petak, 29. listopada 2010.

Volim Hrvatsku - ne u EU !!

By e-mail: Romano Sole, bivši Glavni urednik portala Hrsvijet

Ponedjeljak, 25 Listopad 2010 03:18

Udruga "Volim Hrvatsku - ne u EU" je gostovanjima u tri njemačka grada (München, Stuttgart i Köln) započela seriju tribina, koja će se nastaviti slijedećih nekoliko mjeseci te obuhvatiti većinu hrvatskih gradova. Razlog održavanja ovih tribina je, kako je na münchenskoj tribini izjavio predsjednik udruge Roko Šikić, priprema hrvatskog naroda na iznimno važnu i sudbonosnu referendumsku odluku o ulasku ili neulasku u EU.
"Uvjeren sam da će hrvatski narod još jednom, kao i na referendumu o hrvatskoj samostalnosti 1991., izabrati državnu slobodu za koju nema alternative. Negativni primjeri iz hrvatske povijesti dovoljno govore o tome što Hrvatska može očekivati od ulaska u nove federacije i unije s drugim narodima.", istaknuo je gospodin Šikić u svojim izlaganjima proteklih dana.

Po mišljenju Roka Šikića, hrvatska politička elita na čelu s HDZ-om i SDP-om trebala bi biti napokon otjerana iz saborskih klupa, a mnogima od njih bi trebalo suditi za svu štetu i zlo koje su nanijeli svojoj državi i narodu.
"Prvo ćemo svi mi na referendumu hrabro zaokružiti "NE" te se oduprijeti još jednom totalitarnom sustavu koji nas želi poniziti i iskoristiti, a zatim ćemo zajedno izgraditi jednu bolju i moralniju Hrvatsku, u inat svim onim mafijašima i političkim banditima koji sjede u Hrvatskom saboru, a koji su našu voljenu zemlju doveli na rub provalije", otvoreno i nedvosmisleno je poručio predsjednik ove mlade i iznimno aktivne udruge, kojoj svaki tjedan pristupaju na desetine novih članova.


Jedan od glavnih povoda za organizaciju ovih tribina, bilo je i predstavljanje nove knjige "EU - Ne hvala" autora Marijana Bošnjaka, inače člana Savjeta udruge "Volim Hrvatsku". Predstavljajući svoju knjigu zainteresiranim hrvatskim iseljenicima, Bošnjak je istaknuo brojne opasnosti koje hrvatskoj državi prijete ukoliko bi ušla u europsku zajednicu država.
"Lisabonski sporazum je jedan zbrkan i gotovo nerazumljivo napisan dokument, kojeg naši političari zasigurno nisu niti pročitali, a trebali bi ga jako dobro proučiti, jer je prepun amandmana koji direktno ugrožavaju hrvatsku državnu suverenost, kao i temeljna prava njenih građana. Hrvatske banke i mediji se, zajedno s većinom domaćih korporacija već nalaze u stranom vlasništvu, a ulaskom u EU prijete nam i opasnosti masovnog naseljavanja hrvatske obale od strane Talijana i drugih naroda, što bi u srednjeročnom razdoblju dovelo do ogromnih opasnosti za hrvatski jezik i suverenitet, naročito u Istri i na Jadranskim otocima ", rekao je Marjan Bošnjak u svom govoru te zaključio: "Tek prije nekih petnaestak godina smo mukotrpno i krvavo izašli iz jedne velike federacije, u kojoj smo osjetili sve nepravde političke diktature, jednoumlja i represije. Nevjerovatno je da službena politika, bez ikakve javne diskusije i objektivne informacije, pokušava hrvatski narod nasilno ugurati u novu državnu zajednicu, koja će po svemu sudeći za naš narod biti još opasnija i pogubnija od one jugoslavenske."

Okupljena publika je pokazala veliko zanimanje za ovu knjigu, koja je u Hrvatskoj već postala pravi "bestseller", jer čitateljima donosi dosada nepoznate i od hrvatske javnosti skrivane detalje ulaska u EU. Knjiga je to koju svakako vrijedi pročitati, jer je medijska blokada nametnuta od vladajućih hrvatskih struktura bila uglavnom prevelikom branom ovim informacijama, ali istina se nikada nije mogla potpuno zaustaviti, pa nije ni čudno da je ova knjiga dočekana s velikim oduševljenjem i gotovo jednoglasno pozitivnim kritikama hrvatskih intelektualaca.


Kao treći govornik, hrvatskom iseljeništvu se predstavio mladi hrvatski ekonomist, pisac i kolumnist Marko Francišković, koji se već godinama bori protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a poznata je i njegova opsežna državnička studija "Hrvatska knjiga opstanka", u kojoj na gotovo 800 stranica opisuje svoju viziju budućnosti hrvatske države. U funkciji dopredsjednika udruge "Volim Hrvatsku", gospodin Francišković je okupljenima iznio svoju kratku i meritornu analizu, prema kojoj se hrvatskoj državi u slučaju ulaska u EU, loše piše i na gospodarskom planu. Između ostalog, Marko Francišković je rekao: "Europska unija svjesno uništava hrvatsko selo i hrvatskog seljaka, potencirajući ulazak GMO hrane u naša domaćinstva, a osobno podržavanje takve prakse možemo zapravo nazvati svjesnim trovanjem vlastite djece. Poznate su sve negativne poslijedice GMO prehrane, a žalosno je da hrvatska država ne koristi svoje komparativne prednosti u odnosu na druge europske države, jer sam uvjeren da bi svi turisti u Hrvatskoj rado kupovali zdravu domaću hranu, od koje treba stvoriti "hrvatski brand" i jedan od glavnih izvoznih aduta", izjavio je Francišković.

Kako su se tribine bližile kraju, mogla se primjetiti promjena u ponašanju okupljenih gledatelja, koji su na početku djelovali skeptično, što je vjerovatno poslijedica brojnih razočaranja Hrvata u iseljeništvu i loših iskustava s drugih tribina, a kasnije su pak burnim i dugačkim pljeskom nagradili sve govornike te svojim zanimljivim pitanjima na kraju službenog dijela tribine, potaknuli otvorenu diskusiju koja nam je svih ovih godina toliko nedostajala.

"Lavina je krenula; diskusija o ulasku Hrvatske u EU je ovim tribinama napokon otvorena", rekao je voditelj tribine Romano Sole, koji u udruzi "Volim Hrvatsku - ne u EU" obnaša ulogu koordinatora za hrvatsko iseljeništvo, a predsjednik udruge Roko Šikić je mogao biti jako zadovoljan rezultatima njemačke turneje, na kojoj je udruga dobila desetine novih aktivnih članova te se njeno vodstvo moglo pripremiti na seriju tribina po domovini, koje će nam ipak dati pravi odgovor o trenutnom stanju informiranosti i osvještenosti hrvatskog naroda.


Njemački dio turneje je obilježio izniman interes hrvatskog iseljeničkog tiska za ovu tematiku, pa su o tribinama izvjestili svi veći iseljenički portali i dnevni listovi, a izvješće iz Münchena se našlo i na naslovnoj stranici iseljeničkog izdanja "Večernjeg lista".

Uskoro će široj javnosti biti poznati i termini te mjesta održavanja tribina po Hrvatskoj. Neka javna rasprava o ulasku Hrvatske u EU napokon krene!


Autor: Romano Sole

ponedjeljak, 25. listopada 2010.

Novinari Glasa Istre idu u štrajk: dosta im je cenzure, najave otkaza i kriminalnih dugova

Ipress.hr/ Novinari Glasa Istre idu u štrajk: dosta im je cenzure, najave otkaza i kriminalnih dugova/

Objavljeno: 24.10.2010. | 12:13

Novinari Glasa Istre idu u štrajk: dosta im je cenzure,

najave otkaza i kriminalnih dugova

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića i dr.)

Nakon neuspjelih pregovora o kolektivnom ugovoru, te najave otkaza za oko 40 zaposlenih, Sindikat novinara Hrvatske – podružnica Glas Istre sutra pokreće postupak mirenja, a ako se s Upravom ne uspiju tijekom mirenja dogovoriti u zakonskom roku od pet dana, radnici Glasa Istre krenut će u štrajk, najavili su na današnjoj konferenciji za novinare predstavnici Sindikata novinara Glasa Istre i glavna povjerenica sindikata Maša Jerin. Njihovo obraćanje javnosti i kolegama prenosimo u cijelosti:

- Gotovo pola godine traju pregovori o kolektivnom ugovoru, a naš poslodavac nije ni u jednom trenutku pokazao da ima namjeru zaista pregovarati; tvrdokorno ustraje na svim svojim zahtjevima, opstruira pregovore, ne odgovara na dopise sindikata te svojim ponašanjem jasno daje do znanja da ga uopće ne zanimaju prava radnika.

Novi vlasnik, trgovački lanac Puljanka odnosno njen predstavnik i jedan od vlasnika i članova Uprave, istarski tajkun Albert Faggian, već je kod preuzimanja tvrtke, koju je dobio za jednu kunu, pokazao da ne misli poštivati zakone. Od 1. ožujka 2010. plaće radnika smanjio je do 40 posto, jednostranom odlukom ukinuo kolektivni ugovor i dao radnicima nove ugovore o radu, kojih se također ne pridržava.

