Advance.hr/Židovske organizacije u Sjevernoj Americi prosvjeduju protiv Cionizma/
17. Ožujak 2012

Židovske organizacije u Sjevernoj Americi prosvjedima protiv izraelske ratne retorike i odnosa prema Palestincima

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića)
Nova Radosna Vijest na početku 21. stoljeća!
                                                        * * * * * *

Strukture vlasti u Izraelu često nastoje prikazati situaciju u kojoj svi Židovi podržavaju aktualnu politiku Tel Aviva, koja je postala izrazito militantna posljednjih mjeseci po pitanju potencijalnog napada na Iran.
Prema brojnim novinarskim iskazima i anketama, ta podrška nije toliko velika čak niti među Židovima koji žive u Izraelu, dok na međunarodnoj sceni postoji više židovskih organizacija koje aktivno upozoravaju na opasnu politiku koju provodi Tel Aviv.


 
Skupina ortodoksnih Židova u SAD-u s natpisom "slobodna Palestina" Jedna od istaknutijih židovskih organizacija koja prosvjedima ukazuje na aktualne probleme je organizacija "Nezavisni Židosvki Glasovi Kanade" (IJVC - Independent Jewish Voices of Canada). Organizacija IJVC redovno održava prosvjede protiv rata s Iranom.

Židovska organizacija IJVC osnovana je 2008. i za sebe tvrdi da predstavlja židovsku populaciju Kanade koja vjeruje u socijalnu pravednost i međunarodna ljudska prava. Organizacija je osnovana na Međunarodnoj Nezavisnoj Židovskoj Konferenciji Kanade.
Osim IJVC-a postoji velik broj sličnih udruga i organizacija koje imaju poprilično slično stajalište. Neke su "ortodoksnije" od drugih i negiraju pravo državi Izrael da uopće postoji, no većina se zalaže za uspostavu mira na Bliskom istoku i žestoko se protive aktivnom naoružavanju Izraela od strane SAD-a.
"Nema nikakvog dokaza da Iran razvija nuklearno oružje. Situacija je ironična, jer Izrael ima veliko skladište nuklearnih bombi, dok SAD - koji direktno podržava Izrael - ima najveći broj nuklearnih bombi na svijetu", rekao je Diana Ralph, jedan od aktivista organizacije IJVC za Press TV, za vrijeme prosvjeda u gradu Ottawa.


Židovski prosvjed s natpisom "izraelska policija nikome nije odgovorna". Članovi organizacije IJVC navode kako je medijska kampanja protiv Irana poslužila kao maska za izraelsko tretiranje palestinskog naroda.

Podsjetimo, izraelske zračne snage bombaridrale su grad Gazu nekoliko dana prošlog tjedna (vidi: 26 ubijenih Palestinaca u četiri dana izraelskog bombardiranja Gaze, egipatski dužnosnici uspjeli ispregovarati primirje s obje strane).
Cijela priča zadobila je jako malo medijskog prostora.

Činjenica je kako među židovskom populacijom postoji snažan otpor prema ratu s Iranom, ali i prema načinu kojim Izrael tretira Palestince. No, također je i činjenica kako se njihov glas, među mainstream medijima, jako slabo čuje. Stoga ni ne iznenađuje da prosvjede Židova u Kanadi jedini prenosi iranski medij, Press TV.

Konkretan kritičan osvrt na cjelokupnu situaciju dala je nedavno i izraelska novinarka Mya Guarnieri (vidi: Mya Guarnieri: "Zašto Iran ne bi imao nuklearnu energiju? A ako naprave bombu, to će smiriti obje strane"), njezina stajalište je pak u javnost prenijela ruska TV kuća Russia Today.

Aktivna i glasna opozicija Židova protiv rata s Iranom u američkim "mainstream" medijima gotovo da je generalna nepoznanica.

Upravo iz tih medijskih krugova proizlazi teza kako su stavovi političke strukture u Izraelu ujedno i stavovi cjelokupne židovske populacije diljem svijeta, što je u potpunosti krivo.

 Židovski prosvjed u SAD-u: "Židovi protiv američkih vojnih donacija državi Izrael - prekinite sve okupacije"
Popularna novinarka i kolumnistica dnevnog izraelskog lista Haaretz, Merav Michaeli, kroz svoj izravan i iskren tekst (vidi: Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja) podsjeća cijeli svijet kako izraelska vlada, njena unutarnja i vanjska politika, nisu - i nikad neće biti - predstavnik cijelog naroda države Izrael.

Ipak, svi ti anti-ratni istupi i prosvjedi, pogotovo kada dolaze od strane samih Židova, nemaju gotovo nikakvu veću medijsku pozornost.

S druge strane, sastanak izraelskog premijera s predsjednikom Obamom bila je centralna vijest u mnogim medijima čak i tjedan dana prije no što je Benjamin Netanyahu doputovao u Washington.

Lako je zaključiti kako je na snazi suptilno i indirektno ratno "huškanje" od strane najvećih medija - umjesto da se ističu anti-ratni sentimenti i pozivi na dijalog, mir i diplomaciju, u posljednje vrijeme glavna tema više nije "hoće li Izrael napasti Iran?", već - "kada će Izrael napasti Iran?".

Takva medijska retorika nije ništa drugo nego masovna manipulacija publike - ponavljajući stalno kako je rat neizbježan, široke mase doslovno se nastoji "priviknuti" na ovu novu, iskrivljenu, stvarnost.

U konačnici dolazimo u opasnost da će jednoga dana, ove godine - kako je najavljivano, zaista doći do rata protiv Irana, a publika će konstatirati "napokon".

Upravo to je osjećaj koji se nastoji kultivirati aktualnom medijskom retorikom - već smo duboko zašli u fazu kada se novi veliki rat počinje doživljavati kao neminovan, centralna rasprava se tako svodi na - hoće li Izrael napasti sam ili zajedno sa Amerikom?

