SUDE MI - u prljavom hrvatskom "Krivosuđu" - 2.dio

-->

subota, 9. svibnja 2009.

SUDE MI - u prljavom hrvatskom "Krivosuđu" - 2.dio

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

52474 Brtonigla, Kovri 25

                                                                                        Komu Treba: Mr. Vincent Degert,

                                                                                                          ambasador EK/EU, Zgb

11. ožujka 2009.g

Predmet: Pritužba protiv suca Općinskog suda

u Bujama gosp. Tomislava Bilobrka

                                                                                           PREDSJEDNIKU ŽUPANIJSKOG SUDA U PULI

                                                                                     Gosp. Iztoku Krbecu

                                                       PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA

                                                                                             Gosp. Branku Hrvatinu

                                                                  MINISTRU PRAVOSUĐA R.H.

                                                                                      Dr. Ivanu Šimonoviću

Poštovani!

Obraćam se Vašim cijenjenim naslovima s ovom Pritužbom protiv suca Općinskog suda u Bujama, gosp. Tomislava Bilobrka, zbog njegove pristranosti i njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti. A sve u cilju to da bi pogodovao udbomafijaškom advokatu-punomoćniku tuženika Erlić Ivana, ratnog bjegunca iz Škabrnje, notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i besposličara, odvjetniku i bivšem udbašu iz Doboja u Bosni Ivici Senjaku, partneru ovdašnjeg svemoćnog udbomafijaškog odvjetnika Slaviše Perovića iz Umaga, Portoroža, Pule i Bog-te-pitaj otkuda još.

Naime, jutros, 11. ožujka 2009.g., na ponovljenoj glavnoj raspravi u predmetu P-20/04, po mojoj pet godina staroj Tužbi za iseljenje tuženika Erlić Ivana iz moje kuće u Kovrima 25, općina Brtonigla, doživio sam još jedan pokušaj odugovlačenja i odgađanja suđenja, odnosno još jedan pokušaj Udbomafijaškog suđenja meni - kao privatnom tužitelju, umjesto tuženiku Erlić Ivanu. To se dade isčitati čak i iz krnjeg i lažljivog Zapisnika, P-20/04-81, sastavljenog u Općinskom sudu u Bujama dana 11. ožujka 2009.godine (na koji ću se očitovati kasnije).

Počelo je već klasičnim trikom punomoćnika - advokata tuženika, ćeš da je „tuženik bio spriječen pristupiti na današnje ročište zbog 'poslovnih obveza', stoga predlaže da se isto odgodi, imajući u vidu posljednji podnesak tužitelja“. A podnesak je bio u zadanom roku! I onda je počelo glumatanje suca Bilobrka da li bi ili ne bi odgodio suđenje! Tada sam ja planuo !! I to nakon pet godina ovog sudskog šegačenja sa mnom. Naime, na posljednjem ročištu, sudac Bilobrk je rekao da će slijedeća glavna rasprava biti i posljednja! A od mene je zatražio da u pogledu naknade štete postavim „određen tužbeni zahtjev u smislu čl. 186. st.1. ZPP-a, u suprotnom sud neće odlučivati o zahtjevu (opazka A.R.J.: starom skoro pet godina!!) u pogledu tih stvari“.

Znači da je sudac Bilobrk došao i na prvo, odnosno pripremno ročište/suđenje od 05. veljače ove 2009.g. potpuno nespreman! Jer je sve to imao u spisu preko godinu dana, preciznije u mojem Podnesku tužitelja od 04. siječnja 2008.g. i u mojem Podnesku od 16. studenog 2007.g.! A sve to mi je verificirao jedan bivši sudac Općinskog suda u Bujama (koji mi je inače odbio moj prijedlog da bude moj advokat-punomoćnik na ovom suđenju!).

Sudac Tomislav Bilobrk me je na samom uvodu u suđenje upitao zbog čega još uvijek tražim „iseljenje Erlić Ivana iz moje kuće, kada se on već prije dvije godine iselio, te zbog čega tražim predaju ključeva 'spornog' stana“? Iz tog pitanja odmah sam isčitao da su sudac Tomislav Bilobrk i advokat tuženoga Erlića u dosluhu (!!), jer je to isto pitanje advokat Ivica Senjak (inače bivši udbaš iz Doboja u Bosni!) postavio još bivšoj sutkinji Općinskog suda u Bujama gospođi Fabiani Kliman, i to dva puta, primjerice još prije dvije godine, na glavnoj raspravi u istom predmetu (vidjeti Zapisnik od 19. ožujka 2007.g., posl. br. P-20/04-42 !!).

Dakako, ja sam i taj njen Zapisnik odbio potpisati, jer je bio iskrivljen i izopačen, pogotovu zato što su namjerno (!!) izostavljene ove moje ključne riječi: „Tuženi Erlić se nije iselio, nego samo odselio, to jest promijenio je samo svoje boravište, ali ne i prebivalište! Nije vratio ključeve kuće, u koju povremeno dolazi, ostavlja namjerno otvorena sva vrata i sve prozore, kako bi vjetar napravio što veću štetu.... itd.“ (završen citat). A dolazio je često i čitavu tu 2007.g., pravio mi razne štete, a čak je dolazio nekoliko puta i 2008.g., praveći mi nove štete i neskriveno smetajući moj posjed!

Sve je to ponovljeno i osam mjeseci kasnije na suđenju 12. studenog 2007.g. (vidjeti Zapisnik s tog suđenja P-20/04-62 !!).

* * * * *

Evo što sam odgovorio sucu Tomislavu Bilobrku: „Želim Presudu i želim svršen spis!“. Jer ako se meni nešto „dogodi“, Erlić se može komotno vratiti u moju kuću i postati njen vlasnik!!“.

E, a na to je počelo „čuđenje“ suca Bilobrka! I počelo ono već spomenuto glumatanje. I pravničko cjepidlačenje. Ono tipično (ovovremeno!!) cjepidlačenje u formalnom smislu, te striktno zaobilaženje sadržajnog smisla cijelog ovog petogodišnjeg sudskog maratona!

