Dragovljac.com/Diana Majhen/Josipović ponovo potvrdio da je nula od čovjeka i nula
od državnika/Ponedjeljak, 29 Srpanj 2013 19:11
Diana Majhen
Prije nekoliko dana
propali ministar propalih financija Slavko Linić činjenično je najavio
fizičku likvidaciju suca Trgovačkog suda Mislava Kolakušića.
Iako nije doslovno rekao da ovog treba ubiti, poruka da "sveta krava neće imati zaštitu"
je u svakom društvu klasično posljednje upozorenje prije likvidacije i ujedno upozorenje svim drugim sucima kako
se trebaju ponašati, ako ne žele završiti isto kao i neposlušni sudac, jer s
don Linićem nema šale.
I sve to zato što
se sudac Kolakušić usudio posumnjati u ustavnost njegovog zakona i odlučio
zatražiti mišljenje od meritorne državne institucije, Ustavnog suda.
Takodjer, ne
samo da se radi o prijetnji fizičkoj osobi, ponašanje druga ministra ima i
sva obilježja državnog udara: "ili ćete plesati kako mi sviramo i nećete
se obazirati na zakone i pravnu državu, ili se snalazite sami, bez zaštite."
Samo notornom idiotu nije jasno što znači kad se nekom
sucu ukine zaštita. Sucu, koji direktno odlučuje i presudjuje u sukobu
suprostavljenih strana. A u ovom slučaju radi se o sucu trgovačkog suda koji
svakodnevno donosi odluke kojima odlučuje o milijunima kuna koje nekome
izbija iz džepa, i to u zemlji kojom vladaju sve moguće vrste mafija i u
kojoj se bez problema ubija za sto kuna.
Naravno,
reakcije su po običaju bile bijedne. Većina medija je stala na stranu
bossa Linića, a neki su odmah, na čelu s notornim EPH, i krenuli s prvom
fazom 'likvidacije' suca Kolakušića, sotonizirajući ga preko svojih
tiskovina.
Otprilike onako kako su to napravili i s pokojnim
Pukanićem, a što je stara komunističko-mafijaška fora: prvo dehumaniziraj
žrtvu, pretvori ju u lopova, lažljivca, pornografa, lijenčinu, neradnika,
sumnjivog tipa, pa će se, nakon što ovog pojede mrak, manje ljudi zapitati
što mu se dogodilo, i zašto mu se dogodilo to što mu se dogodilo, a neki će
duboko u sebi zaključiti da je to zaslužio i da ga nije žao.
Normalno da nitko nije očekivao da se u
ovoj zemlji nakon ovog ministrovog ispada dogodi ono što se trebalo dogoditi
u pravnoj državi, a to je promptno uhićenje Slavka Linića zbog kaznenog djela
prijetnje, podizanje kaznene prijave i davanje policijske zaštite sucu
Kolakušiću.
Bilo bi zaista
čudno da mafija, odnosno partija, počne provoditi vlastite zakone i počne
hapsiti samu sebe. Partijski jurišnici imaju ovdje trajni, vječni,
nepoderivi i neprenosivi imunitet za sva sranja koja rade, što su nam zorno predočili usvajanjem
zakona o zaštiti udbaša suprotno mišljenju kompletne Europske unije.
Ako su u stanju cijelu Hrvatsku žrtvovati
zbog svog jarana Perkovića, kakve šanse onda tu ima sudac Kolakušić i njegovo
mišljenje o mogućoj neustavnosti jednog zakona iz domene poslovanja?
No, zaista je bilo bljutavo slušati izjavu tzv. predsjednika republike o svemu navedenom.
Iako je lik koji
trenutno obnaša dužnost predsjednika republike inače poznat po tome da uvijek
ima neko beskorisno mišljenje o stvarima koje ga se ne tiču i koje ne spadaju
u opseg njegovih ustavnih ovlasti i uvijek je prvi kad nešto treba
prokomentirati,
sada, kada je konačno po valjda prvi put
došao u situaciju napraviti nešto konkretno u skladu sa svojim ustavnim
ovlastima i to u domeni onoga za što je nedvojbeno osposobljen, i time
opravdati svoju plaću i privilegije, po običaju se svrstao uz svoju
partiju, umjesto uz zakone i pravnu državu.
Iako je situacija u kojoj predstavnik
izvršne vlasti direktno prijeti predstavniku sudbene vlasti, a policija ne
reagira, idealna za predsjednikovo postupanje prema čl. 94. Ustava RH,
u kojem stoji da je obveza predsjednika republike da se brine za redovito i
uskladjeno djelovanje i za stabilnost državne vlasti, tim više što
predsjednik i dolazi iz pravosudnog miljea, a na vlast je došao na krilima
parole o novoj pravednosti. No, predsjednik se sakrio u mišju rupu i
nakon dva dana, onako usput između dva grljenja sa svojim prijateljem
četničkim vojvodom iz Slovenije isklepetao par besmislenih rečenica u kojima
je prvenstveno abolirao Linića proglasivši ga uspješnim ministrom i dodavši
da su njegove reakcije razumljive,
i dodatno
upozorio sudca Kolakušića da je imao pravo napraviti to što je
napravio, ali se nada "da
pravosudje shvaća da odluke moraju biti ne samo zakonite nego i pravedne".
U prijevodu,
nije nužno uvijek se držati zakona k'o pijan plota.
*
* * * * *
Nakon svega, definitivno
ne bih bila u koži suca Mislava Kolakušića, čovjeka protiv kojeg je danas
izvršna vlast, sudbena vlast, i konačno i sam mister "Nova pravednost",
a istovremeno nikoga nije briga za njega, najmanje gradjane.
Iako sudac
Kolakušić nije ništa drugo nego jedan od nas, koji je igrom slučaja došao na
red.
Danas on, a jučer, danas
i sutra svi mi.
Diana Majhen
|
Dragovoljac.com
Nema komentara:
Objavi komentar