Protiv te "kultivacije" pojedinac se mora boriti vlastitim razumom, jer jedina pravična tema o kojoj bi se zaista trebalo naširoko raspravljati je slijedeća - nijedna država na svijetu nema pravo napasti drugu državu ako nije sama napadnuta. To je osnova međunarodnih zakona.

"Preventivni" napad nije i ne smije postati dio općeg diskursa, takav napad mora se tretirati kao čin agresije, pogotovo u slučaju kada se napada druga suverena i međunarodno priznata država.
Činjenica je da ideju "preventivnog" napada otvoreno i javno zagovara izraelska vlada.
Zbog te činjenice od posebne važnosti je uvidjeti da takve poteze nipošto ne podržava cijeli židovski narod.

Ta spoznaja nije bitna samo u stvaranju anti-ratnog "glasa razuma", već je i esencijalna u borbu protiv neutemeljenog antisemitizma, koji je u naglom porastu diljem svijeta.
Nema sumnje kako militantni stav izraelske vlade itekako pridonosi tome - štoviše, rasplamsali antisemitizam vješto se koristi u političke svrhe izraelske vladajuće klase.
O toj temi detaljno je pisala izraelska novinarka Merav Michaeli u svojoj kolumni "Izraelski beskrajni Holokaust" (vidi: Aktualna izraelska politika i Holokaust kao pokriće - analiza i transkript kolumne lista Haaretz)

                                               * * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića (26. mart 2012.):

Nova Radosna Vijest na početku 21. stoljeća!
Vijest o prosvjedima američkih Židova protiv Cionizma je za nas nezavisne i stvarno slobodne Hrvate jednaka Novoj Radosnoj vijesti na početku 21. stoljeća! To je jedan od najboljih odgovora na staro pitanje iz 2003. godine: 'Raste li antisemitizam ili samo antiizraelizam', koje je u lipnju 2003.g. bio lansirao američki Židov Rudolph Giuliani, bivši gradonačelnik 14-milijunskog New Yorka, na poticaj američke Židovke Madeleine Albright, bivše državne tajnice SAD. Njihovu štafetu su spremno prihvatili poljski ministar vanjskih poslova, Židov Wladyslaw Bartoszewsky, te bugarski ministar vanjskih poslova, Židov Solomon Passy, skupa optužujući Francusku (kao «izrazito antisemitsku zemlju»), te još Mađarsku, Rumunjsku, Austriju i pogotovu Grgčku, koje navodno ne spriječavaju širenje antisemitskih ideja i akcija. Grčka je posebno napadnuta, jer njeni mediji navodno često uspoređuju današnji ( Sharonov ) Izrael s Hitlerovim nacističkim režimom.
To je ujedno bo i uvod u moj stari članak: OD ANTISEMITIZMA JE SAMO SEMITIZAM GORI ! od  28. lipnja.2003.g., koji se i danas može pročitati na mojem drugom blogu OHRANA Semper Paratus (na kojem je objavljen 28. srpnja 2009.g.).

Iz istog tog starog članka evo i njegovog završnog zaključka, koji je proročki navijestio ovu Novu Radosnu Vijest, koja nam je stigla iz Kanade, a sve češće nam stiže i iz USA:

Svijet nije glup kada u svemu vidi cionističke prste. Cilj im je zavladati svijetom, a na tom putu treba najprije održati, obraniti i uvećati Državu Izrael, sve do maksimalnih granica Velikog Izraela, jer zlu ne trebalo, ako taj projekt ipak ne uspije i Židovi uskoro budu istjerani i iz SAD-a, da se svi skupa imaju gdje skloniti! Jer, prije ili kasnije ono vječno «židovsko prokletstvo» mora završiti tamo gdje je i začeto. U njima navodno «Obećanoj zemlji».Ta drama traje već više od 4.000 godina i ne može još dugo trajati.

Ja se osobno ipak nadam da će sve to spasiti «Sjajni Židovi», kakvih najviše ima upravo u Parizu i Francuskoj i da se oni ni ovaj put neće dati! Oni bi, spašavajući svijet, mogli spasiti i svoj narod! Umjesto raznih Rothschilda i raznih Rockefellera, vrijeme je da ponovo podignu glas svi oni sjajni Finkelkrauti, Gluecksmani, Levyiji, Chomskyiji i mnogi, mnogi drugi «sjajni Židovi»! Naime, protiv takvih Židova nitko ni u Francuskoj ni u Hrvatskoj ne osjeća nikakav antisemitizam!
Da zaključim: antisemitizam je posljedica agresivnog semitizma, a ne obrnuto!
Sjetimo se analognog primjera u Hrvatskoj prošle godine, svih onih licemjernih i drskih antihrvatskih nastupa Goldsteina i Puhovskih. Oni su prošle godine na svaki način nastojali izazvati antisemitizam u Hrvatskoj, e da bi njihove Gazde u New Yorku imali pretekst, odnosno povod za još jači pritisak na Hrvatsku.

Da zaključim: Od antisemitizma je samo semitizam gori!I to je srž cijele te priče. Kako u Francuskoj, tako i u Hrvatskoj.

                                                                                                   Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.                                                                                                                         (Hrvatski Socijal-Radikal)


Post Scriptum: radi veće vjerodostojnosti, objavljujem u nastavku cijeli taj (gore citirani) članak: OD ANTISEMITIZMA JE SAMO SEMITIZAM GORI ! od  28. lipnja.2003.g.

                                                         * * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Fažana, Brtonigla,                28. lipnja.2003.g.

Uredništvu «Vjesnika»

        OD ANTISEMITIZMA JE SAMO SEMITIZAM GORI !