Očito je da mi se u ovom nakaznom Općinskom sudu u Bujama (ovu ću kvalifikaciju objasniti u post scriptumu!) ponavlja sve ono na što sam se prije četiri i pol godina žalio bivšoj ministrici Vesni Škare - Ožbolt, 19 listopada 2004.g. I dvije godine kasnije ministrici Ani Lovrin, 2006.g. Očito se u ovom sudu nije ništa promijenilo, unatoč smjeni bivše predsjednice suda Jasne Stupavsky - Stelle i njenom nečasnom otpustu iz službe! 

       Nikako ne razumijem zašto se i ovaj novi sudac Tomislav Bilobrk toliko usteže da donese Presudu, nego i on ide na ruku udbomafijaškom advokatu I. Senjaku, koji uporno sugerira da se „suđenje zaključi, jer se tuženik de facto već odselio, (itd., itd.)“. Pa čemu onda služe Presude, kada suci u Općinskom sudu u Bujama de facto i de iure već pet godina uporno izbjegavaju donijeti svoju presudu u ovom bagatelnom i trivijalnom slučaju?? Nije mi jasno zbog čega ti suci primaju svoje enormno visoke plaće od preko 10.000 kuna - i to skoro dvostruko veće od mojih bivših kolega profesora u Tehničkoj školi Pula? Nije mi jasno za što sam onda platio moje dvije tužbe i moju bivšu odvjetnicu Meri Franičević - Gojtan??

Mene jako zanima tko će platiti troškove ovog petogodišnjeg maratonskog suđenja u Općinskom sudu u Bujama i tko će meni naknaditi dugove i barem minimalnu štetu od preko 215.000 kuna, koje mi je troipolgodišnjim neplaćenjem stanarine, neplaćanjem režijskih troškova i krađom, odnosno „otuđivanjem“ mog namještaja, građevinskom materijala, alata i drugih stvari - pričinio Erlić Ivan, ratni bjegunac iz Škabrnje!

* * * * *

A sada o lažljivom zapisniku P-20/04-81: Sudac Bilobrk mi stavlja u usta riječi koje ja nisam rekao i tvrdnje koje ja nisam tvrdio na njegovoj glavnoj raspravi 11. ožujka 2009.

Ja nigdje nisam rekao da jedan mali usisivač prašine košta (svega) 600 kuna, jer sam ja taj „Moulinex“ usisivač, snage 450 Watti platio u Trstu 930.000 lira - u ono davno vrijeme - i nisam ga godinama upotrebljavao - osim tri ili četiri puta godišnje.

A nije točno da su i druge stvari bile stare. Ukradeni bojler i ukradeni stroj za pranje rublja su bili stari svega dvije godine kada se Erlić Ivan uselio u moju dvorišnu kuću! Isto tako i kolor televizor Philips, 55cm. A i sav građevni materijal je bio nov, osim dvije kariole, čiju sam cijenu adekvatno umanjio. A osam kubika ukradenog ili preprodanog kamena (preostalog iz silosa stočne hrane, starog preko 100 godina) nisu ništa izgubili na cijeni. Dapače! I da ne nabrajam dalje! A sudac Bilobrk me stalno napadao (pa i svojom dernjavom u sudnici!) da „otkuda ja znam te cijene i gdje su računi za sve to“?

Odgovorio samu da sam obišao sve relevantne trgovine i raspitao sam se za cijene. Ali to njemu nije bilo dovoljno. On je bolesno insistirao na računima, računima, računima...

A onda sam i ja planuo i pitao ga ima li on u kući bojler. Ima li stroj za pranje rublja ili televizor i čuva li on sve te svoje račune... Situacija je prijetila eksplozijom i mojim izbacivanjem iz sudnice, sve dok mu ja nisam pokazao svoje (bojno!) pero i spomenuo mu moju žalbu novom ministru pravosuđa dr. Ivanu Šimonoviću, a kada mu ni to nije bilo dovoljno, spomenuo sam mu svoj blog na internetu „Semper Paratus Croatiae... E, tek onda se sudac Bilobrk konačno primirio. Jer, „javnost je smrt za mračne snage“! I on to zna.

* * * * * *

Ukratko, sucu Bilobrku se nikako ne sudi - a sviđa mu se enormno visoka sudačka plaća. Nije mala stvar primati 9-10.000 kuna državne plaće i to u vrijeme sveopćeg bankrota u ovoj nesretnoj Državi Hrvatskoj! I sviđa mu se perspektiva da sa 100-postotnom mirovinom ode u mirovinu, za razliku od mene profesora, koji sam u mirovinu otišao sa svega 32 posto svoje plaće! A to jok!! Neće to ići tako još dugo!

Jedino je dobro to što je sudac Tomislav Bilobrk uzeo 15 dana za donošenje svoje Presude. Tako će barem naknadno naći dovoljno vremena da prouči predmet, umjesto da me „predribla“ na licu mjesta - u svojoj sudnici Općinskog suda u Bujama. A to nisu uspjeli ni drugi u ovih proteklih pet godina. Jer i ja sudim onima koji sude meni !!

Jer onaj tko proguta ovakvog „ježa“ neka se ne žali na bolove u želudcu!

Bilježim se sa štovanjem!

                                                                                            Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

                                                                                               (Semper Paratus Croatiae. com)

                                                

                                               * * * * *

Post scriptum:

Kvalifikacija „nakazni Općinski sud sud u Bujama“ odnosi se najviše na travičnoubojstvo bivšeg predsjednika tog suda Ivana Božića, kojemu je uzorni radnik Božo Laganis iz sela Punta kod Krasice sjekirom odsjekao glavu - prije više od četvrt stoljeća, točnije 15. svibnja 1984.g.!! A taj predsjednik tog nakaznog suda je i meni osobno prijetio, jer sam kao novoizabrani predsjednik sindikata u bujskoj tvornici „Digitron“ za praznik Prvog maja 1975. g. odbio na pročelje tvornice staviti sliku „druga Tita“, nego sam dao staviti samo parole „Živjeli radnici * Wiva i lavoratori“!

A to je bio moj „smrtni grijeh! I od tada do danas mi je UDBA stalno za petama!

