NOVI PRILOZI ZA BIOGRAFIJU „druga“ S-LINIĆA !!

Dnevno.hr/neki komentari na tekst: neizljecive-navike-druga-linica/ 26 Srpanj 2013

NOVI PRILOZI ZA BIOGRAFIJU „druga“ S-LINIĆA !!

 

 

Hinko Kubacek · Tehnička škola Bjelovar

30. srpanj u 23:08

U studenom 2002. počela je policijska istraga vezana za poslovne odnose Ine i Jadranskog pomorskog servisa (JPS), kada je na Linićevo inzistiranje JPS bio prodan Marplov-u iz Rijeke u vlasništvu Ante Marasa.

Management Ine se protivio prodaji jer smatrao da nema razloga da Ina prepusti prijevoz derivata po Jadranu nekome drugome.

No, Linić je pobijedio i nakon te prodaje Ante Maras i njegov management preuzima kontrolu nad Jadranskim pomorskim servisom (Damir Vrhovnik je šef Nadzornog odbora) čime je Linićev lobi u potpunosti kontrolirao prijevoz nafte Jadranom.

Viktor Lenac - afera u kojoj je sanirano privatno brodogradilište Račanovog prijatelja i kuma Slavka Linića, Damira Vrhovnika, dok je ovaj u isto vrijeme imao mjesečnu plaću – sto pedeset tisuća kuna.

Riječka banka- uz to što je devizni diler Nodilo knjigovodstvenim malverzacijama uspio sakriti 100 milijuna dolara gubitaka, nalazi Hrvatske narodne banke o poslovanju Riječke banke pokazali su i mnoge druge nepravilnosti, za koje je uprava banke na čelu sa Ivanom Štokićem morala znati. No, Linić je i unatoč tome žestoko branio branio Štokića izjavama tipa: "ni nakon krađe 100 milijuna dolara, a ni nakon što su građani digli gotovo 250 milijuna eura štednje, ta banka nije doživjela kolaps".

Takva Linićeva stajališta dovela su do ozbiljnih okršaja sa liderima petorke koji su, u slučaju Riječke banke, kulminirali kada su ovi tek iz novina doznali da je Riječka banka prodana jednoj austrijskoj banci, premda nisu dali suglasnost za prodaju.

Otvoreni sukobi sa koalicijskim partnerima bili su vidljivi u i slučajevima samovoljnih privatizacijskih odluka koje su provodili Linić i SDP. Očiti primjer je privatizacija Večernjeg lista gdje su Linić i kompanija prodali Večernji list Styriji za 24 milijuna DEM. Kasnije se potvrdilo kolika je ta privatizacija bila promašena: Večernji list, odnosno Styria, za prodaju polovice svojih dionica u VIPnetu zaradila je 25 milijuna eura.

Dakle samo prodajom polovice dionica u VIPnetu Styria je zaradila dvostruko više negoli je platila za cijeli Večernji list i 10 posto dionica u VIPnetu.

I u aferu oko Hrvatskog teniskog saveza bio je umiješan SDP sa Slavkom Linićom. On je 4. ožujka 2002. odobrio da se poduzeću Alplan otpiše kredit u Hrvatskoj poštanskoj banci i da njihov kreditni dug od 10,5 milijuna kuna preuzme Hrvatski fond za privatizaciju. Ugovor o preuzimanju duga potpisao je u siječnju 2002. Hrvoje Vojković, tadašnji šef Fonda, ali je mjesec dana kasnije suglasnost dao Slavko Linić, u svojstvu predsjednika Upravnog odbora.

Naravno da zbog prebacivanja dugova jedne privatne tvrtke na porezne obveznike nitko tada nije odgovarao.

Skandalozna sanacija Hrvatske poštanske banke kojom su faktički otpisani dugovi najkontroverznijeg tajkuna 90-tih Miroslava Kutle i dugovi firme Fenixve koja je sudjelovala u prijevari kod projekta gradnje javne garaže i stambeno-poslovnog objekta u Rijeci u vrijeme dok je Linić bio gradonačelnik. Sanacija je koštala 700 milijuna kuna.

Tako su SDP-ovci umjesto zatvarnja tajkuna i lopova istima opraštali dugove.

Afera Liburnija - Linić nije izvršio sudsku odluku (dug se morao vratiti, a Linić to nije poštivao i napravio dug još veći) a time oštetio fondove u kojima su dionice imali stradalnici rata..

Hotel Excelsior u Dubrovniku - primjer Linićeva pogodovanja

SDP-ovim tajkunima.

Po Linićevu nalogu je “prodan” hotel Excelsior u Dubrovniku, Goranu Štroku, po mnogima najvredniji turistički objekt u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje koliko je njegov novi vlasnik u zbilji dao novca. Naime, mnogi su mogli pod takvim uvjetima kupiti taj hotel.

