Evo kako HEP 'pojeftinjuje' struju: Šalje obračune s višim cijenama pa ih vraća na staro!

Dnevno.hr/ Evo kako HEP 'pojeftinjuje' struju/ 14 Rujan 2013 Autor: D.K. Evo kako HEP 'pojeftinjuje' struju: Šalje obračune s višim cijenama pa ih vraća na staro! Da ne nasjedate na ovu prevaru upozorila nas je čitateljica koju je HEP 'obradovao' novim obračunom struje s uvećanim mjesečnim ratama. Čitateljica nam je dostavila obračun za dva obračunska razdoblja, odnosno za ukupno 12 mjeseci. Iz obračuna je jasno vidljivo da je potrošnja struje u drugom obračunskom razdoblju manja, no HEP ne samo da je za to razdoblje zadržao cijenu na istoj razini, nego je za predstojeće mjesece čak uvećao cijenu za 50 kuna! Naša čitateljica je zagrebačkoj Elektri dostavila i prigovor, no, pogađate, odgovor još nije dobila. I dok su se u HEP-u i HERA-i konačno, s nekoliko mjeseci zakašnjenja od konkurencije, dosjetili kako sniziti cijenu, i to za oko sedam posto, izgleda da su paralelno radili i na tome kako sniziti cijenu struje, a da ih to ništa ne košta. Građanima su tako počeli pristizati obračuni potrošene struje za prethodno razdoblje u kojima ih HEP obavještava da su, naravno, potrošili više nego što su platili i odmah im ponudili gotove uplatnice za iduće rate s, naravno, uvećanim mjesečnim cijenama električne energije. Na stranu sad što će HEP novim obračunom dodatno razbjesniti potrošače i potaknuti daljnji prelazak potrošača kod jeftinije konkurencije, koja upravo s početkom jeseni, a na temelju iskustava koja su imali u drugim državama, očekuje stampedo novih korisnika. Državni elektroenergetski mastodont pokušava izvući zadnju kunu profita i to perfidnim metodama – poslat će vam obračun s višim cijenama, pa će vas od prvog listopada 'ugodno iznenaditi' sniženom cijenom zbog odluke HERA-e kojom se HEP-u, eto, dopušta jeftinija cijena struje. Drugim riječima, mjesečna cijena struje će vam ostati ista jer će se umjetno povišena cijena iz najnovijeg obračuna, zbog maestralno zakašnjele odluke o pojeftinjenju, vratiti na staro. Savez udruga potrošača upozorava da potrošači u Hrvatskoj već duže vrijeme HEP-u plaćaju više nego što trebaju i to zbog činjenice što nije donesena metodologija izračuna zbog koje HEP kućanstvima ne može sniziti struju, pa ih kućanstva mjesečno 'počaste' s oko milijun kuna dodatnih prihoda. Udruge za zaštitu potrošača napominju da HEP time čitav teret svog lošeg poslovanja prebacuje na potrošače, a prijašnjim povećanjem cijene struje godišnje je trebao prikupiti 620 milijuna kuna, s tim da bi dvije trećine tog iznosa mogao namaknuti bez haračenja potrošača, odnosno racionalnijim poslovanjem, poput smanjenja nenaplaćene realizacije za četvrtinu, čime bi, izračunali su u udruzi, HEP zaradio dodatnih 200 milijuna kuna. HEP je od dolaska konkurencije i kasnije zbog kilavosti HERA-e i Ministarstva gospodarstva uspio izgubiti 20-ak tisuća potrošača. Za HEP neugodnija od toga je činjenica da su među tih 20-ak tisuća i veliki gospodarski potrošači, kao i neki gradovi i ministarstva, koji su državnoj elektroprivredi otkazali kupnju struje, poput Agrokora, Uljanika, Viktora Lenca, Tvornice duhana Rovinj, Tiska, Mercatora, BauMaxa, Plodina, City Centra One, Narodnih novina,  ministarstva unutarnjih poslova i da dalje ne nabrajamo. Za razliku od HEP-ove tromosti, njemačka i slovenska konkurencija već su najavile da će na sniženu cijenu koju će HEP ponuditi, oni izaći s kontraponudom koja će biti još jeftinija od HEP-ove, pa bi državnoj kompaniji bilo najbolje da odmah uputi zahtjev HERA-i za dodatno smanjenje cijene. Ako je suditi po dosadašnjoj 'brzini' karakterističnoj za hrvatske birokratske agencije, dopuštenje bi HEP mogao dobiti tamo negdje oko dana mrtvih. Autor: D.K. Dnevno.hr ****** Komentar Ante Rokova Jadrijevića: Idem i ja !! I meni su stigli isti takvi 25 posto uvećani računi za slijedeće obračunsko razdoblje. A Vama cijenjeni naši čitatelji? A već su nam prošle godine poskupili struju za 20 posto. To nam čak ni Sanader nije činio!! A ni Jadranka 'Zgubidanka ' Kosor-Vlaisavljević! A.R.J. , hrvatski socijal-radikal

A čije je Josipović dijete?

Dragovoljac.com/“A čije je Josipović dijete?“/ Četvrtak, 19 Rujan 2013 18:00

Diana Majhen

A čije je Josipović dijete?

(slijedi opširan komentar Ante Rokova Jadrijevića: „Bravo Diana, bravissimo!“)

'Nitko ne treba snositi (moguće) grijehe svojih roditelja' izjavio je prije par dana 'precednik svih Hrvata', a kralj svih licemjera Ivo Josipović, pravdajući to što udbaški sin Saša Perković još uvijek sjedi na Pantovčaku u ulozi njegovog savjetnika, iako se cijeloj zemlji uskoro smiješe sankcije i niz drugih posljedica upravo radi njegovog oca.

Kada se uzme u obzir da je Josipović isto izrekao u svom obraćanju Hrvatima, stvar prelazi granice običnih laži i postaje nešto daleko gore, kao da nam se Josipović svima otvoreno podsmjehuje i ruga. Zar je baš hrvatski narod našao za prodavanje svoje pameti o tome kako djeca ne trebaju snositi grijehe svojih očeva? Dok je za njega to tek floskula, korisna laž kojom se u tom trenutku poslužio, dobrom dijelu Hrvata to je zbilja s kojom smo živjeli desetljećima.