Stotinu radnika Glasa Istre podiglo je tužbu, a prva nepravomoćna presuda Općinskog suda u Puli za prvu grupu radnika nedvojbeno je utvrdila nezakonitost postupanja poslodavca.

Unatoč tome, poslodavac i dalje krši zakon, isplaćuje plaće kako mu se svidi, umanjuje ih bez ikakvih kriterija i objašnjenja te svojim odlukama iz mjeseca u mjesec degradira naš profesionalni status, ne mareći pritom uopće za zakone.

Uprava je to pokazala i na zadnjem sastanku u sklopu kolektivnih pregovora, održanom u četvrtak, 21. listopada. Usred pregovaranja Faggian je najavio da namjerava otkazima smanjiti masu plaća s 1,2 milijuna kuna bruto na oko 900.000 kuna. Otkaz bi po tome dobilo oko 40 ljudi, što je trećina ukupnog broja radnika! Za one koji ostanu raditi Uprava je najavila novu sistematizaciju, s još nižim koeficijentima, odnosno plaćama koje bi bile ispod svakog dostojanstva.

Sindikat ne prihvaća situaciju u kojoj Uprava ne poštuje nikakve ugovore ni zakone, u kojoj ne postoji minimum sigurnosti za radnike i u kojoj poslodavac gazi vlastita obećanja. Faggian je naime u nekoliko navrata davao izjave za medije da niti jedan radnik neće biti otpušten, a sada pak najavljuje otkaze, dok istodobno govori da poslovanje ide na bolje. Iako smo upozorili Upravu da ne pristajemo na ovakve uvjete, Faggian je ostao pri svome i jasno dao do znanja da o ovim pitanjima ne želi pregovarati, da moramo prihvatiti sve što je zamislio, jer, kako kaže, novca u tvrtki nema.

Međutim, novca ima, ali ne za nas radnike, koji svaki dan dolazimo na posao i stvaramo ove novine. Iz naših se plaća uzima novac i podmiruju dugovi iz bivše tvrtke Glas Istre d.o.o., dugovi koje mi radnici nismo stvorili.

Govore da nas ima previše, a jedini su višak oni koji su upropastili Glas Istre i to baveći se poslovima koji nemaju veze s novinarstvom i nakladništvom.

Višegodišnji predsjednik Uprave Željko Žmak, koji i dan-danas zajedno s brojnim članovima svoje obitelji sjedi i u novoj Upravi Glasa Istre novine, zajedno sa svojim poslovnim partnerima mešetario je nekretninama čime je natovario dug Glasu Istre u iznosu većem od sto milijuna kuna te doveo u pitanje egzistenciju svih radnika Glasa Istre i samih novina.

Ne samo da su bez pokrića dobili basnoslovne kredite u Hypo banci i Hrvatskoj poštanskoj banci, a u kojima danas traju istrage zbog kriminalnog poslovanja,

već su tajno, bez prethodnog informiranja javnosti odnosno poreznih obveznika, posudili oko deset milijuna kuna iz lokalnih javnih poduzeća, a sve uz dozvolu župana Ivana Jakovčića, koji je jedan ugovor i osobno potpisao.

Time se nastavila planska pogubna kontrola vladajućeg IDS-a nad Glasom Istre.

Po sramotnom rješenju pazinskog općinskog državnog odvjetnika Siniše Milevoja, jedini krivac za kriminalno poslovanje je onaj koji se ne može braniti, pokojni Đani Bažon, koji je bio jedan od članova Uprave. S druge strane, iako je utvrđeno da je počinjeno "više kaznenih djela prijevare u gospodarskom poslovanju", Općinsko državno odvjetništvo je Žmaka oslobodilo svake odgovornosti,

dok Jakovčićevo sporno financiranje nije uopće razmatrano, iako je javni novac otišao tajno u privatnu tvrtku koja ga nije imala otkud vratiti.

Upravo taj dug i tko zna čije i kolike dugove već mjesecima vraćaju radnici, koji su prebačeni u novu tvrtku Glas Istre novine, a u koju je poslodavac pobjegao iz blokirane tvrtke, kako se to već u Hrvatskoj predugo radi.

No, ovdje nije riječ o bilo kakvoj tvrtki, već o novinama koje bi morale biti glas naroda, a ne glasilo vlasti, režima, tajkuna i kriminalaca. Uprava nije samo financijski upropastila tvrtku baveći se poslovima koji nemaju veze s novinarstvom, već su upravo tim povezivanjem s istarskom vladajućom strankom IDS-om i stvaranjem sumnjivih dugova narušili profesionalni kredibilitet ovih novina pred njenim čitateljima. Jer, kako drukčije tumačiti sve otvorenije i sve učestalije cenzuriranje novinara kada je u pitanju ikakva ozbiljna kritika IDS-a, kao i zabranu pisanja o spornim poslovanjima tvrtki koje su vlasnički povezane s Puljankom i neobjavljivanje članaka koji ne idu na ruku određenim poslovnim partnerima koji su povezani kako s istarskom vlašću, tako i s Upravom.

Pitanje koje danas ovdje javno postavlja sindikat jest gdje su otišli svi silni milijuni kuna i što je sa svim onim zemljištima, nekretninama i hotelom zbog kojih je Glas Istre d.o.o. prestao s poslovanjem, a radnicima u novoj tvrtki Glas Istre novine d.o.o. danas prijete otkazi.

No, o tom novcu ni stara ni nova Uprava ne žele govoriti. Na to pitanje ne žele odgovoriti ni nadležne državne službe ni takozvana oporba u Istri, a niti istarski intelektualci, koji nisu nijednom riječju komentirali propast najvažnijeg javnog medija u Istri. To za nas jasno pokazuje količinu straha jer su i radnici Glasa Istre i svi građani taoci jednog korumpiranog režima. U tom se režimu radnici moraju striktno držati zakona, ali ne i njihovi "gospodari", čija se kriminalna djela tek ustanovljuju, no ne i kažnjavaju!

Sindikat ne upozorava samo na kršenje prava radnika u Glasu Istre, već i na kršenje prava naših čitatelja, kršenje prava javnosti na istinite, vjerodostojne, provjerene i uravnotežene informacije od nas novinara. Javnost ima pravo da Glas Istre bude slobodan i nezavisni medij, jer samo takav medij ima smisla!

Stoga tražimo da se odgovori na pitanje o stotinu i više milijuna kuna, tražimo da novac vrate oni koji su ga ukrali, a ne radnici, koji o tim poslovima nisu ništa znali, tražimo da se utvrdi odgovornost onih koji su doveli u pitanje egzistenciju stotine obitelji radnika Glasa Istre, ali i ubili vjerodostojnost novina koje nikad nisu bile manje slobodne nego danas, 2010., iako su iznikle upravo kao želja naroda za slobodom, davne 1943. u antifašističkoj borbi, zaključuje Jerin.

Da poslodavac i Uprava neće popustiti zahtjevima radnika govori činjenica da su prije 2 mjeseca donijeli Pravilnik o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka. Kako pravilnik nema temelje u Zakonu o radu radnici ga nisu prihvatili te je na sudu pokrenut postupak arbitraže.

(iPress)




Komentari (21)

21. komentar (posljednji komentar):

Izgubljeni monopol na informiranje i na istinu ....

21 Ponedjeljak, 25 Listopad 2010 16:56

anterokovjadrijevic

....nakon što je Internet uništio posljednji svjetski totalitarizam - onaj komunistički. Samo što to udbaši u vrhu Glasa Istre, a još više oni koji djeluju u pozadini Glasa Istre nisu još shvatili.... A i umiru stari batinaši s Golog otoka, oni koji su tamo batinali naše izvorne i prave antifašiste: Dušana Diminića, Antona Cerovca-Tonića, Zvaneta Črnju, Matu Kršula, Juricu Kneza, Dušana Tumpića, Ligio-a Zaninija i brojne druge vođe narodnog ustanka protiv fašizma, 9. rujna 1943.g. .

Sada su došla neka druga vremena. Otišao je nedavno (i zauvijek) i onaj Miho Valić, koji je do zadnjeg dana svog života bio Bog i Batina i cenzor iza leđa novinara Glasa Istre.

E, sada su se konačno pobunili 'schiavi intelettuali' - novinari Glasa Istre, ali su nažalost zakasnili deset godina, otkad su se s Račanom i Mesićem stari udbaši ponovo vratili na vlast u Hrvatskoj, a još više u Istri, te im ponovo im stavili brnjicu na gubicu.

Sic transit gloria mundi!

Meni se posebno svidio komentar čitatelja pod imenom 'Pula', naročito ovaj dio: 'Neki su pristajali čak i na situacije da ne pišu ništa, a da im plaća uredno ide. Dakle, bili su plaćeni da šute, još onda. Razlika je samo u tome da danas za svoju šutnju nisu plaćeni'.

Bravo! Potpisujem njegov tekst.