    Raste li antisemitizam ili samo antiizraelizam – naslov je članka u Vjesnikovoj «Panorami», u subotu 28. lipnja ove 2003. godine, autora Mihajla Ničote. To pitanje je prošlog tjedna lansirao u Europu američki Židov Rudolph Giuliani, bivši gradonačelnik 14-milijunskog New Yorka, podržan od američke Židovke Madeleine Albright, bivše državne tajnice SAD. Njihovu štafetu su spremno prihvatili poljski ministar vanjskih poslova, Židov Wladyslaw Bartoszewsky, te bugarski ministar vanjskih poslova, Židov Solomon Passy, skupa optužujući Francusku (kao «izrazito antisemitsku zemlju»), te još Mađarsku, Rumunjsku, Austriju i pogotovu Grgčku, koje navodno ne spriječavaju širenje antisemitskih ideja i akcija. Grčka je posebno napadnuta, jer njeni mediji navodno često uspoređuju današnji ( Sharonov ) Izrael s Hitlerovim nacističkim režimom.
    Rečeno je to na dvodnevnom zasjedanju Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), iste one Organizacije koja nama Hrvatima već godinama pije krv na slamku svojom zaglušujućom propagandom o povratku Srba, povratku njihove imovine, povratku njihovih «stanarskih prava», dok o povratku Hrvata u Banja Luku i Derventu (i cijelu Posavinu), povratku njihove imovine, pa i povratku njihovih «stanarskih prava» - ni riječi; štoviše, nameće im status drugorazrednog naroda u Bosni i pravi se slijepa na sve to.

     Rečeno je na tom zasjedanju da su u proljeće ove godine (dakle uoči početka i tijekom rata u Iraku!) fizički napadi na Židove u Francuskoj dosegli ritam od osam do dvanaest dnevno, a osim toga bilo je 14 teških kriminalnih incidenata u dva tjedna. Bilo je širom Europe izvikivanja antižidovskih parola na sportskim terenima, a bilo je čak i razaranja i oskrvnjavanja židovskih groblja i sinagoga, itd. Cijelo to dvodnevno zasjedanje OESS-a proteklo je pod žigom Washingtona, odnosno židovskog lobija, koji snažno utječe na sadašnju administraciju, odnosno ZOG-Vladu predsjednika Georgea W. Busha. I ne samo na nju, nego i na sav javni život SAD, Velike Britanije, Francuske i  Italije, a ponovno su uspostavili svoj utjecaj u Poljskoj, ponovo nagrizaju Mađarsku, Rumunjsku i Bugarsku, a prošle godine su ponovo načeli i Hrvatsku (sjetimo se samo bezbrojnih drskih i anti-hrvatskih nastupa Ive i Slavka Goldsteina, Žarka Puhovskog i njegovih juniora!).

    Ono čega nema u inače vrlo dobrom i vrlo potrebnom članku gosp. Mihajla Ničote jest činjenica da nedostaje logično pitanje: da, ali zašto se sve to dešava? Da, ali tko je za to kriv?   
Nekako se uvriježilo, odnosno nametnulo da je za povratak antisemitizma kriva Europa, a ne Svjetski Židovski Kongres, prije svih njegov cionistički vrh (koji vrlo snažno djeluje i u Parizu i Londonu).

Međutim ta podvala više ne prolazi! Europi, a i cijelom svijetu je već odavno jasno tko muti tu svjetsku kašu. Jasno je svijetu tko je sve bio umiješan u napade na židovske Tornjeve na Manhattanu u New Yorku, tko je stajao iza napada na Afganistan i za čiji je račun to učinjeno, tko je organizirao i platio histeričnu medijsku i ratnu kampanju protiv Iraka, te neuspješno u taj rat upregao Ujedinjene Narode ( koje su stoga potpuno izbacili iz svjetske politike!), a za svoje ciljeve uspjeli upregnuti svega četiri svjetske države.

Znano je  tko će do Nove Godine ponovo pokušati istu svjetsku podvalu usmjeriti i na Iran, tko će i u taj novi rat ponovo pokušati uplesti Ujedinjene Narode, tko  će potom to isto učiniti i u pripremi rata protiv Sirije, a onda će se sve ponoviti i u pripremi ratnog napada na Sjevernu Koreju. Jasno je da iza svega stoji Svjetska Lihvarska Internacionala, što je drugi naziv sa svjetsku judeo-masoneriju, ili kao što to ja osobno stalno nazivam: Svjetska Sotonerija!

    Da, svijet nije glup, kada opet polujavno govori o «Protokolima Sionskih mudraca», tajno usvojenim na cionističkom kongresu u Bazelu 1898.g., pod redakcijom Theodora Hertzla, koji je danas jedna vrsta novog židovskog sveca i neizostavan u svakom modernom židovskom ikonostasu! Svijet jasno raspoznaje sadašnje cionističke korake na putu uspostave židovske Nadvlade Svijeta, svjetske ZOG-Nadvlade.

Svijet je jasno raspoznao rađanje američkog i cionističkog fašizma. Imperijalistički pohod na nezavisni Irak je to do kraja razotkrio.Zato se u Europi, a i u cijelom svijetu ponovo rađa antisemitizam, kao logičan odgovor na svjetski semitizam, koji je prešao sve granice – pristojnosti!

Svijet nije glup kada u svemu vidi cionističke prste. Cilj im je zavladati svijetom, a na tom putu treba najprije održati, obraniti i uvećati Državu Izrael, sve do maksimalnih granica Velikog Izraela, jer zlu ne trebalo, ako taj projekt ipak ne uspije i Židovi uskoro budu istjerani i iz SAD-a, da se svi skupa imaju gdje skloniti! Jer, prije ili kasnije ono vječno «židovsko prokletstvo» mora završiti tamo gdje je i začeto. U njima navodno «Obećanoj zemlji».Ta drama traje već više od 4.000 godina i ne može još dugo trajati.

