Knjiga „Jasenovački logori – istraživanja“ ruši lažni mit o Jasenovcu u prah i pepeo!

Moj komentar na tekst objavljen na našem portalu “Dragovoljac.com”, Subota, 04 Srpanj 2015 10:13  

Knjiga „Jasenovački logori – istraživanja“ ruši lažni mit o Jasenovcu u prah i pepeo!

Autor Matko Marušić

Subota, 04 Srpanj 2015 10:13

Uvodna Napomena: Koliko god ja osobno e-mail adresa otvorim, ili mi ih otvore moji brojni prijatelji, Manolićevi Udbaši-hakeri mi ih blokiraju, tako da sve teže stavljam svoje komentare na neke tekstove na našem braniteljskom portalu Dragovoljac.com . A i moj blog Semper Paratus Croatiae Manolićeva Mlada Bagra (ne i Fadjejeva “Mlada garda” !) mi stalno ometa, blokira, onemogućuje... Kome da se žalim? Mladenu Bajiću ili Dinku Cvitanu?? Tim “selektorima” Jože Manolića ??  NEPODMITLJIVI

**************************************************************************

Dakle... ovo sam htio komentirati u gornjem tekstu gosp. Matka Marušića :

Ovo valja citirati - i komentirati:

"Duboko sam uvjeren da je i samim Židovima u interesu da se dozna prava istina, a ne da iza njihove tragedije ostanu repovi sumnje i ogovaranja".

Da, gosp. Matko Marušiću, ali to ne važi za zadrte “Goldštajne” u Hrvatskoj! A ni za njihove ljubitelje cionističke "INDUSTRIJE HOLOKAUSTA" Goljštajnovskog tipa!

Međutim, u svijetu sve više raste otpor prema takvim CIONISTIČKIM LAŽIMA čak i među sve više Židova u svijetu. Primjerice, ja sam na svojem blogu još prije 2 godine objavio jedan prilog iz Montreala, gdje su Kanadski Židovi oštro prosvjedovali protiv zločina Izraelskih cionista u Pojasu Gaze, a na čelu svoje široke povorke nosili od 15 do 20 metara žirok transparent s napisom "JEWS OPPOSED TO CIONISM" !!!

Koliko se dobro sjećam među njima je bila i slavna Kanadska Židovka svjetskog glasa NAOMI KLEIN (nenu opširniju biografiju možete naći, pročitati i PROUČITI na Engl. WIKIPEDIA-i) !!

Molim Vas da što prije pročitajte i njenu knjigu “Doktrina šoka” – bit ćete bogatiji za još jedan život!

Dakle...

Sve je manje prostora na svijetu za stare CIONISTIČKE podvale!

"Istina je krenula i ništa je više ne može zaustaviti"

(Roger Garaudy, pariški Židov, u svojoj knjizi "Mitovi utemeljitelji Izraelske politike", na str.64.!!), a koju je u nas objavio naš prijatelj dr. Franjo Letić, COATIAPROJEKT, 1996.g., ukupno 353 str.)

nepodmitljivi

PROPAST RIJEČKOG UDBO-MAFIJAŠIZMA

R E P E T I T I O  E S T  M A T E R  S T U D I O R U M . . . . .

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Pula / Brtonigla

26. 10. 2002.

Uredništvu hrvatskog „Fokusa“                                          i Komu Treba: g. Ivici Račanu !

Uredništvu „Hrvatskog slova“

PROPAST RIJEČKOG UDBO-MAFIJAŠIZMA

Dakle, brodogradilište „Viktor Lenac“ (u kojem sam 1991./1992.g. bio „predsjednik “hrvatskog“ sindikata) opet od Račanove Vlade traži „kredit“ od 24 milijuna US dolara!

Nije li to bezobrazno? Nije li to prevršilo svaku mjeru?

Da država sanira privatno poduzeće inž. Damira Vrhovnika, samo zato što je on intimni prijatelj Predsjednika Vlade, gosp. Ivice Račana? Ili je posrijedi nešto sasvim drugo?!!

Da, posrijedi je nešto sasvim drugo ! 