Bravo i za gosp. 'Croshtulu'! Potpisujem i njegov tekst!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski social radikal)

******

2. komentar

Nedjelja, 24 Listopad 2010 14:21

Glas Istre

piše: croshtula

Neviđeno cenzurirani, neobjektivni, antihrvatski list, koji sam sebe (koje li sprdnje!) deklarira kao nazavisni dnevnik.
Jedino objektivno u njemu su osmrtnice, ali to nije zasluga novinara ni uredničke sposobnosti.
Idu mi na jetra zbog masu stvari, ali najviše jer se NIKAD, BAŠ NIKAD nisu izjasnili kao hrvatski list.
Kada pišu o uspjesima naših sportaša reprezentativaca, možete pročitati "Kockasti pobijedili", "Vatreni oduševili", "Barakude slavile", ali nikada Hrvatska pobijedila, Hrvatska oduševila, Hrvatska slavila.
O drugim reprezentacijama pišu uredno da zastupaju zemlju iz koje dolaze, ali Hrvatska im toliko smeta da je se ne usude spomenuti.

Totalna paranoja od svega što je hrvatsko.

A i novinari se sjete biti neovisni kad je sve otišlo u papar. Prije im nije smetala cenzura? Sad im je Faggiani otvorili oči?

Nula bodova od mene dobivaju za novinarske uratke, izbore sugovornika, neovisno promišljanje, analizu događaja, a ponajviše za svoje antihrvatstvo.

******

7. komentar

Škovaca od novina

7 Nedjelja, 24 Listopad 2010 16:27

piše don

nekada prave nezavisne novine, danas sramota za ljudsku pamet...

******

8. komentar

"G.I." - IDS-ovi trabanti - zbogom....

8 Nedjelja, 24 Listopad 2010 16:36

piše: ak

„G.I.“ je oduvijek režimsko glasilo, nekada komunističko, danas IDS-ovo, uvijek je služilo istome – legitimaciji vladajućih svakakvih, samo ne demokratskih politika nad građanima Istre. Danas „G.I.“ propada isto kao i IDS i njihovi trabanti, jer se desio internet i internet portali, time je ukinut monopol nad lokalnim istarskim informiranjem, kojeg su desetljećima kontrolirale vladajuće režimske politike u Istri.

IDS još uvijek kontrolira i utječe na lokalnu policiju, državna odvjetništva, sudstvo ali više ne može kontrolirati informativne tokove i to je razlog za raspad IDS totalitarizma. Istovremeno, po gospodarskim kriterijima, uzaludno je ulagati u bilo kakvu redakciju čije je potencijalno tržište cca 250.000 ljudi, koliko žitelja broji Istra. U tom kontekstu je 130 zaposlenih u redakciji „G.I.“ uzaludan bespotreban broj onih koji već odavno ne služe ničemu, jer ne proizvode proizvod koji se može plasirati na tržište. Da su „G.I.“ bili bilo koja druga gospodarska djelatnost na tržištu već bi odavno bankrotirali i upravo vladajućoj totalitarnoj politici IDS svi zaposleni u „G.I.“ mogu zahvaliti što su do danas uopće dobivali bilo kakve plaće, tj. novac za njihove plaće bio je uglavnom ukraden u istarskim javnim poduzećima, na isti način na koji nataložena IDS-SDP birokracija po općinama, gradovima i u istarskoj županiji „ždere“ novac koji bi trebao biti investiran u istarske dječje vrtiće, školstvo, razvoj.

Zato novinari i ostali u „G.I.“ zbogom – što skorije to bolje.

******

10. komentar:

Glas Istre je već odavno mrtav

10 Nedjelja, 24 Listopad 2010 18:43

piše: pula

poštujem pravo na štrajk, međutim G.I. već jako dugo nije niti slobodan, niti nezavisan.

Još od vremena Ambrozićke, toliko pamtim, G.I. podilazio je vladajućoj strukturi. Novinari, koji to jesu, ili nisu (mnogi ipak nisu, tj. većina ih nije pa baš ni po čemu) i ostali zaposlenici G.I. dok im je plaća uredno uplaćivana energiju su usmjeravali na to kako da zaposle možda sestru ili brata, kćer, kunjadu.... Neki su pristajali čak i na situacije da ne pišu ništa, a da im plaća uredno ide. Dakle, bili su plaćeni da šute, još onda. Razlika je samo u tome da danas za svoju šutnju nisu plaćeni.

Toliko o tome koliko je G.I. zapravo glas naroda.

******

Obrada teksta (ovdje): A.R.J.

ponedjeljak, 18. listopada 2010.

ipak je bila 'jedna tajna veza'...


Ipress.hr/ Slučaj Pukanić: policajac potvrdio da mu je Mafalani najavio zločin

Objavljeno: 18.10.2010. | 11:04


Slučaj Pukanić: policajac potvrdio

da mu je Mafalani najavio zločin


Zagrebački policajac Nenad Šipušić potvrdio je danas na suđenju za ubojstvo Ive Pukanića da mu je trećeoptuženi Amir Mafalani desetak dana prije atentata najavio da će se "u središtu grada dogoditi nešto veliko".


Mafalani je u svojoj obrani prošlog tjedna kazao da je policajcu Šipušiću, kojega je znao od ranije, kazao da je čuo kako se priprema ubojstvo.


Razgovor s policajcem Mafalani je navodno zatražio nakon što je prvooptuženi Robert Matanić i njemu zaprijetio da će ga ubiti.


Šipušić je na sudu potvrdio da mu je Mafalani najavio kako se "sprema nešto veliko u središtu grada", no navodno nije rekao gdje će se to dogoditi i tko bi trebao biti žrtva ili počinitelj.


"Podaci koje mi je dao su bili nedostatni da bilo što povežem ili pokrenem", kazao je Šipušić. Dodao je da je Mafalaniju savjetovao da ostane u vezi s Matanićem kojega je naveo kao svoj izvor informacija.


Na pitanje sutkinje kako to da nije prijavio najavu zločina, posebno što je nekoliko dana ranije ubijena Ivana Hodak, Šipušić je kazao da u policiji postoji naputak da se uopćena izvješća ne sastavljaju.


"Prije ubojstva ništa nisam htio pričati da ne bih izazvao podsmijeh kolega.


Kasnije sam bio u dvojbi da odem u odjel Organiziranog kriminala i prijavim kontakte s Mafalanijem, ali nisam htio doći nepozvan da se ne bi protumačilo kako sam se došao opravdavati", kazao je Šipušić. Pojasnio je da je s Mafalanijem kontaktirao preko mobitela upisanog na svoje ime pa je bio siguran da će policajci u istrazi doći i do njega.


"Znao sam da će doći do mene i nisam imao razloga požurivati", odgovorio je Šipušić na primjedbu sutkinje da bi ranijom prijavom možda ubrzao rad na slučaju.


Konačno policija je sa Šipušićem razgovarala tek mjesec ili dva nakon ubojstva (??!, usličnici/upitnici, A.R.J.!!).


Na suđenju optuženima za ubojstvo Ive Pukanića i kolateralne žrtve Nike Franjića uz Šipušića će svjedočiti i njegove kolege koje je optuženi Mafalani također spomenuo u svojoj obrani. (H)


Komentari (1)

anterokovjadrijevic Ponedjeljak, 18 Listopad 2010 20:25


Znači, ipak je bila 'jedna tajna veza'...

....između ubojstva Ivane Hodak i Pukanića!!

Dakle, ista banda, isti dirigent!

Znači da sam bio u pravu kada sam isti dan kada je ubijena Ivana Hodak napisao svoj famozni članak: 'Ubojstvo Ivane Hodak je državno ubojstvo!'.

Sapienti sat!


Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.

(OHRANA Semper Paratus. com)


P.S.
:
Za svaki slučaj – 'dok sam još živ' (!!) – ponovo objavljujem moj stari tekst o 'Državnom ubojstvu Ivane Hodak' , od prije dvije godine, koje je 'zataškano' s Mesićevog Pantovščaka.


* * * * * *


Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla (Semper Paratus Croatiae.com)

7./8. okt./list. 2008.


Uredništvu Portala amac.hrvati-amac.com


Komu Treba: Mr. Vincentu Degertu, ambasadoru EU, Zgb.


Ubojstvo mlade Ivane Hodak je državno ubojstvo!


Prekjučerašnje ubojstvo mlade Ivane Hodak, pravnice i odvjetničke vježbenice u Uredu svog oca Zvonimira Hodaka, jednog od najuglednijih hrvatskih odvjetnika i aktualnog branitelja generala Vladimira Zagorca u lažnoj Mesićevoj aferi krađe dragulja iz ministarstva obrane s početka 2000.g. je po svemu sudeći državno ubojstvo!


Zašto mislim i tvrdim da je to državno ubojstvo? Zato što je naređeno, organizirano, sprovedeno i plaćeno s državnog vrha i to iz super-tajnog podruma UDBE ispod Predsjedničkih dvora predsjednika Republike Stipe Mesića! I iz njihovog crnog fonda! Ukratko, nazovi S. M. radi ubojstva!


Zapravo je nevjerovatno kako se režimska štampa, Radio i Televizija, kako ona Mesićeva, tako i ona Sanaderova do iznemoglosti trude odvući pažnju hrvatske javnosti u krivom smjeru. Navest ću ovdje samo (domobranski) Večernji i (judeo-masonerijski) Jutarnji list, srpski Novi list i udbaški Glas Istre, te Hrvatski radio HR1, hrvatsku televiziju HTV, te još i petokolonašku Novu TV. Svi se oni svojski trude stavljati svoje naglaske na sporedne stvari i čisto tehničke okolnosti tog brutalnog ubojstva mlade Ivane Hodak, a nitko od njih ne poteže svoje jače ili najjače karte, iako sve indicije govore da se radi o nama dobro poznatom i već klasičnom državnom ubostvu!!


