Mladen Schwartz

      Poglavica Kuhana Noga u Izraelu               [Hrvatski krugoval Toronto, 19. veljače 2012]

     Hrvatska braćo i sestre!

Neprijatelj nam je desetljećima punio uši kako ekstremna desnica šteti Hrvatskoj, premda joj ona jedina može pomoći.

Naprotiv, šteti joj establishment, odnosno štete joj vladajući politikanti, izrodi i veleizdajnici. 

Gdje god se pojave predsjednik Joso i njegovi pajdaši, oni počine neprocjenjivu štetu hrvatskom narodu i ovomu što je još preostalo od hrvatske države.

Najnoviji primjer je Josipovićev posjet Izraelu. Tuđman i Izrael, uopće Židovi, nisu imali najbolje odnose. Tuđman im je donekle odolijevao, oni su ga mrzili, na koncu im je svejedno popuštao. Mesić se, nakon krađe kamenja sa svete utvrde Massade, pretvorio u tekliča hrvatoždera Zuroffa, i u međuvremenu proglasio se čistokrvnim Židovom.

Što sada izvodi šarlatan Joso Josipović, prelazi uistinu sve granice. U državnom posjetu Državi Izrael, u koju je pokupio i svoju ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić, on kao da se hotice i pri punoj svijesti najbezočnije nakanio izrugati svemu hrvatskomu. Usred neprijateljske jazbine, ponašao se s pozicija neprijatelja. Bio je ljigaviji od samoga sebe.

Veleizdaja je blistala punim sjajem.

Naravno, kao prvo, sa židovskom kapicom na glavi (mogao je navući i svoju partizansku trorogu kapu „mira i ljubavi“, kako joj tepa!) ispričao se kičasto i cmizdravo i slinavo uime Hrvatske zbog nekakvog hrvatskog genocidnog rasizma, i to upravo  rasističko-genocidnim kolovođama židovske uzurpatorske tvorevine na tlu arapske Palestine. I izvalio poznatu bezočnu laž kako su u NDH židovi i Srbi bili ubijani „samo kao pripadnici druge nacije i vjere“. I ponosno ustvrdio da je i on, kao i dvojica prijašnjih hrvatskih predsjednika, partizanski sin. „Ustaška je brutalnost bila strašna, njihovi zločini odvratni“. 

Ma nemoj! A gdje su bili banditi, partizani i četnici, koji su smjesta proveli agresiju protiv Nezavisne Države Hrvatske? 

U inozemstvu, pred strancima, poziva se Josipović na unutarnje neprijatelje hrvatske nacije i države. Što li je to drugo, nego kolaboracija unutarnjeg i vanjskog neprijatelja, o kojoj sam toliko govorio?!
Nije tajna, općepoznata je okolnost da je moj otac Janos bio pripadnikom partizanskih postrojbi. Bio je to slučajno, stjecajem okolnosti, nije počinio nikakve zločine, i nije na to sudjelovanje bio posebno ponosan. Niti sam ja ponosan na njegovu partizaniju, koliko ga god kao oca poštivao. A najmanje bih se s tim razmetao pred nesklonim nam strancem, na štetu svojega naroda, kojemu su partizani poubijali pola milijuna narodnih pripadnika, te mu uništili državu mukotrpno stvaranu i branjenu nakon preko osam dugih stoljeća!

Kao dobar partizan, Josipović u knessetu, židovskom parlamentu, na urnebesni pljesak nazočnih zastupnika (a uz prijenos hrvatske TV koja usput intonira cionističke pjesme!), galami dakle Josipović štoviše kako su Ustaše bili gorji od nacional-socijalista, kako je u NDH poubijano čak 80 % Židova, kako ustaške zmije, otrovne guje, veli on, još nisu potamanjene, pa se ispričava, moli za oprost, ulaguje se i ulizuje do ludila, samo što se nije bacio na koljena.
Ali zapravo zašto i bi, kada je u svome duhu ionako neprestance na koljenima!
I, dok svoje ponižava do crne zemljice, tuđe hvali i uzdiže, pa čak i u onomu što svojemu narodu brani: vojska!
Originalni ton Josipovića: Izrael svoje mirotvorstvo kombinira politikom jakih obranbenih snaga. Što je za Izrael dobro, za Hrvatsku je očito loše: spala je, sa svojim obranbenim snagama, na nekoliko zahrđalih prastarih migova,

a najnoviji rezovi kojima vladajući demokratski fićfirići obećaju spas, izručit će Hrvatsku Vojsku u ruke Eurounije, Natopakta i Zapadnog Balkana, koji će valjda Hrvatsku vojno braniti od sebe sama.
Josipovićevi izljevi židoljublja  kulminirali su u izjavi kako nam je Izrael „komplementaran i kompatibilan“ (Pa uđimo odmah u federaciju s Izraelom! Dugo nismo imali federaciju!), te da ćemo vječno biti braća. Braća s cionistima dakle.