Naime, brodogradilište „Viktor Lenac“ je već odavno – od dolaska na čelo inž. Vrhovnika – postalo jedno od najčvršćih uporišta UDBE i KOS-a, a od 1991.g. jedno o najvažnijih uporišta riječke UDBO-mafije !

A najvažnije uporište riječke UDBO-mafije je bila RIJEČKA BANKA, ujedno i najtvrđi srpski bastion u gradu Rijeci.

Ostala uporišta Riječke UDBO-mafije ovdje neću spominjati.

U tom svjetlu treba gledati posljednje događaje u gradu Rijeci: slom brodogradilišta „Viktor Lenac i slom „Riječke banke“.

* * * * * 

Na čelo Riječke banke je nakon njenog sloma došao Petar Radaković, i to nakon hapšenja Milojka Tankosića ( bivšeg direktora Direkcije deviznih sredstava u banci) i Borisava Perožića (bivšeg člana Uprave banke).

Manevar je bio očit: Radaković je trebao izbrisati tragove koji su vodili prema Damiru Vrhovniku, Slavku Liniću i glavnom uredništvu srpskog „Novog lista“ i odvesti istragu u slijepu ulicu ili na sporedni kolosijek. A radilo se o klasičnom bijegu kapitala u inozemstvo, prije definitivnog gubitka vlasti ! Stoga bi im novih 24 milijuna dolara usput vrlo dobro došlo!

Vrijeme je za najhitniju akciju: poništiti prljavo izvedenu privatizaciju brodogradilišta „Viktor Lenac“, a isto tako i obe privatizacije, odnosno „prodaje“ Riječke banke strancima,

najprije Nijemcima, a zatim – nakon Linićeve „sanacije“od sto milijuna EUR-a – za svega 28 milijuna EUR-a austrijskoj Erste Banki!

Krađa i prekrađa, preciznije rečeno pljačka pljačka DRŽAVNE BLAGAJNE (!!), izvedena je drsko, bezobrazno i na otvorenoj sceni grada Rijeke!! Bravo „druže“ Slavko Liniću!     

Poništenje privatizacije „Lenca“ je tim potrebnije jer je izvedeno „na prepad“. Brodogradilište je početkom 1992.g., dakle kada je rat najviše umanjio njegovu vrijednost (!!), bilo procijenjeno na samo 27,5 milijuna DEM. Javio se ponuđač iz Bremena, gosp. inž. Vuksan (rodom iz Splita), no onda su inž. Vrhovnik, Linić i gosp. Zlatko Mateša (tada predsjednik Agencije za privatizaciju!) počeli odugovlačiti stvar, te su u ratnom metežu i muljanju – dok smo mi bili na ličkom bojištu – negdje „zagubio“ gosp. Vuksan iz Bremena, a pojavio se gosp. Carlo Trevisan iz Mestra pri Veneciji.

U međuvremenu je direktor Vrhovnik osnovao svoj vlastiti sindikat i na njegovo čelo imenovao (S)Amira Baćinovića, prethodno „prekrštenog“ u Damira (kao i Gazda!), a članove mog „hrvatskog“ sindikata ucjenama i prijetnjama natjerao u svoj sindikat.

Kad sam se ja vratio s ličkog bojišta dočekao me je OTKAZ ! No ja se nisam dao, te je muljanjem po Zagrebu nekako udešeno da ja odem iz „Lenca“, s polovicom zakonske otpremnine. A čim sam ja napustio „Lenac“, gosp. Mateša je prodao „Lenac“ g. Trevisanu and Co. I to za samo 11 milijuna DEM !

Dakako, Carlo Trevisan je tu poslužio samo kao udbaški paravan za udbomafijašku grupu inž. Damira Vrhovnika i Slavka Linića, koja se spretno dočepala „Lenca“ za tako sitan novac. Ne zaboravimo da su tada drugi i treći po rangu ljudi u Hrvatskoj bili Josip Manolić i Stipe Mesić !!