Ako si kojem slučajem bio potomak ustaša ili domobrana, za vrijeme skoro pola stoljeća vladavine njegovih partijskih istomišljenika (kako danas kažu, pravnih sljedbenika) bio si sretan što si uopće živ. Nikakvo školovanje, zapošljavanje i napredovanje u poslu nije dolazilo u obzir. Gdje god si se pojavio, pratilo te je to da su ti otac ili stric ili bilo tko drugi iz bliže ili daljnje obitelji bili ustaše i domobrani i sa tim žigom si provodio cijeli svoj život pod partijskom čizmom. Ako si imao sreće, naravno. Ako nisi, ili te više nije bilo, ili si bio na Golom otoku i ostalim, Josipoviću tako dragim i bliskim mjestima, o kojima vjerujem kako je puno čuo.

Veliki broj Hrvata cijeli svoj život proveo je pod tim 'partijskim žigom' i ne samo da su ispaštali radi toga tko su im bili rodjaci, nego su ispaštali i njihovi bračni drugovi, pa čak i djeca.
Josipović je, naravno, sve to promatrao sa druge strane. Sa one, koja je udarala te žigove.
Pa je stoga doista u najmanju ruku neumjesno da nam upravo on govori o takvim stvarima. On, koji se niti jednom rječju nije oglasio kada su u pitanju djeca hrvatskih domobrana i ustaša niti je ikada osudio ponašanje prema njima, ali se itekako bori za udbašku djecu. Treba li bolji dokaz od toga tko nam doista sjedi na Pantovačku?

No, obzirom kako ja nisam odgajana u 'antifašističkom' i komunističkom duhu pa nisam sklona udaranju žigova, ja bih se složila s tim kako djeca ne trebaju ispaštati za grijehe svojih roditelja. Sve dok ne krenu njihovim stopama i ne počnu raditi isto ono što su radili njihovi preci.

Upravo takvu situaciju imamo danas i u vladajućoj SDP stranci i na Pantovčaku.

Djeca bivših visokorangiranih komunističkih dužnosnika, udbaških djelatnika svih mogućih profila, od egzekutora do tajnica, 'antifašista' koji su se služili žicama i toljagama pri obračunu s hrvatskom vojskom i hrvatskim civilima, ženama i djecom, komunističkih sudaca koji su jednim potpisom ljude slali pred streljački stroj ili na dugogodišnju robiju. U biti, potomci onih koji su donosili odluke koja je svaka bila uperena ili protiv Hrvatske države, ili protiv Hrvata kao pojedinaca.

Ta su djeca, uključujući i licemjernog druga Josipovića na Pantovčaku, postala ovo što danas jesu upravo radi te ideološke eliminacije 'nepoćudnih kadrova' kao i djece tih 'nepoćudnih kadrova' po teoriji ideološke, ili bolje reći rasne superiornosti 'antifašista' i njihove djece.

Jer, kako bi inače netko sa oskudnim pravničkim kapacitetima uspio postati sveučilišni profesor, a da mu prethodno partija njegovog oca nije prokrčila put uklonivši konkurenciju?

U ex Jugoslaviji je skoro pedeset godina na djelu bio progon DJECE ustaša i domobrana, te napose svakog tko nije dušom i srcem bio uz jednonogog zločinca i njegovu zločinačku KPJ. Jednako kao što su 'antifašisti' odlukom Zavnoh-a, a koja se ne može drugačije protumačiti nego kao rasni zakon, protjerali sve Njemce i njihovu djecu, oduzeli im imovinu i potrpali u logore gdje ih je većina u kratkom roku skončala.

Nitko nikada nije postavljao pitanje djece, niti se govorilo o tome kako djeca ne smiju stradati radi grijeha svojih očeva. Hrvatska djeca su itekako stradavala, a komunisti su preko leševa te djece gradili karijere i fotelje za svoju djecu.

Koja danas vladaju Hrvatskom.

A uzevši u obzir da je njihova vladavina samo nastavak vladavine njihovih očeva, jer su nastavili istim onim putem kojeg su njihovi očevi zacrtali, a koji je posut hrvatskim kostima na svakom koraku, ovdje nije riječ o nekoj nevinoj dječici koja samo žive svoj život i doista nisu kriva za ono što su im preci radilli.
Jer Sašica Perković zasigurno nije precednikov savjetnik zbog svojih sposobnosti, nego zbog 'sposobnosti' svog tatice, isto kao što Josipović danas nije precednik zbog onog što jest, nego zbog svog pedigrea. Da ne spominjemo ostale državničke veličine, kao što su npr. Čačić i Vesna Pusić.

Ovdje se radi o brižljivo odgajanim i pripremljenim kadrovima, koji su od malih nogu obučavani za to da preuzmu zemlju i stave se u službu partije, a na štetu Hrvatske i svih hrvatskih interesa. Iza njih je oduvijek stajao ogroman novac i ogromna moć koja im je osigurala sve što danas imaju i jesu.

Nevina dječica?

Ne bih rekla. Prije novi naraštaj vampira kojima nikada nije dosta hrvatske krvi i koji se neće smiriti sve dok ne posišu i posljednju kap.

Ukoliko prije toga ne uzmemo glogov kolac u ruke.

Diana Majhen

******

Komentari (11)

Ante Rokov Jadrijević:

Uvodna napomena:

Rano jutros, 20. rujna/sept. 2013.g oko 05.40 sati, stavio sam svoj opširan komentar na gornji tekst gospođe Diane Majhen i kada sam odgovorio na šifru provjere svog identiteta, potom pritsnio tipku „Pošalji“, dogodila se blokada Udbinog „Cyber squada“ iz predsjedničkog bunkera na Pantovčaku (nekoliko katova ispod Predsjedničkih dvora) udbaškog sina Ive YU-sipovića! Sva moja kasnija nastojanja da probijem tu blokadu - više od jednog sata vremena – nisu uspjela. Okrenuo sam stvar naopako i onako sirov tekst hitro objavio na mom glavnom blogu Semper Paratus Croatiae. Uspjelo je, ali bez nužne obrade teksta.