A dvije godine kasnije, jedan drugi sudac (čije ime ovdje neću navesti, jer se kasnije

istakao u našem svetom Domovinskom ratu) - opljačkao me u korist bosanskog Srbina

Stevice Jankovića, kojemu sam u to vrijeme posudio 1.000 US dolara, koji su zbog

stalnih devalvacija Yu-dinara spali na vrijednost jednih polovnih cipela!! Tako je glasila

njegova presuda!

Dakako, ja sam u svojoj Žalbi tog suca nazvao „lupežom“ i zbog toga sam bio osuđen na kaznu zatvora, koju sam u cijelosti odslužio u Okružnom zatvoru u Puli.

Takvo je bilo nakazno Yu-„pravosuđe“, odnosno Yu-„krivosuđe“. I takvo je ostalo u

Hrvatskoj sve do današnjih dana!! I to zahvaljujući prije svega „drugu Mesiću, drugu

Mladenu Du-Bajiću, drugu Vladu Šeksu, drugu Manoliću i drugu Budimiru

Lončaru. A sve odreda „diplomiranim kriminalcima“ (štoje naslov mog slijedećeg

članka, iz ovog mog sudskog „Vremeplova“.

Dakle, umjesto da se onemoguće prljave pravničke smicalice i prljavo pravničko

„foliranje“ jednog nečasnog dijela naših sudaca, a la' ovo suca Tomislava Bilobrka i

njemu sličnih sudaca, naša pravosudna Udbomafija ima punu podršku oba državna vrha,

kakoPantovščaka, tako i Banskih dvora.

I što nama preostaje? Naša bojna pera i naše bojne knjige! Jer, „knjiga je oružje!

Uzmi je u ruke“! (Bertold Brecht).

Latimo se, braćo Hrvati, svojih bojnih pera, jer je pero najjače oružje na svijetu. Prije ili kasnije pero je nadjačalo sablju, nadjačalo topove, nadjačalo atomsku bombu - a nadjačat će i ovu Udbo-masoneriju, koja danas vlada našom Hrvatskom!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Objavio/la SEMPER PARATUS CROATIAE u 21:10 Nema komentara:

SUDE MI - ponovo - u hrvatskom „Krivosuđu“

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 7. svibnja 2009.

SUDE MI - ponovo - u hrvatskom „Krivosuđu“

Jučer sam ponovo dobio jednu tipičnu Udbomafijašku presudu, kakvih sam se u proteklih pet godina već nekoliko puta „nauživao“ u Općinskom sudu u Bujama - posl.br.

P-20/04-87 i to nakon više od pet godina uzaludnih suđenja - i dakako opet Udbomafijaški nepravednu. Opet presudu koja je - po običaju u Hrvatskom „krivosuđu“ - još prije posljednjeg suđenja donešena u nekom kafiću ili u nekoj obližnjoj birtiji, a najvjerovatnije u nekom od brojnih Udbinih bunkera na Bujštini. A u sudnici suca T. Bilobrka se samo glumatalo. No, o tome, i o sucu Bilobrku, slijedeći put - kroz tri-četiri dana - na ovom istom blogu i na bratskom portalu „Dragovoljac“ (www.dragovoljac.com).

Nema predaje dok traje urota Udbe i Udbomafije s Pantovščaka protiv moje Domovine - Republike Hrvatske - a uz asistenciju našeg kilavog premijera Ive Sanadera i njegovih kilavih Banskih dvora!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 03. prosinac 2008.

52474 Brtonigla, Kovri 25

.

Komu Treba: Mr. Vincent Degert,

ambasador EK/EU, Zgb

Predmet: Pritužba protiv predsjednice Općinskog suda u Bujama, gospođe

Margarete Vivode, zbog njene pristranosti, neurednog obnašanja

sudačke dužnosti, te njenog opstruiranja i namjernog odugovlačenja

mojih sudskih postupaka.

PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA

Gosp. Branku Hrvatinu

MINISTRU PRAVOSUĐA R.H.

Dr. Ivanu Šimonoviću

Poštovani!

Obraćam se Vašim cijenjenim naslovima s ovom Pritužbom protiv predsjednice Općinskog suda u Bujama, gospođe Margarete Vivode, zbog njene pristranosti, njenog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, te njenog opstruiranja i namjernog odugovlačenja mojih sudskih postupaka.

Naime, nakon smjene bivše predsjednice Općinskog suda Bujama gospođe Jasne Stupavsky-Stelle, u veljači 2006.g., posve neočekivano je na njen položaj postavljena mlada i neiskusna sutkinja tog suda Margareta Vivoda, a vrijeme je pokazalo da se radilo o smjeni tipa: sjašila je Murta, da bi uzjašila Kurta! Držim da je u tome presudna bila njena politička podobnost Gospodarima istarskog pravosuđa (a možda i njena nehrvatska nacionalnost?!), kao i revnosna privrženost tadašnjem (sada već bivšem!) predsjedniku Županijskog suda u Puli dr.sci. Aldu Radoloviću, koji je skoro pune tri godine namjerno odugovlačio nekoliko mojih ključnih sudskih postupaka, zbog čega sam se protiv njega već bio pritužio mojom Pritužbom Vrhovnom sudu R.H., dne 10. siječnja 2007.g. No, ništa se očekivano nije desilo. Naprotiv, umjesto njegove smjene i nečasnog otpusta iz državne službe, dr.Aldo Radolović je za nagradu izabran za suca Ustavnog suda R.H., pa čak i za njegovog podpredsjednika! Evala!!

Molim oba gornja naslova da ponovo prouče onu moju Pritužbu Vrhovnom sudu R.H. od 10. siječnja 2007.g. protiv bivšeg predsjednika Županijskog suda u Puli dr.sci. Alda Radolovića, jer bi ona morala biti sastavni dio i ove Pritužbe protiv nove predsjednice Općinskog suda u Bujama, gđe Margarete Vivode (a i ona bi se mogla naći na mojem internetskom blogu „OHRANA Semper Paratus“!). Naime, čvrsto držim da je dr. Aldo Radolović i dalje jedan od glavnih „gospodara istarskog pravosuđa“, kako je to maestralno opisao najbolji istarski novinar gosp. Dražen Majić još davnog 29. rujna 2006.g., što znači da mi se i dalje osvećuje zbog moje žestoke opozicije njegovom IDS-u i mog poznatog „Neistrijanstva“ - po Radolovićevim osobnim kriterijima. A očito je i to da je dr. Aldo Radolović - iako sada već sudac Ustavnog suda R.H. - i dalje „gospodar istarskog pravosuđa“. I da je on imao odlučujući utjecaj, a vjerovatno i odlučujuću riječ pri izboru svoje bivše studentice Margarete Vivode na mjesto predsjednice Općinskog suda u Bujama!