Ja se osobno ipak nadam da će sve to spasiti «Sjajni Židovi», kakvih najviše ima upravo u Parizu i Francuskoj i da se oni ni ovaj put neće dati! Oni bi, spašavajući svijet, mogli spasiti i svoj narod! Umjesto raznih Rothschilda i raznih Rockefellera, vrijeme je da ponovo podignu glas svi oni sjajni Finkelkrauti, Gluecksmani, Levyiji, Chomskyiji i mnogi, mnogi drugi «sjajni Židovi»! Naime, protiv takvih Židova nitko ni u Francuskoj ni u Hrvatskoj ne osjeća nikakav antisemitizam!
Da zaključim: antisemitizam je posljedica agresivnog semitizma, a ne obrnuto!

Sjetimo se analognog primjera u Hrvatskoj prošle godine, svih onih licemjernih i drskih antihrvatskih nastupa Goldsteina i Puhovskih. Oni su prošle godine na svaki način nastojali izazvati antisemitizam u Hrvatskoj, e da bi njihove Gazde u New Yorku imali pretekst, odnosno povod za još jači pritisak na Hrvatsku.

Da zaključim: Od antisemitizma je samo židovski semitizam gori!I to je srž cijele te priče. Kako u Francuskoj, tako i u Hrvatskoj.

                                                                                  Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.
                                                                                    (Hrvatski Socijal-Radikal)

Posljednja Šeksova bitka

Vecernji.hr/Zvonimir Despot - Posljednja Šeksova Bitka/5.ožujak/mart 2012.

Zvonimir Despot


Bez pardona

Posljednja Šeksova bitka

Previše činjenica govori da je Šeks jedan od najvećih utega u razvoju demokratskih standarda HDZ-a





Šeks je u političkim intrigama zacijelo najvještiji u Hrvatskoj, a i šire

(sutra slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića na pogani Šeksov napad na autora ovog članka – novinara Zvonimira Despota u našem Večernjam listu od subote 12. ožujka 2012.g.)

******

Još prošle godine bilo je onih koji su žestoko negodovali kad se na ovim stranicama u negativnom kontekstu prikazivao vječni hadezeovac Vladimir Šeks. I dok je bilo previše nepobitnih činjenica da je on jedan od najvećih utega stranci u razvoju demokratskih standarda, ali i u cijelom političkom životu, ti su stranački pobornici i simpatizeri nastojali uvjeravati kako on nikad ništa nije radio iz vlastitog interesa, da se nije obogatio, da je sve radio za interese stranke, posebice radeći na tome da se stranka ne raspadne, da je drži na okupu, tetoši, miluje...

A ovih se mjeseci pokazuje ne samo da je sve o Šeksu bilo točno prognozirano, nego da je Šeks još gori od najgorih prognoza. Ni kod Šeksa, ni kod njemu sličnih, njemu odanih kadrova, nije riječ ni o kakvu interesu koji je povezan s državom ili strankom, nego je samo riječ o moći, vlasti, pozicijama i ničemu drugome.

Naravno, nije takav samo Šeks niti je to samo obrazac ponašanja u HDZ-u.
Od toga nisu imuni ni SDP, a da ne govorimo o vječitom dvojcu Čačić – Pusić u HNS-u.

Jadranka Kosor ima puna usta demokracije, a te njezine demokracije nema ni u vlastitu dvorištu, u stranci koju pokušava voditi čvrstom, željeznom rukom, čvršćom nego što je bila Sanaderova. Dovoljno je samo pitati ljude iz njezina okruženja kako se prema njima odnosila kad je, recimo, bila u Banskim dvorima.

Jadranka Kosor ni jednom u životu nije politički pobijedila, pa ni kad je došla na čelo stranke i Vlade, niti može sad pobijediti u stranci, osim ako joj to omogući Šeks svojim političkim intrigama u kojima je zacijelo najvještiji u Hrvatskoj, a i šire.

Vodeći ljudi stranke koja nakon osam godina izgubi izbore, koja je opterećena skandalima, suđenjima, optužnicama, sumnjičenjima, nemaju što više raditi na svojim stranačkim pozicijama. Zapadni demokratski standardi ne počinju se primjenjivati u Vladi ili negdje drugdje. Demokraciju valja začeti u stranci.

A HDZ je na svim razinama zavrijedio dobiti nove ljude. Ne samo zbog te stranke nego i zbog demokracije u Hrvatskoj. Jer sadašnjoj vlasti treba jaka oporba, koje nema. A umjesto toga, na terenu se vode rovovske bitke između stranačkih klanova, a Šeksov klan ne preza ni pred čime, samo da zadrži vlastite pozicije. Bitka se posebice vodi u Slavoniji, Šeksovu leglu, koje mu polako izmiče iz kontrole. Na terenu se osjeća veliko nezadovoljstvo, mnogi se nadaju da će doći do promjena, bore se, a Šeks i njegova šefica s kojom je sklopio pakt vide samo sebe i nikoga drugoga.

Sve ovo ne znači da i jedan od kandidata za preuzimanje stranke ima liderskih sposobnosti. S Milinovićem stranka bi otišla previše udesno, osim ako to žele birači, kao i njegov kaubojski stil. On nema širine, a taština mu je velika.

Milošević gleda samo sebe, ispuhao se, nema baze,

a Prgomet i Kujundžić više su tu radi demokratskih izbora, pokušaja da se nešto napravi, promijeni, a manje zbog šansi koje baš i nisu velike.

A Karamarko pak kao da je negdje nestao, rijetko ga se gdje može vidjeti, a još manje čuti, osim ako to nije dio strategije da se izbori ne dobivaju u medijima, nego na terenu među ljudima. On birače pokušava dobiti na Tuđmanu i demokršćanskim načelima, ali njih valja znati i pretočiti u politiku, koja mora odgovarati realnosti današnjeg vremena, životu današnjeg hrvatskog čovjeka i njegovim potrebama.

Svi su oni javno uvjereni i, dakako, ostavljaju dojam da će svatko od njih biti pobjednik. Ali potiho se svatko od njih vraća na Šeksa koji vodi svoju posljednju bitku i uz kojega se nepovratno vezala Jadranka Kosor.