U Večernjem listu, primjerice, novinarke Deana Knežević i Mladenka Šarić nesuvislo i naširoko brbljaju o tome kako je (inače kilavi premijer!) Sanader „potegao jednako snažan potez dovevši dr. Ivana Šimonovića na mjesto ministra pravosuđa .... koji će ujedno biti prva doista nestranačka osoba u Sanaderovom kabinetu“ (tako brblja Deana Knežević), odnosno Sanader je smjenio Rončevića, ... Anu Lovrin ... Marijana Benka, te ih zamijenio ljudima za koje se čini da bi mogli biti pravi izbor. Vladimir Faber ... Tomislav Karamarko ... Ivan Šimonović ... prvorazredni pravni ekspert“ (tako brblja Mladenka Šarić).


Dakle, vrlo se malo obraća pažnja na činjenicu da su u odsudnom trenutku samog ubojstva iz države bili odsutni, u ovom slučaju, svi ključni državni dužnosnici: Predsjednik Mesić na svom najnovijem u nizu svojih ciganskih i udbaških čergarenja u Evianu (kao sudionik Prve Svjetske konferencije o politici – moš' mislit važne li face!?), premijer Sanader u Irskoj, na euro-putu i njihovim euro-dnevnicama, sa zadatkom lobiranja za račun EU-a, kako bi uvjerio „svoje irske prijatelje“ da Irci što prije ponište svoj irski referendum protiv Lisabonskog sporazuma, zatim podpredsjednica Vlade Đurđa Adlešić je bila u Londonu (valjda da kupi neke modne krpice!), a s njom i ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević, također bio u Londonu, a šef policije Marijan Benko je bio u Americi, skupa s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, a i novi šef policije, Šibenčan Peran nije bio u Zagrebu, navodno zbog obilaska terena?!


Dakle, okvir za državno ubojstvo mlade Ivane Hodak je bio gotovo perfektno postavljen. I to nimalo slučajno!


Slično je postupljeno i u Jutarnjem listu: zloglasna MI-6 novinarka Ivanka Toma je naprosto prepričala, odnosno pobrojila sve već poznate sporedne činjenice – i to na bezbojan i nezainteresiran način, toliko netipičan za nju.. K tomu, još se je u svom drugom i paralelnom tekstu zloglasna (MI-6 novinarka!) Ivanka Toma snažno oslonila na tri mjeseca staru prljavu insinuaciju još zloglasnijeg Ive Pukanića iz njegovog i Manolićevog Nacionala da je sve to (ubojstvo Ivane Hodak) plod njene Ljubavi koja uništava posao od 300 milijuna kuna – u koji je navodno (prljavom insinuacijom!) uključen i njen otac, ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak!!)


Dakle, nitko – ama baš nitko – osim možda lucidnog Milana Ivkošića u svom kratkom uvodnom osvrtu (pucanj u Državu) u svom Večernjem listu – nije dublje zaorao u mračnu i tajnu stranu tog brutalnog ubojstva. Jedva da je netko malo jače naglasio riječi Ivaninog oca Zvonimira Hodaka, da svi ovakvi zločini u posljednjih deset godine nose isti pečat!


Znači, i ovo je ubojstvo znalački pokrivala tajna politička policija! Drugim riječima, i ovo ubojstvo mlade Ivane Hodak nosi zajednički pečat Pantovščaka i Banskih dvora! Onih koji zajednički štite sve dosadašnje brojne zločine udruženog kriminala,odnosno zagrebačke mafije. Logično, jer sve to u svojoj šaci drži sada već ponovo etablirana državna UDBOMAFIJA!!


Evo samo nekoliko dokaza: Mesić i Sanader su – preko svoje stare - pet godina stare Koordinacije između Banskih dvora i Pantovščaka – brzopotezno smjenili (odavno) evidentno nesposobnog Berislava Rončevića, aktualnog ministra unutarnjih poslova, smjenili anemičnu Anu Lovrin, ministricu pravosuđa, smjenili ni krivog ni dužnog a uz to i vrlo friškog šefa policije Marijana Benka (na čije mjesto žurno dovode zloglasnog Udbinog operativca Vladimira Fabera!!), a da istovremeno nisu ni prstom dirnuli u najvećeg krivca – Mladena Bajića, Glavnog kočničara i glavnog manipulatora u našem pravosuđu, dakle, nisu ga smjenili s mjesta Glavnog državnog odvjetnika – zloglasnog Du-Bajića!!


Naime, Mladen Du-Bajić je produžena ruka predsjednika republike, opskurnog Stipe Mesića, koji već više od osam godina uzurpira svoje predsjedničke ovlasti i vlada u super-predsjedničkom sustavu, koji je sam uspostavio i to na autoritaran način, koristeći svoju tajnu paradržavnu Udbašku infrastrukturu, koju je postavio iznad službene državne vlasti. S druge strane, Mladen Du-Bajić potpuno kontrolira i USKOK, kojeg drži na vrlo kratkoj uzici: svezanih ruku i svezanih nogu! A nitko se ne buni javno, jer je sistem visokih plaća korumpirao čitavo naše pravosuđe, pod mottom: Maul halten und weiter dienen! Nažalost, rijetki su oni koji su svojom voljom napustili taj sistem!


U ovom slučaju je nama najinteresantniji upravo Vladimir Faber. On će jamačno opet imati isti zadatak: odvući (kako sada već govore) Aferu Hodak na sporedni kolosjek, kako bi odvukao pažnju (režimske!) javnosti od prljavih mafijaških sveza predsjednika Stipe Mesića sa (pravomoćno osuđenim) kriminalcem Hrvojem Petračom. Upravo onog na kojeg je gosp. Zvonimir Hodak jasno asocirao kao glavnog organizatora ubojstva svoje kćeri Ivane Hodak. Uostalom, još nismo zaboravili da je kriminalac Hrvoje Petrač financirao Mesićevu predsjedničku kampanju! A nije nepoznato ni to da je predsjednik Mesić jedan od glavnih zaštitnika mafije i Udbomafije u Hrvatskoj! I to kao oficijelno prvi zaštitnik!


Ne smetnimo s uma još nešto: novi ministar unautarnji poslova Hrvatske bit će gosp. Tomislav Karamarko, kojeg je na čelo SOE doveo upravo predsjednik Stipe Mesić. Dakako, uz sadejstvo premijera Sanadera. Nazire li se i tu jedna tajna veza? Uostalom, koja je bila druga alternativa Sanaderu? Prijetnja Mesićevog raspuštanja Sabora i proglašenja izvanrednog stanja? Ili raspisivanje novih izbora? Kakav je drugi izbor imao vlastoljubivi i slavoljubivi Sanader? A nije ni on sam sasvim čist: tu su brojne afere u kojima su bili i njegovi dugi prsti (sjećamo li se još „Stoke dugih prstiju“?). Hoće li N.N. istražiti goleme provizije Sanadera i njegove klike na vlasti (i u sjeni vlasti, još više!), kako pri gradnji nekih lokalnih i preskupih prometnica, tako i pri gradnji Pelješačkog mosta, tek da ovdje spomenem one najveće i najpoznatije.


Konačno, što nam novog može donijeti novi ministar pravosuđa, ugledni dr. Ivan Šimonović? Ništa! Baš ništa! One djeluje premlako da bi energičnije zagrizao u naše korumpirano krivosuđe. Njega bi bilo bolje vratiti nazad u Ameriku, gdje je bio od najveće koristi za našu Državu Hrvatsku! A na to mjesto – sada već upražnjeno mjesto ministrice pravosuđa - Sanader je morao vratiti daleko uspješniju Vesnu Škare-Ožbolt! Ona je svojevremeno pokazala zube i veliku hrabrost da uvede red u naše pravosuđe. Ali u kilavom Sanaderu nije imala gotovo nikakvu podršku. Dakle, nije glavni problem bio ni u ministrici Ani Lovrin!


Ukratko i za kraj: Hrvatska nikako da ozdravi od svojih dječjih bolesti demokracije, i to stoga što je non-stop u tome spriječava UDBA, koja se skoro u potpunosti restaurirala 3. siječnja 2000.g., uz pomoć ondašnjeg američkog ambasadora Montgomeryija. On je taj koji je svojim masivnim financijskim operacijama oživio golemu „Crnu Hobotnicu“ na Pantovščaku, kojoj je kao ispomoć pridodao svojih 15.000 petokolonaških nevladinih udruga, čiji se broj u međuvremenu udvostručio! Može li se – i kako – Hrvatska otrgnuti iz tog smrtonosnog zagrljaja? Teško. Na to ukazuja i ovo brutalno ubojstvo mlade Ivane Hodak. Ovo ubojstvo je ubojstvo pravne države, ali je to istovremeno i pucanj u Državu!


Krajnji je čas za lustraciju Udbaša!


Upravo stoga dižem svoj glas, kroz ovaj svoj J'accuse!