Za Excelsior je u gotovini plaćeno milijun DEM-a (u nekim je procjenama vrijednost hotela bila mnogo veća, opljačkano je, to jest Štroku poklonjeno 30 milijuna njemačkih marka društvenog novca) i preuzet je dug od 34 milijuna DEM koliko je Dubrovačka banka potrošila na uređenje tog hotela, nakon što su u njemu bile izbjeglice.

Stvar je u tome što taj dug nije otplaćivao novi vlasnik već se dug otplaćivao iz poslovanja hotela. Godine 2002. jedan tjednik objavljuje podatak da je od samo jednogodišnje zarade Excelsiora Štrok nadoknadio milijun maraka koliko je platio hotel, otplatio kreditnu ratu hotela i još nešto - zaradio.

Dakle, kao što su komunisti poslije 1945. godine otimali privatno vlasništvo, tako su ga od 2000. davali svojim pouzdanicima.

Većina ljudi smatra da je zapravo hotel poklonjen, jer ako će sam hotel vraćati dugove, onda ispada da smo hotel prodali za ništa.

SDP i kompanija na čelu sa Slavkom Linićem 2002.g. u PIK Vrbovec postavljaja management kojem plaćaju 180.000 kn mjesečno.

Na početku 2005. g. taj isti management je osumnjićen za gospodarski kriminal. Zloupotrebama je oštetio to poduzeće za gotovo 17.000.000 kuna.

Iz nedaleke prošlosti iskopana je sumnjiva prodaja hotela Alan po trostruko umanjenoj cijeni. Pokrenuta je istraga protiv nekoliko osoba, ali ne i protiv Slavka Linića, tadašnjeg predsjednika UO Hrvatskog fonda za privatizaciju, bez kojeg te prodaje ne bi bilo.

Linić dubrovački hotel Excelsior prodaje Goranu Štroku po cijeni – kako je javno i gnjevno svjedočila tadašnja ministrica turizma Pave Župan-Rusković – trideset puta nižoj od vrijednosti hotela (trideset puta više novca nudio je Štrokov takmac u natječaju).

Za kriminal u Ini Vesna Balenović optužuje Linića, a i on je sam u jednoj televizijskoj emisiji priznao da je u Ini kriminala bilo, ali je, opet kao predsjednik Upravnog odbora, radi mira među koalicijskim partnerima krivcima progledao kroz prste.

No ni nakon prijava Vesne Balenović ni nakon toga priznanja – istrage nema.

Početkom ožujka 2009. riječka je policija u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom podnijela kaznene prijave protiv riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela i nekolicine njegovih suradnika. Kao grijeh mu se nameće da je proračun Grada Rijeke oštetio za više od 80 milijuna kuna. U aferi je prozvan i Slavko Linić, za vrijeme čije je vladavine (točnije 1997. godine) potpisan prvi ugovor o dodjeli koncesije između Grada Rijeke i Tržnica Rijeka.

Tržnicama Rijeka je, kažu optužbe, omogućeno kontinuirano obavljanje komunalne djelatnosti u Rijeci na nekretninama kojima upravlja Grad, a koncesija za to Tržnicama je dodijeljena bez prethodno provedenog natječaja.

Treba li napominjati da su Tržnice Rijeka inače u većinskom vlasništvu riječkog SDP-ova tajkuna Ivana Franolića?

Odgovor · 5 · Ne sviđa mi se · 30. srpanj u 23:08

*******

Ivica Kopp · Česti komentator · Ugostiteljska škola Opatija

Ministar financija novinarima je u četvrtak poručio kako neće krepati od posla, iako bi mnogi to voljeli, nego otići na godišnji.

U petak navečer s jahtom Ferretti 39 fly već je bio u marini Punta na otoku Krku. Tamo je došao sa suprugom Ksenijom i bliskim prijateljem Jozom Kalemom, vlasnikom lanca benzinskih postaja Europetrol. Jozo Kalem također je u društvu supruge. Opskrbio se s puno voća i povrća.

Najam jahte Ferreti u ovom tjednu košta 4500 eura, odnosno 33.000 kuna. Direktor tvrtke Cima, koja iznajmljuje plovila, je Marko Čule, sin iz prvog braka Linićeve supruge Ksenije.

Unajmljeni gliser dugačak je 12,8, a širok četiri metra. Ukupne je površine 60 metara četvornih, ima dvije kupaonice, prostrani most, luksuzni salon i izoliranu kuhinju.

Spada u red najkvalitetnijih na svijetu, a idealna je, kako piše u prospektu, za druženje, meditiranje i zabavu.

Kalem bio na listi poreznih dužnika

Jozo Kalem je kao vlasnik kompanije Ri-Most dugo bio na listi poreznih dužnika zbog 7,7 milijuna kuna duga. Porezna uprava teretila ga je sa 6,1 milijun kuna zbog neplaćenog poreza na promet nekretnina, 1,5 milijuna kuna PDV-a i 180.000 kuna poreza na dobit vezanih uz kamenolom u Tuonju.

Kalem je s Poreznom upravom upao u spor, a kako ga više na listi dužnika nema, moguće je da je dug reprogramirao, platio ili je spor dobio.