Rezultati izbora u HDZ-u odredit će i daljnji razvoj demokracije u Hrvatskoj.
Nije Budimir Lončar jedini koji je odavno trebao pustiti prste od politike. Šeks je očiti primjer, pa Mesić...

Ali i izvan politike imamo pošast “starih kadrova” koji koče mlađe, a time i sav naš razvoj.

Sa Šeksom i Jadrankom Kosor demokracija u Hrvatskoj samo gubi!

Zvonimir Despot
Večernji list

Ipress.hr/Hrvatsko samoubojstvo u Siriji... odrekli smo se 20 mlrd dolara vrijednosti /
17. ožujka/marta 2012.

Hrvatsko samoubojstvo u Siriji:
Šutke se odrekli 20 milijardi dolara vrijednosti
17.03.2012.

Hrvatska seljačka stranka se priopćenjem, nezadovoljna što se u javnosti gotovo svi potezi vlade Zorana Milanovića predstavljaju kao jako dobri i bez kritika, oštro usprotivila dvama vladinim potezima - odricanju hrvatske nacionalne naftne kompanije Ine prihoda od sirijskih naftnih izvora i "uništavanju" Hrvatske poljoprivredne komore.

Začuđuje šutnja o potezima koji Hrvatskoj čine golemu materijalnu štetu kratkoročno i dugoročno, kao što je odustajanje od naftnih polja u Siriji, gdje se predviđa profit od 300 milijuna eura, a čija je procijenjena vrijednost 20 milijarda dolara.
To je izravno uništavanje jedne od važnih poluga razvoja i golem gubitak novca, a da ne govorimo o činjenici da istodobno s odustajanjem od naftnih polja cijena goriva u Hrvatskoj "divlja i doseže visine...,' navode u HSS-u.

Zato traže da vlada, prije nego što provede "takve maliciozne poteze", odgovori koji je to djelomični politički suverenitet koji će hrvatska država zadržati nakon ulaska u EU ako već sada mora slijediti takve - za Hrvatsku samoubilačke poteze,

kao što su sankcije EU-a prema Siriji,

i to unatoč činjenici da švicarske pa i francuske kompanije uvoze i trguju čak i naftom iz Irana unatoč dugogodišnjim sankcijama.

Potpuno neprihvatljivim HSS smatra i prijedlog izmjena Zakona o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori jer je, navode, udar na organiziranje poljoprivrednika kao partnera vlade, Ministarstva poljoprivrede te regionalne i lokalne samouprave.

"Zašto je obavezno članstvo i plaćanje članarine hrvatskih tvrtaka u Hrvatskoj gospodarskoj komori, što je čini najbogatijom hrvatskom institucijom, tako dobra stvar za hrvatske radnike i poduzetnike, a postojanje poljoprivredne komore tako loša stvar za hrvatske poljoprivrednike da poljoprivrednu komoru treba uništiti?" - pitaju u HSS-u, te ističu kako ne mogu vjerovati da bi razbijanje jednog od najkvalitetnijih oblika organiziranja u poljoprivredi bio nečiji cilj, jer, naglašavaju, upravo Ministarstvu poljoprivrede treba partner organiziran u skladu s europskom tradicijom, s važnom gospodarskom ulogom i povezan u sustav poljoprivrednih komora EU-a.

(Hina)

******

Komentari (3)

3 Subota, 17 Ožujak 2012 15:41
eky

Stoka sitnog zuba!!!

Sirijska naftna polja
2 Subota, 17 Ožujak 2012 14:14
libero

ma mi smo bogata zemlja naftom , nečemo niti osjetiti gubitak tih naftnih polja u Siriji ha,ha,ha ....... samo čemo plačati skuplje energente ...... šta je to za naš visoki standard ......

1 Subota, 17 Ožujak 2012 13:51
bezak

Sada neka njin ministrica spoljnih poslova veliko-jugoslavenka Špušić obrazloži zač je to tako tribalo biti !!!

Hrvatska vlada poput TNT-Grupe!

Received by e-mail:

damir kalafatić
4. febr./ožujak 2012.

Hrvatska vlada poput TNT-Grupe!                

Na čelo naše države došli su bankari i ekonomski nadri-stručnjaci, arhitekti-menedžeri, svi veliki zagovornici liberalizacije i privatizacije, zbog veće zarade, pa donose drakonske mjere novih poreza, kao i ukidanja stečenih radničkih prava, opravdavajući vlastite zahtjeve neophodnošću da njihova država mora vratiti dugove (jer njima samima prijeti  bankrot).

A to su dugovi koje je ta politička 'krema' sama i stvorila - zvala se ona centar, desna ili lijeva…. zvala se ona 'Kra-De-Ze' ili 'Kukuriku', odnosno 'Kukunama' koalicija!

Dugove će naravno vratiti, a tko bi drugi nego sirotinja, to jest oni koji novca ionako nemaju dovoljno za život dostojan čovjeka i zato su u ovisnom i izloženom položaju spram… stare /nove, hrvatske TNT-Grupe!

Tako to ide po onoj staroj a i danas aktualnoj preporuci sir Olivera iz 'Alan Forda': „Novac treba uzeti tamo gdje je to najlakše ostvariti“ - dakle siromašnima - pa ga dati bogatima, koji poput Linića i Čačića znaju njime upravljati.

Siromašni ga doduše imaju vrlo malo, ali siromašnih ima jako mnogo…“; genijalno!

Ministar financija trudi se dokazati kako je novi harač na sirotinju ustvari izvor prihoda za bogate, koji će iz tog harača putem novih investicija - i to kroz slijedećih desetak godina, omogućiti otvaranje novih radnih mjesta za sirotinju; revolucionarni Linićev perepetuum mobile…iz praznog (državne kase) u prazno!

Tko su to bogati kojima 'nikad dosta' a tko siromašni 'kanta-autori', koji čeprkaju po kantama za smeće?