Budući da je prije šest mjeseci Račanova Vlada, pod drskom ucjenom njenog podpredsjednika Slavka Linića „sanirala“ brodogradilište „Viktor Lenac“ (s 30 milijuna US$), a koji sada opet traži istu takvu „sanaciju“  (24 milijuna US$), krajnji je čas za poništenje prljave privatizacije „Lenca“, za smjenu direktora Damira Vrhovnika i njegovo udaljavanje iz „Lenca“ – najbolje izravno u istražni zatvor !! A s njim bi trebali poći i barem 4-5 njegovih glavnih „menadžera“! Oni su plod Vrhovnikove 18-godišnje negativne selekcije kadrova. Treba ih spriječiti  da „Lenac“ pošalju u stečaj (dakako samo fiktivno, kao što je to bio i fiktivni stečaj „Klariko voća“!), pa da se iz svega „elegantno“ (čitaj: udbomafijaški!) izvuku. A grad Rijeka je danas glavni centar hrvatskog udbomafijašizma!!

Stoga predlažem gosp. Ivi Sanaderu da smjesta objavi sastav svoje „Vlade u sjeni“, te da budući ministri financija, pravosuđa, policije, pomorstva, u suradnji s budućim državnim tužiteljem, već sada prionu na posao rasčišćavanja nagomilanog UDBO-mafijaškog smeća u „Lencu“ i „Riječkoj banci“, čime će se konačno „Crvena Rijeka“ konačno vratiti u krilo  svoje prave i jedine Domovine.

Ne smije se dozvoliti da u Riječkoj banci bivši direktor Milan Potkonjak i njegova bliska suradnica S. Stojević, uz pomoć novih direktora Save Dalbokova, uz aktivnu podršku Vrhovnikovog pajdaša Slavka Linića i guvernera HNB dr. Željka Rohatinskog   zataškaju UDBO-mafijašku pljačku odoko 100 i kusur milijuna dolara!

Ako to gosp. Ivo Sanader ne učini, hrvatski birači će mu jako teško dati bjanko-mjenicu za obnašanje nove vlasti, bojeći se da nakon što sjaši ovaj Murta, ne uzjaši neki novi Kurta.

U svakom slučaju, treba hitno spriječiti da Damir Vrhovnik i njegovi nesposobni „menadžeri“ ne dobiju novu „sanaciju“ od 24 milijuna dolara i od svih nas ponovo naprave magarce!

Kao i s Dubrovačkom bankom !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.  

 

subota, 9. svibnja 2009.

SUDE MI - u prljavom hrvatskom "Krivosuđu" - 2.dio

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

52474 Brtonigla, Kovri 25

                                                                                        Komu Treba: Mr. Vincent Degert,

                                                                                                          ambasador EK/EU, Zgb

11. ožujka 2009.g

Predmet: Pritužba protiv suca Općinskog suda

u Bujama gosp. Tomislava Bilobrka

                                                                                           PREDSJEDNIKU ŽUPANIJSKOG SUDA U PULI

                                                                                     Gosp. Iztoku Krbecu

                                                       PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA

                                                                                             Gosp. Branku Hrvatinu

                                                                  MINISTRU PRAVOSUĐA R.H.

                                                                                      Dr. Ivanu Šimonoviću

Poštovani!

Obraćam se Vašim cijenjenim naslovima s ovom Pritužbom protiv suca Općinskog suda u Bujama, gosp. Tomislava Bilobrka, zbog njegove pristranosti i njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti. A sve u cilju to da bi pogodovao udbomafijaškom advokatu-punomoćniku tuženika Erlić Ivana, ratnog bjegunca iz Škabrnje, notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i besposličara, odvjetniku i bivšem udbašu iz Doboja u Bosni Ivici Senjaku, partneru ovdašnjeg svemoćnog udbomafijaškog odvjetnika Slaviše Perovića iz Umaga, Portoroža, Pule i Bog-te-pitaj otkuda još.

