Dragovoljac.com/Josip
Jović: Revolucija
kontra obitelji i morala / 20 Prosinac 2012
|
|
Autor Josip Jović
| |||
U raspravama o
spolnom odgoju, koji se uvodi u naše škole i zbog kojega će nastavnici pola
godine polaziti niz ’stručnih usavršavanja’, pozicije su duboko ukopane,
razmjenjuje se baražna vatra s obiju strana sukobljenih fronti, a da je
malo tko zapravo pročitao što sve piše u tom glasovitom Kurikulumu, koji
donosi nastavni sadržaj i nešto što se nespretno zove ‘ishod učenja’ (niti riječ ishod spada u hrvatski standardni jezik
niti ova sintagma izražava ono što se želi kazati), a što znači ciljeve koji
bi se trebali tijekom odgoja postići.
Nastavnici će se
naći na grdnim mukama kad već učenicima četvrtog razreda budu morali
objasniti razliku između spola i roda, odnosno između ‘bioloških
karakteristika’ i ‘društvenih normi i očekivanja’, ‘spolne i rodne uloge’ ili
pak ‘spolne i rodne stereotipe i predrasude’.
U petom će razredu trebati objašnjavati masturbaciju i
prepoznavanje mjesečnice i polucije. Učenici će šestog razreda pokazati
zacijelo velik interes kad se bude raspravljalo o načinu na koji pornografija
prikazuje seksualnost, a odgojitelji će morati uložite sve svoje psihološko
znanja trudeći se ‘objasniti razlike između prijateljstva, zaljubljenosti,
ljubavi, bliskosti i seksualne privlačnosti’.
U sedmom razredu
naglasak je stavljen na ‘važnost prihvaćanja različitosti’ i na
‘prepoznavanje sličnosti i razlika kad je riječ o seksualnosti’.
Kako pak razlikovati spolno od nespolnog razmnožavanja
ljudi, pitanje je na koji će odgovor tražiti nevoljni učitelji pred raširenim
očima četrnaestogodišnjaka u osmom razredu, a osim toga, valjat će im
obrazložiti ulogu kontracepcije u seksualnoj revoluciji, uz, navodno, praktične vježbe.
U prvom će se srednje utvrđivati prijeđeno gradivo, a u
drugom dolazi novo teško poglavlje ‘prepoznavanja situacija u kojima postoji
rizik viktimizacije’ te ‘prepoznavanje veze viktimizacije i nedostatka
samopoštovanja’.
I u trećoj,
posljednjoj godini spolnog odgoja i obrazovanja uspoređivat će se
‘medicinska, religijska i feministička stajališta o prekidu trudnoće’,
tumačiti ‘suvremene promjene vezane uz brak’ i ‘različite tipove obitelji’,
pri čemu se, naravno misli na homoseksualne brakove i na prevladavanje
zastarjelog pojma obitelji koju čini otac, majka i djeca.
Treba još
usvojiti pojmove transrodnosti i transseksualnosti i priči će biti kraj.
Prvi je dojam kako su spomenuti sadržaji i ‘ishodi učenja’
posve neprimjereni uzrastima djece kojoj su namijenjeni. Svi nastavnici, odnosno razrednici kao realizatori ‘kurikuluma’
morali bi znati puno više od onoga što su studirali i izvan onoga što spada u
njihovu struku.
A morali bi,
dakako i zaboraviti svoj svjetonazor i savjest.
Nastavnik
matematike mora biti i sociolog i psiholog i pedagog i liječnik i seksolog.
Dojam je, također,
kako su sami sastavljači programa pod pritiskom nabacali niz budalaština,
nesuvislosti i nejasnoća.
Siroti ravnatelj
Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović kao da se ograđuje od cijelog
posla kad kaže kako je, inače još sugestivnija i eksplicitnija, preporučena
literatura jedno, a programi drugo!?
Ovaj problem nije, dakako, samo hrvatski. U Austriji, koja ne priznaje institut
‘surogat majke’, vodi se isto žestoka rasprava oko jedne brošure namijenjen
djeci od 6 do 12 godina, odnosno njihovim učiteljima u kojoj se, između
ostalog, propagira ‘alternativni model obitelji’.
Nedavno je ukinut Nordijski rodni institut, koji su
skandinavske zemlje financirale s 56 milijuna eura godišnje, a nakon norveškoga dokumentarnog filma
‘Ispiranje mozga’ kojim je na stručnoj razini ismijana rodna teorija kao
ideološko šarlatanstvo.
Mi hoćemo pošto-poto nekritički preuzimati sve što stiže
sa Zapada, preuzimajući time zapadne vrijednosti, ali i civilizacijske
otpatke.
Ne radi se ovdje
o sukobu vjerskog i svjetovnog, kako to zagovornici novog odgoja žele
predstaviti, nego o sukobu kreatora novoga svjetskog poretka s moralom
shvaćenim kao zdrav razum i prirodno stanje regulirano osjećajem srama kao
ljudskom reakcijom na nemoral.
Pozivanje na
znanost je također samo floskula bez ikakva temelja.
Riječ je o
pravoj moralnoj revoluciji, gdje dehumanizirani (anti)odgoj, filozofiju
nastranosti i zadiranje u intimu manjina želi nametnuti većini u stilu
komunističke nasilne ateizacije.
Bez pitanja građana, bez pitanja roditelja želi se na mala
vrata odgajati njihovu djecu mimo njihovih osjećaja i uvjerenja. Ispada, nažalost, da se naša Agencija za
odgoj i obrazovanje i ne bavi ničim doli ideologijom. Osim zdravstvenog
odgoja tu je i građanski odgoj koji je jako nalik na teoriju i praksu, ovaj
put, doduše, ne samoupravnog socijalizma, nego liberalnog kapitalizma, te ‘proučavanje o holokausta i drugim
genocidnim smjernicama’, pri čemu je genocid određen i omeđen vremenom
Drugoga svjetskog rata i ne smije se ni s čim sličnim uspoređivati, a
izraz ‘genocidne smjernice’(!?) opet zaslužuje posebnu pozornost u svoj
svojoj besmislenosti.
Kod učenika će se
razvijati naročita osjetljivost za prepoznavanje svega što bi ‘moglo dovesti
do genocida’ poput nezgodnih pokreta ruke, ‘govora mržnje’ ili ‘homofobije’.
Izgleda da će zadatak naših škola u budućnosti, umjesto razvijanja kreativnog
mišljenja, biti baš ispiranje mozga.
Josip Jović
Slobodna Dalmacija
|
#1
2012-12-21 12:55
Bravo šjor Jozo!!
argumentirano, podrobno, inteligentno i borbeno!
argumentirano, podrobno, inteligentno i borbeno!
Tako se brani naša milenijumska katolička civilizacija, protiv svih mogućih Petih kolona i svih žutih i zelenih vragova!
Da ne širim ovu temu, preuzimam Vaš članak na moj blog OHRANA Semper Paratus!
Nema komentara:
Objavi komentar