Riječki milijunaš, vlasnik nekoliko tvrtki koje se bave unosnim poslovima - za vrijeme rata trgovao je naftom, a sad posjeduje kamenolom i nekoliko tvrtki širokog spektra djelovanja.

Istinski se obogatio tek nakon Račanova dolaska na vlast.

Skupa su u Dubaiju čekali Novu godinu

Kad mu je otkriven porezni dug od milijun eura, rekao je da ga može platiti za pet minuta, ali će pravdu ipak istjerivati pomoću institucija. Šira javnost za Kalema je prvi put čula kad je sa Slavkom Linićem u Dubaiju dočekao Novu godinu.

U to je doba još bio sumnjičen za milijunski porezni dug, pa je izbila velika afera zbog koje su mediji prozivali Linića, no oni su tvrdili da su se u Dubaiju našli slučajno.

Oba para su prespavala na jahti, a već prije 8 sati u subotu užurbano su počeli s pripremama za isplovljavanje. Našli su vremena i popiti kavu, a iz marine u Puntu otišli su već prije 10 sati.
Linić spretno poput mačke skače na brod

Ministar Linić, njegova druga supruga Ksenija, Jozo Kalem i supruga ljetuju na 60m2 površine Jahte Ferreti 39 fly.

Linić je već dugo vremena veliki ljubitelj nautičkog turizma.

Odgovor · Sviđa mi se · 4. kolovoz u 23:23

Završni komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Ministar gospodarstva u Račanovoj Vladi S-Linić je - skupa s ministrom financija dr. Matom Crkvencom i ministrom inž. Goranom Granićem – obavljao čak 49 funkcija. Neke su spomenute u gornjim komentarima. Nije spomenuta njegova funkcija predsjednika Nadzornog odbora ACI-Marine, koji je S-Linić po najkraćem postupku – „sjebao“!! Ali njegova strast za jahtama, koje su rasprodane i očito završile u vlasništvu S-Linićevih prijatelja – očito nije nimalo jenjala!

Dakle, da ukratko ponovimo: S-Linić je prodao JPS (Jadranski pomorski servis) Anti Marasu, svom prijatelju, ali i bliskom prijatelju inž. Damira Vrhovnika, S-Linićevom vječnom pajdašu, koji se dugo godina spominje u svezi s Riječkim tržnicama! Što li onda radi ona zloglasna Riječka kaznena sutkinja Ika Šarić, koja je junaku Domovinskog rata generalu Mirku Norcu „odrapila“ 12 godina zatvora??

Nekako u to isto vrijeme ministar S-Linić je prodao našu najveću i najjaču firmu INU mađarskom MOL-u (25posto dionica plus upravljačka prava!!??), bud-zašto, za tričavih 500 milijuna dolara. I nikad za taj gospodarski zločin nije odgovarao! Opet prozivam zloglasnu Riječku kaznenu sutkinju Iku Šarić!

(dakako, ona je ovdje samo metafora riječkog udbaškog i udbomafijaškog „krivosuđa“).

Navodno „propala“ Riječka banka prodana je jednoj austrijskoj banki u Klagenfurtu. Vrlo zanimljivo, kad se zna da je u Klagenfurtu za vrijeme bivše Jugoslavije postojala jedna jaka UDBAŠKA BANKA!! Koja je bila naročito čvrsto povezana s gradom Rijekom i navodno „propalom“ Riječkom bankom! Je li i tu bilo po srijedi ono staro udbaško pravilo: „Ruka ruku mije, a (bez)obraz obadvije!“?

Sjećamo se dobro i dugogodišnje afere s Fondom za privatizaciju. Uhapšeno je desetak ljudi, a S-Linić je ostao nedodirljiv! Njemu nije suđeno, iako je on bio u mnoge sumnjive rabote umiješan, a nekoliko aktera završilo je po zatvorima.

A evo nam je ovih dana moćni ministar S-Linić najavio i prodaju HPB (Hrvatske poštanske banke), koja ne stoji loše. Svi pravi i uspravni ekonomisti (a takvih je relativno strašno malo u Hrvatskoj!!) prosvjeduju i upozoravaju na štetnost te odluke ministra S-Linića! Vjerovatno oni i ne znaju da ministar S-Linić tom prodajom namjerava „zamračiti“ smrdljive tragove svojih ministarskih malverzacija u HPB-u!! 

I da na kraju spomenem ono što su skoro svi već davno zaboravili: staru aferu s vrlo uspješnom firmom u Opatiji,odnosno u Voloskom: 40-Box (čita se: „Quaranta – box“!). Nju je početkom 1991.g. S-Linić pokušao „mazniti“ za svega 40.000 DEM ! Vjerovali ili ne! I to mućkom sa svojim pajdašima, koji su kao i on sam dobili bagatelne „menadžerske kredite“ tadašnjeg posljednjeg predsjednika Vlade Jugoslavije inž Ante Markovića! Po načelu „Ti meni – ja Tebi !“. Tu sam aferu ja osobno objavio riječkoj javnosti u svom dvotjedniku „Hrvatska Rijeka“ početkom ožujka 1991.g. A onda sam dobio otkaz  brodogradilištu „Viktor Lenac“ direktora Damira Vrhovnika, vječnog S-Linićevog pajdaša! I to kao predsjednik „hrvatskog“ sindikata !!