Što li će na to kazati braća Srbi, kojima je Joso također predsjednik? Što ako budu ljubomorni?!

Ali džaba Ti poso, židovski brate Joso. Svejedno si za židove Ustaša, kao i za Srbe Tvoj Tito. Zašto si se išao pokloniti na Bleiburg? – pita Te židovski list Haaretz.
Pa ne može se biti vjernik religije holokausta, a posjećivati ustaška groblja i grobišta!

Marš u Jasenovac, barem dvadeset puta godišnje. I onda ćeš biti dobar pas.
Dokazati da je dobar pas (židovski se kaže: kelef), Josipović je ovom zgodom, mora se priznati, dao sve od sebe. Ali eto...

I da ne zaboravim: obećan je židovima povrat židovske imovine, konfiscirane u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. O podrijetlu te imovine – koliko je po židovima opljačkane, koliko ucjenama i pritiscima za bagatelu odkupljene – ne smije se pitati.

Kao ni o imovini koju su Židovima uzeli Titovi komunisti.

Usput se Josipović doduše i založio za izraelsko priznanje palestinske države. Gdje? Na djeliću palestinsko-arapskoga tla po židovskoj milosti? Ali više to djeluje kao analogna najava budućega priznanja srpske autonomije na hrvatskomu tlu, i to čak ne niti po hrvatskoj milosti, nego po srpskim željama i srpskom odlukom.

Hrvatski odnosi s Izraelom nisu na dobro Hrvatske, a lažni hrvatski predsjednici tomu samo pridonose. Tek je pitanje vremena, ukoliko se ne osovi nacionalni otpor, kada će Izrael u Hrvatskoj dobiti i vode i šume i ostatke ostataka još ne spiskanoga, i dobiti ovdje pričuvnu oazu za svoju starčad kada jednoga dana arapski ustanak doista potjera židovske naseljenike, uljeze, u more, kako to već desetljećima najavljuje. Izrael u Hrvatsku. A Hrvatska?

U međuvremenu, hrvatsko je svetište Yad Vashem, hrvatski je bog holokaust, i od 2005 do 2010 Izrael je ljubezno ugostio ne manje negoli 250 hrvatskih učitelja, nastavnika te gimnazijskih profesora povijesti, hrvatskog (sada će opet biti srpsko-hrvatskog) jezika, vjeronauka, etike i engleskog.

Dakle, da glavni predmet u hrvatskim školama konačno bude holo, a da židovi hrvatskim predsjednicima zabrane i sama hodočašća na Bleiburg!
Josipovićevom višednevnom turnejom u Izraelu (u vrijeme kada se državni posjeti mjere u satima !!) najzadovoljniji je bio, znamo ga, Ivo Goldstein, skupa sa svojim petokolonaškim ćaćom.
Notorni Puhovski doduše pita, ali tek kurtoazno i neutralno, do koje će se generacije Hrvati morati ispričavati. Ne brani Puhovski time  Hrvate, da se razumijemo, nego blati Ustaše, a Hrvatima velikodušno priznaje da  su dobri partizani, koji se nemaju zašto ispričavati.

Poput Puhovskoga, i Davor Stier, sivi mediokritet, aparatčik Jadrankina Hadezea, podsjeća kako RH nije sljednica NDH, da bi se trebala ispričavati. I nije sljednica, voljom vladajućih partizančina. Ali mučno je bilo to slušati iz usta toga unuka junačkog, velikog ustaškog borca, Luburićeva suborca pukovnika Ivana Stiera, čiji je unuk eto doživio preobražaj deustašizacije nalik onomu Drage Pilsela.

Jedan naš mladi suborac zapitao se ovih dana zašto Joso i Pusa hrle u daleki Izrael kada imaju i bližih židovskih zemalja, na čelu sa samom današnjom Hrvatskom, gdje na takozvanoj „granici“ na Savi strši Jasenovac, koji nimalo ne zaostaje za Yad Vashemom, dapače.

Sve je dakle jasno. Samo na još jedno pitanje valja potražiti odgovor. Je li predsjednik Josipović svojim gostoprimcima i sugovornicima Peresu i Netanyahuu obećao svestranu pomoć svoje zemlje u predstojećoj židovskoj agresiji na Islamsku Republiku Iran? U Afganistanu već „smo“ položili ispit.

     Mi se ne želimo boriti u Aziji, za judeo-masonski i američki interes!!

Mi se želimo boriti u Europi, za zdravu i novu Europu, za boljitak svih njezinih bogodanih nacija!
A navlastito i napose u Hrvatskoj, da branimo i obranimo našu hrvatsku zemlju, naše vrjednote, naše sveto tlo i krv. 


     Zato, danas i ovdje, budimo Za Dom Spremni, jer Borba se nastavlja!

    
Mladen Schwartz