Otkad je bivši predsjednik Županijskog suda u Puli dr.sci. Aldo Radolović, svojim Rješenjem, posl.br.Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g., nakon svojskog odugovlačenja od dvije i pol godine, usvojio žalbu tuženika Erlić Ivana, ratnog bjegunca iz Škabrnje i mog dotadašnjeg „nepoštenog“ stanara, te je u k i n u o Djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, posl.br. P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g. i vratio predmet Općinskom sudu u Bujama na ponovni postupak, već više od (novih, dodatnih!) dvije godine predsjednica Općinskog suda u Bujama gospođa Margareta Vivoda nije našla za shodno da pokrene ponovni postupak za rješenje tog skoro pet godina starog sudskog predmeta! Uz to je protiv moje volje tom predmetu pripojen i moj drugi sudski predmet P-378/04, moja Tužba za naknadu dugova i štete u iznosu od više od 200.000 kuna, koji je također ostao namjerno blokiran! I to već četiri i pol godine! Pored toga, ostali su neriješeni i namjerno blokirani i moji sudski predmeti P-244/05, Tužba Općine Brtonigla protiv mene, a za predaju u posjed polovice mog dvorišta, ograđenog visokim kamenim zidom starim više od 150 godina, koji mi je svojom samovoljom oteo „Veliki šerif Brtonigle“, polupismeni Franco Cattunar, inače zet jednog starog Udbaša, a i zastupaju ga (na račun Općine Brtonigla!!) dva Udbomafijaška odvjetnika, opskurni Slaviša Perović i nespretni Ivica Senjak (ovaj drugi bivši udbaš iz Doboja u Bosni!), e da bi se polovica mog dvorišta pridodala i spojila s vrtom njegove tete Valerie Cattunar, udate Melon! Na tu Tužbu ja sam sudu predao moju Protutužbu protiv IDS-ove Općine Brtonigla, a onda je sve to lokalna Udbomafija, uhvaćena u svoju vlastitu zamku (!), blokirala i paralizirala! I tako sve stoji blokirano i paralizirano već četiri i pol godine!

Također je bujska Udbomafija, koja u svojoj vlasti drži Općinski sud u Bujama, kojemu je predsjednica sutkinja Margareta Vivoda, spretno blokirala i paralizirala i moj Optužni prijedlog K-180/07 od 07.09.2007.g. protiv istog Erlić Ivana, mog bivšeg podstanara, zbog krađe dijela mog namještaja i kućanskih aparata, te i građevinskog materijala, zidarske opreme, itd., itd. I to stoji blokirano i paralizirano već više od 16 mjeseci! Ništa čudno, kad se zna da je novi Općinski državni odvjetnik u međuvremenu postao Mirko Grujić, a i on bivši udbaš iz Doboja u Bosni! Znači, Ruka ruku mije, a obraz obadvije! Znači:

UDBI SE ŽALIŠ, UDBA TE TUŽI, UDBA TI SUDI !!

Velika većina tih stvari je već dobro poznata i Ministarstvu pravosuđa R.H. (šest puta sam se žalio ministricama Vesni Škare – Ožbolt i Ani Lovrin!), kao i Vrhovnom sudu R.H. Na kraju sam sve to ja objavio i na mojem drugom blogu na Internetu OHRANA Semper Paratus, kao svojoj posljednjoj instanci – hrvatskoj javnosti, „jer javnost je smrt za mračne snage“, pogotovu u ovako korumpiranoj državi kojom totalno vlada UDBOMAFIJA !

Gospođi Margareti Vivodi očito smeta moja deklarirana hrvatska nacionalnost, a i činjenica što sam dvaput bio hrvatski branitelj i dragovoljac u Domovinskom ratu. To je njoj već otprije poznato, jer sam bio 1995./1996.g. srednješkolski profesor u Buzetu, nešto prije nego što se ona doselila u Buzet i tamo udala. S druge strane, ona očito ima u rukama moju Pritužbu Vrhovnom sudu R.H. protiv njenog višeg šefa dr. Alda Radolovića, čiji je Erlić Ivan štićenik, jer ga brani svemoćni Udbomafijaški odvjetnik Slaviša Perović. I tu se taj pakleni krug zatvara. Sve sam to vrlo opširno eleborirao u spomenutoj mojoj Pritužbi Vrhovnom sudu protiv dr. Alda Radolovića, a i kasnije objavio na svom spomenutom blogu, pa nema potrebe da sve to ovdje ponavljam.

Dakle, ukratko, radi se o udruženom „pravosudnom“ kriminalu, odnosno o vulgarnom pravosudnom gangsteraju, koji se vrši protiv mene i povlači već pet godina, a uloga nove manipulatorice i kočničarke je iz ruku bivše (smjenjene!) predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky - Stele prešla u ruke nove predsjednice Margarete Vivode. A ona sve to svojski koči već pune dvije godine! Moj ključni sudski predmet P-20/04, moja Tužba za iseljenje iz mog stana Erlića Ivana, ratnog bjegunca iz Škabrnje, notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i zgubidana (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života, citat!) još nije riješena. Nije riješen ni drugi sudski predmet P-244/05, nije riješen ni još stariji sudski predmet P-171/04, a već više od 14 mjeseci stoji blokiran i paraliziran i moj predmet K-180/07, s kojim se sudski manipuliralo još i u predmetu P-20/04! I da ne zaboravimo, spretno je blokirana i paralizirana moja Tužba protiv Erlić Ivana za naknadu dugova i štete P-378/04 od 23 lipnja 2004.g.! Dakle, pune četiri i pol godine! Ni makac! I to se zove hrvatsko „pravosuđe“?! Povrh svega, sada i u Vrhovnom sudu čeka već više od pet mjeseci i moja Žalba po (pozitivnom!) Rješenju Županijskog suda u Puli Gzp-36/08-5 za isplatu pune naknade štete uzrokovane suđenjem u nerazumnom roku, umjesto polovične naknade od samo 3.500 kuna, koliko mi je dosuđeno. Dakle, ja sam tražio pravičniju, odnosno dvostruko veću naknadu. Ali ni Vrhovnom sudu R.H. se očito ne žuri!