Dakle, još uvijek ima nešto jako smrdljivo u gradu „Crvena“ Rijeka.

Taj S-Lnićev grad teško zaudara na UDBOMAFIJU !!

Dovoljno za ovaj put!

Samo još da ponovim moju staru poruku mračnim snagama Rijeke iz tog davnog vremena:

„Neki su ljudi opasniji mrtvi!“

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger, Brtongla

(Hrvatski socijal-radikal)

Josipović ponovo potvrdio da je nula od čovjeka i nula od državnika

Dragovljac.com/Diana Majhen/Josipović ponovo potvrdio da je nula od čovjeka i nula od državnika/Ponedjeljak, 29 Srpanj 2013 19:11

Diana Majhen

Josipović ponovo potvrdio da je nula od čovjeka i nula od državnika

 

 Prije nekoliko dana propali ministar propalih financija Slavko Linić činjenično je najavio fizičku likvidaciju suca Trgovačkog suda Mislava Kolakušića.

Iako nije doslovno rekao da ovog treba ubiti, poruka da "sveta krava neće imati zaštitu" je u svakom društvu klasično posljednje upozorenje prije likvidacije i ujedno upozorenje svim drugim sucima kako se trebaju ponašati, ako ne žele završiti isto kao i neposlušni sudac, jer s don Linićem nema šale. I sve to zato što se sudac Kolakušić usudio posumnjati u ustavnost njegovog zakona i odlučio zatražiti mišljenje od meritorne državne institucije, Ustavnog suda. Takodjer, ne samo da se radi o prijetnji fizičkoj osobi, ponašanje druga ministra ima i sva obilježja državnog udara: "ili ćete plesati kako mi sviramo i nećete se obazirati na zakone i pravnu državu, ili se snalazite sami, bez zaštite." Samo notornom idiotu nije jasno što znači kad se nekom sucu ukine zaštita. Sucu, koji direktno odlučuje i presudjuje u sukobu suprostavljenih strana. A u ovom slučaju radi se o sucu trgovačkog suda koji svakodnevno donosi odluke kojima odlučuje o milijunima kuna koje nekome izbija iz džepa, i to u zemlji kojom vladaju sve moguće vrste mafija i u kojoj se bez problema ubija za sto kuna. Naravno, reakcije su po običaju bile bijedne. Većina medija je stala na stranu bossa Linića, a neki su odmah, na čelu s notornim EPH, i krenuli s prvom fazom 'likvidacije' suca Kolakušića, sotonizirajući ga preko svojih tiskovina. Otprilike onako kako su to napravili i s pokojnim Pukanićem, a što je stara komunističko-mafijaška fora: prvo dehumaniziraj žrtvu, pretvori ju u lopova, lažljivca, pornografa, lijenčinu, neradnika, sumnjivog tipa, pa će se, nakon što ovog pojede mrak, manje ljudi zapitati što mu se dogodilo, i zašto mu se dogodilo to što mu se dogodilo, a neki će duboko u sebi zaključiti da je to zaslužio i da ga nije žao. Normalno da nitko nije očekivao da se u ovoj zemlji nakon ovog ministrovog ispada dogodi ono što se trebalo dogoditi u pravnoj državi, a to je promptno uhićenje Slavka Linića zbog kaznenog djela prijetnje, podizanje kaznene prijave i davanje policijske zaštite sucu Kolakušiću. Bilo bi zaista čudno da mafija, odnosno partija, počne provoditi vlastite zakone i počne hapsiti samu sebe. Partijski jurišnici imaju ovdje trajni, vječni, nepoderivi i neprenosivi imunitet za sva sranja koja rade, što su nam zorno predočili usvajanjem zakona o zaštiti udbaša suprotno mišljenju kompletne Europske unije. Ako su u stanju cijelu Hrvatsku žrtvovati zbog svog jarana Perkovića, kakve šanse onda tu ima sudac Kolakušić i njegovo mišljenje o mogućoj neustavnosti jednog zakona iz domene poslovanja? No, zaista je bilo bljutavo slušati izjavu tzv. predsjednika republike o svemu navedenom. Iako je lik koji trenutno obnaša dužnost predsjednika republike inače poznat po tome da uvijek ima neko beskorisno mišljenje o stvarima koje ga se ne tiču i koje ne spadaju u opseg njegovih ustavnih ovlasti i uvijek je prvi kad nešto treba prokomentirati, sada, kada je konačno po valjda prvi put došao u situaciju napraviti nešto konkretno u skladu sa svojim ustavnim ovlastima i to u domeni onoga za što je nedvojbeno osposobljen, i time opravdati svoju plaću i privilegije, po običaju se svrstao uz svoju partiju, umjesto uz zakone i pravnu državu. Iako je situacija u kojoj predstavnik izvršne vlasti direktno prijeti predstavniku sudbene vlasti, a policija ne reagira, idealna za predsjednikovo postupanje prema čl. 94. Ustava RH, u kojem stoji da je obveza predsjednika republike da se brine za redovito i uskladjeno djelovanje i za stabilnost državne vlasti, tim više što predsjednik i dolazi iz pravosudnog miljea, a na vlast je došao na krilima parole o novoj pravednosti. No, predsjednik se sakrio u mišju rupu i nakon dva dana, onako usput između dva grljenja sa svojim prijateljem četničkim vojvodom iz Slovenije isklepetao par besmislenih rečenica u kojima je prvenstveno abolirao Linića proglasivši ga uspješnim ministrom i dodavši da su njegove reakcije razumljive, i dodatno upozorio sudca Kolakušića da je imao pravo napraviti to što je napravio, ali se nada "da pravosudje shvaća da odluke moraju biti ne samo zakonite nego i pravedne". U prijevodu, nije nužno uvijek se držati zakona k'o pijan plota.                                            * * * * * * Nakon svega, definitivno ne bih bila u koži suca Mislava Kolakušića, čovjeka protiv kojeg je danas izvršna vlast, sudbena vlast, i konačno i sam mister "Nova pravednost", a istovremeno nikoga nije briga za njega, najmanje gradjane. Iako sudac Kolakušić nije ništa drugo nego jedan od nas, koji je igrom slučaja došao na red. Danas on, a jučer, danas i sutra svi mi. Diana Majhen