Naime, jutros, 11. ožujka 2009.g., na ponovljenoj glavnoj raspravi u predmetu P-20/04, po mojoj pet godina staroj Tužbi za iseljenje tuženika Erlić Ivana iz moje kuće u Kovrima 25, općina Brtonigla, doživio sam još jedan pokušaj odugovlačenja i odgađanja suđenja, odnosno još jedan pokušaj Udbomafijaškog suđenja meni - kao privatnom tužitelju, umjesto tuženiku Erlić Ivanu. To se dade isčitati čak i iz krnjeg i lažljivog Zapisnika, P-20/04-81, sastavljenog u Općinskom sudu u Bujama dana 11. ožujka 2009.godine (na koji ću se očitovati kasnije).

Počelo je već klasičnim trikom punomoćnika - advokata tuženika, ćeš da je „tuženik bio spriječen pristupiti na današnje ročište zbog 'poslovnih obveza', stoga predlaže da se isto odgodi, imajući u vidu posljednji podnesak tužitelja“. A podnesak je bio u zadanom roku! I onda je počelo glumatanje suca Bilobrka da li bi ili ne bi odgodio suđenje! Tada sam ja planuo !! I to nakon pet godina ovog sudskog šegačenja sa mnom. Naime, na posljednjem ročištu, sudac Bilobrk je rekao da će slijedeća glavna rasprava biti i posljednja! A od mene je zatražio da u pogledu naknade štete postavim „određen tužbeni zahtjev u smislu čl. 186. st.1. ZPP-a, u suprotnom sud neće odlučivati o zahtjevu (opazka A.R.J.: starom skoro pet godina!!) u pogledu tih stvari“.

Znači da je sudac Bilobrk došao i na prvo, odnosno pripremno ročište/suđenje od 05. veljače ove 2009.g. potpuno nespreman! Jer je sve to imao u spisu preko godinu dana, preciznije u mojem Podnesku tužitelja od 04. siječnja 2008.g. i u mojem Podnesku od 16. studenog 2007.g.! A sve to mi je verificirao jedan bivši sudac Općinskog suda u Bujama (koji mi je inače odbio moj prijedlog da bude moj advokat-punomoćnik na ovom suđenju!).

Sudac Tomislav Bilobrk me je na samom uvodu u suđenje upitao zbog čega još uvijek tražim „iseljenje Erlić Ivana iz moje kuće, kada se on već prije dvije godine iselio, te zbog čega tražim predaju ključeva 'spornog' stana“? Iz tog pitanja odmah sam isčitao da su sudac Tomislav Bilobrk i advokat tuženoga Erlića u dosluhu (!!), jer je to isto pitanje advokat Ivica Senjak (inače bivši udbaš iz Doboja u Bosni!) postavio još bivšoj sutkinji Općinskog suda u Bujama gospođi Fabiani Kliman, i to dva puta, primjerice još prije dvije godine, na glavnoj raspravi u istom predmetu (vidjeti Zapisnik od 19. ožujka 2007.g., posl. br. P-20/04-42 !!).

Dakako, ja sam i taj njen Zapisnik odbio potpisati, jer je bio iskrivljen i izopačen, pogotovu zato što su namjerno (!!) izostavljene ove moje ključne riječi: „Tuženi Erlić se nije iselio, nego samo odselio, to jest promijenio je samo svoje boravište, ali ne i prebivalište! Nije vratio ključeve kuće, u koju povremeno dolazi, ostavlja namjerno otvorena sva vrata i sve prozore, kako bi vjetar napravio što veću štetu.... itd.“ (završen citat). A dolazio je često i čitavu tu 2007.g., pravio mi razne štete, a čak je dolazio nekoliko puta i 2008.g., praveći mi nove štete i neskriveno smetajući moj posjed!

Sve je to ponovljeno i osam mjeseci kasnije na suđenju 12. studenog 2007.g. (vidjeti Zapisnik s tog suđenja P-20/04-62 !!).

* * * * *

Evo što sam odgovorio sucu Tomislavu Bilobrku: „Želim Presudu i želim svršen spis!“. Jer ako se meni nešto „dogodi“, Erlić se može komotno vratiti u moju kuću i postati njen vlasnik!!“.

