Slučaj Kinsey i pedofili u Crkvi

Dragovoljac.com/Slučaj Kinsey i pedofili u Crkvi/ Subota, 19 Siječanj 2013 18:00

                                                                                                                            

 Autor Hrvoje Župarić  

Slučaj Kinsey i pedofili u Crkvi

Za profesora Aleksandra Štulhofera, a ravnano prema filmu koji preporučuje i prikazuje, nije kontroverzno to da je Kinsey svoju suprugu upućivao na seks s drugim muškarcima i ženama (većina njih njegovi suradnici) niti da je i sam s istima imao spolne odnose. Također valjda nije kontroverzno ni to da je Kinsey sve to u ime znanosti snimao u potkrovlju svoje obiteljske kuće, u kojoj je živio sa svoje četvero djece. Novinarka HRT-a Karolina Vidović Krišto u svojoj kratkoj izjavi o tome što ona misli o o svemu što joj je priredila njezina matična kuća, povukla je zanimljivu paralelu rekavši: "Moje pitanje svima nama je: bismo li prihvatili da se institut za zaštitu ljudskih prava zove 'Adolf Hitler Institut' ili 'Goebbels Institut'? Nitko nije porekao Kinseyevu suradnju s pedofilima i da su podaci plod zlostavljanja djece, a institut i dalje nosi njegovo ime: The Kinsey Institute!" Netko će reći da je izjava novinarke Vidović Krišto pretjerana, jer je A. Hitler bio genocidni ubojica, koji nije učinio ništa dobro, dok je A. Kinsey samo prikupio podatke od, kako u emisiji kod A. Stankovića pred koju nedjelju kaže dr. A. Štulhofer, samo jednog pedofila. Kada je Stanković upitao Štulhofera za mišljenje o Kinseyu, na čijem se Institutu i sam doškolovao i s kojim i surađuje, njegov odgovor je glasio kako dotični nije kontroverzna osoba. Na prvi tren sam pomislio da to kaže jer valjda misli kako su stvari koje se o njemu pričaju i koje pišu i za koje postoje svjedoci smatra lažnima (urbano kolokvijalno govoreći, mislio sam da Štulhofer živi „in denial“ / u poricanju) no onda je on sam, Štulhofer predložio gledateljima da pogledaju odličan film o životu dr. Kinseyja koji se nekoliko puta vrtio na TV-u... Budući da sam pogledao film, nakon Štulhoferove preporuke, malo sam pažljivije odslušao njegove stavove od kojih mi se, oni o Kinseyju općenito i o njegovoj vezi s pedofilima, čine posebno zanimljivima. Dakle, za Štulhofera, a ravnano prema filmu koji preporučuje i prikazuje, nije kontroverzno to da je Kinsey svoju suprugu upućivao na seks s drugim muškarcima i ženama (većina njih njegovi suradnici) niti da je i sam s istima imao spolne odnose. Također valjda nije kontroverzno ni to da je Kinsey sve to u ime znanosti snimao u potkrovlju svoje obiteljske kuće u kojoj je živio sa svoje četvero djece. Doduše, moguće je da sam „ništa kontroverzno“ izvukao iz konteksta jer je Štulhofer možda mislio samo na kontroverznost kada je u pitanju suradnja s pedofilima koja se Kinseyju spočituje. Na upit o tome Štulhofer odgovara: „Iz današnje znanstvene perspektive to je neetično.“ ...i... „U međuvremenu se jako puno promijenilo u načinu na koji društvo doživljava uopće zlostavljanje djece.“ Da se razumijemo, profesor ne kaže da je pedofilija moralno prihvatljiva, već samo nadodaje da ljudi nisu uvijek jednako na nju gledali. Drugim riječima, opservacije od navodno samo jednog pedofila objavljene u Kinseyjevom znanstvenom radu ne osuđuje svevremenski, barem ne izričito. Na službenim stranicama Instituta Kinsey, koji se sigurno i više nego jednom susreo s pitanjima o Kinseyju i njegovoj vezi s pedofilima, mogu se naći odgovori na te optužbe. Institut na pitanje odakle Kinseyju izvještaji o seksualnim „reakcijama“ djece izjavljuje: „Kinsey je u svojoj knjizi jasno iznio izvore informacija o seksualnom ponašanju djece. Glavnina tih informacija sakupljena je od odraslih ljudi koji su se prisjećali svojeg djetinjstva. Neke od informacija dobivene su od roditelja koji su promatrali svoju djecu, neke od učitelja koji su promatrali djecu u interakciji ili u seksulanom ponašanju, a Kinsey je tvrdio da je bilo i devet muškaraca koje je intervjuirao i koji su imali seksualne odnose s djecom i koji su mu rekli na koji su način djeca odgovarala i reagirala. Vjerujemo da je jedan od tih ljudi bio izvor podataka naznačenih u knjizi.“ Prisjetimo se načas nekih drugih slučajeva vezanosti pedofilije i institucija. Katolička se crkva unazad par godina našla na velikom udaru medija i općenito javnosti zbog utvrđenih pedofilskih radnji od strane nekolicine svećenika, a među kojima su neke sezale i par desetaka godina unazad. Pitam se je li se i jedan katolik (a da ne govorim biskupi ili sami papa) usudio u njihovu obranu iznijeti argument da se „tada na to nije tako gledalo“...? Koliko mi je poznato nije, a niti želim pomišljati što bi se tom čovjeku dogodilo da je i na tren pokušao relativizirati grozotu počinjenog zločina. Sama izjava Instituta Kinsey povlači neka druga pitanja – zašto Kinsey nije prijavio tih 9 pedofila? Koliko možemo očekivati da su to bili susreti u kojima su se samo jednom izmjenile informacije, a ne da je to bilo više susreta s uvijek novim informacijama? Može li se Kinseyjevo neprijavljivanje tih pedofila opravdati nekakvim zakonom o poštivanju diskrecije tipa „psihijatar-pacijent“ ili „svećenik-pokornik“? I konačno – da li sintagma „u ime znanosti“ uopće opravdava da se takvi podaci objave? Vraćam se opet na slučaj Katoličke crkve – da je ista primjerice unutar svojih redova ikada objavila takve podatke kao dio nekih istraživanja, da li bi jednako izostalo negativne reakcije bilo od strane vlasti bilo od strane medija ili bi se od Crkve zahtijevalo da ta istraživanja javno optuži i povuče? U dokumentarnom filmu dr. Judith Reisman, istom onom zbog čijih bi emitiranih scena novinarka Vidović Krišto mogla izgubiti posao, govore i svjedoče Kinseyjevi najbliži suradnici. Neki od njih tvrde, usmeno ili pismeno da je Kinsey imao omanju mrežu pedofila s kojom je surađivao. Pitanje koje se nameće svakome tko je odgledao film je – kako je moguće da te ljude nitko nije priveo nekom ozbiljnijem (institucionalnom) ispitivanju, niti je prozvao Kinsey Institut da se ogradi i osudi sve moralno dvojbene čine koje je njihov utemeljitelj činio, u što bi spadala i sama objava takvih podataka? Ispada da se jedni (katolici) za pedofiliju u svojim redovima moraju stalno ispričavati (što je i dobro), dok je drugima dopušteno smještati je u kontekst koji je navodno bio blagonaklon prema takvome činu?! Jesu li možda Kinseyjevi pedofili i pedofili svećenici živjeli u paralelnim svjetovima? Hrvoje Župarić / Dnevno.hr < «   » >