Prvi doglavnik TNT-Grupe daleko je najbogatiji član te mafijaške organizacije. U svojoj je imovinskoj kartici prijavio da zajedno sa suprugom u nekretninama, dionicama, štednji i pokretninama ima vrijednost veću od 31 milijun kuna.

Devet nekretnina prvog potpredsjednika i njegove supruge vrijede više od devet milijuna kuna. Među njima je najvrednije građevinsko zemljište u Zagrebu, koje sam 'sir Oliver' procjenjuje na 2,6 milijuna kuna, a on je i jedini član hrvatske TNT-Grupe koji je prijavio imovinu u inozemstvu, odnosno apartman u Sloveniji vrijedan 220 tisuća kuna.                           
Vlasnik je i dviju ruševnih kuća u Dubrovniku, koje procjenjuje na oko 2,9 milijuna kuna. Sa suprugom ima i kuću u Jakopcu vrijednu 1,9 milijuna kuna. Također je naslijedio i šumu u Bednji vrijednu 300 tisuća kuna, a supruga mu je naslijedila kuću u Varaždinu vrijednu gotovo pola milijuna kuna.
Osim u nekretninama, 'sir Oliver' i u dionicama i udjelima ima oko 16 milijuna kuna, ali od toga je najvredniji 50-postotni udio u Coningu 'Alfa'. Vlasnik je i 10 tisuća dionica HT-a, koje na burzi vrijede oko 2,4 milijuna kuna. Po milijun kuna i više vrijedan je i njegov udio u Krašu i PBZ-u. Njegova supruga ima dionice vrijedne više od dva milijuna kuna, a zajedno imaju više od 2,5 milijuna kuna štednje….

Potpredsjednik TNT-Grupe i ministar (i tako sjebanog hrvatskog) gospodarstva, jadnik nema automobil, za razliku od svoje supruge, čije je vozilo vrijedno 20 tisuća kuna (stari SMART), ali je zato prijavio jahticu od 980 tisuća kunića.
Uza sve a neposredno prije četvrtog prosinca prošle godine 'digao' je i kredit kod Croatia-osiguranja od četiri milijuna kuna za svoju suprugu i 'njezin' hotel Trakošćan!

A tko su onda siromašni, kojima je taj, i takvi gotovani, odrapio harač od 25 posto PDV-a….da bi se i dalje bogatili?

Evo, vijest od 29. veljače og.:

Obnovljeni Hotel Trakošćan radi samo dva mjeseca, a već ima problema s isplatom plaća.
Ovih dana radnicima je isplaćeno tek 25 posto plaće za studeni prošle godine, doznaje se u Sindikatu graditeljstva u čijem su članstvu radnici Hotela, s obzirom na to da Hotel Trakošćan posluje u sklopu građevinske tvrtke 'Coning grupa'!
 
Ili, kako piše Ivanka Toma iz 'Večernjaka', 1. ožujka og.:

„Hotel Trakošćan, koji je nedavno obnovljen, u pogonu je od Nove godine, a radnicima nije isplaćena još nijedna puna plaća. K tome, hotel je opterećen s više od 91,3 milijuna kuna duga Coning grupe, u kojoj vlasničke udjele ima supruga prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića. Riječ je o hipotekama koje je proteklih godina na hotel upisala turistička tvrtka 'Congama' u sklopu koje posluje hotel Trakošćan, a dio je 'Coning'- grupe.“

Tko zna, možda već sutra a prema tome, ministar financija podigne PDV na 27 posto, po uzoru na Mađare, kako bi gramzivi 'sir Oliver' (kao i njegovo Coning-jato lešinara) mogao isplatiti plaće djelatnicima u hotelu njegove supruge u Trakošćanu!?

Eto, to su one reforme nove TNT-vlade, ukratko: Uzmi sirotinji da bi dao bogatunima!


damir kalafatić

Komentar Ante Rokova Jadrijevića: 

'Otac udbaš, sin udbomafijaš!'

To je bio moj komentar prije tri godine na jedan stariji tekst mog prijatelja ing. Damira Kalafatića. A ovo je samo logični nastavak onog starog teksta, koji nam pobliže donosi 20-godišnji saldo tog udbomafijaša, koji ga očito namjerava udvostručiti u svom novom mandatu koalicijske Vlade gosp. Zorana Milanovića!

Naravno, ako im taj novi mandat potraje do kraja. No, to se sasvim sigurno NEĆE dogoditi !!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
 

Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja

Advance.hr/ Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja/28. Veljača 2012

Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja
advance.hr
vrijeme objave: Utorak - 28. Veljača 2012 | 16:19

Popularna novinarka i kolumnistica dnevnog izraelskog lista Haaretz, Merav Michaeli, još jednom kroz svoj izravan i iskren tekst podsjeća cijeli svijet kako izraelska vlada, njena unutarnja i vanjska politika, nisu - i nikad neće biti - predstavnik cijelog naroda države Izrael.

U svom najnovijem tekstu opisuje one sentimente i osjećaje koje danas dijele brojni stanovnici tzv. "zapadnih demokracija" - velika nominalna sloboda govora, okupljanja, prosvjedovanja i ostale aktivnosti koje su nam zajamčene aktualnim sistemom gotovo da nemaju nikakvog utjecaja kada je riječ o borbi protiv nepravde, pohlepe, a ponajviše protiv izrabljivačkih tendencija modernog kapitalističkog sustava.

Preko pola milijuna ljudi okupilo se na velikim anti-vladinim prosvjedima prošle godine u Tel Avivu.
 "Proces" apatije i osjećaja nemogućnosti očito je nužna stepenica ka pravim i temeljitim pobunama protiv svake nepravde i zla koje se nanosi stanovništvu.

Upravo taj osjećaj bespomoći danas je aktualan među brojnim stanovnicima Izraela, a kolumna novinarke Merav Michaeli opisuje ga savršeno.

Slijedi slobodan prijevod s engleskog jezika na hrvatski.