I za moj posljednji podsjetnik: prisjetimo se malo – zar ovo najnovije brutalno ubojstvo ne asocira na ubojstvo Milana Levara u Gospiću početkom 2001.g., a u režiji iste ove današnje Manolićeve Udbe? Ili se stari Manolić već davno umorio i bacio svoje koplje u trnje? A tko je onda danas novi nalogodavac ovog najnovijeg i brutalnog Udbomafijaškog ubojstva?? Ovog najnovijeg državnog ubojstva!


Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)


P.S.: Upravo danas objavljujem na svom trećem blogu Semper Paratus Prometheus jedan moj stari članak o ubojstvu Milana Levara, 2001.g u Gospiću, pod naslovom Za kim zvoni Jelena Lovrić?

A.R.J.

subota, 16. listopada 2010.

Glas Istre su Udbomafijaške novine...


Ipress/Afera Glas Istre teška više od 100 milijuna, nitko nije kriv?

Petak, 15 Listopad 2010

Afera Glas Istre teška više od 100 milijuna, nitko nije kriv?

PULA – Apsurdno rješenje pazinskog državnog odvjetnika Siniše Milevoja (vidi dokument) o odbacivanju kaznene prijave protiv Željka Žmaka i suradnika zbog posudbi novca javnih poduzeća Glasu Istre, pri čemu su znali da novac neće vratiti, samo je dio 'postupanja' institucija sustava vezano uz kaznenu prijavu Igora Brajkovića, nekadašnjeg glavnog urednika i udjelničara u Glasu Istre.

Općinsko državno odvjetništvo Pazin neće, podsjetimo, nikoga kazneno goniti zbog prelijevanja javnog novca u privatnu medijsku kuću, iako je upitno hoće li se pozajmljenih 4,75 milijuna kuna javnog novca, od čega je posudbu 2 milijuna kuna iz VSI Butoniga potpisom odobrio i župan Ivan Jakovčić, ikad biti vraćeno.

Cijela Brajkovićeva kaznena prijava teška je, međutim, više od 100 milijuna kuna i tiče se, osim navedenih pozajmica, enormnog zaduživanja tvrtke i njenog dovođenja pred stečaj, uzimanja kredita bez odgovarajućih instrumenata naplate uz nepoznato krajnje odredište novca, poslovanja ostalih ortački povezanih poduzeća te prebacivanje poslovanja - izdavaštva i trgovine Glasa Istre u tvrtke kćeri bez preuzimanja obveza, a uz promjenu vlasničke strukture.

Kao oštećenici se navode sam Glas Istre, vjerovnici i udjelničari te razna poduzeća, uključujući i javna poduzeća u vlasništvu jedinica lokalne samouprave te banke.

(više o tome na www.ipress.hr)


Komentari (8)

anterokovjadrijevic Petak, 15 Listopad 2010 23:34

Glas Istre su Udbomafijaške novine...

a ne 'režimske', poštovani gosp. 'Don'! Inače, ja podržavam Vaš prethodni komentar.

Naravno, ako se po režimom ne misli na štupidni i pokvareni IDS-ov tandem Jakovčić-Kajin. Ali onda treba odgonetnuti što je to što tako čvrsto povezuje Jakovčića i Kajina?

A što se tiče samog 'Glasa Istre' on je definitivno izgubljen slučaj. Nažalost, tome je kumovao i sam bivši Glavni urednik tog udbomafijaškog dnevnog lista Igor Brajković, koji tek sada shvaća prljavu igru Željka Žmaka, Ivana Jakovčića, pa i Kajina. No, bolje ikad nego nikad. Barem se Igor Brajković ubuduće može tješiti: 'Dixi et salvavi animam meam!'.

Dobra vijest je da je tiraž, odnosno prodaja Udbaškog Glasa Istre tolika pala, da ga ni par novih kapitalnih kriminalalaca Istre, uz bok vlasnika lista Željka Žmaka, neće spasiti!

Šteta je samo onih par dobrih novinara u njemu koji će ostati bez posla - a tu mislim prije svega na izvrsnog novinara Elia Velana... No, istini za volju, sedmero najboljih je već najureno iz Glasa Istre, nakon udbaškog puča Željka Žmaka 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!

Dakle, zaključno, onaj koji je drugom kopao jamu, sada se sam strovalio u nju – a to je vječiti Željko Žmak! Prošla su njegova Udbo-komunjarska vremena; valjda je to sada svima, pa i njemu samom jasno.

Ali do sudskog epiloga te najnovije istarske kriminalne priče ćemo - po svemu sudeći - čekati još jedno puno desetljeća. Takvo je naše 'krivosuđe', koje nam je u Istri ostavio dr. Aldo Radolović, bivši predsjednik Županijskog suda u Puli!

Međutim, iako Istra jest spora, ona je srećom i vrlo žilava, i ne da se tako lako! Dakle, ima još nade za našu Božicu Pravde!. Pa tko to doživi, neka mu bude sa srećom!

Mi smo svoj dio puta časno učinili!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

četvrtak, 14. listopada 2010.

Razgovor s Ninoslavom Mogorovićem: O Istri i hrvatskoj politici



HaKaVe.org/Razgovor s Ninoslavom Mogorovićem: O Istri i hrvatskoj politici

Srijeda, 13. listopada 2010.

Ninoslav Mogorović hrvatski je političar iz Pule. Bio je predsjednikom stranke Hrvatskog istinskog preporoda za Istarsku županiju. 2003. je bio 2. osoba na u 8. izbornoj jedinici na kandidacijskoj listi Hrvatskog bloka - pokreta za modernu Hrvatsku i stranke Hrvatskog istinskog preporoda. Na lokalnim izborima 2005. za izbor članova Gradskog Vijeća Grada Pule je bio nositeljem liste Hrvatske stranke prava. Predsjednik je udruge "Dr. Ante Ciliga".

Razgovor s Ninoslavom Mogorovićem: O Istri i hrvatskoj politici

Istra ima svojih posebnosti koje se u ostatku Hrvatske često ne razumiju najbolje. Kao bolji poznavatelj prilika u Istri možete li malo podrobnije reći po čemu se Istra najviše izdvaja od ostatka Hrvatske?

Istra je najzapadniji dio hrvatskog etničkog prostora. Ona leži zapadnije od Slovenije i to na kopnu (Savudrija). Do dolaska Napoleona bila je teritorijalno podijeljena na austrijski i mletački dio, a od 1797. godine (nestanak Mletačke republike) pod Napoleonovom Francuskom, te od 1815. godine pa do 1918. njome je vladala Austrija. Istru karakterizira i činjenica da se u njoj govori čak pet od sveukupno šest dijalekata čakavskog narječja. Na tako malom teritoriju toliko dijalekata govori da su migracioni tijekovi ovamo doveli Hrvate iz različitih dijelova hrvatskog etničkog prostora.

Za razliku od Slavonije i (dijela) Dalmacije u Istri se tzv. inicijalna faza nacionalne integracije ostvarila tek do 1860. godine. Dakle s određenim zakašnjenjem. To inicijalno razdoblje karakterizira svijest o hrvatskoj etničkoj pripadnosti no, ona je limitirana na hrvatsku tradiciju te jezik kojim su svakodnevno komunicirali između sebe, ali u to vrijeme je naravno svjesnost o pripadanju široj zajednici s kojom želi živjeti u jedinstvenoj državi bila tek u povojima. Nedostajale su naime, za to neophodne šire društvene strukture koje su postojale u drugim hrvatskim krajevima dok su u Istri hrvatsku etničku zajednicu činili seljaci (nešto malo sitnog građanstva postojalo je samo na istočnoj obali i otoku Krku). Zbog toga je ovdje vrlo važna uloga hrvatskog svećenstva. Oni su odigrali ključnu ulogu u izgradnji i promicanju nacionalne svijesti, a što obilježava to početno razdoblje nacionalne integracije u Istri. Do početka Prvog svjetskog rata u Istri djeluju ponajprije narodnjaci, a potom dominantnu ulogu preuzimaju pravaši. Ta središnja faza nacionalne integracije (od 1861. – 1907. godine) ima već šire društvene temelje – na političku scenu dolaze mladi intelektualci koji nisu svećenici, otvaraju se hrvatske škole (jedan od glavnih slogana istarskih narodnjaka je bio : « Prosvjetom do slobode!»), jača i ubrzava se društveno raslojavanje, nastaju i druge društvene skupine Hrvata Istre, politička borba sa talijanskom iredentom se rasplamsava i s vremenom ostvaruje uspjehe. Hrvati Istre ostvarili su u tom razdoblju glavne integracijske težnje – potpuno izgrađenu nacionalnu svijest i spremnost samostalnog (ili s Talijanima ravnopravnog) upravljanja Istrom. Iako su još zaostajali u gospodarskom i kulturno - prosvjetnom pogledu za Talijanima oni su nakon izbora 1907. godine znatno popravili svoj položaj – u vođenju pokrajinskih poslova, osnovnom i srednjem školovanju, kulturno i gospodarski su ojačali.

Politički su se Hrvati tada u Istri podijelili na pristaše svepravaške organizacije na čelu sa Milom Starčevićem koja je zastupala ideju ujedinjenja svih hrvatskih zemalja u samostalno državno tijelo unutar Monarhije i one Jugoslavenske nacionalističke omladine koja je nakon Prvog balkanskog rata u Istri ojačala i koja je zastupala politiku ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom.