Uz pomoć nekih prijatelja uspio sam „zaobići“ blokadu Udbe, a javila mi se i gospođa Diana Majhen, autorica gornjeg veličanstvenog teksta, te je stvar kako-tako ipak objavljena na njenom i našem portalu www.dragovoljac.com.

Sada ovdje dajem cjelovit tekst mog komentara, uz samo jednu malenu nadopunu, u dijelu priče o strijeljanju mog oca partizana-prvoborca - u partizanima, koje su naredili i izvršili deset crnogorskih komandanata, koje je general NKVD-a Walter (Weiss?), kasnije preimenovan u ime TITO poslao na čelo Prve Dalmatinske udarne brigade!

A čovjek koji je strijeljao mog oca, na kraju rata je postao general-pukovnik tzv. „JNA“..... dakle, Dimitrije Vojvodić – Zeko !

Onaj Titov general-pukovnik kojeg sam već jednom spomenuo u mom antologijskom tekstu

   „ Srca u jamama, duše u paklu“, 15. februara 2011.g. na mom blogu Semper Paratus Croatiae. Koga to zanima, može to tamo i provjeriti.  

******

Ante Rokov Jadrijević:

Bravo Diana, bravissimo!

Ovo je najbolji članak koji sam pročitao ove godine! Gordo stoji uz bok veličanstvenom članku gosp. ANTE GLIBOTE, redovnog člana francuske Akademije: "LIBERA NOS DOMINE", objavljenom prije kojih mjesec dana u našem Hrvatskom Tjedniku !!

Molim da mi se ne zamjeri što ću - sada i ovdje - opširnije citirati meni najdraže pasuse iz ovog Vašeg članka, Diana, jer Vaš članak za mene i  za ostale borbene Hrvate ima status jednog velikog Manifesta (iako sam ja sin partizana, iz lijevog krila predratnog HSS-a, kojeg su u Livnu 6. - 8. oktobra 1942. streljali desetak crnogorskih komandanata, ...., koje je TITO poslao na čelo Prve Dalmatinske brigade, iako su Crnogorci tri dana prije dezertirali iz bitke na Vran planini protiv ustaša, koji su krenuli iz Mostara da oslobode Livno... Došlo je do pobune u brigadi, kolovođa pobune je bio moj otac Roko, kojeg su Crnogorci strijeljali.

Dakle, citiram: "No, obzirom kako ja nisam odgajana u 'antifašističkom' i komunističkom duhu pa nisam sklona udaranju žigova, ja bih se složila s tim kako djeca ne trebaju ispaštati za grijehe svojih roditelja. Sve dok ne krenu njihovim stopama i ne počnu raditi isto ono što su radili njihovi preci".

Drugi citat: :Djeca bivših visokorangiranih komunističkih dužnosnika, udbaških djelatnika svih mogućih profila, od egzekutora do tajnica, 'antifašista' koji su se služili žicama i toljagama pri obračunu s hrvatskom vojskom i hrvatskim civilima, ženama i djecom, komunističkih sudaca koji su jednim potpisom ljude slali pred streljački stroj ili na dugogodišnju robiju. U biti, potomci onih koji su donosili odluke koja je svaka bila uperena ili protiv Hrvatske države, ili protiv Hrvata kao pojedinaca".

Treći citat: "Jer, kako bi inače netko sa oskudnim pravničkim kapacitetima uspio postati sveučilišni profesor, a da mu prethodno partija njegovog oca nije prokrčila put uklonivši konkurenciju?".

Četvrti citat: "U ex Jugoslaviji je skoro pedeset godina na djelu bio progon DJECE ustaša i domobrana, te napose svakog tko nije dušom i srcem bio uz jednonogog zločinca i njegovu zločinačku KPJ. Jednako kao što su 'antifašisti' odlukom Zavnoh-a, a koja se ne može drugačije protumačiti nego kao rasni zakon, protjerali sve Njemce i njihovu djecu, oduzeli im imovinu i potrpali u logore gdje ih je većina u kratkom roku skončala".

(Nota bene: jedan mali dječak u Dječjem domu u Poreču zvao se Gutvajn Johan. A prije 7-8 mjeseci sam pročitao intervju s njim u Jerusalemu; sada se on zove Daniel Gutwein, profesor na Hebrews University u Jerusalemu! Dakle, i on je podijelio sudbinu 550.000 folksdojčera, koji su protjerani, s tim da ih je 102.000 pobijeno u logorima po Srijemu, Bačkoj i Banatu!).

Peti citat: "A uzevši u obzir da je njihova vladavina samo nastavak vladavine njihovih očeva, jer su nastavili istim onim putem kojeg su njihovi očevi zacrtali, a koji je posut hrvatskim kostima na svakom koraku, ovdje nije riječ o nekoj nevinoj dječici koja samo žive svoj život i doista nisu kriva za ono što su im preci radili.

Jer Sašica Perković zasigurno nije precednikov savjetnik zbog svojih sposobnosti, nego zbog 'sposobnosti' svog tatice, isto kao što Josipović danas nije precednik zbog onog što jest, nego zbog svog pedigrea. Da ne spominjemo ostale državničke veličine, kao što su npr. Čačić i Vesna Pusić".

Šesti citat (meni osobno i najdraži!):

"Ovdje se radi o brižljivo odgajanim i pripremljenim kadrovima, koji su od malih nogu obučavani za to da preuzmu zemlju i stave se u službu partije, a na štetu Hrvatske i svih hrvatskih interesa. Iza njih je oduvijek stajao ogroman novac i ogromna moć koja im je osigurala sve što danas imaju i jesu.

Nevina dječica?

Ne bih rekla. Prije novi naraštaj vampira kojima nikada nije dosta hrvatske krvi i koji se neće smiriti sve dok ne posišu i posljednju kap.

Ukoliko prije toga ne uzmemo glogov kolac u ruke".