Jednom rječju: Općinski sud u Bujama već pet godina sudi, ali ništa ne presuđuje! Samo se igra „pravosudni ping-pong“! U sudnicama se samo glumata, dok su presude već unaprijed dogovorene (i masno plaćene!) u kafićima ili birtijama okolo grada Buja. Sudske sabotaže se nesmetano nastavljaju, unatoč smjeni bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama, ali se nerad i neučinkovitost rada naplaćuju sve novijim i novijim sudskim taksama i kojekakvim drugim „pristojbama“! I to je, kao, sve u skladu s našim „Šeks-ualnim“ pravosudnim zakonima, za koje se već nekoliko godina zna da su vrlo loši ili krajnje loši, ali nitko ne poduzima ništa da ih „giljotinira“. Obećaje se naveliko, ali se onda odmah i abortira. A evo, baš to upravo počinje u Italiji!! Počinje veliko čišćenje loših i suvišnih pravosudnih zakona! A i Europska unija već godinama pritišće Hrvatsku da izmijeni naše loše pravosudne zakone, ali se naša „pravosudna“, odnosno „krivosudna“ Udbomafija neda pa neda! A i zašto bi kad joj tako dobro ide?! I tako se „ping-pong“ dr.sci. Alda Radolovića i dalje igra!

Da, ali se neće igrati taj Radolovićev „ping-pong“ preko mojih leđa! Nije išlo pet godina, a neće ići ni ubuduće!! „I mi konja za trku imamo“! I mi svoje bojno pero za bitku imamo! A pero je najjače oružje na svijetu. Jer nam je darovano od Boga. Srećom, ima i većih Bogova od tog malog Radolović Alda!

* * * * *

Na temelju svega iznijetog, a i na temelju moje Pritužbe Vrhovnom sudu R.H. protiv bivšeg predsjednika Županijskog suda u Puli dr.sc.Alda Radolovića, zahtijevam od predsjednika Vrhovnog suda R.H. gosp.Branka Hrvatina i novog ministra pravosuđa dr. Ivana Šimonovića da smijene predsjednicu Općinskog suda u Bujama gđu Margaretu Vivodu s položaja predsjednice Općinskog suda u Bujama, zbog njenog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, njenog namjernog odugovlačenja mojih sudskih postupaka, iskazane i nedopustive indolencije u njenom radu! I da je predaju svojem unutarnjem disciplinskom sudu na daljnji postupak!

Bilježim se sa štovanjem!

Semper Paratus Croatiae !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S.: (7. maja 2009.g.): dosad se, u pet proteklih mjeseci, nije dogodilo ništa bitno po ovoj mojoj pritužbi Vrhovnom sudu R.H. Nisu se udostojili ni odgovoriti mi. Time se otkriva balkanski mentalitet predsjednika Vrhovnog suda R.H. g. Branka Hrvatina! Valjda mu se nije svidio onaj moj članak na portalu AMAC- Hrvati: „Predsjednik Vrhovnog suda R.H. Branko Hrvatina ne možebiti na čelu Državnog izbornog povjerenstva“, od 23. srpnja 2007. A sada nakon dvije godine ista se izborna farsa ponavlja! Opet krajnje sumnjivi spiskovi birača, opet dvostruko izborno pravo izbjeglih Srba iz Banja Luke, Doboja, Beograda i Novog Sada...opet, opet...

S druge strane, novi ministar pravosuđa dr. Ivan Šimonović mi je posredno odgovorio, tako što je tražio očitovanje od predsjednice Općinskog suda u Bujama gospođe Margarete Vivode, ali je od nje dobio jedan stereotipni, birokratski i nemušti odgovor, koji nije vrijedan ni spomena! A izgleda da se i novi ministar dr. Ivan Šimonović već uplašio svemoguće pravosudne UDBOMAFIJE i da je već bacio svoje koplje u trnje!! To dokazuje ova najnovija pljačka poslovnice Reiffaisen banke u Sesvetama, u kojoj je ubijen jedan mladi policajac, drugi vrlo teško ranjen, a još dvojica policajaca lakše ranjena.

Nije li to izravna posljedica nedavne oslobađajuće presude četvorice glavnih pljačkaša jedne zagrebačke poslovnice banke, u kojoj je prije četiri godine bio ubijen jedan poznati hrvatski branitelj??

Dakle, bio sam itekako u pravu kada sam prije četiri godine upozoravao hrvatsko „Krivosuđe“ i hrvatsku javnost „Tko je pravi Gospodar kaosa u našem pravosuđu“!

Tko ne vjeruje neka potraži taj moj članak (i slične članke) na mojem blogu OHRANA Semper Paratus! A to isto kreće sada i na portalu „Dragovoljac“ (www.dragovoljac.com).

Živjela Internetska demokracija! Za dišpet Udbomafijaškoj „demokraciji“ s Pantovščaka i iz Banskih dvora!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 6.-12. srpnja 2005.

Uredništvu «Glasa Istre», Pula, «Hrvatskog lista», Zadar

Komu Treba: Saborskom odboru za pravosuđe

Gdje Treba: Ministrici pravosuđa

Predsjedniku Vrhovnog suda

Ambasadi S.R. Njemačke, Zgb.

Američkoj ambasadi, Zgb.

TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU

Već više od četiri mjeseca se spremam napisati ovaj moj pamflet (baš pamflet!), ali su me mnoge druge otežavajuće okolnosti i brojni privatni problemi (koji su završili na sudu), u tome kočili. Sada mi je sve ovo sudsko maltretiranje prevršilo svaku mjeru mog strpljenja i ugasilo mnoge uzaludne nade da se moji problemi s Općinskim sudom u Bujama i još više sa Županijskim sudom u Puli mogu riješiti redovitom pravnom «procedurom». Naprosto, uzalud proteklo vrijeme i nagomilani sudski problemi su me učvrstili u uvjerenju da u tom našem sudskom sustavu vlada – široj hrvatskoj javnosti nepoznat ili nedovoljno poznat – GOSPODAR KAOSA, kojega netko mora razobličiti, te ću u nedostatku hrabrosti našeg službenog i javnog novinarstva i zbog ponovo nametnute «hrvatske šutnje» to učiniti ja osobno!

