ZID BOLI PREMJESTITI NA TRG ŽRTAVA KOMUNIZMA I (SRPSKOG) FAŠIZMA !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla, 25. lipnja 2005.

Uredništvu “Vjesnika” Komu Treba: g. Milan Bandić

Uredništvu “Komu Treba”: gradonačelnik Zagreba

“Vox populi - vox deus”_­­­­

ZID BOLI PREMJESTITI NA TRG ŽRTAVA

KOMUNIZMA I (SRPSKOG) FAŠIZMA !

Uvodna napomena (2. srpnja 2009.g.):

Ima povijesti koja nikad ne prolazi, a ima i boli koja nikad ne prestaje. Ovo je podsjetnik na samo jedan dio gnjusne politike i povijesti Jadranke Kosor, koja je prije četiri godine dala srušiti naš Domovinski (autentični!!) “Zid boli” na Selskoj cesti u Zagrebu, e da bi ga njen dragi “Dule Ekser” zdrobio i pretvorio u betonsku masu ispod nekog njegovog “šloserskog” nadri-spomenika na Mirogoju. Koji navodno simbolizira tu našu neprebolnu bol. Međutim, gnjusna prijevara Jadranke Kosor nije zaboravljena. Dakle, nema puta naokolo! Stoga, daj Bože, udesi, neka je noćas (u nesnosnoj noćnoj mori) opet pohode naši mrtvi - ratnici! A ovo neka im bude moja poputbina.

A. R. J.

* * * * * *

(25. lipnja 2005.):

U potpunosti podržavam izjavu gospođe Zdenke Farkaš, predsjednice centra Apel za zaštitu ljudskih prava zatočenih i nestalih građana Hrvatske, povodom podmuklog i nasilnog premještanja našeg “Zida boli” iz Selske ceste na zagrebačko groblje Mirogoj, da “s ovim vandalskim činom i kulturocidom treba upoznati i međunarodnu zajednicu”.

Samo koju “međunarodnu zajednicu”?? Ima ih nekoliko, a najmoćnija “međunarodna zajednica”među njima i sama u tome ima prljave, odnosno krvave ruke! Treba li s time upoznati jednog Davida Owena ili pak jednog Carla Bildta? Ili možda da o tom vandalizmu upoznamo i svemoćnu Carlu Del Ponte? Haje se njoj za naše žrtve!

Potpuno podržavam gospođu Zdenku Farkaš kad u nastavku kaže da bi “Zid boli trebalo restaururati i konzervirati, te ga onda premjestiti na primjereniju lokaciju, ako već nije mogao ostati u Selskoj ulici”.

Mnogo je ovih dana proliveno majčinskih suza pred tim Zidom boli u Selskoj ulici, a nažalost i novinarske žuči, onih vrlo brojnih i nečasnih hrvatskih novinara koji nikad nisu skrivali svoju patološku mržnju prema svemu hrvatskom. To je glavni razlog što su se u sve te polemike, pa i prepucavanja uključila i poznata hrvatska imena, mnogi časni ljudi, a meni je tu najdraže ono što je napisao časni dr. Slobodan Lang, ukratko: “Zamislite da netko krene premještati Zid plača u Jeruzalemu?”.

Ponosan sam da i sam pripadam tom časnom bratstvu. I stoga bih ovdje i sada dao i svoj obol, barem približno jednak onom gospođe Gordane Smitke iz Zagreba (Vjesnikova pisma, 10. lipnja 2005.), gosp. Žarka Marića iz Zagreba i gosp. Željka Husineca iz Križevaca (Vjesnikova pisma, 14. lipnja 2005.), kao i brojnih drugih hrabrih i časnih ljudi po drugim hrvatskim novinama.