(završeni citati)

Dakle, da zaključim: Ja sam još krajem 1980. g., kada sam se vratio s jednog broda, uzeo svoj kolac u ruke i zabio ga u grudi onog jednonogog DIKTATORA - za što sam u Puli bio osuđen na (samo) godinu dana zatvora!

Hvala Vam Diana za ovaj Vaš i naš MANIFEST !!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger

(hrvatski socijal-radikal)

P.S.: Konačno se IPAK ruši Titova „epoha Velike Laži“!!

Perković ima dokumente. Može ucjenjivati političare i tajkune

Dragovoljac.com/Perković ima dokumente. Može ucjenjivati političare i tajkune/

Ponedjeljak, 16 Rujan 2013 13:01

Autor Dražen Ćurić Perković ima dokumente. Može ucjenjivati političare i tajkune (slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića: "UDBA JE NAŠA SUDBA"!!)

Nikola Štedul jedan je od rijetkih hrvatskih emigranata koji je preživio Udbin atentat. Egzekutor Vinko Sindičić sačekao ga je ispred njegove kuće u Škotskoj i ispalio u njega četiri metka. Iako se više ne bavi aktivno politikom, Štedul se želi uključiti u raspravu o “Perkovićevu zakonu”. Razgovarali smo u njegovoj kući u Zagrebu, u kojoj živi sa suprugom Shirley koju je upoznao još dok je bio emigrant u Australiji. Štedul govori sporo i jasno. Naš je razgovor povremeno prekidao kašalj koji nije samo znak njegovih visokih godina (76) nego možda još više burnog i teškog života Kakva je uloga Josipa Perkovića u pripremi likvidacija hrvatskih emigranata? To je jedno tako opširno pitanje na koje je jako teško ovako odgovoriti. Prije svega, on je bio službeno postavljen da nadzire emigraciju, a onda i za rješavanje problematičnih pojedinaca u toj emigraciji. Kažete da je bio zadužen za rješavanje problematičnih emigranata. Što to zapravo znači? To ne mora uvijek značiti likvidaciju. To znači da su se usmjeravali na to da nekoga diskreditiraju s kojekakvim informacijama i dezinformacijama i da ih, ako mogu, najprije unište karakterno. Ako to nisu mogli, pokušavali su ih okružiti svojim agentima koji su onda pokušali skrenuti tu osobu na neki drugi put. A ako im ni to nije uspjelo, išli su na likvidaciju. Kao što su i vas pokušali likvidirati. Kakvu je ulogu imao Perković u pripremi vaše likvidacije? Upravo ovako kako sam rekao. Najprije su pokušali infiltrirati svoje ljude među nas, u Hrvatski državotvorni pokret (HDP). Bio je zanimljiv Udbi jer je nešto značio. Smatrali su nas problematičnima i opasnima. Kada samo došao u Hrvatsku početkom devedesetih, saznao sam i zašto su me odlučili likvidirati. Jedan moj prijatelj iz Crne Gore rekao mi je da mu je njegov znanac, koji je u Udbi bio blizak Pekoviću, rekao da su se na sve moguće načine pokušali približiti meni. U cijeloj našoj strukturi imali su špijune, ali nisu imali nikoga tko bi mi se mogao približiti i utjecati na mene. I onda su zaključili da je jedino rješenje likvidacija. To je jedan primjer. Bilo je više takvih primjera. Kako su se udbaške strukture u Jugoslaviji i Hrvatskoj pripremale za likvidacije? Tko je donio odluku o likvidaciji a tko je trebao takvu odluku provesti u djelo? Odluku je u ono doba mogao donijeti samo jugoslavenski Savjet za državnu sigurnost. I onda su to prebacivali na republičku Udbu i ministra unutarnjih poslova. Onda je on zajedno sa svojim čovjekom koji je u Udbi bio zadužen za emigraciju, kao što je to bio u Hrvatskoj Perković, dogovarao kako riješiti problem. Međutim, treba reći da je Savezni sekretarijat donosio odluke na osnovi informacija koje je dobivao iz republičke Udbe koja je zapravo sugerirala likvidaciju. Je li istina da je postojalo nepisano pravilo da srpsku emigraciju prate i likvidiraju Srbi, a hrvatsku Hrvati? Po mojemu iskustvu, za hrvatsku su emigraciju bili zaduženi Hrvati. Drugi se ne bi mogli na taj način infiltrirati u hrvatsku emigraciju. Kakva je dakle bila Perkovićeva uloga u atentatu na vas? Po onome što sam saznao tek kada sam se vratio u Hrvatsku, on je, osim što je službeno koordinirao stvari, preuzimao ulogu organiziranja likvidacija Đurekovića, Bilandžića, Gorete. U Hrvatskoj sam također saznao da je on imao glavnu ulogu u organiziranju moje likvidacije. Na kraju krajeva, to je i Vinko Sindičić potvrdio u svojim pismima. Vi se 1990. godine vraćate u Hrvatsko i vidite da je Josip Perković postao jedan od najbitnijih stupova u sigurnosnom sustavu demokratske Hrvatske. Kako ste doživjeli to da ga je Franjo Tuđman uzeo pod svoje okrilje? Mene to nije začudilo. Mi u HDP-u smo kao i Franjo Tuđman vodili politiku pomirenja. Meni se svidjela ideje o nacionalnom pomirenju i smatrao sam da ne možemo sve komuniste optužiti da su bili zločinci i neprijatelji te da ih treba maknuti. Ali oni su to shvatili malo drukčije. Na koga mislite kada kažete oni? Mislim na komuniste koji su bili važni i koji su služili tom represivnom aparatu. To je bila Udba, KOS i oni koji su bili u politici kao što su Mulc, Mustač, ministri unutarnjih poslova. Zašto je Tuđman uzeo Perkovića u novu vlast? Čime ga je to Perković zadužio? Jesu li oni prije nego što je Tuđman preuzeo vlast imali nekakve kontakte i dogovore? Iz onih informacija koje sam prikupio u Hrvatskoj, smatram da su komunisti, kada su