Stipe Mesića! I da ta kriminalna priča završi još kriminalnije – “Klariko voće” odmah nakon toga ode u “stečaj”.

To je ta Mesićeva “pravna država”!!”.

                       

(nastavit ću idući tjedan, ako me ne “likvidiraju” )

 Ante Rokov Jadrijević

 (hrvatski socijal-radikal)