Prije svega, “Zid boli” je mogao ostati u Selskoj ulici! Trebalo je samo proširiti ulaz u onu oronulu kuću u Selskoj ulici ispred koje je sagrađen Zid Boli, kao bolni prosvjed protiv UNPROFOROVE ljigave ravnodušnosti i kolaboracije u krvavom stradanju hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. Dakle, moglo se proširiti ulaz uklanjanjem dvije bočne prizemne prostorije, toliko da bi se dobilo prostrani atrij, aulu ili hall (hrvatski “Hall of fame”!). I u njega smjestiti naš “Zid boli”. Tako bi se sačuvala originalnost i autentičnost hrvatskog “Zida boli”

.

Drugo je rješenje da se “Zid boli” premjesti ispod kolonada bivše “džamije” na sadašnjem “Trgu žrtva fašizmau u strogom centru Zagreba, pa neka tzv. “antifašisti” tipa Mesića, Pusića, Fumića, Jelene Lovrić i Sanje Modrić svojim očima vide plodove njihovog zločinačkog “antifašizma”. Taj bi se trg u tom slučaju mogao preimenovati u “Trg žrtava komunizma i (srpskog) fašizma”, slično onom mojem prijedlogu iznesenom u hrvatskom tjedniku “Fokus”, 14. svibnja 2004.g.. Naime, Domovinski rat je bio i antikomunistički rat (primjerice, protiv tzv. “JNA” generala Kadijevića i Adžića, te protiv srpskog imperijalističkog komunizma Slobodana Miloševića), kao što je bio i antifašistički rat (protiv srpskog imperijalističkog fašizma). A nije bio tobožnji “građanski rat”, što nam kroz haaški sud pokušavaju imputirati iz tzv. “međunarodne zajednice”!

Treće je rješenje da se Zid boli u preseli na Medvedgrad! U tom bi slučaju gosp. Milan Bandić, bivši i novi gradonačelnik grada Zagreba, koji je upravo obećao da će odmah prionuti obnovi napuštenog i namjerno zapuštenog “Oltara Domovine” na Medvedgradu, imao jasnu sliku što još tamo treba učiniti, odnosno premjestiti ili dopuniti.

Pored Svetog “Zida boli” i pored Oltara Domovine na Medvedgradu treba dodati još i novi Mauzolej hrvatskog Neznanog junaka (najbolje autora kipara Kuzme Kovačića iz Splita!), pod čijim bi se karijatidama uklesala imena svih naših izgubljenih, nestalih i zatočenih hrvatskih braniteja-junaka, kao vječni spomen i spomen oganj, kao svjetionik našim budućim pokoljenjima. I da taj Zid Boli, i taj Mauzolej neznanih hrvatskih junaka, kao i Oltar Domovine budu cilj naših budućih hodočašća i hodoljublja.

Najgore je rješenje ono vezano uz kipara-šlosera Dušana Džamonju! Uostalom, što taj Dušan Džamonja ima s našim Domovinskim ratom i s našim “Zidom boli”?!

Dobro je da je Grad Zagreb opet dobio gosp. Milana Bandića za svog grado-načelnika. Meni toliko ne smeta njegov navodni “populizam”. Bolje to nego “anti-populizam” Vesne Pusić! Ipak je zdrav taj Bandićev populizam tipa “vox populi, vox deus”! I dobro je da je u Račanovom SDP-u opet digao svoj glas jedan srčani i nepatvoreni hrvatski patriot, kao g. Milan Bandić. To je znak da je g. Ivica Račan naučio svoju gorku izbornu lekciju od 23. studenog 2003.g. (na koju ga je svojedobno uporno upozoravao dr. Zdravko Tomac!). Račanov pokušaj restauracije (neo)komunizma nije dobilo zeleno svjetlo hrvatskog naroda, pa se žarko nadamo da Račan i njegov SDP više neće praviti probleme oko obnove Oltara Domovine na Medvedgradu.

A.R.J.

(hrvatski socijal-radikal)

P.S.: “Vjesnik” je ovo pismo bio objavio – iako u nešto skraćenoj verziji.

A.R.J.