  "Za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja"

  Merav Michaeli je kolumnistica za list "Haaretz", profesorica na više fakulteta i jedna od utjecajnijih autora/novinarki u Izraelu



"Ove subote sam pročitala članak Davida Grossmana, koji je objavljen u vikend ediciji lista Haaretz, povodom izvješća o ozljeđenom Palestincu koji je na cesti iskrvario do smrti nakon što ga je tamo bacila policija usred noći.
Zašto nisam ništa napisala o tome - upitala sam samu sebe. Možda zato što su takve priče o zarobljenim Palestincima i tretmanu naše policije i vojske postale toliko učestale.

Kada sam čitala taj tekst potpuno podsvjesno sam ga jednostavno ignorirala, blokirala u glavi i pogledala na drugu stranu, jer tko više ima snage se nositi sa svim tim vjestima?

Vidite naslov "pušten da umre sa strane ceste" i znate da je to užasno i da apsolutno ništa ne možete napraviti po tom pitanju, osjećaj nemoći dovodi vas ravno do ludila, a vaša duša jednostavno prolazi kroz to, gura loše vijesti na stranu i nastavlja dalje.

Jer stvarno, koja je uopće svrha? Jučer sam sudjelovala na skupu u Ženevi pod nazivom "Gdje je nestao mir?" - ali mira ovdje nikada nije niti bilo.

Pa što ako cijeli jedan narod trpi pod našom okupacijom? Pa što ako javnost prosvjeduje, u sve većem broju, protiv te okupacije i za mirovno rješenje? Pa što ako su brojni ljudi, dobri i iskreni, pisali o tome već punih 40 godina i upozoravali na strateške, moralne i egzistencijalne opasnosti takve okupacije?

Benjamin Netanyahu danas spominje mirovni proces. Ali istina je kako nitko do sada, osim Yitzhak Rabina, nijedan premijer nije stvarno želio pregovore s Palestincima - sve se svelo na stav "uzmi ili ostavi".
Ako prođe - dobro, ako ne prođe - opet dobro. Taj osjećaj da je mirovni sporazum neka vrsta luksuza, toliko je dominantan da po prvi puta od 1967. nijedna politička stranka danas ne zagovara mir. Čak niti radnička stranka, koja bi trebala biti perjanica mirovne ideje, barem u teoriji.

Onda jedno jutro ustanete iz kreveta i otkrijete koliko je zapravo loša najava premijera Netanyahu-a da se uvedu promjene u zakone o građevinskom sektoru - nove promjene su loše koliko se i očekivalo da će biti.

Prema novom zakonu ljudi više uopće neće moći tražiti kompenzaciju za građevinske projekte koji im štete i otimaju zemlju (zemlja koja pripada Židovima, unutar Zelene Linije - da, da, linija se širi).

Za bogate građevinare ovo je odlična vijest, a nekretnine će biti još skuplje za ostalih 99%.

Ovo se događa samo 6 mjeseci nakon što je gotovo cijela zemlja, ili se barem tako činilo, izašla na ulice kako bi prosvjedovala upravo protiv ovih zakona. Ako čitate detaljno novi zakon o građevini, vidjet ćete kako nam premijer doslovno poručuje "sjašite mi s vrata".
A ako vas i dalje zabrinjava izraelsko-palestinski konflikt, odgovor premijera je: "ostavite me na miru".

Svaki puta kada čitamo ili saznamo za nedemokratske režime, s frustracijom i manjkom shvaćanja se pitamo: kako je narod dopustio da dođe do toga? Zašto nisu ustali i borili se? Kako to da nisu pisali, prosvjedovali, oglasili sve alarme?
I onda evo nas, koji navodno živimo u demokraciji, ustajemo protiv svega toga, pišemo, prosvjedujemo - vlada me neće baciti u zatvor, a tajni agenti mi ne prijete smrću, ali učinka nema nikakvog.
Nacionalistički-kapitalistički sistem u Izraelu ima mnogo sofisticiranije načine da nas ušutka.
Pretvara nas, 99% populacije ove zemlje, u nevidljiva i nevažna stvorenja.
Uštipnemo se toliko snažno da nas boli, budni smo, postojimo, prosvjedovali smo cijelo ljeto i ništa se nije promijenilo.

Mi smo srebrni pladanj na kojem se gradi slijedeća židovska država, država u kojoj židovska moralnost nema nikakvog problema s time da okupira i kontrolira jedan drugi narod.
Postajemo država za koju će drugi reći: zašto narod to nije zaustavio? Kako su mogli dozvoliti da se to desi?"
.
direktan link na original: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/for-israel-s-government-we-are-insignificant-beings-1.415271

prijevod plus predgovor za advance.hr: Marko K.

Vezani tekstovi (Merav Michaeli): Aktualna izraelska politika i Holokaust kao pokriće - analiza i transkript kolumne lista Haaretz

Merav Michale: "Izraelski beskrajni Holokaust"

Advance.hr/ Aktualna izraelska politika i Holokaust kao pokriće/31. Siječanj 2012

Aktualna izraelska politika i Holokaust kao pokriće - analiza i transkript kolumne lista Haaretz


Mnogi autori do sada su istaknuli agresivnu i militantnu politiku koju provodi izraelska vlada na prostoru Bliskog Istoka.

Među njima je svakako i židovski profesor i autor Noam Chomsky.
Ipak, najbolju i najautentičniju kritiku bilo koje države mogu dati samo oni koji u toj državi i žive.



Upravo na tu temu osvrnula se autorica Merav Michaeli u najutjecajnijem i najstarijem židovkom listu "Haaretz".

U svojoj kolumni (30.1.2012.) "Izraelski beskrajni Holokaust" (eng. naziv: "Israel's never-ending Holocaust") direktno proziva izraelsku vlast za korištenje Holokausta u vlastite političke svrhe.