shvatili da ne mogu sačuvati Jugoslaviju, tražili nekoga koga mogu podržati. Kada su vidjeli četničku navalu, shvatili su da se Jugoslavija ne može održati. Shvatili su da to ne želi jaka struktura u Srbiji. Oni su to jedno vrijeme pokušavali zaustavljati kroz tadašnji legalni sustav Udbe, policije i KOS-a, jer ni u tim strukturama nisu svi bili za Veliku Srbiju. Kada je Perković vidio da i to ne ide, on i cijela jedna tadašnja struktura ljudi iz tajnih službi u Hrvatskoj odlučila se odabrati nekoga poput Franje Tuđmana, te da se njega podrži. Željeli su se uključiti u novu strukturu tako snažno da preuzmu, odnosno da zadrže sve pozicije koje su imali. Sada ispada da je Franjo Tuđman bio izbor udbaša. Je li Tuđman bio njihov izbor ili su oni jednostavno pikirali na onoga tko ima najviše šanse da dođe na vlast? Oni su tražili više mogućih rješenja preko kojih bi kasnije kroz izbore došli na vlast. Išlo je to postupno. Kada su njemu dali putovnicu, tada nitko od ovih drugih disidenata nije mogao dobiti putovnicu. Znači, već su tada smatrali da se to preko njega može odraditi. Perković i njegovi suradnici već su tada mislili par koraka unaprijed i počeli su tražiti odstupnicu? Tako je. Kakav su odnos s Perkovićem imali (ili imaju) Josip Manolić i Stipe Mesić? U početku su bili zajedno na istoj toj strani. U kakvim su oni odnosima bili prije demokratskih promjena? Jesu li se poznavali? Ne bih mogao reći koliko su oni bili bliski u suradnji. Jer ipak su ova dvojca bili više-manje izolirani iz tih struktura, iako se možda može reći da je Mesić s tim strukturama dosta surađivao za vrijeme Jugoslavije. Početkom devedesetih, otprilike kada i vi, vraća se iz Kanade i Gojko Šušak koji je, kako smo kasnije vidjeli, ostvario odličnu suradnju s gospodinom Perkovićem. Šušak je zapravo bio Perkovićev zaštitnik tijekom devedesetih, zar ne? Da. Šušak je jedno osjetljivo pitanje. Za Šuška nisam puno čuo prije nego što je došao u Hrvatsku. Ništa ne bih mogao reći o njegovoj ulozi u emigraciji, osim to da je bio uključen u organizaciju dolaska Tuđmana u Kanadu. O njegovoj djelatnosti u Kanadi ne mogu ništa reći. Nisam bio upoznat. Njegov kum Marin Sopta bio je naš zastupnik u Kanadi, ali nikada o njemu nije govorio. Ali kada je došao u Hrvatsku, imao je s Perkovićem dosta dobru suradnju? Da, dobro su surađivali. Šušak ga je štitio u svim tim napadima sa strane. Vi ste bili za politiku pomirenja, ali ste svejedno protiv Perkovića podigli kaznenu prijavu? Kaznenu prijavu sam podigao 1999. godine, kada sam vidio da oni pomirenje doživljavaju na sasvim drugi način. Budući da su se bojali da se počnu otkrivati njihova zlodjela za vrijeme Jugoslavije, bili su uporno angažirani na tome da se nitko od nas, koji smo postavljali pitanja o njihovim nedjelima, ne pojavi u nekoj važnoj ulozi u državi. Kako su sprečavali izvorne emigrante da dođu na dobre pozicije? Prije svega imenovanjem svojih ljudi na važna mjesta. Ali i promidžbom preko svojih ljudi u medijima. Kako to da je Tuđman to dopustio? Osobno mislim da on nije imao izbora, da je morao. Tuđman je bio pod velikim pritiskom i stegom, pod ucjenama i tko zna već čime. Nije mogao drukčije. Zanimljivo je još nešto. Znamo da se Mesić i Šušak nisu baš slagali. Međutim, kada su Šušak i Tuđman umrli, Mesić je postao Perkovićev zaštitnik? Mesić je to vjerojatno uradio iz političkog pragmatizma. Njemu je to tada odgovaralo. Čime je Perković zadužio Mesića? Informacijama koje je imao o njemu. Perković je imao osjetljive informacije za sve ljude. To je njegova specijalnost. Što je to što je Mesića moglo kompromitirati? Vjerojatno možda neki potezi iz starog sustava. Ako je Mesić surađivao s njima, onda je Perković imao takve podatke. I naravno da mu nije bilo u interesu da se to objavljuje. Jedan od razloga može biti i Mesićevo prikupljanje novca u Australiji. Razne stvari. Mislite da bi Perković mogao znati gdje su završili čekovi koje je Mesić navodno izgubio? O da. Sigurno. Kakva je Račanova uloga u organizaciji atentata na emigrante? Upravo u tome i jest stvar što je Perković imao informacije da Račan nije bio nevin. I da je on (Račan, op. a.) bio uključen na najneugodniji način u likvidacije emigranata. Je li bio u forumima koji su donosili neke konkretne odluke o emigrantima? Da. Sigurno. Kada je to došlo na republičku razinu, onda su Račan, Perković i družina donosili odluke. Ne znam je li previše rano govoriti o tome što je meni Perković ispričao o tome kolika je bila Račanova uloga u ubojstvu Đurekovića. Sada je pitanje koliko se u to može vjerovati. Ja sam Perkovića pitao kakva je bila njegova uloga u atentatu na mene, a on mi je rekao da nije sudjelovao u tim akcijama. Međutim, sada znam da je sudjelovao i da je lagao. Sada je Perković u problemima. Koliko je on sada vjerodostojan svjedok? Uvijek je problem koliko vjerovati takvom svjedoku. Nakon Mesića na vlast dolazi Ivo Josipović i onda on na mjestu glavnog savjetnika za sigurnost ostavlja Sašu Perkovića, sina Josipa Perkovića. Perković je bio dobar komunistima, pa onda Tuđmanu, Šušku, Mesiću i sada Josipoviću? To ne mogu protumačiti nikako drukčije nego da