A čije je Josipović dijete?

Dragovoljac.com/“A čije je Josipović dijete?“/ Četvrtak, 19 Rujan 2013 18:00

Diana Majhen

A čije je Josipović dijete?

(slijedi opširan komentar Ante Rokova Jadrijevića: „Bravo Diana, bravissimo!“)

'Nitko ne treba snositi (moguće) grijehe svojih roditelja' izjavio je prije par dana 'precednik svih Hrvata', a kralj svih licemjera Ivo Josipović, pravdajući to što udbaški sin Saša Perković još uvijek sjedi na Pantovčaku u ulozi njegovog savjetnika, iako se cijeloj zemlji uskoro smiješe sankcije i niz drugih posljedica upravo radi njegovog oca.

Kada se uzme u obzir da je Josipović isto izrekao u svom obraćanju Hrvatima, stvar prelazi granice običnih laži i postaje nešto daleko gore, kao da nam se Josipović svima otvoreno podsmjehuje i ruga. Zar je baš hrvatski narod našao za prodavanje svoje pameti o tome kako djeca ne trebaju snositi grijehe svojih očeva? Dok je za njega to tek floskula, korisna laž kojom se u tom trenutku poslužio, dobrom dijelu Hrvata to je zbilja s kojom smo živjeli desetljećima.

Ako si kojem slučajem bio potomak ustaša ili domobrana, za vrijeme skoro pola stoljeća vladavine njegovih partijskih istomišljenika (kako danas kažu, pravnih sljedbenika) bio si sretan što si uopće živ. Nikakvo školovanje, zapošljavanje i napredovanje u poslu nije dolazilo u obzir. Gdje god si se pojavio, pratilo te je to da su ti otac ili stric ili bilo tko drugi iz bliže ili daljnje obitelji bili ustaše i domobrani i sa tim žigom si provodio cijeli svoj život pod partijskom čizmom. Ako si imao sreće, naravno. Ako nisi, ili te više nije bilo, ili si bio na Golom otoku i ostalim, Josipoviću tako dragim i bliskim mjestima, o kojima vjerujem kako je puno čuo.

Veliki broj Hrvata cijeli svoj život proveo je pod tim 'partijskim žigom' i ne samo da su ispaštali radi toga tko su im bili rodjaci, nego su ispaštali i njihovi bračni drugovi, pa čak i djeca.
Josipović je, naravno, sve to promatrao sa druge strane. Sa one, koja je udarala te žigove.
Pa je stoga doista u najmanju ruku neumjesno da nam upravo on govori o takvim stvarima. On, koji se niti jednom rječju nije oglasio kada su u pitanju djeca hrvatskih domobrana i ustaša niti je ikada osudio ponašanje prema njima, ali se itekako bori za udbašku djecu. Treba li bolji dokaz od toga tko nam doista sjedi na Pantovačku?

No, obzirom kako ja nisam odgajana u 'antifašističkom' i komunističkom duhu pa nisam sklona udaranju žigova, ja bih se složila s tim kako djeca ne trebaju ispaštati za grijehe svojih roditelja. Sve dok ne krenu njihovim stopama i ne počnu raditi isto ono što su radili njihovi preci.

Upravo takvu situaciju imamo danas i u vladajućoj SDP stranci i na Pantovčaku.

Djeca bivših visokorangiranih komunističkih dužnosnika, udbaških djelatnika svih mogućih profila, od egzekutora do tajnica, 'antifašista' koji su se služili žicama i toljagama pri obračunu s hrvatskom vojskom i hrvatskim civilima, ženama i djecom, komunističkih sudaca koji su jednim potpisom ljude slali pred streljački stroj ili na dugogodišnju robiju. U biti, potomci onih koji su donosili odluke koja je svaka bila uperena ili protiv Hrvatske države, ili protiv Hrvata kao pojedinaca.

Ta su djeca, uključujući i licemjernog druga Josipovića na Pantovčaku, postala ovo što danas jesu upravo radi te ideološke eliminacije 'nepoćudnih kadrova' kao i djece tih 'nepoćudnih kadrova' po teoriji ideološke, ili bolje reći rasne superiornosti 'antifašista' i njihove djece.

Jer, kako bi inače netko sa oskudnim pravničkim kapacitetima uspio postati sveučilišni profesor, a da mu prethodno partija njegovog oca nije prokrčila put uklonivši konkurenciju?