 

Komentari  

#2 anterokovjadrijevic 2013-01-20 09:08

Sjajan i vrlo koristan tekst gosp. Hrvoja Župarića sa portala Dnevno.hr, a sjajan je i komentar gospođe Jasne68 na našem portalu Dragovoljac.com! Sada je na nama ostalima da to iskoristimo kao oružje! I to o načelu famozne izreke Bertolda Brechta: 'Knjiga je oružje, uzmi je u ruke!? Ili u slobodnijem prijevodu: 'Pero je najjače oružje na svijetu! Uzmi ga u ruke - i odlučno ga upotrebi!'

Citat

+4 #1 Jasna68 2013-01-19 19:16

Ocigledno "covjek" treba beskrajnu strucnu psiholosku pomoc i cjelovito preobracenje. Prica o dokazima raskrinkanog psihopate i monstruma Kinseya (oca,kako ga njegovi sljedbenici vole zvati) najpogubnije revolucije ikad,kao da je zapisan u povijest iz najmoralnijih razloga,a ne sijanja najveceg zla i kaosa u svijetu te osobnog profita,kojem se eto usput omaklo da zlostavi nekoliko stotina djece ali to je nebitno jer cilj opravdava sredstva... Ne brine mene on niti njegovo lupetanje, nesta t ce s prvim povjetarcem nove OLUJE sto dolazi, vec me brine ta Oluja....nikako da dode