UDBA je «gospodar kaosa» u cijelom našem sudskom sistemu, a posebno je to izraženo u našem Županijskom sudu u Puli, čiji je predsjednik dr.sci. Aldo Radolović (premda ni Općinski sud u Puli, čiji je predsjednik g. Bruno Čohilj umiješan u gotovo svaki zemljišno-knjižni kriminal i skandal na jugu Istre, nije mnogo bolji). To ja osobno vrlo dobro znam, jer još pamtim sva imena i prezimena onih koji su me «isljeđivali» i osudili na godinu dana zatvora 1983.g. u tom bivšem Okružnom sudu u Puli zbog političkog «delikta mišljenja» (po zloglasnom čl. 133. KZ SFRJ), premda je to bilo još daleke 1982/83. g. Sada po istim prezimenima vidim da se tamo ugnijezdio njihov brojni udbaški podmaladak (naročito u županijskom državnom odvjetništvu). Što onda očekivati od tog i takvog suda u Puli?!

Podsjetimo se malo: UDBA je bila čvrsto instalirana u bivši jugo-srpski sudski sistem, pogotovu u Hrvatskoj, a naročito u Puli. Hrvatska je bila tretirana kao srpska ratna stečevina, odnosno «bratska» srpska kolonija. Propašću njihove «Velike Srboslavije», koja se slabo prikrivala pod imenom «Jugoslavije», njihova UDBA (u kojoj su, nažalost, participirale i neke izrođene hrvatske marionete!) ostala je bez novčane baze. Kamo je onda nestao taj ogromni ljudski mehanizam? On uopće nije nestao, nego se «restrukturirao»! UDBA je, naime, bila visoko sofisticirana i visoko specijalizirana ustanova, koja je pri svom hijerarhijskom (uličarskom) dnu imala poseban odjel za bavljenje najunosni-jim kriminalom, dakle švercem i raspačivanjem droge, švercom oružja, prostitucijom, trgovinom «bijelim robljem», itd. To se ulično zvalo UDBOMAFIJA! Upravo to «dragocjeno» iskustvo je UDBI u Hrvatskoj poslužilo kao pojas za spašavanje! Evo kako.

UDBOMAFIJA je bila ta plodna grana koja je spasila UDBU u najtežim trenucima i godinama krvavog raspada Jugoslavije. Ona je na sebe preuzela financiranje cijele UDBE. Naime, UDBA je iskoristila ratnu pometnju, te je iz zatvora pustila svoje stare poznanike iz hrvatskog kriminalnog podzemlja. Oni su zajedno i hitno organizirali vrlo unosan šverc oružja (ali i pojačali sve druge grane unosnog kriminala), a na ruku im je išla činjenica što je Hrvatska bila pod embargom uvoza oružja, koji su nam nametnuli Englezi i Amerikanci. Dakako, bilo je tu i brojnih nesporazuma, te je znatan broj kriminalaca-udbomafijaša bivao «greškom» hapšen i zatvaran. Tada su na djelo stupali oni udbaši koji su se u međuvremenu bili pritajili po našim sudovima. Oni su spriječavali i opstruirali istrage protiv svojih udbomafijaša. Oni su poništavali i opstruirali presude. Oni su i oslobađali svoje bivše i sadašnje pajdaše. A vrlo često su i oni sami «kamatarili» druge «kamatare»! Usluga za uslugu. Dakle, kamata na kamatu!

E, upravo je to jedan od glavnih uzroka (namjerne) blokade, odnosno paralize našeg sudskog sistema (mrzim upotrebiti imenicu «pravosuđe», jer ona duboko vrijeđa naš zdrav razum!). UDBA je brzo uočila mogućnost za pljačkanje i običnih građana, koji se iz nekog trivijalnog razloga nađu na sudu! UDBA se sjetila svog starog (ujedno i «fiškalskog») zlatnog pravila: «zakompliciraj, pa vladaj»! I to je ponovo primjenila u našoj novoj sudskoj praksi. Najprije je krenulo visokostručno i višekratno kompliciranje pravosudnih zakona, a potom se u toj pravnoj prašumi prešlo na podmićivanje – svake vrste. Zato nam današnja sudska praksa toliko sliči nekim starim vremenima. Balkanskim. Turskim.

Tako je, zbog nedovoljnog prihoda od grubog i tzv. organiziranog kriminala, počelo i sudsko pljač-kanje običnih građana, koji su se iz nekog trivijalnog razloga našli na sudu. Sudovi uzimaju (odnosno sofisticirano pljačkaju) novac od građana, a zauzvrat se sudski predmeti odugovlače unedogled. Ostvarena «dobit» se onda dijeli unatar «pravne mafije» po sudovima, po načelu: «Koliko ti meni, toliko ja tebi!». Skoro da i nema suda u Hrvatskoju kojem ne postoji takav mračni centar moći, obično u vrhu suda (ili iza njegovih leđa), koji vedri i oblači na tom sudu. To pokazuju i sva ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj: po korupciji (po kojoj je Hrvatska nažalost na vrlo lošem glasu u Zapadnim demokracijama) naš se sudski sistem nalazi na zloglasnom prvom mjestu i to s vrlo visokim postotkom od čak 83 posto!

Što nam to pokazuje? To nam pokazuje da je naš pravni sistem postao kriminalan i kriminogen sam po sebi! On sam štiti kriminal i kriminalce, čime ustvari potiče rast kriminala u Hrvatskoj. Stoga kriminal u Hrvatskoj stalno raste, tako da već ugrožava i samu opstojnost države i naroda. I to čine ustanove koje bi po svojoj zakonskoj funkciji, odnosno dužnosti, morale goniti, kažnjavati i suzbijati kriminal. Gdje je tu logika zdravog razuma? Konačno, gdje je tu zdrav razum, općenito?