se radi o ucjenama. Jer Josipović je dovoljno pametan da zna da mu nije politički pametno da Perkovića drži kao svog savjetnika. Kakvim bi to ucjenama mogao biti izložen Josipović? Prije svega zbog toga jer Perković puno toga zna o Račanu i cijeloj toj strukturi. Zna i o Josipovićevu ocu. Ako on počne govoriti i ako ima neke dokumente o tome, onda pada cijela struktura oko SDP-a. Kakva je uloga šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je od devedesetih godina bio blizak obavještajnim službama? U kakvim je on odnosima s Perkovićem? Koliko ja znam, Karamarko nije surađivao s Perkovićem. Kakav je bio odnos Sanadera i Perkovića? Čvrsto vjerujem da je Sanader bio udbaški agent u Austriji. Ivo Sanader? Da. On nije bio ni u kakvoj kontroverzi s njima. To su bile normalno prihvaćene situacije. Tuđmanu su iz tih udbaških struktura predložili da Sanader bude veleposlanik u Austriji. Kada su ga poslali tamo, Austrijanci su mu odbili akreditaciju znajući kakvu je ulogu imao dok je bio u Austriji. Kada su Mesić i Sanader bili na vlasti, surađivali su jako dobro. Je li to zahvaljujući i Perkoviću kojega su štitila obojica? Naravno da je on to malo koordinirao. Ali njihova je politika bila identična. Koji su motivi Zorana Milanovića, da ne izruči Perkovića i da se zbog njega sukobi s Njemačkom? Ja to opet ne mogu vidjeti drukčije nego da Perković ima toliko materijala protiv njih svih skupa. Možda ne protiv Milanovića, ali možda ima protiv njegova oca, obitelji i cijele strukture SDP-a. Ne može Milanoviću biti u interesu da cijeli SDP dođe pod udar Perkovićevih informacija i ucjena. Koliko je ta “udbaška struja” jaka u Hrvatskoj? Ona dominira cijelim sustavom. Jer da ne dominira, onda ne bi radili tipično balkanske spletke s Europom i tim “lex Perković”. Tko je po vama najviše zagovarao donošenje “lex Perković”? Anto Nobilo je imao velik utjecaj u organizaciji da se to odradi. A samoj ideji je bio sklon cijeli krug ljudi u Predsjedništvu SDP-a. Jer ako Perković ode u Njemačku i ako počne iznositi dokumente, cijeli SDP će biti u krizi. Zašto bi bio samo SDP u krizi kada vidimo da je Perković služio cijelo vrijeme i HDZ-u? On je služio HDZ-u kada je to za njega bilo oportuno. U ratno doba on nije imao izbora. Mnogi od njih nisu imali izbora. Oni su se u HDZ-u držali skupa i štitili jedni druge. Ali čini mi se da ni Karamarko na početku nije inzistirao da se Perković izruči Njemačkoj, te da se tek nedavno posve priklonio toj opciji. Kao političar je morao oklijevati, jer je morao vidjeti koliko će biti otpora u njegovoj stranci. Kada se pokazalo da nema ozbiljnog otpora, vjerojatno se odlučio za to. Kako to da Karamarko nije napravio nešto u vezi s Perkovićem dok je bio ministar unutarnjih poslova? Procjena je da nije mogao. Tu ključnu ulogu igra Bajić. Ako Bajić nije bio spreman nešto raditi... Zašto Bajić štiti Perkovića? Zato što je on iz starih struktura. Njegova obitelj i njegov otac. Sada vas moram nešto pitati o HDZ-u. U posljednje 23 godine HDZ je bio na vlasti barem 17 godina. Zašto je dopustio da se “udbaši” tako dobro pozicioniraju? Nisu mogli. U HDZ-u, a pogotovo u samoj strukturi vlasti, bilo je toliko njih i toliko su se učvrstili da nije bilo moguće poduzimati nešto. Kada je meni predsjednik Tuđman rekao da idem k Perkoviću i da pokušam surađivati s njim, prigovorio sam mu zašto baš ja moram ići kod njega koji je bio određen da nas proganja. Tada još nisam ni znao da je on bio izravno uključen u organiziranje atentata na mene. On je rekao: Nemoj to sada, to ćemo kasnije, poslije rata. A rat je došao i prošao, ali se Perkovića nije diralo. Mislim da bi sam Tuđman to bio pokrenuo da je mogao, ali nije mogao. Koliko je Perković i danas utjecajan u politici, gospodarstvu i medijima? Možda se najbolje vidi po ovom “lex Perković” koliko je snažan i koliko ima utjecaj na strukture vlasti, pogotovo na ovu sadašnju vlast. U samoj državi i birokraciji ima golem utjecaj. On je bio na čelu obavještajnih službi za vrijeme pretvorbe i privatizacije. Boje li se njega i tajkuni? Itekako. To je možda i njegova najčvršća osnovica. Zašto Njemačka toliko inzistira na Perkovićevu izručenju? Prije svega oni žele riješiti svoj problem. S političkog stajališta oni žele ovdje oslabiti tu cijelu strukturu nastavka komunističkog režima, koji ovdje još uvijek postoji. I način upravljanja državom. Svi govore da Perković ima dokumente. Gdje to on drži? Kakve su to količine? Fizički ne mora biti toga puno. Može biti riječ o samo nekoliko fascikla važnih dokumenata kojima može potvrditi ono što će reći. Ne znam hoće li on uopće ići rušiti tu strukturu iz osveta ako ga pošalju tamo ili ako bude osuđen ovdje. Možda uopće neće. Možda se oni boje bezrazložno. Ali ako ga Nijemci pritisnu da kaže neke istine i ako to potkrijepi nekim dokumentima... Ako mu je alternativa da umjesto jedne bude 15 godina u zatvoru, onda bi se on mogao odlučiti i na to. Vi pretpostavljate da Perković ima dokumente o svim bitnim ljudima koji su nešto značili u politici, gospodarstvu i medijima? Ima sigurno. Dokumente, snimke... Sve on to ima. Dražen Ćurić Večernji listL < «   » >