Dragovoljac.com

Neizlječive navike druga Linića

Dnevno.hr/Tihomir Dujmović/Neizlječive navike druga Linića/26 Srpanj-juli 2013.

Tihomir Dujmović

Dnevno.hr

Neizlječive navike druga Linića

Jeste li vidjeli onaj Linićev bijes, izbezumljenost do koje redovito dolazi kad vidi da mu se netko javno usprotivi? Tu neprikrivenu želju da neistomišljenika zdrobi, uništi, poništi kao individuu, da ga jednostavno zbriše sa lica zemlje! Tu naviku koja je dresirana desetljećima i trajno je neispravljiva!

Jeste li vidjeli taj izravan prijenos prošlosti?

 

 OVAKO SE SA SUDCIMA NIJE RAZGOVARALO OD TITOVIH VREMENA

Jeste li vidjeli izravni prijenos tipičnog neokomunističkog ludila nakon kojeg se 1945. hvatalo za pištolj i krenulo u potragu za  oponentom, a drugih godina sve do 90.-te, vadilo lisice i slalo prvu patrolu da se u samicu baci tog prokletnika KOJI SE USUDIO?

To je glavna politička parola komunizma: kad biste im razložno objasnili zašto stvar ne štima, redovito slijedi odgovor: KAKO SE USUĐUJETE?

Upravo sa tim refrenom je Slavko Linić krenuo u obračun sa sucem Trgovačkog suda koji je u bojazni da će donijeti protuustavnu odluku zatražio pomoć Ustavnog suda u pitanju predstečajnih nagodbi.

Smije li to napraviti sudac? Naravno!

Je li sudska vlast odvojena od izvršne? Jest. A smije li Linić uopće komentirati sudsku odluku? Ne, ne smije, ali što da radi kad je formiran u vremenu kad je bio partijski dužan komentirati svaku onu sudsku odluku koja nije u suglasju sa partijom i politikom komunističke partije! Pa nije Tito samo sucima rekao da se ne trebaju držati zakona kao pijan plota, poručio je on to svim članovima partije. Slavko Linić ga je dobro čuo!

Prof. Mihajlo Dika, jedan od naših najvećih pravnih stručnjaka za ovu temu ističe:

“Cijeli proces vodi nagodbeno vijeće koje imenuje Ministarstvo financija. Ministarstvo financija je istodobno i glavni vjerovnik! Ministarstvo financija, premda je glavni vjerovnik, odlučuje i o žalbama! Prije otvaranja predstečajne nagodbe ne provjerava se hoće li vjerovnik proći lošije kroz predstečajnu nagodbu ili stečaj!“.

Prof. Dika dodaje da je kod nas u ovoj temi sud zamišljen kao kozmetičko sredstvo!

Ako je sud kozmetičko sredstvo, tko onda uistinu sudi?

Odgovor je jasan: sudi Ministarstvo financija na čelu sa Slavkom Linićem! On ti oprašta ili ne oprašta dug, on sugerira bankama da vam se pomogne ili ne sugerira bankama da vam se pomogne, i, ako se žalite na njegovu odluku, ne odlučuje o tome sud, nego Linić odlučuje i  o vašoj žalbi!!!