Nažalost, naša nova ministrica pravosuđa je samo malo zagrebala po koži tog našeg udbomafijaškog «pravosuđa». Počela je vrlo dobro i odlučno, a onda je zaustavljena. Taj se duboko korumpirani sistem pokazao u praksi daleko jačim od nje i od cijele Vlade g. Ive Sanadera. Njene nove «pravosudne inspekcije» su odjednom zamrle i vrlo vjerojatno su već raspuštene. To se već primjećuje i po činjenici da vrlo hitno uvedena «tajnost stegovnih postupaka protiv (korumpiranih) sudaca na Državnom sudbenom vijeću». A to je učinjeno tobože zbog «narušavanja ugleda i dostojanstva sudaca». Glupost! Ugled i dostojanstvo nekog suca može narušiti samo on sam osobno, a ne netko drugi sa strane! Pa nisu i ne mogu suci biti «svete krave» sistema, a nisu ni «Sveta Obitelj», da im netko drugi mora čuvati oreol poštenja i nepristranosti. Nažalost, «Suci su postali stalež za koji ne vrijede zakoni», upozorio je nedavno u «Vjesniku» od 28. travnja ove 2005.g. gosp. Krunislav Olujić, bivši predsjednik našeg Vrhovnog suda. Na to je u «Vjesniku» od 1. srpnja 2005.g. upozorio i gosp. Branko Šerić iz Zagreba: «Neovisnost sudaca i o zakonu». Još ranije, u veljači 2005.g. isti je gospodin u «Vjesniku» napisao: «Presude se donose u kafićima i birtijama, dok se u sudnicama samo glumata». To sam prošle godine i sam doživio: od čak 12 suđenja na Općinskom sudu u Bujama, četiri su moja suđenja prekinuta i odgođena već poslije deset ili najviše petnaest minuta, bez obzira što sam na neka od njih morao doći iz Pule (gdje radim kao profesor u Tehničkoj školi Pula), pa nazad, tako prostački nasamaren!

Dakle, zlo je mnogo veće nego što se vidi (na TV i u novinama). Nije li krajnje vrijeme da odlučno desakraliziramo naše suce i sutkinje, a i čitavo sudstvo koje se toliko profaniralo?!

Po svemu sudeći, našoj je ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt vjerojatno strogo «sugerirano» da se počne baviti manje konkretnim i manje opasnim stvarima, da se prije svega bavi perifernim problemima našeg sudskog sistema (broj sudova, broj sudaca prema broju stanovnika, itd.). Stoga bi iz naziva našeg današnjeg Ministarstva pravosuđa trebalo hitno izbaciti imenicu «pravosuđe» i upotrebu te imenice «pravosuđe» zabraniti najmanjejoš pet godina! Primjerenije bi bilo uvesti naziv «ministarstvo sudstva», a još bolje «ministarstvo pravde».

* * * * * *

A sad ukratko o mojim sudskim problemima s Općinskim sudom u Bujama i još više sa Županijskim sudom u Puli, odnosno s njegovim predsjednikom dr.sci. Aldom Radolovićem. Nikako ne mogu iseliti iz moje kuće jednog bivšeg hrvatskog «branitelja» iz Škabrnje. Godinama su ga, prije toga, iseljavali iz jednog privatnog stana u Maredi, u koji se bespravno i na silu uselio još 1992.g. Vlasnik stana je bio Srbin dr. Željko Radoić iz Švicarske, koji tamo radi već oko 25 godina. Vidjeći i shvatajući čitavu tu situaciju i tu priču, on je taj stan bud-zašto prodao agenciji «Euroturist» u Poreču (tel. O52/ 432-044), koja ga je preprodala Slovencu dipl. ing. Dragi Kompanu iz Ljubljane. Ovaj je odmah angažirao jednu poznatu odvjetnicu u Bujama, da ona zakonski iseli iz njegove kuće tog Škabrnjana i njegovu obitelj. Ali ne lezi Vraže! Škabrnjanin je njoj odmah zaprijetio fizičkom odmazdom, nakon čega je ona vratila punomoć svom klijentu ing. Kompanu. On je tada angažirao jednog poznatog i vrlo iskusnog odvjetnika iz Buja. I njemu je Škabrnjanin prijetio fizičkom odmazdom, ali se ovaj drugi nije dao time zaplašiti. Zakonski je gonio tog Škabrnjanina četiri i pol godine, sve dok taj sudski spor nije priveo uspješnom kraju. Tek tada, nakon te dodatne četiri i pol godine, Općinski sud u Bujama je izdao nalog Policijskoj postaji u Umagu da Škabrnjanina iseli iz kuće dipl. ing. Drage Kompana. Međutim je policija iz Umaga to na svaki način odugovlačila i odgađala učiniti(itd., ima toga još i još!).

Konačno je nesretni Slovenac, dipl. ing. Drago Kompan iz Ljubljane pristao na stalne ucjene, začinjene stalnim prijetnjama fizičke odmazde od strane Škabrnjanina, te mu je (is)platio čak 10.000 DEM da se Škabrnjanin «dragovoljno» iseli iz njegove kuće! (Taj su «običaj» u Maredi uveli lažni vukovarski «branitelji», to famozno «dragovoljno iseljavanje» i međusobno preprodavanje ključeva tuđih kuća u koje su se bespravno i na silu uselili!).

