3. dio: TKO TO MEĐU NAMA ŽELI DA HRVATSKA UĐE U EU?

Anonimus (Nepoznat Netko) 5. nov./stud. 2009.

vrijedi pročitati - radi budućih izbora (2.dio)

(ako ne bude prekasno)

3. dio:

TKO TO MEĐU NAMA ŽELI

DA HRVATSKA UĐE U EU?

Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u pred pristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište Evropskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove. Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili.

Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju sa Haškim sudom. Zatim smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo morali prihvatiti ZERP, sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom ćemo se naći na koljenima bez hlača.

Ako se samo malo suprotstavimo izvući će asa iz rukava, a to je da će preko noći zatražiti povrat svih dugova, a to je ovoga časa oko 50 milijardi USD. I što mislite što nas onda čeka? Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće i nemoguće, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od njih već imamo ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez i do čega će to dovesti? Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u zdravstvu, školstvu i trgovini.

I sada je jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga. Prošle godine, naš premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, s čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam da li je u njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU treba raditi reda?

Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren

za „Dan D“. Na primjer: program po kojem emisari EU uče naše lumene, kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine s procjenom vrijednosti. Da li Vam to što govori?

Prije točno 100 godina 1909. godine A.G. Matoš je napisao: Jer Hrvatsku mi moju

objesiše,/ Ko lopova, dok njeno ime briše/ Za volju ne znam kome, žbir uzama.

Da je Matoš kojim slučajem danas živ vjerojatno bi napisao Jer Hrvatsku mi moju raščerupaše, strancima je prodadoše, na križ je ko Isusa raspeše da djeci svojoj budućnost u blagostanju osiguraše

O jeziku da i ne govorimo. U našem svakodnevnom govoru koristimo više engleskih riječi, nego što Srbi imaju u svom jeziku turcizma, iako su Srbi bili pod Turcima 500 godina.

Neki dan sam čuo na radiju vijest da je u Hrvatskom saboru nakon dugotrajne borbe prvi puta održan govor na Hrvatskom jeziku (ako sam dobro zapamtio) 1830 godine. Čini mi se da ćemo kroz par godina u saboru poslije latinskog, talijanskog, njemačkog i mađarskog progovoriti engleski.

Mogao bih se ovako jadati u nedogled i trošiti Vaše dragocjeno vrijeme. Možda

ćete se pitati zašto pišem ovo pismo. Pa zato što su pred nama izbori i da razmislite, gdje smo, kuda idemo s ovakvom politikom (iako su mnogi ugovori potpisani i morat će ih poštivati svatko, tko dođe na vlast) i gdje ćemo završiti.

Iziđite u svakom slučaju na izbore. Glasujte prema svojoj savjesti, a ne onako

Kako Vam poručuju s jambo plakata, jer sutra će nam s pravom reći da imamo vlast kakvu zavređujemo, jer ćemo tu vlast sami izabrati svojim glasom.

Prije nekoliko godina Turska je napravila veliki zaokret u politici, samo zato što je

narodu dojadila politika najvećih, koji su se smjenjivali na vlasti, a u biti za narod je uvijek ostajalo sve isto. Dolaskom na vlast malih stranaka Turska je napravila veliki skok.

Nadam se da i mi želimo da živimo bolje, da imamo bolje zdravstvo, besplatno

školstvo, da nam umirovljenici ne kopaju po kantama za smeće, da jednom riječju živimo bolje, jer sada živimo gore nego prije 70 godina.

Možda ćete se ovoj posljednjoj rečenici nasmijati i reći Tko je prije 70 godina

vozio auto? Ali da bi napravili pravu usporedbu budite svjesni da je u ono vrijeme prosječni muškarac imao završena četiri razreda osnovne škole (danas srednju školu), da je u to vrijeme radio samo muž, dok je supruga u podstanarskom stanu odgajala 6-7 djece. Kako su živjeli? Jadno. Preko tjedna su jeli krumpir, grah, tijesto, a jedino nedjeljom su jeli malo mesa. No preživjeli su s jednom radničkom plaćom, bez dječjeg dodatka, bez socijalne pomoći, bez karitasa.

Pitam Vas da li bi danas jedan radnik, koji radi negdje u tvornici za 3.000 kn., kojemu supruga ne radi, koji bi imao sedmero djece i koji bi bio podstanar mogao preživjeti s tim prihodom? Dok plati stan i režije ostalo bi im za preživjeti 5,55 kn. dnevno po članu obitelji s time da s tim novcem moraju platiti hranu, izlaske, oblačenje, higijenu i.t.d. Mislim da s tim novcem ne bi preživio ni najbolji iluzionist Dejvid Koperfild. Standard o kojem danas pričamo je umjetni. U prvom redu jer se temelji na kreditima, a u drugom redu zato što danas u 95% slučajeva rade i supruge, a prosječna obitelj ima jedno ili dvoje djece.

Zato još jednom, izađite na izbore, glasujte za male stranke, one za koje mislite su pošteni i da su zavrijedili Vaše povjerenje, kako bi Lijepa naša, ostala lijepa i naša.

Anonimus (N.N.)