Donosimo vam tekst u slobodnom prijevodu s engleskog jezika:




Autorica teksta "Izraelski beskrajni Holokaust" za dnevni list "Haaretz"

Merav Michaeli je kolumnistica za list "Haaretz", profesorica na više fakulteta i jedna od najutjecajnijih autora/novinarki u Izraelu

"U listu Haaretz očito je zavladala panika nakon što je prošli tjedan objavljeno istraživanje centra "Guttman Center-Avi Chai Foundation" po pitanju religioznosti. U petak je tako osvanuo naslov: "Istraživanje pokazalo kako rekordan broj Židova vjeruje u Boga". Ali panika u listu je bila na krivom mjestu.

Da, prošlo desetljeće raste broj Izraelaca koji su vezani uz Judaizam, ali to samo znači da se situacija vratila tamo gdje je i bila prije 2 desetljeća.
Upravo ovo isto istraživanje je provedeno 1991. i tada su rezultati bili slični današnjim. Slijedeće istraživanje, 1999., nakon što su mnogi imigrirali iz bivšeg SSSR-a, ali se još nisu sasvim asimilirali - objašnjava pad religioznosti u tom periodu.
10 godina kasnije, ti imigranti su se stopili s kulturom koja vlada u izraelskom društvu. Pri tome treba uračunati i ortodoksne i ultra-ortodoksne Židove koji su stvarali protutežu većinom sekularnim imigrantima s ruskog govornog područja, možemo zaključiti kako je broj religioznih stanovnika ostao gotovo nepromijenjen zadnjih 20 godina.

Detalj koji je zapravo trebao izazvati paniku je istraživanje koje pokazuje kako se stvorio totalni konsenzus među izraelskim Židovima - bez obzira na vjerovanje, etničku ili političku pripadnost - kako bi "misao vodilja" po pitanju države, pa i samog Judaizma, trebala biti "sjećanje na Holokaust".
98% ispitanika smatra kako je sjećanje na Holokaust "važno" ili "jako važno" - taj detalj postao je važniji nego primjerice život u Izraelu, obilježavanje Sabata i osjećaj pripadnosti židovskom narodu.


Holokaust je postao primarni način na koji Izrael definira sam sebe. A ta definicija je bolna i esktremna, jer Holokaust se pamti samo na jedan specifičan način, kao i njegove lekcije.
Već dugo vremena Holokaust se koristi kao glavni argument za postojanje židovske države i navodi se kao dokaz kako je država pod stalnom opasnošću za svoju egzistenciju.

Holokaust je jedina prizma kroz koju naše vodstvo, a samim time i narod koji isto vodstvo podržava, sagledava bilo koju situaciju. Ta prizma iskrivljuje stvarnost i vodi neumoljivo prema krivim zaključcima - čak i do te mjere da vrhovni vjerski vođa Israel Meir Lau prije 3 godine, za vrijeme održavanja ceremonije sjećanja na Holokasut, izjavio kako je Mojsije bio prva žrtva Holokausta. Drugim riječima, svi naši životi su samo jedna duga Shoah (op.a. Shoa = židovska riječ za Holokaust).

Kao država, kao nacija, Izrael se nikada nije suočio s traumama Holokausta. Šok od strašne tragedije, osjećaj krivnje Yishuv vodstva (op.a. Yishuv - termin iz 19. stoljeća, židovsko vodstvo prije kreacije države Izrael) što nisu mogli spasiti europske Židove, kao i prisutnost muškaraca i žena koji su preživjeli Holokaust - stalna su uspomena na te traume. Ispočetka Izrael nije toliko spominjao Holokaust, da bi danas postala najvažnija nacionalna trauma kojom se održava konstantan strah za egzistenciju i agresivnost koja proizlazi iz istog tog straha.

Što se tiče samih osoba koje su preživjele Holokaust, o njima se nikada nije pretjerano brinulo. Upravo jučer je objavljena vijest kako pola živućih žrtava Holokasuta danas preživljava od socijalne pomoći koju je država, još jednom, ponovno srezala.

U isto vrijeme, "Hitleri" su stalno oko nas - samo prije tjedan dana, premijer Benjamin Netanyahu ponovio je po "n-ti" put kako ne nedostaje skupina koja nas žele potpuno uništiti.
Drugim riječima, ne manjka potrebe za daljnjim širenjem straha od Holokausta, koji - prema riječima njegovog oca, povjesničara Benzion Netanyahu-a, nikada nije niti prestao.

Pokušava se stvoriti dojam kako mi nemamo rivale, suparnike ili čak neprijatelje - samo Hitlere. Tako se o Holokaustu uči u školama, tako se studente odvodi da posjećuju kampove smrti.

Sukladno tome, kako je i list Haaretz objavio u petak, samo 2% izraelske mladeži osjeća potrebu za demokratskim principima nakon što izuče sve o Holokaustu. Nadalje, samo 2,5% istih navodi kako se suosjećaju sa žrtvama drugih nacija, ali zato čak 12% mladih osjeća potrebu i "važnost" služenja u izraelskoj vojsci.

Na taj način djeluju traume. Zbog ljudske ograničenosti, trauma koja se na vrijeme ne izliječi tjera nas da konstantno vidimo nove traume koje nadolaze - čak iako ono što nadolazi nema nikakve veze s prethodnom traumom, jer možda i nije trauma već nešto dobro po nas.

Trauma vodi u ratobornost i snažnu tendenciju stvaranja kaosa u okruženju, ali najveći kaos traumatizirana osoba provodi sama prema sebi.


Ono što mnogi smatraju kao racionalno zapravo je zastrašujući, obrambeni i agresivni obrazac. 


Naši aktualni vođe stvorili su od Judaizma post-traumatski sindrom, dok nas u isto vrijeme vode ravno ka samouništenju."


Autor gornjeg teksta: Merav Michaeli
Datum objave: 30.1.2012. u listu Haaretz
Original na engleskom jeziku: Israel's never-ending Holocaust (kliknite za link)
Prijevod i uvod za advance.hr: D.Marijanović