Istu «formulu» već godinu i pol dana taj Škabrnjanin pokušava «prodati» i meni, ali i Općinskom sudu u Bujama, tvrdeći da je on i u moju kuću uložio velik novac, pa čak da mi je dao i nekakvu «kaparu» od 10.000 eura za moju dvorišnu kuću u kojoj stanuje s obitelji, čak i za zemlju iza kuće, koja uopće nije moje vlasništvo (!!), a koje sam preko dvadeset godina koristio u najmu. Dakako, našao je za to i dva lažna svjedoka, dva Bosanca (koja sam odmah prijavio policiji zbog lažnog svjedočenja, ali uzalud!. To je odmah blokiralo Općinsko državno odvjetništvo u Bujama!) A nigdje nikakvog ugovora, nikakve potvrde, nikakvog javnobilježničkog zapisa o tome! E, zato su mu u pomoć priskočila dva «diplomirana kriminalca» iz Umaga, odnosno Novigrada (od kojih je jedan bivši udbaš iz Doboja, a drugi navodno iz Osijeka), koji su se kao odvjetnici ubacili u krug Poglavarstva Općine Brtonigla, te od naše općine učinili «Udbomafijašku Općinu Brtoniglu»! Tako je Općina Brtonigla postala leglo najvećeg kriminala, prava mala «Ladrocitta di Verteneglio». Na sve to su reagirale sve političke stranke u Brtonigle, kao i sve nezavisne liste u općini Brtonigla. Uzalud, jer je sve štitila lokalna i županijska «UDBOMAFIJA». Zbog toga su posljednji izbori za lokalnu i regionalnu samoupravu, 15. svibnja ove 2005.g. u općini Brtonigla rezultirali izbornim podvalama i prijevarama, a na kraju završili podmićivanjem jednog oporbenog člana Općinskog vijeća, te je tako IDS ponovo «osvojio» vlast u Brtonigli. Ja sam se, kao predsjednik općinske organizacije HSD-a i nositelj njene izborne liste, na sve to žalio Županijskom izbornom povjerenstvu u Pazinu, ali moš' mislit: «Kadiji se žališ, kadija te tuži, kadija ti sudi», to jest opet istom dr. sci. Aldu Radoloviću, predsjedniku Županijskog suda u Puli! Dakle, svi putovi vode k Aldu Radoloviću. To je prije godinu i pol dana uočio i izvrsni puljski novinar, gosp. Dražen Majić, koji je u «Glasu Istre» objavio veliku reportažu o ogromnoj i vrlo luksuznoj kući dr.sci. Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, kući koja je slobodnom procjenom procjenjena na dva miljuna eura !!

Logičan zaključak se nameće sam po sebi: otkud gosp. Aldu Radoloviću novac za tu ogromnu i luksuznu kuću (ostavljajući po strani njegovu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu u Puli i još negdje)? Bi li i ja bolje i bezbolnije prošao da sam i ja osobno ponudio veliko mito dr. sci. Aldu Radoloviću, predsjedniku Županijskog suda u Puli? Jedino se tako može razumjeti sva ova velika odugovlačenja u njegovom Županijskom sudu u Puli, koji ovog mog «nepoštenog stanara» (kvalifikacija iz Djelomične presude Općinskog suda u Bujama od 2. kolovoza 2004.g., posl. br. P-20/04-15, kojom je presuđeno iseljenje) štiti od iseljenja, štiti njegove lažne svjedoke (dvojicu Bosanaca), štiti ga od plaćanja dugova i štete koju mi je pričinio, itd. A povrh svega, ponovo su spojili dva moja sudska predmeta, koje sam ja uz pomoć ministrice Vesne Škare-Ožbolt uspio razdvojiti. I to unatoč mom protivljenju!! Sve to vrlo jasno ukazuje tko je glavni «Gospodar kaosa» u našem pravosuđu: tu je i dr. sci. Aldo Radolović samo jedna «mala riba». To je na višem stupnju UDBOMAFIJA, koja je u svoju paukovu mrežu zaplela cijelo naše pravosuđe. Međutim i ona nije najglavnija, jer je njena glava svemoćna UDBO-MASONERIJA, koja vlada Pantovščakom i Banskim dvorima!

A tko je meni kriv što nisam član te svjetske «sotonerije»? Tko mi je kriv što sam obični (sada već umirovljeni) diplomirani inženjer elektronike i telekomunikacija i bivši profesor, a nisam ni «diplomirani kriminalac», niti član Udbomafije?

I tko je kriv svima nama odraslim Hrvatima što nismo svi odreda diplomirani pravnici? A tko zna da li bi nam i to pomoglo!!

* * * * * *

Da na kraju zaključim: žalio sam se triput ministrici pravosuđa, gđi Vesni Škare-Ožbolt, dvaput predsjedniku Vrhovnog suda, dr. sci. Ivici Crniću, i triput predsjedniku Županijskog suda u Puli, dr. sci. Aldu Radoloviću. Uzalud! Dobivao sam dvaput odgovore od pomoćnika ministrice za građansko pravo, gosp. Borisa Koketija; jedan gluplji i indolentniji od drugog. Dobivao sam dvaput i odgovore od pomoćnice ministrice gđe Barice Novosel. Zvao sam, pisao i slao faksove načelniku Đorđu Maraviću. Sve uzalud! Sve isto! Indolencija i/ili neznanje? Možda. A vjerojatnije je da je na sve to svoju zabranu stavila spomenuta i opisana Udbomafija, ako već ne i Udbo-masonerija s Pantovščaka i Banskih dvora!

Nije mi mogao pomoći ni sam ministar (MUP-a) dr. Marijan Mlinarić, kome sam poslao važne informacije o «tajnim operacijama nekakvog krijumčarenja, koje su se cijelu zimu i noću odvijale u mojem dvorištu», dakako uz puno učešće ovog mog Škabrnjanina, profesionalnog švercera, a ne znam u čijoj režiji, i s čijom pomoći iz Policijske postaje u Umagu. Sve uzalud. Pokazalo se da je i sam ministar dr. Mlinarić u svemu tome «sitna riba», jer je glavni «Gospodar kaosa» znatno iznad njega!

Dakako, ima toga još i još. Ako ovo ne bude dovoljno, «računajte na nas»! Računajte na mene! Do smrti!

Brtonigla, Kovri 25, dovršeno 12. srpnja 2005.g. Semper Paratus

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S. (23. travnja 2008.g.): sudski predmet P-20/04 još nije okončan, jer je dr.sc. Aldo Radolović ukinuo poštenu «Djelomičnu presudu» sutkinje Fabiane Kliman i vratio sve na početak. Od tada je prošlo već 18 mjeseci. A sudac Aldo Radolović je za nagradu izabran za suca ustavnog suda R.H. Naši AMAC-Hrvati na internetu već znaju moju priču o njemu. U međuvremenu je i sutkinja Fabiana Kliman dala otkaz u Općinskom sudu u Bujama. Dakle, nema kraja ni ovom slučaju. Ali nema ni predaje!! A.R.J.