Talijanska okupacija nakon Prvog svjetskog rata osnažila je osjećaj kod mnogih Hrvata iz Istre da je Istra bez veće i jače slavenske države izgubljena za hrvatski narod i da samostalna hrvatska država ne može računati na taj dio hrvatskog etničkog prostora zbog pretenzija jakog talijanskog susjeda. Talijanski fašistički režim je u razdoblju do 1943. godine vodio politiku etno- i kulturocida nad Hrvatima Istre, zatvorene su sve hrvatske škole, kulturne institucije, vršila se politika prisilne talijanizacije, naseljavali su Talijane, a iseljavali Hrvate, prije svega hrvatsku inteligenciju, došlo je do velikog egzodusa Hrvata iz Istre. U takvim uvjetima ideja i težnja za integracijom hrvatske nacije u Istri je neminovno stagnirala. Jedino je seljaštvo, uz podršku svećenstva, pružalo otpor i to tako što je čuvalo svoju različitost ne odričući se svojih tradicija, običaja i jezika.

Nakon Drugog svjetskog rata novi totalitaristički režim nije poticao masovni povratak istarskih Hrvata u zavičaj čak su i 'provjereni' domicilni kadrovi i prijeratni emigranti morali napuštati Istru , a ona se sustavno naseljavala kadrovima 'bratskih naroda i narodnosti'. Valja napomenuti da je Istra do početka 60-tih godina bila u ingerenciji saveznih tijela bivše države.

Po nekim podacima doušnička mreža jugoslavenskih sigurnosnih službi je u Istri obuhvaćala više od 25.000 ljudi, ovdje je u ogromnom broju bila nazočna JNA sa sva tri roda vojske, mladi podoficiri i oficiri te vojske slani su (najviše Srbijanci i Srbi iz BiH) ovamo neoženjeni, s jasnim ciljem režima da tu utemelje obitelj ženeći domaće djevojke. Novi režim je forsirao jugoslavenstvo koje je u Istri spletom povijesnih okolnosti o kojima sam govorio naišlo na dosta plodno tlo. U takvim okolnostima Istra je dočekala samostalnu Hrvatsku početkom 90. godina! I naravno da se po tome 'izdvaja' od ostalih dijelova Hrvatske! Valja još napomenuti da je malo naroda u kontinuitetu bilo tako dugo podvrgnuto represijama totalitarističkih i antinarodnih režima kao što su to bili Hrvati Istre! Fašizam, nacizam i jugo – komunizam ovdje su provodili antihrvatsku politiku, politiku istrebljenja Hrvata punih 70 godina 20. stoljeća! Naravno da je to ostavilo duboke rane i teške posljedice za sobom, koje i danas osjećamo! Naravno da je to dovelo do dugotrajne stagnacije i dezintegracije hrvatske nacije u Istri!

Jedna od posebnosti Istre, ali na političkom planu, je zasigurno IDS, stranka koja je do sada redovito dobivala izbore u Istarskoj županiji – ali i samo tu. Iako se stvara dojam da zbog unutarnjih slabosti i korupcije ta stranka polako gubi na svojoj političkoj moći ipak bi vrijedilo ukazati na razloge zbog čega je do sada IDS imao toliko uspjeha u Istri.

IDS je dugo, temeljito i pomno pripreman projekt koji je zbog toga prvi puta na izbore izašao tek 1993. godine kada su ga do kraja preuzeli oni kojima hrvatska država s Istrom u njoj nije bila prioritet, već dapače neželjeno i nužno zlo. Činjenica da u programu IDS-a nećete pronaći niti jedan jedini element hrvatske državotvorne misli govori da glavni kreatori tog projekta ne mogu biti Hrvati! Kada kritički procjenjujete i analizirate vrijednosni sustav njihovog političkog programa onda ćete vidjeti da se po njemu hrvatska država nikada ne bi stvorila, a čim je stvorena treba se raditi na njezinom dokidanju i rastakanju. Oni se zauzimaju s jedne strane za anacionalni ustroj društva, a s druge strane žele 'legalizirati 'istrijanstvo' kao naciju, traže (i ostvarili su) demilitarizaciju (dekroatizaciju, nju naravno nisu i neće) Istre, autonomiju, federalizaciju, transgraničnu paradržavu, euroregiju... Sve ono što osporavaju i dokidaju Hrvatima to forsirano daju Talijanima, ali i Srbima, Bošnjacima, Romima, Albancima... kojima ne osporavaju pravo da budu nacija, odnosno nacionalna manjina već naprotiv kod njih se pospješuje nacionalni osjećaji, od njih se traži da budu drugo. Talijan naime nije Istrijan, a Hrvat ako to nije onda bi trebao postati! Istrijanstvo su forsirali talijanski fašisti kako bi najprije od Hrvata napravili nešto drugo, a onda ga lako talijanizirali.

Biti Talijan znači prije svega prihvatiti talijansku kulturu! Zato kojekakvi 'znanstvenici' i publicisti forsiraju 'zajedničku' talijansko – istrijansku, mletačku kulturu kao najvažniju kohezivnu snagu 'građana' Istre. A moji preci koji su u Istru došli 1498. godine nikada nisu bili pod Mletcima. Trebalo bi se ih pitati kako im ne pada na pamet da se onda onaj dio Istre koji je bio pod Austrijom ne poveže kulturno s austrijskom srednjoeuropskom kulturom i da ovi onda budu nekakvi 'austro'-Istrani!? Vidite u Trstu imate nazočan snažan austrofilski osjećaj kod domicilnog pučanstva, a oni žele kod Hrvata u Istri, većinom do prije dva tri koljena seljaka, stvoriti povezanost ni s čim manjim nego sa Mletcima!? Naravno da se zna što stoji iza toga. Ideju autonomaštva, transgranične regije...podržavaju oni koji žele Italiju kad-tad vratiti na ovaj prostor, a logističku potporu im daje velikosrpska politika koja je svojim pipcima i te kako nazočne i raširene u Istri.

IDS se početkom 90.tih uspio 'prodati' kao slijednik narodnjaštva u Istri – konačno smo svoji na svome i red je da Istrani zapovijedaju u svojoj kući! Nametnuo im se osjećaj da im Zagreb to želi osporiti, a što u okolnostima stvaranja države i rata nije bilo teško 'dokazati'! Tu su dobili podršku autentičnog istarskog puka i SVIH nacionalnih manjina kojih u Istri ima skoro 27%! Tako je IDS tada dobio podršku više od 70% birača, kod otprilike te ili malo veće izlaznosti na birališta, ako se dobro sjećam! Danas je IDS pao na manje od pola tadašnjeg biračkog tijela, većinom 'manjinaca'. Ta stranka je izgubila ogroman broj općina u kojima žive istarski Hrvati. Tu uglavnom dobivaju nezavisne liste. Izgubili su i jedan grad, Umag, a u drugima vladaju uglavnom u koalicijama baš kao i na razini Županije. Dakle trend je silazni i oni na slijedećim lokalnim izborima sigurno odlaze sa vlasti u Istri.

Ovaj trend će biti pojačan sa teškom gospodarskom krizom koja pogađa sve slojeve društva ali najbolnije će ju osjetiti upravo Hrvati, koji usprkos dvotrećinskoj većini ne drže ključne gospodarske grane, pogotovo malo i srednje poduzetništvo, ali i u drugim segmentima društva su loše zastupljeni. Tako, kao samo jedan primjer, na području kulture svi dobro znaju tko su 'glavni i odgovorni' u Istri – na službenoj razini, onoj županijskoj Vladimir Torbica, dok Grlić i Mirković drže Motovunski festival, pulsku Arenu drži Shehu, Rade Šerbeđija 'kulturno' orgija na Brijunima, Sajam knjiga drži kćer Boška Obradovića, pulski filmski festival...neugodno mi je dalje i govoriti koliko je sramotna ta situacija. A mi imamo u Istri kapacitete na svim područjima kulture, prave stvaraoce, koji manje-više žive kao 'slobodni umjetnici' recimo Danijel Načinović, Bruno Krajcer, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Milohanić, Slavko Kalčić, Miodrag Kalčić, Hari Ivančić...i da ne nabrajam dalje jer je to isto tako neugodno. Onima koji će na ovo reagirati da 'brojim krvna zrnca' mogu samo kazati da se obrate onoj adresi koja je upravo na osnovu 'krvnih zrnaca' posložila ovu kadrovsku križaljku u kulturi. Tako vam je i u, manje-više, svim ostalim segmentima od gospodarstva do pravosuđa, odvjetničkih ureda... No, to će imati za posljedicu 'porast nacionalizma', kako to oni vole kazati. Za to se ne treba biti posebno mudar!

Moja je procjena da u Istri tek predstoji razdoblje snažnog i dubokog hrvatskog domoljublja, jer je to tako u svim nacijama svijeta na njihovim rubnim, graničnim područjima, a što u Istri već pokazuju njezini ribari iz sjeverozapadnog dijela poluotoka! U Istri je npr. i daleko najjači euro-skepticizam u RH. I to prema svim relevantnim anketama provedenim u prošlom desetljeću.