Obzirom da šefica Porezne uprave ovih dan otvoreno ističe da je ovaj zakon Linićeva ideja, pogledajte kakve ogromne ovlasti je ministar financija prigrabio u ovoj kapitalnoj temi.

Naime, naš je zakon pisan po uzoru na slovenski, ali tamo, kako ističe prof. Dika, „sud vodi postupak predstečajne nagodbe i sud odlučuje o žalbama“. Ali ovdje Linić odlučuje i o predstečajnoj nagodbi i odlučuje o žalbama!

U srednjem vijeku to bi bilo posve normalno, ali 2013. je potpuno logično da barem jedan sudac priupita sebe i svoju savjest, a onda i Ustavni sud: Je li to sve doista u skladu sa zakonom i Ustavom? 

SKANDALOZNO DRŽANJE MEDIJA

Ali, nije Linić jedini akter ove najbesramnije ljetne političke afere i ovog izravnog prijenosa prošlosti. Na istoj su razini, odnosno visini bili i mediji.

Prvi dan otvorene rasprave u kojoj Linić urla i bijesni na jednog suca; nigdje, ali baš nigdje, nismo mogli čuti drugu stranu, premda bi novinarstvo trebalo počivati na tome da čujemo drugu stranu!

Europsko novinarstvo da, ali ne i hrvatsko novinarstvo! Umjesto da čujemo argumente druge strane, režimski mediji su se poput hijena bacili na žrtvu kopajući po njegovom hobiju!

Ali, kakve veze ima hobi suca koji traži pomoć Ustavnog suda, sa meritumom stvari?

Nikakvu, ali, zaboga, suca treba ga uništiti!

Uhvatite vremena, otiđite do Nacionalne biblioteke i pogledajte novine iz doba pada Đilasa, Rankovića, hrvatskog proljeća, vidjeti ćete istu stvar! Samo ono što partija misli, samo ono što vlast traži, samo to u svim kapitalnim pitanjima donosi i dresirano hrvatsko novinarstvo!

Digresije radi, na kakvim temeljima je ono nastalo najbolje svjedoči jedan primjer koji nedavno navodi Jutarnji list prepričavajući povijest novinarske, odnosno Vjesnikove arhive. Objašnjavajući da je ona vremenom devastirana, navodi se da je dio „stradao i nakon 1945.“. Kako? Pa tadašnji direktor Vjesnika, visoki partijski funkcioner, Đuro Kladarin je partiji obećao da će im on „nabaviti“ plastiku koja je bila nužna za početak rada tvornice Borovo. Došao je jedan dan u arhivu Vjesnika i naložio da se dio stare novinarske arhive što se čuvala na filmovima, pretopi u plastičnu masu! Za žnirance koji su potrebni za prve komunističke cipele tvornice Borovo!!!

Eto, tako je startalo hrvatsko novinarstvo 1945.! 

Novinari koji su školovani na primjerima tretmana Đilasa, Rankovića i hrvatskog proljeća, novinari koji su temeljito prihvatili tu praksu, danas su nosive grede hrvatskog novinarstva. Bardovi hrvatskog novinarstva!

I zato je najveći dio njih stao uz Linića i nikome nije palo na pamet pitati suca da objasni zašto je zaustavio predstečajne nagodbe, obzirom da je to jedan od kapitalnih poteza ove Vlade!

Oni su tako naučili, uostalom pisali su 20 godina o hrvatskom proljeću, a da ni jednu riječ nisu o tome pitali ni Savku ni Tripala, ni Budišu!

ŠTO JE ZAPRAVO SUMNJIVO SUDCU TRGOVAČKOG SUDA?

Zašto bi danas nešto pitali suca makar čovjek očito ima stotinu pitanja bez odgovora? Da je netko pitao sudca Mislava Kolakušića ili barem neke od hrvatskih ekonomista koji nisu glasnogovornici stranih banaka mogao je čuti niz argumenata koji bude nespokoj glede zakona o predstečajnim nagodbama.

Prvi i osnovni tiče se jednakopravnosti pred zakonom. Jer, ako ćete vi meni - jer sam Linićev prijatelj - oprostiti dugove koje imam prema državi, pa ćete još i predložiti banci da tu firmu preuzme, privremeno spasi, pa je onda po logici stvari proda, jesam li pred zakonom u istom položaju kao netko kome po subjektivnoj ocjeni Linićevo ministarstvo neće dopustiti stečaj sa preustrojem?

Sudac koji je stvar poslao Ustavnom sudu očito dvoji u zakonitost takvih rješenja.

Smije li uopće posumnjati u neku Linićevu odluku? Ako u nekoj predstečajnoj nagodbi po ovom zakonu ministarstvo financija odbije mogućnost naplate nekog vjerovnika, on ima pravo žalbe, ali kome? Vjerovali ili ne, opet ministarstvu financija!

Dakle, kadija te i tuži i sudi ti i to doslovno!

Smije li sudac Trgovačkog suda pomisliti da takvo rješenje nije u skladu sa osnovnim postulatima pravne države i zatražiti očitovanje Ustavnog suda? 