U ex Jugoslaviji je skoro pedeset godina na djelu bio progon DJECE ustaša i domobrana, te napose svakog tko nije dušom i srcem bio uz jednonogog zločinca i njegovu zločinačku KPJ. Jednako kao što su 'antifašisti' odlukom Zavnoh-a, a koja se ne može drugačije protumačiti nego kao rasni zakon, protjerali sve Njemce i njihovu djecu, oduzeli im imovinu i potrpali u logore gdje ih je većina u kratkom roku skončala.

Nitko nikada nije postavljao pitanje djece, niti se govorilo o tome kako djeca ne smiju stradati radi grijeha svojih očeva. Hrvatska djeca su itekako stradavala, a komunisti su preko leševa te djece gradili karijere i fotelje za svoju djecu.

Koja danas vladaju Hrvatskom.

A uzevši u obzir da je njihova vladavina samo nastavak vladavine njihovih očeva, jer su nastavili istim onim putem kojeg su njihovi očevi zacrtali, a koji je posut hrvatskim kostima na svakom koraku, ovdje nije riječ o nekoj nevinoj dječici koja samo žive svoj život i doista nisu kriva za ono što su im preci radilli.
Jer Sašica Perković zasigurno nije precednikov savjetnik zbog svojih sposobnosti, nego zbog 'sposobnosti' svog tatice, isto kao što Josipović danas nije precednik zbog onog što jest, nego zbog svog pedigrea. Da ne spominjemo ostale državničke veličine, kao što su npr. Čačić i Vesna Pusić.

Ovdje se radi o brižljivo odgajanim i pripremljenim kadrovima, koji su od malih nogu obučavani za to da preuzmu zemlju i stave se u službu partije, a na štetu Hrvatske i svih hrvatskih interesa. Iza njih je oduvijek stajao ogroman novac i ogromna moć koja im je osigurala sve što danas imaju i jesu.

Nevina dječica?

Ne bih rekla. Prije novi naraštaj vampira kojima nikada nije dosta hrvatske krvi i koji se neće smiriti sve dok ne posišu i posljednju kap.

Ukoliko prije toga ne uzmemo glogov kolac u ruke.

Diana Majhen

******

Komentari (11)

Ante Rokov Jadrijević:

Uvodna napomena:

Rano jutros, 20. rujna/sept. 2013.g oko 05.40 sati, stavio sam svoj opširan komentar na gornji tekst gospođe Diane Majhen i kada sam odgovorio na šifru provjere svog identiteta, potom pritsnio tipku „Pošalji“, dogodila se blokada Udbinog „Cyber squada“ iz predsjedničkog bunkera na Pantovčaku (nekoliko katova ispod Predsjedničkih dvora) udbaškog sina Ive YU-sipovića! Sva moja kasnija nastojanja da probijem tu blokadu - više od jednog sata vremena – nisu uspjela. Okrenuo sam stvar naopako i onako sirov tekst hitro objavio na mom glavnom blogu Semper Paratus Croatiae. Uspjelo je, ali bez nužne obrade teksta.

Uz pomoć nekih prijatelja uspio sam „zaobići“ blokadu Udbe, a javila mi se i gospođa Diana Majhen, autorica gornjeg veličanstvenog teksta, te je stvar kako-tako ipak objavljena na njenom i našem portalu www.dragovoljac.com.

Sada ovdje dajem cjelovit tekst mog komentara, uz samo jednu malenu nadopunu, u dijelu priče o strijeljanju mog oca partizana-prvoborca - u partizanima, koje su naredili i izvršili deset crnogorskih komandanata, koje je general NKVD-a Walter (Weiss?), kasnije preimenovan u ime TITO poslao na čelo Prve Dalmatinske udarne brigade!

A čovjek koji je strijeljao mog oca, na kraju rata je postao general-pukovnik tzv. „JNA“..... dakle, Dimitrije Vojvodić – Zeko !

Onaj Titov general-pukovnik kojeg sam već jednom spomenuo u mom antologijskom tekstu

   „ Srca u jamama, duše u paklu“, 15. februara 2011.g. na mom blogu Semper Paratus Croatiae. Koga to zanima, može to tamo i provjeriti.  

******

Ante Rokov Jadrijević:

Bravo Diana, bravissimo!

Ovo je najbolji članak koji sam pročitao ove godine! Gordo stoji uz bok veličanstvenom članku gosp. ANTE GLIBOTE, redovnog člana francuske Akademije: "LIBERA NOS DOMINE", objavljenom prije kojih mjesec dana u našem Hrvatskom Tjedniku !!

