MA KAKVA HRVATSKA DRŽAVA !

Diana Majhen Utorak, 05 Listopad 2010

MA KAKVA HRVATSKA DRŽAVA !

Ako smo do sada i namjerno zatvarali oči pred svime što se dogadjalo u našoj zemlji, došlo je vrijeme kada ih moramo otvoriti - i to širom. Ili to, ili pognuti glave i čekati kada će proraditi Goli otok, ili se ponovno aktivirati UDBA-ine ubojice, koje nipošto nisu nestale, samo su preuzele ulogu spavača, dok ih ne probudi neki Josipović, Mesić ili netko treći, njima sličan. Protuhrvatske snage suzbile su redove i čini se da su spremne za niz konačnih napada, čime bi Hrvatsku, kao neovisnu i slobodnu zemlju bacile na koljena, ili čak i potpuno pregazile. Ono što se u svakom ratu gleda prvo zauzeti, medijske kuće, odavno je već zauzeto od strane onih koji još uvijek čuvaju partijske knjižice, mrzitelja svega što je hrvatsko i pobornika lažnog bratstva i jedinstva. Narod je neinformiran, jer do njega dopiru samo one informacije za koje se procijeni da ga neće alarmirati. A informacije koje bi inače bile u stanju dignuti narod na noge, pažljivo su upakirane u pregršt nerazumljivih riječi - i isto toliko laži, tako da prosječan čitatelj u biti i ne shvaća što je pročitao. Kada je pokojni Predsjednik Tuđman morao napraviti izbor izmedju našeg priznanja Haaškog suda kao nadležnog tijela koje će suditi našim ljudima, i situacije u kojoj bi se Hrvatska našla da takoreći pase travu, izabrao je ovo prvo. Potpuno pogrešno, po meni. Jer, travu i tako pasemo već dugo vremena, koliko su nas pokrali i opljačkali svi koji su do sada bili na vlasti. Da smo ju počeli pasti onda, sačuvali bi bar nacionalni ponos i identitet, te imali nekakvu Hrvatsku na čijoj bi gradnji mogli dalje raditi. Ovako, nemamo ama baš ništa. Vrijedi li išta to što smo svjesni toga da je Domovinski rat bio oslobodilački, a hrvatski branitelji oslobodioci i heroji? Koliko to u biti vrijedi budućim generacijama, kojima sa ekrana viču ljudi poput Denisa Latina, koji je izgleda iznad svakog suda i svakog Boga, pa si uzima za pravo proglašavati ratnim zločincima i ljude koje nikakav sud osudio nije? Ili im govori jedan Vuk Perišić, po kojemu je hrvatska vojska silovala, ubijala i mučila, zato što nije bila antifašistička? A bitku za istraživanje lopovluka u privatizaciji, kao, istražuju oni koji su i sami imali ruke do lakta u istoj, radi čega su već sudjeni i još im se uvijek sudi? Istovremeno, podižu se spomenici četnicima usred Hrvatske, a „naš“ predsjednik Josipović noge lomi ne bi li stigao sa četničkog derneka u Srbu do otkrivanja spomenika srpskim žrtvama Domovinskog rata. Nemam ništa protiv da se svakog nevinoj žrtvi rata podigne spomenik, onda kada bude financijskih mogućnosti za isto. No, trebalo bi ići nekim redom. Ne zavrijedjuje li svaki naš branitelj koji je dao život za Hrvatsku spomenik, i nije li i on nevina žrtva politke baš onih, protiv kojih se borio? Po nekoj logici, trebalo bi započeti od naših nevinih žrtava, pa kada podignemo posljednji spomenik svakom od njih, možemo istraživati koje su to srpske žrtve bile nevine i takodjer zavrijedjuju neki spomenik. Istovremeno, plaćamo srpskom predsjedniku Tadiću i njegovoj obitelji provod na Brijunima, a naš, hrvatski, i to vojni helikopter, prevozi ga na ustoličenje patrijarha Irineja u Peći. Očito prioriteti šefa države i vladajuće stranke nisu hrvatski prioriteti. Svojom ulizičkom, protuhrvatskom politikom, koja se već godinama ne mijenja, isprostituirali su nam sve što nam je bilo sveto i za što smo bili spremni dati živote. Domovinski rat, hrvatske branitelje i slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku. Hrvatska se zastava, koja bi nam trebala biti svetinja, javno trga i pali, a nas koji se nad tim zgražamo uvjerava se kako smo seljačine koje ne shvaćaju umjetnost. I uz sve to, još su naš, hrvatski narod, doveli do ruba egzistencije, a svakim danom sve bliže borbi oko kontejnera za smeće. Danas smo situaciji da nemamo ni egzistenciju ni ponos, a već sutra ćemo ulaskom u EU biti ono na što nas u biti i pripremaju, roblje u vlastitoj Domovini. Jučer jugoslavensko, danas izdajničko, a sutra europsko roblje. Ja nisam spremna biti ničiji rob. Jeste li vi? Diana Majhen