 

Komentari  

#2 Ante Rokov Jadrijević 2013-09-17 10:43

Taman sam počeo ovaj komentar, a Udba me odmah srušila. Stalno su mi za vratom.....
No, idemo iz početka:

Odličan i izvanredno koristan članak, znanog novinara Dražena Ćurića! Potvrđuje se sve što sam i ja pisao više od posljednjih 23 godine. Dakle, da je "UDBA JE NAŠA SUDBA"!!
Odlično su spomenuti i dr. Franjo Tuđman, ali i Gojko Sušak! Tek sada smo saznali i da je Sanader bio udbaški agent u Austriji (najvjerovatnije u Klagenfurtu, u kojem je bila jedna jaka Udbaška banka....). A pogrdno je spomenut i naš bivši Ciganin - Predsjednik Stipe Mesić!

A kao šlag na tortu – pogrdno je još spomenut i novi predsjednik dr. Ivo YU-sipović i njegov orjunaški otac Ante YU-sipović, ratni komandant zloglasne krvave i krvoločne 11. dalmatinske divizije, koja je kao „crvena kuga“ poharala Dubrovnik i poubijala najbolje dubrovačke hrvatske intelektualce - na otoku DAKSI.., a potom žive spalile i fratre na Širokom Brijegu!

Odličan je i prilog o "uglednom" i “zaslužnom“ Ivici Račanu, iako je tu napravljen nepotreban zastoj u toj mračnoj priči...

Ukratko, čestitam do neba znanom novinaru Draženu Ćuriću, ali i meni dobro znanom Nikoli Štedulu...

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., bloggeru, Brtonigla
(Hrvatski socijal-radikal)

Citat

+1 #1 vedra 2013-09-16 15:01

Ako udbaši "slučajno"uklone Lex-a ,treba li njegov sin kao zakonski nasljednik te "tatine dokaze"zadržati u obiteljskoj ladici,kod prijana Josipovića ili odnijeti u EU-Ladicu ???

Citat

Ili mi ili oni

Dragovoljac.com/Jasna Dautanac: Ili mi ili oni/ 06 Rujan 2013

Jasna Dautanac

              Ili mi ili oni

S komunistima pregovora nema, nema kulturnog dijaloga,                političke korektnosti niti mirnog rješenja problema,                       jer oni ne znaju što to uopće znači. S komunistima pregovora nema, nema kulturnog dijaloga, političke korektnosti niti mirnog rješenja problema jer oni ne znaju što to uopće znači. Navedenim pojmovima barataju u svojem rječniku samo kad su stjerani u kut i kad nemaju kamo, no čim se malo pridignu i dobiju krila u praksi provode samo diktaturu. Ako nekome još uvijek nije jasno podsjetit ću na samo dva povijesna detalja kako završavaju „mirna rješenja“ s komunistima. Pred sam kraj 2. svjetskog rata komunisti se nisu usudili osvajat Zagreb vojnom akcijom jer su znali da će se ustaše branit do zadnje kapi krvi, uostalom uvjerili su se u to kad su osvajali Gospić i tamo polomili zube, zbog toga su tu bitku za Gospić skrivali kao zmija noge u proteklih pedesetak godina, dok su nam silovali pamet svojim herojskim ofanzivama. Dakle da bi osvojili Zagreb dosjetili su se poslati Andriju Hebranga da iskoristi neka svoja osobna poznanstva s ustaškim dužnosnicima i ispregovara mirnu predaju grada kako bi se izbjegle žrtve i razaranje, a zauzvrat će se ustaška vojska i hrvatski narod mirno povući u izbjeglištvo. Taj dogovor završio je tako da su svi izbjegli uglavnom pobijeni na Križnom putu a Zagrebom su mjesecima harale horde podivljalih partizančina. U samo praskozorje demokratskih promjena, komunisti su postali svjesni da se Jugoslavija održat ne može, da je komunizam pokopan u cijeloj Europi, nude nam ruku pomirenja i tobože mirno prihvaćaju višestranačje, stvorivši nekoliko stranaka u kojima su uglavnom vodili i dan danas vode glavnu riječ. Da bismo imali svoju državu i da bi ju obranili od četnika pristali smo na to pomirenje i oprostili im 50 godina terora nad nama. Čim je ratna opasnost prestala malo po malo preveli su nas žedne preko vode i danas opet imamo komunističku diktaturu u državi koju smo stvorili vlastitom krvlju. Ne samo da imamo komunističku nego i četničku diktaturu jer nas uporno tjeraju da se ispričavamo jer smo pobijedili u ratu. Pripadnicima poražene vojske kao nagradu za agresiju na državu gradimo kuće i stanove dok pripadnici pobjedničke vojske žive na rubu egzistencije. I još im predsjednik vlade poručuje da su šovinisti jer se bune protiv jezika i pisma onih koji su im zapalili gradove i sela, protjerali ih u progonstvo, pobili im prijatelje i rodbinu, silovali žene i sestre i uništili im život zauvijek. Narod uglavnom šuti, tu i tamo se netko zbog nečega pobuni, naprave se neki prosvjedići i ako je netko malo uporniji onda pozovu predstavnike prosvjednika, dogovori se nekakvim „kulturnim dijalogom“ neko „mirno rješenje“ i svi odu doma. Seljaci se izbore za poticaje i briga ih za učiteljice koje se malo bune pa dobiju neku siću i briga ih za medicinske sestre koje se na kraju „politički korektno“ povuku… vatra se ugasi a komunisti sve više i više divljaju. Hoće li napokon netko u ovom jadnom i ispaćenom narodu shvatit da na vlasti nema nikakvu uljuđenu gospodu koja se brine za opće dobro nego potomke onih koji su prije 70 godina pobili 200 tisuća Hrvata i barem tri puta više protjerali. Da li je nekome jasno da je na vlasti partija koje je napustila sjednicu Sabora kada se donosila odluka o hrvatskoj neovisnosti. Hrvatska je u rukama onih koji ju nikad nisu voljeli i godinama čine sve čega god se sjete da ju unište ekonomski i moralno, a najtužnije od svega je što sve to rade nama ispred nosa dok se mi razmišljamo trebamo li uopće nešto napravit. Pa naravno da trebamo, trebamo toj prevarantskoj bandi konačno pokazat čija je ovo država i tko ju je stvorio. Trebamo se napokon postavit kao pobjednici i poraženima pokazat gdje im je mjesto. Ili će prihvatit naša pravila ponašanja ili neka se sele tamo gdje im je bolje. Postavljanje ćirilićnih natpisa u Vukovaru očito je kap koja je prelila čašu i Hrvatska se konačno digla na noge. U samo nekoliko sati, usprkos tome što nije bilo nikakve organizacije, rijeka ljudi krenula je u Vukovar s namjerom da spriječi oskvrnuće vukovarskih žrtava. Dva dana trajala je opća panika na Markovom i Iblerovom trgu, jer komunisti, ma kako bahati i raspojasani bili, nisu toliko glupi da ne znaju da je vrag šalu odnio kad se dignu ratni veterani. No po staroj dobroj hrvatskoj navadi opet se pristalo na neko „mirno rješenje“ i „kulturni dijalog“ jer eto ne žele se neredi i nećemo stvarat probleme „našoj policiji“. Ja ne znam koliko je Hrvata još ostalo među pripadnicima organa reda nakon pogroma koji je sustavno provođen u MUP-u ali onog trena kad je policija demonstrirala silu nad ljudima koji su stvarali ovu državu prestala je biti naša. Nije prošlo ni 24 sata od kad je iz Vukovara stigla poruka o „mirnom rješenju“, a crveni premijer ruga se cijeloj naciji, poručujući kako oni kojima smeta ćirilica ne vole Hrvatsku. Da li je konačno barem nekome jasno što ova poruka znači i da li smo svjesni da nam je ovo posljednja prilika da spasimo još ovo malo časti i ponosa što nam je ostalo i vratimo u svoje ruke ono za što se prolijevala krv naše braće. Završimo već jednom bitku za Hrvatsku do kraja ili nas neće biti jer ako već ne umremo od gladi umrijet ćemo od srama pred vlastitom djecom i unucima. Odluka je na svima nama, nemamo više vremena čekat ni stranke ni udruge, stranaka i udruga imamo na stotine ali samo jednu Domovinu, koju je uništila i uništava crvena neman cerekajući nam se u lice. Vrijeđaju nam crkvu i biskupe, roditelje i djecu nam ponižavaju silom nam namećući Sodomu i Gomoru u škole, pederluk i nemoral moramo gledat po ulicama, ponižavaju nam seljake i učitelje, četnici nam slave i derneče po državi dok ministar javno vrijeđa udovice poginulih branitelja i branitelje koje je sam odabrao za savjetnike. Nema više dogovora i razgovora, godinama razgovaramo i čekamo neka rješenja, za koja oni nemaju ni volje ni pameti, nego im pokažimo gdje je mjesto i njima i njima sličnima, ubuduće će bez obzira tko god bio na vlasti dobro razmislit prije nego li nam krene mahat crvenom krpom pred očima. Ne moramo strepit ni od Ostojićevih pandura ni od Bajićevih fiškala, trebamo strepit samo od sebe i svog kukavičluka. Ako smo kukavice i nismo u stanju šačici nadobudnih ratnih dezertera koji glume ministre pokazat kako se brani svoje, onda nismo ni zaslužili ništa osim da nas ti dezerteri i dalje ponižavaju i gaze po našim kostima. Ako ima u nama barem još malo ponosa i časti, barem malo osjećaja dužnosti prema onima kojih više nema - a nema ih da bi bilo Hrvatske - onda nećemo više nikome opraštat i prema nikome imat milosti. I nećemo stati sve dok Hrvatskom ne budu vladali oni koji ju vole i koji će donijeti dobro ovom narodu, ma koliko puta morali promijenit vlast. Iskra je zapaljena, Hrvatska je na nogama, pa stanimo konačno svi jedni uz druge. Sad ili nikad. Ili oni ili mi. Jasna Dautanac » >