Naime, ako bismo realno pogledali ovaj zakon, on je uistinu diskriminatoran,

jednostavno zato jer u konačnici po krajnje arbitrarnim odlukama dopušta vlasničku promjenu najvećeg dijela hrvatskog gospodarstva.

Ministarstvo financija odlučuje o tome koje će firme imati pravo na spašavanje,a koje idu u stečaj!

Ministarstvo financija postavlja povjerenstvo za svaki pojedini slučaj stečaja sa preustrojem, što znači da posve arbitrarno donosi odluke o svim mogućim firmama koje su u teškoćama.

Kako? Tako da određuje kojim će firmama otpisati dug prema državi, a kojima neće! Tako što odlučuje koje će firme preporučiti kod banaka da ih spašavaju, a kojima će spustiti palac dolje.

Je li moguće da u tim odlukama ideološka sklonost neće igrati ama baš nikakvu ulogu?

Ne znamo i nikad nećemo saznati jer, ako se žalimo, žalba je na stolu istom onom tko je odluku donio! Žalite li se na odluku ministarstva, recimo kao neki mali vjerovnik koji se ne može naplatiti, opet ministarstvo koje je i donijelo početnu odluku odlučuje o vašoj žalbi!

Je li moguće da je sve to po zakonu i u skladu sa Ustavom?

Osim toga, politički gledano, vi na taj način praktički provodite drugu fazu hrvatske privatizacije. Jer, firme kojima omogućite stečaj sa preustrojem dobiti će oprost duga prema državi.

To što su one kršile zakon i nisu plaćali poreze i doprinose, vi ćete obrisati gumicom, što znači da su oni koji su plaćali poreze i doprinose idioti!

Poštuje li se načelo jednakosti pred zakonom ovakvom odlukom, pita se sudac Kolakušić, nakon čega se vade medijske bejzbol palice!

ZAKON PO UČINCIMA IZGLEDA KAO DA SU GA PISALE BANKE!

Ovim zakonom banke imaju pravo pretopiti svoja nenaplaćena potraživanja u dionice! Time banke od sutra masovno ulaze u vlasništvo hrvatskih tvrtki!

O tome mediji, dakako, ne pišu ni slova!

No, kako znamo, banke ne vode poduzeća, pa će ih one sutra prodati! Kome? Onome tko da dovoljno novca, ne onome tko će jamčiti radna mjesta! Što ih briga o radnim mjestima!

Dakle, ovim zakonom se dugoročno uopće ne mogu sačuvati radna mjesta, premda je to glavna medijska i Linićeva mantra!

Pogledajte slučaj Dalekovod, kojem su banke dale nevjerojatnih gotovo milijardu i pol kuna kredita.

Ako su ti krediti nenaplativi, postavlja se pitanje zašto su mu banke odobravale takve kredite i nije li davanje kredita, koji nisu osigurani naplatom, te se faktički ne mogu naplatiti, krivično djelo?

Umjesto da razgovaramo na toj razini: tko je, kako i zašto odobravao faktički nenaplative kredite, mi spremamo vješala za suca koji se usudio pitati je li baš do kraja sukladan Ustavu ovaj  zakon koji odlučuje o tisućama sudbina ljudi i o milijardama kuna koje se tu vrte?

Ovim zakonom, to valja ponoviti, realno se ne spašavaju radna mjesta jer, kad banke, pretopivši svoje nenaplative kredite u vlasništvo, sutra prodaju te iste firme, nitko živ ne može garantirati famozno čuvanje radnih mjesta.

Ovim zakonom se ne čuvaju radna mjesta, kako tvrde mediji, već se ovim zakonom primarno spašavaju banke, jer im Vlada radi nevjerojatnu uslugu: dopušta im da nenaplativa potraživanja pretope u vlasništvo!

Time Linić i SDP zapravo ostvaruju drugu fazu hrvatske privatizacije i zato je, u trenutku kad mu jedan sudac dovodi u pitanje taj povijesni projekt, bijes Slavka Linića neobuzdan!

OVAJ ZAKON JE UVOD U DRUGU FAZU HRVATSKE PRIVATIZACIJE!

Jer ovim zakonom se sutra mijenja vlasnička struktura tvrtki, budući Ministarstvo određuje koga će spasiti.

Mi ćemo, nakon primjene ovog zakona, imati posve drugačiju vlasničku strukturu gospodarstva!

Je li taj povijesni megagospodarsko-politički projekt sukladan Ustavu, pita se jedan sudac Trgovačkog suda, nakon čega počinje njegovo medijsko kamenovanje!

I nitko mu ne oponira, nitko mu ne tvrdi da uopće nije u pravu, svi skaču na njega „JER SE USUDIO“ pitati!

Jesmo li svi jednaki pred zakonom ako će nam Ministarstvo financija određivati kome će izbrisati gumicom dug u vidu neplaćenih poreza i doprinosa, a kome neće?