Istra je jedna od turistički najrazvijenijih hrvatskih županija, a u ukupnom turističkom prometu Hrvatske sudjeluje s oko 30% i ostvaruje oko 25% ukupnog broja turista i 32% ukupnog broja noćenja. Često se iz Istre čuju prigovori kako Istra puno daje, a malo dobiva iz Državnog proračuna.

Najveća stavka koja iz Istre ide u državni proračun je ona Tvornice duhana Rovinj, koja je do jučer imala monopol u Hrvatskoj. Kada bi se ta tvornica preselila u Perušić, u Liku, onda bi Ličko-senjska županija davala najveća sredstva u proračun RH! To moj prijatelj Kajin uvijek vješto izbjegne naglasiti tako da ispadamo bogatiji nego što u stvarnosti jesmo. No, i ja sam za to da više novaca ostane onome koji ga stvara ali naravno ne gubeći pri tom iz vida da živimo u zajedničkoj državi i da je velik dio Hrvatske bio pogođen Domovinskim ratom što je ogroman uteg i hendikep onima koji su bili izravno razarani od velikosrpskog agresora i gdje još uvijek imamo milijune m2 nerazminiranih područja.

Osim toga smatram da država naše teritorijalne veličine s ogromnim bogatstvom i nepreglednim površinama plodne zemlje, šuma, vode, mora, a brojem stanovnika jednog Milana ne treba tako veliki administrativni aparat, toliko ministarstava, županija, gradova i općina. Bez brige, oni ne 'plaču' zbog pomanjkanja sredstava za razvoj, već radi sebe odnosno tisuća zaposlenih u 40 - tak jedinica lokalne samouprave u Istri, raznoraznih agencija i županije gdje mnogi sjede za cijelo svoje radno vrijeme, umjesto u uredima, po kafićima ili restoranima. Jedan Berlin sa skoro tri milijuna stanovnika i površinom cijele Istre i pola Primorsko –goranske županije ima samo 11 općina. A identičan prostor kod nas sedam puta više za 90% manji broj stanovnika!? Takav hohštapleraj ne mogu podnijeti ni puno snažnija gospodarstva od našeg.

Od proglašenja Republike Hrvatske bilo je nekoliko kapitalnih investicija u Istri, a zasigurno najvažnija je izgradnja Istarskog ipsilona. Ipak, izgradnja ove važne prometnice tekla je vrlo sporo, i dojma smo da su pojedini elementi ugovora s koncesionarom u najmanju ruku bili neobični, počevši primjerice od naplate cestarine za nezavršenu autocestu.

Ugovor sa Bina Istrom je djelo Hrvoja Šarinića i naravno da su modaliteti ugovora tako sročeni kako bi 'vuk bio sit, a koza cijela'! On se materijalno sanirao, jer o nekom njegovom kapitalu koji je navodno donio sobom iz Francuske ne može se govoriti dok ne podastre potvrdu o plaćanju poreza u Francuskoj u razdoblju prije 1990. godine, a oni koji su ga tada poznavali govore da baš nije bio previše bogat, čak naprotiv. To mi plaćamo sporom i jeftinom izgradnjom do sada po život vrlo opasne 'polu auto – ceste' i tunela kroz Učku koji je već davno isplaćen. Čuo sam da je francuski gazda u 'svojti' sa Radom Šerbeđijom. No, sve u svemu to je tipična 'hrvatska priča' ! Mi Hrvati smo sposoban i bistar narod tako da čim nešto potpišemo na vlastitu štetu znajte da su si pojedinci i grupe 'omastili brk' jer kada bi se radilo o njihovoj privatnoj imovini nitko od njih takvo što ne bi potpisao!

Uz Istru je vezan cijeli niz afera s prenamjenom zemljišta. S tim u svezi spominjala su se poznata imena iz političkog života. Međutim, kao da je sve ostalo na pričama, odnosno barem javnost ima dojam da ne postoji imalo ozbiljnija istraga. Kako komentirate trenutno stanje?

Po mojem mišljenju rasplet sa Hypo bankom tek slijedi i to ne zato što bi naši to htjeli ili pak Austrijanci, već što su Nijemci u toj igri izgubili ogroman novac. Najveći dio političko-upravljačkog aparata, medijski moguli od Istre do Osijeka, hrvatski gospodarski subjekti izravno su umiješani u taj kriminal tako da ako bi stvar do kraja puknula malo tko bi iz vrha i srednjeg 'ešalona' hrvatske politike ostao na pozicijama na kojima danas sjedi. Realno je za očekivati pad nekolicine 'kapitalaca', a ostali će se 'profretati' kako bi Zagorci rekli!

Hrvatska je bogata zemlja, s mnogim radišnim ljudima spremnima doprinijeti boljitku naše domovine. Međutim i danas je često lakše uspjeti u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Zbog čega je to tako?

U Hrvatskoj je još uvijek na vlasti upravljačka ekipa iz bivše države. Ona je naučila jedino upravljati i nadzirati (ljude i prostor). Za potrebe razvoja nisu adekvatno educirani i zbog toga su danas objektivna smetnja gospodarskim, kulturnim i inim potrebama Hrvatske!

U svojim su rukama akumulirali ogromnu moć odlučivanja i teško su smjenjivi jer je previše bilo 'barba Luka'! Mislim da je to generacijski problem, iako bi ova gospodarska i politička kriza mogla pospješiti brzinu promjena i u tom, odlučujuće važnom i temeljnom, segmentu za razvoj suvremene Hrvatske! Naravno da takvima nije u interesu pustiti uspješne Hrvate iz svijeta da svoj novac, iskustvo i znanje ulože profitabilno u RH jer time automatski oni postaju suvišni. Zato je na žalost još uvijek trend odlaska iz Hrvatske veći nego li poduzetničkog i svakog ostalog povratka. Uvjeren sam da bi u normalnim zapadnim uvjetima funkcioniranja pravosuđa i poslovanja Hrvatska mogla postati mediteranskom Švicarskom. Na žalost status quo u tom pogledu podržavaju i neki međunarodni čimbenici, prije svega Englezi, kojima stabilna i uspješna Hrvatska nije u interesu!

Poznajem najmanje desetak Hrvata iz inozemstva kojima bi bio zanemariv rizik uložiti nekoliko milijuna eura u pokretanje jednog dnevnika domoljubno – konzervativne orijentacije, a za koji jamčim da bi bio i komercijalno isplativ no, očito se ne usude, vjerojatno iz drugih a ne gospodarskih razloga.

Sve vodeće hrvatske stranke su u svojevrsnoj krizi, HDZ, SDP, HNS, HSP, IDS... Ipak recimo koju više o HDZ-u. Čuli smo procjene da je tu stranku više nemoguće promijeniti, odnosno da je ta stranka već toliko prožeta pojedinačnim interesima da ju je nemoguće reformirati. Kako gledate na mogućnost preobrazbe HDZ-a?

Mislim da će se HDZ morati preobraziti, a u stvaranje nekih novih stranaka se ne pouzdajem i to na temelju dosadašnjih iskustava, ali i teoretskih prosudbi. HDZ je naime previše velika stranka sa desecima tisuća ljudi koji su i egzistencijalno vezani za nju, ona vlada u stotinama gradova, županija, općina, tako da ići protiv HDZ-a može samo biti veliki trošak energije, a rezultat će biti takav, da će se uspjeti jedino njih skinuti s vlasti, a nekim drugima omogućiti dolazak na vlast. Svi mi ostali, iz domoljubne i suverenističke struje, tu ostajemo izvan igre i postajemo nečije 'dobre budale'! Dakle, mi imamo sa tim malim strančicama dovoljno snage da HDZ maknemo sa vlasti, ali (bez njega) nemamo snage doći na vlast! Zato držim da se sav potencijal Tuđmanovog HDZ-a treba okupiti i stvoriti Udrugu HDZ 'Dr. Franjo Tuđman' na čijem bih ja čelu rado vidio jednu jaku i respektabilnu skupinu od Miroslava Tuđmana, Davora Pavune, Drage Krpine, Hrvoja Hitreca, Ivana Aralice, Jose Škare, Branimira Lukšića, Josipa Jovića, Ante Rose, Davorina Domazeta - Loše, Davora Glasnovića, Marka Lukića, Bosiljka Mišetića, Milovana Šibla, Josipa Jurčevića, Davorina Rudolfa, Slavena Barišića, Miroslava Međimorca, Gorana Dodiga, Kuzmu Kovačića, Zdravka Tomca, Nedjeljka Mihanovića, Josipa Bratulića, Slobodana Langa, Igora Zidića, Đuru Vidmarovića, Stjepana Šešelja, Ivicu Marijačića, Nina Raspudića, Ivicu Relkovića... koja bi vršila pritisak na stranku HDZ da otvori vrata svome 'desnom krilu', a ako HDZ-ovo vodstvo u neko dogledno vrijeme to ne učini da u tom slučaju okupe sve nacionalno i domoljubno orijentirane snage i stvore pokret koji će sve ovo pomesti s političke scene.

Jedino jedan jaki pokret (ili obnovljeni HDZ) može napraviti reda u Hrvatskoj. Uvjeren sam da je politički mudro i neophodno najprije ponuditi zajedništvo, pa i ovakvom HDZ-u, jer onaj koji postupa suprotno tome već u startu gubi. Naravno da se isto tako i pravaške stranke trebaju okupiti ako se već ne mogu ujediniti!