 

Komentari  

#7 Ante Rokov Jadrijević 2013-09-07 20:56

Opet su me srušili! Uh što sam im opasan!

Dakle, da skratim: Što čeka dr. Zvonimir Kujundžić sa svojom "Hrvatskom Zorom"??

Čeka li da mu priđe više od polovice HDZ-ovaca (važno je ovo posljednje - "ovaca")??!

Zar čeka na onih šugavih 10.000 HDZ-ovih "delegata", koji su ovacijama ispratili odlazak Sanadera i sa istim ovacijama pozdravili uspon četnikuše Jace Vlaisavljević na njegovo mjesto?

Okanite se toga (čekanja) doktore Kujundžić! Ne čekajte na "stoku sitnog zuba", nego krenite s manjom udarnom pesnicom najboljih i najvjernjih Hrvata - stoka će slijediti novog Vođu!

I nije najvažnije hoćemo li na slijedećim izborim dobiti 15 ili 12 ili 9 posto glasova. Najvažnije je ući u igru i biti jezičak na vagi bez kojeg se ne može!

Pogledajte Zvečerkinu Hrvatsku Nečastivu Stranku (HNS): šaka jada- nema ih ni tri posto, ali bez njih nema Kukuriku koalicije!

SDP ima 23 posto, HDZ samo 21 posto. A što je s onom velikom "šutljivom većinom" Hrvata?

Ako ih Vi doktore Kujunžić ne povedete, sada i ovdje, UDBOFAŠISTI s Pantovčaka i iz Banskih dvora opet će pobijediti!

Bolje je ni početi, nego stati na pola puta!

Mudri Knezi imaju izreku: "Kad si dva koraka do cilja, znaj da si tek na pola puta"!

Citat

-1 #6 Ante Rokov Jadrijević 2013-09-07 20:35

Opet mi je UDBA spriječila i uništila cijeli upis, odnosno komentar na tekst Jasne Dautovac!

Neka ovo prođe pa ću ga napisati iznova!

Citat

+6 #5 Grom 2013-09-07 18:14

Bravo Jasna.

Vi bi trebali biti predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara jer ste pokazali svojim stavovima da imate više muda od nekih muškaraca.

P.S. Sve što se rekli je i moje mišljenje.

Citat