I tko, primjerice, može garantirati da oprost duga neplaćenog poreza jednoj Magmi ima smisla jer se tako nešto Fižuliću nikad više neće dogoditi? A isto to Ministarstvo zna da ne smije oprostiti neplaćanje poreza nekoj drugoj firmi jer će se njoj to tako i tako ponavljati.

Razumijete na kojoj razini arbitrarnosti počiva ovaj zakon?

Fižuliću ćete oprostiti dug državi, ali Kerumu nećete, zar ne?

Nexe grupi ćete dug obrisati, ali Konstruktoru ili IGH nećete?

Ili ćete oprostiti i njima, ali već znate tko će ih sutra kupiti kad ih banke budu prodavale!

Razumijete li kakve sve mogućnosti donosi ovaj zakon?

Je li HDZ do kraja promislio kad je podignuo ruku za taj zakon, premda su kod promjene zakona bili suzdržani i jedino je zastupnik Goran Marić otvoreno i rezolutno bio protiv tog istog zakona?

Jer, glasujući za taj zakon, i oporba je Liniću dala odrješene ruke da radi sa privredom što želi.

Ovaj zakon dopušta potpunu arbitrarnost i zato je diskriminirajući!

Ne poništava li on u konačnici smisao tržišne utakmice?

Jer vi, faktički, na ovaj način utrčite u drugom poluvremenu na teren i poništite, odnosno oprostite dva gola jednoj momčadi i kažete im da nastave igrati! Pa tko bi više htio igrati u takvoj ligi?

Ovdje nema nikakve sumnje da je zakon pisan zapravo u korist stranih banaka jer one jedine i kratkoročno i dugoročno nose korist.

Da im Linić nije poklonio ovaj zakon banke bi za sve nenaplative kredite morale čupati dokapitalizacijom tvrtki kojima su kredite dali.

Dakle, u Hrvatsku bi morao stići svježi kapital! Jer bankama je i to bolje negoli trajno zaboraviti te milijarde kuna kredita koje su tako olako davale. Ali, ovako im stiže dar sa neba i nenaplative kredite mogu pretopiti u dionice!

Banke, zapravo, saniraju svoje minuse uz pomoć hrvatske države!

U svim tim detaljima jednog krajnje problematičnog zakona, koji ovako duboko ulazi u sve pore hrvatskog gospodarstva, nije nemoguće da ima odredbi koje su eklatantno protuustavne. Tu molbu da Ustavni sud baci pogled na ovaj zakon, kako bismo sutra bili sigurni da nismo pogriješili, jer ovaj će zakon donijeti tektonske poremećaje u vlasničkoj strukturi hrvatskog gospodarstva, tu molbu jednog sudca mediji i vlast su dočekali na nož !

O tome što će se događati sutra kad banke uđu u vlasničku strukturu, pa počnu mahnito prodavati udjele i firme, ne vodeći računa o socijalnoj dimenziji, što će biti onda?

Hoćemo se praviti da nismo znali kuda nas vodi Linićev zakon?

Sjetite se kako je izgledalo kad su zadnji put banke prodavale neko vlasništvo! Zar su svi u ovoj zemlji zaboravili kako je izgledala privatizacija tvornice duhana Zagreb, koja je bila u bankarskom vlasništvu i to baš po ovom modelu?

Niti jedno od ovih pitanja i dilema nije došlo u hrvatski medijski prostor, jer sljednici Đure Kladarina, koji je topio arhivske filmove da bi partiji donio plastiku za žnirance, stoje ispred kockice i čekaju daljnje naputke!

Tihomir Dujmović

Dnevno.hr

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

       ZNA S-LINIĆ ŠTO RADI !  KAO I U ISČEZLOJ RIJEČKOJ BANKI !

Bila jednom Riječka banka, a u gradu Rijeki moćni 'Slavko Stečajko?! Pa je iznenada – onako iz čista mira - Riječka banka „propala“. Pod vrlo sumnjivim okolnostima !! I za sve je bio okrivljen samo jedan čovjek – inače Hrvat u udbaškoj banki, čiji su glavni direktori bili dva Srbina i jedna 'mješovita' Srpkinja.

Navodno je za sve bio kriv dealer te udbaške banke Eduardo Nodilo -  i kao takav je bio prvostupanjski (dakle „nepravomoćno“) osuđen na šest godina zatvora. A onda je cijeli slučaj medijski „zamračen“ – kako to već biva u srpskom Novom Listu iz Rijeke, a i u drugim udbaškim dnevnim i tjednim novinama.

I nitko van tog kruga ne zna točno kako je sve to završilo!!

No, ono što je ostavilo traga, jest da su nakon toga Riječki mediji silno novčano ojačali, a isto tako i Riječki SDP (Stranka Demagoških Promjena), a sve to pod moćnom dirigentskom palicom druga S-Linića, poznatog pod podrugljivim nadimkom „Slavko Stečajko“. I pod novim nadimkom „SLAVKO TALIBANKO (MMF-a)“ !!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger, Btonigla

(Hrvatski socijal-radikal)