Molim da mi se ne zamjeri što ću - sada i ovdje - opširnije citirati meni najdraže pasuse iz ovog Vašeg članka, Diana, jer Vaš članak za mene i  za ostale borbene Hrvate ima status jednog velikog Manifesta (iako sam ja sin partizana, iz lijevog krila predratnog HSS-a, kojeg su u Livnu 6. - 8. oktobra 1942. streljali desetak crnogorskih komandanata, ...., koje je TITO poslao na čelo Prve Dalmatinske brigade, iako su Crnogorci tri dana prije dezertirali iz bitke na Vran planini protiv ustaša, koji su krenuli iz Mostara da oslobode Livno... Došlo je do pobune u brigadi, kolovođa pobune je bio moj otac Roko, kojeg su Crnogorci strijeljali.

Dakle, citiram: "No, obzirom kako ja nisam odgajana u 'antifašističkom' i komunističkom duhu pa nisam sklona udaranju žigova, ja bih se složila s tim kako djeca ne trebaju ispaštati za grijehe svojih roditelja. Sve dok ne krenu njihovim stopama i ne počnu raditi isto ono što su radili njihovi preci".

Drugi citat: :Djeca bivših visokorangiranih komunističkih dužnosnika, udbaških djelatnika svih mogućih profila, od egzekutora do tajnica, 'antifašista' koji su se služili žicama i toljagama pri obračunu s hrvatskom vojskom i hrvatskim civilima, ženama i djecom, komunističkih sudaca koji su jednim potpisom ljude slali pred streljački stroj ili na dugogodišnju robiju. U biti, potomci onih koji su donosili odluke koja je svaka bila uperena ili protiv Hrvatske države, ili protiv Hrvata kao pojedinaca".

Treći citat: "Jer, kako bi inače netko sa oskudnim pravničkim kapacitetima uspio postati sveučilišni profesor, a da mu prethodno partija njegovog oca nije prokrčila put uklonivši konkurenciju?".

Četvrti citat: "U ex Jugoslaviji je skoro pedeset godina na djelu bio progon DJECE ustaša i domobrana, te napose svakog tko nije dušom i srcem bio uz jednonogog zločinca i njegovu zločinačku KPJ. Jednako kao što su 'antifašisti' odlukom Zavnoh-a, a koja se ne može drugačije protumačiti nego kao rasni zakon, protjerali sve Njemce i njihovu djecu, oduzeli im imovinu i potrpali u logore gdje ih je većina u kratkom roku skončala".

(Nota bene: jedan mali dječak u Dječjem domu u Poreču zvao se Gutvajn Johan. A prije 7-8 mjeseci sam pročitao intervju s njim u Jerusalemu; sada se on zove Daniel Gutwein, profesor na Hebrews University u Jerusalemu! Dakle, i on je podijelio sudbinu 550.000 folksdojčera, koji su protjerani, s tim da ih je 102.000 pobijeno u logorima po Srijemu, Bačkoj i Banatu!).

Peti citat: "A uzevši u obzir da je njihova vladavina samo nastavak vladavine njihovih očeva, jer su nastavili istim onim putem kojeg su njihovi očevi zacrtali, a koji je posut hrvatskim kostima na svakom koraku, ovdje nije riječ o nekoj nevinoj dječici koja samo žive svoj život i doista nisu kriva za ono što su im preci radili.

Jer Sašica Perković zasigurno nije precednikov savjetnik zbog svojih sposobnosti, nego zbog 'sposobnosti' svog tatice, isto kao što Josipović danas nije precednik zbog onog što jest, nego zbog svog pedigrea. Da ne spominjemo ostale državničke veličine, kao što su npr. Čačić i Vesna Pusić".

Šesti citat (meni osobno i najdraži!):

"Ovdje se radi o brižljivo odgajanim i pripremljenim kadrovima, koji su od malih nogu obučavani za to da preuzmu zemlju i stave se u službu partije, a na štetu Hrvatske i svih hrvatskih interesa. Iza njih je oduvijek stajao ogroman novac i ogromna moć koja im je osigurala sve što danas imaju i jesu.

Nevina dječica?

Ne bih rekla. Prije novi naraštaj vampira kojima nikada nije dosta hrvatske krvi i koji se neće smiriti sve dok ne posišu i posljednju kap.

Ukoliko prije toga ne uzmemo glogov kolac u ruke".

(završeni citati)

Dakle, da zaključim: Ja sam još krajem 1980. g., kada sam se vratio s jednog broda, uzeo svoj kolac u ruke i zabio ga u grudi onog jednonogog DIKTATORA - za što sam u Puli bio osuđen na (samo) godinu dana zatvora!

Hvala Vam Diana za ovaj Vaš i naš MANIFEST !!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger

(hrvatski socijal-radikal)

P.S.: Konačno se IPAK ruši Titova „epoha Velike Laži“!!