Uz to je isto tako nužno stvoriti jednu neovisnu, snažnu i beskompromisnu braniteljsku organizaciju, a što je upravo u tijeku i u tome i sam sudjelujem! Nikako si ne mogu zamisliti da bi jedino Hrvatska mogla imati suprotan politički smjer od opće europskog trenda, gdje je desnica (nacionalna i kreativna, a ne anacionalna - i na trošenje orijentirana ljevica) u velikom usponu! Nadam se da u vrhu HDZ-a o tome vode računa i oni koji se ne zovu Šeks!

M. M.

četvrtak, 7. listopada 2010.

MA KAKVA HRVATSKA DRŽAVA !


Diana Majhen
Utorak, 05 Listopad 2010


MA KAKVA HRVATSKA DRŽAVA !


Ako smo do sada i namjerno zatvarali oči pred svime što se dogadjalo u našoj zemlji, došlo je vrijeme kada ih moramo otvoriti - i to širom. Ili to, ili pognuti glave i čekati kada će proraditi Goli otok, ili se ponovno aktivirati UDBA-ine ubojice, koje nipošto nisu nestale, samo su preuzele ulogu spavača, dok ih ne probudi neki Josipović, Mesić ili netko treći, njima sličan.


Protuhrvatske snage suzbile su redove i čini se da su spremne za niz konačnih napada, čime bi Hrvatsku, kao neovisnu i slobodnu zemlju bacile na koljena, ili čak i potpuno pregazile.


Ono što se u svakom ratu gleda prvo zauzeti, medijske kuće, odavno je već zauzeto od strane onih koji još uvijek čuvaju partijske knjižice, mrzitelja svega što je hrvatsko i pobornika lažnog bratstva i jedinstva. Narod je neinformiran, jer do njega dopiru samo one informacije za koje se procijeni da ga neće alarmirati. A informacije koje bi inače bile u stanju dignuti narod na noge, pažljivo su upakirane u pregršt nerazumljivih riječi - i isto toliko laži, tako da prosječan čitatelj u biti i ne shvaća što je pročitao.


Kada je pokojni Predsjednik Tuđman morao napraviti izbor izmedju našeg priznanja Haaškog suda kao nadležnog tijela koje će suditi našim ljudima, i situacije u kojoj bi se Hrvatska našla da takoreći pase travu, izabrao je ovo prvo. Potpuno pogrešno, po meni.


Jer, travu i tako pasemo već dugo vremena, koliko su nas pokrali i opljačkali svi koji su do sada bili na vlasti. Da smo ju počeli pasti onda, sačuvali bi bar nacionalni ponos i identitet, te imali nekakvu Hrvatsku na čijoj bi gradnji mogli dalje raditi.


Ovako, nemamo ama baš ništa.


Vrijedi li išta to što smo svjesni toga da je Domovinski rat bio oslobodilački, a hrvatski branitelji oslobodioci i heroji? Koliko to u biti vrijedi budućim generacijama, kojima sa ekrana viču ljudi poput Denisa Latina, koji je izgleda iznad svakog suda i svakog Boga, pa si uzima za pravo proglašavati ratnim zločincima i ljude koje nikakav sud osudio nije? Ili im govori jedan Vuk Perišić, po kojemu je hrvatska vojska silovala, ubijala i mučila, zato što nije bila antifašistička? A bitku za istraživanje lopovluka u privatizaciji, kao, istražuju oni koji su i sami imali ruke do lakta u istoj, radi čega su već sudjeni i još im se uvijek sudi?


Istovremeno, podižu se spomenici četnicima usred Hrvatske, a „naš“ predsjednik Josipović noge lomi ne bi li stigao sa četničkog derneka u Srbu do otkrivanja spomenika srpskim žrtvama Domovinskog rata.


Nemam ništa protiv da se svakog nevinoj žrtvi rata podigne spomenik, onda kada bude financijskih mogućnosti za isto. No, trebalo bi ići nekim redom. Ne zavrijedjuje li svaki naš branitelj koji je dao život za Hrvatsku spomenik, i nije li i on nevina žrtva politke baš onih, protiv kojih se borio? Po nekoj logici, trebalo bi započeti od naših nevinih žrtava, pa kada podignemo posljednji spomenik svakom od njih, možemo istraživati koje su to srpske žrtve bile nevine i takodjer zavrijedjuju neki spomenik.


Istovremeno, plaćamo srpskom predsjedniku Tadiću i njegovoj obitelji provod na Brijunima, a naš, hrvatski, i to vojni helikopter, prevozi ga na ustoličenje patrijarha Irineja u Peći.


Očito prioriteti šefa države i vladajuće stranke nisu hrvatski prioriteti. Svojom ulizičkom, protuhrvatskom politikom, koja se već godinama ne mijenja, isprostituirali su nam sve što nam je bilo sveto i za što smo bili spremni dati živote. Domovinski rat, hrvatske branitelje i slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku. Hrvatska se zastava, koja bi nam trebala biti svetinja, javno trga i pali, a nas koji se nad tim zgražamo uvjerava se kako smo seljačine koje ne shvaćaju umjetnost. I uz sve to, još su naš, hrvatski narod, doveli do ruba egzistencije, a svakim danom sve bliže borbi oko kontejnera za smeće.


Danas smo situaciji da nemamo ni egzistenciju ni ponos, a već sutra ćemo ulaskom u EU biti ono na što nas u biti i pripremaju, roblje u vlastitoj Domovini.


Jučer jugoslavensko, danas izdajničko, a sutra europsko roblje.


Ja nisam spremna biti ničiji rob.


Jeste li vi?


Diana Majhen


utorak, 5. listopada 2010.

Bosanski kongres: Odbijena žalba Fate Orlovic


Dragovoljac.com/ Odbijena žalba Fate Orlovic/ Nedjelja, 03 Listopad 2010 22:43


Autor: Bosanski kongres/agencije


Odbijena žalba Fate Orlovic


Okružni sud u Bijeljini odbio je kao neosnovanu žalbu Fate Orlovic iz Konjevic Polja u opštini Bratunac, a protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) - i time potvrdio presudu Osnovnog suda u Srebrenici u ovom slucaju, potvrdio je opunomocenik Eparhije zvornicko-tuzlanske Siniša Ðordevic.


"Presudom Osnovnog suda u Srebrenici od 21. maja odbijen je tužbeni zahtjev Fate Orlovic i ostalih, kojim je traženo da se utvrdi cinjenica da je 11. januara 2008. godine sacinjena vansudska nagodba tužilaca i tuženih, prema kojoj su tuženi dužni da uklone crkvu sagradenu u jugozapadnom dijelu Konjevic Polja, na zemljištu Fate Orlovic", navodi se u obrazložnju presude bijeljinskog Okružnog suda koju je advokat Ðordevic danas predstavio novinarima.


Prema presudi, tužioci Fata Orlovic i 13 ostalih lica, svi iz Konjevic Polja, imaju obavezu da tuženoj Eparhiji zvornicko-tuzlanskoj naknade troškove parnicnog postupka od 10.219 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom sudskog izvršenja.


U sudskom postupku tužioce, Fatu Orlovic i ostale, zastupao je advokat Fahrija Karkin iz Sarajeva, a tuženu Eparhiju advokat Siniša Ðordevic iz Doboja.


"Ovaj sudski spor je završen, jer je odluka Osnovnog suda u Srebrenici, kao prvostepenog sudskog organa, presudom Okružnog suda u Bijeljini postala pravosnažna", rekao je Ðordevic.


On je podsjetio da ova sudska instanca tokom razmatranja žalbe Fate Orlovic i ostalih nije utvrdila pravnu osnovanost navedenih cinjenica, kao ni bilo kakvu povredu Zakona o pranicnom postupku.


KOMENTAR: Sjetimo se da je Fata Orlovic imala povoljnu presudu Opstinskog suda u Srebrenici, da se crkva morala izmjestiti sa njene zemlje.


Medjutim, tada joj je SDA nasla "besplatnog advokata" bivseg Alijinog advokata Fahriju Karkina da je zastupa. Kada se srpska strana zali na presudu opstinskog suda u Srebrenici, koju je posteno presudio srebrenicki sudija Halilovic....,


.... tada "advokat" Karkin NE odlazi na zalbena rocista i upropastava tu pobjedu, prakticno odustaje od Tuzbe u ime Fate Orlovic, bez pitanja, dakle i bez njenog odobrenja.


Ova sadasnja presuda je presuda o sasvim drugoj, potpuno neosnovanoj tuzbi, koju je pokrenuo sam Fahrija Karkin da nam baci pijesak u oci. Ovo je presuda u kojoj on trazi da se postuje neka navodna vansudska nagodba izmedju njega i srpske strane, da ce se crkva navodno izmjestiti, a on je davno upropastio originalnu Tuzbu Fate Orlovic koja je bila osnovana i vec bila dobijena cak i na sudovima Republike srpske.


Fahriji Karkinu bi bila oduzeta advokatska licenca zbog nemorala i izdaje klijenta od svakog udruzenja advokata na svijetu, osim u Bosni i Hercegovini, jer u Bosni i Hercegovini je sve dozvoljeno cetnickim agentima tipa Fahrije Karkina.


Bosanski kongres