E, a na to je počelo „čuđenje“ suca Bilobrka! I počelo ono već spomenuto glumatanje. I pravničko cjepidlačenje. Ono tipično (ovovremeno!!) cjepidlačenje u formalnom smislu, te striktno zaobilaženje sadržajnog smisla cijelog ovog petogodišnjeg sudskog maratona!

Očito je da mi se u ovom nakaznom Općinskom sudu u Bujama (ovu ću kvalifikaciju objasniti u post scriptumu!) ponavlja sve ono na što sam se prije četiri i pol godina žalio bivšoj ministrici Vesni Škare - Ožbolt, 19 listopada 2004.g. I dvije godine kasnije ministrici Ani Lovrin, 2006.g. Očito se u ovom sudu nije ništa promijenilo, unatoč smjeni bivše predsjednice suda Jasne Stupavsky - Stelle i njenom nečasnom otpustu iz službe! 

       Nikako ne razumijem zašto se i ovaj novi sudac Tomislav Bilobrk toliko usteže da donese Presudu, nego i on ide na ruku udbomafijaškom advokatu I. Senjaku, koji uporno sugerira da se „suđenje zaključi, jer se tuženik de facto već odselio, (itd., itd.)“. Pa čemu onda služe Presude, kada suci u Općinskom sudu u Bujama de facto i de iure već pet godina uporno izbjegavaju donijeti svoju presudu u ovom bagatelnom i trivijalnom slučaju?? Nije mi jasno zbog čega ti suci primaju svoje enormno visoke plaće od preko 10.000 kuna - i to skoro dvostruko veće od mojih bivših kolega profesora u Tehničkoj školi Pula? Nije mi jasno za što sam onda platio moje dvije tužbe i moju bivšu odvjetnicu Meri Franičević - Gojtan??

Mene jako zanima tko će platiti troškove ovog petogodišnjeg maratonskog suđenja u Općinskom sudu u Bujama i tko će meni naknaditi dugove i barem minimalnu štetu od preko 215.000 kuna, koje mi je troipolgodišnjim neplaćenjem stanarine, neplaćanjem režijskih troškova i krađom, odnosno „otuđivanjem“ mog namještaja, građevinskom materijala, alata i drugih stvari - pričinio Erlić Ivan, ratni bjegunac iz Škabrnje!

* * * * *

A sada o lažljivom zapisniku P-20/04-81: Sudac Bilobrk mi stavlja u usta riječi koje ja nisam rekao i tvrdnje koje ja nisam tvrdio na njegovoj glavnoj raspravi 11. ožujka 2009.

Ja nigdje nisam rekao da jedan mali usisivač prašine košta (svega) 600 kuna, jer sam ja taj „Moulinex“ usisivač, snage 450 Watti platio u Trstu 930.000 lira - u ono davno vrijeme - i nisam ga godinama upotrebljavao - osim tri ili četiri puta godišnje.

A nije točno da su i druge stvari bile stare. Ukradeni bojler i ukradeni stroj za pranje rublja su bili stari svega dvije godine kada se Erlić Ivan uselio u moju dvorišnu kuću! Isto tako i kolor televizor Philips, 55cm. A i sav građevni materijal je bio nov, osim dvije kariole, čiju sam cijenu adekvatno umanjio. A osam kubika ukradenog ili preprodanog kamena (preostalog iz silosa stočne hrane, starog preko 100 godina) nisu ništa izgubili na cijeni. Dapače! I da ne nabrajam dalje! A sudac Bilobrk me stalno napadao (pa i svojom dernjavom u sudnici!) da „otkuda ja znam te cijene i gdje su računi za sve to“?

Odgovorio samu da sam obišao sve relevantne trgovine i raspitao sam se za cijene. Ali to njemu nije bilo dovoljno. On je bolesno insistirao na računima, računima, računima...

A onda sam i ja planuo i pitao ga ima li on u kući bojler. Ima li stroj za pranje rublja ili televizor i čuva li on sve te svoje račune... Situacija je prijetila eksplozijom i mojim izbacivanjem iz sudnice, sve dok mu ja nisam pokazao svoje (bojno!) pero i spomenuo mu moju žalbu novom ministru pravosuđa dr. Ivanu Šimonoviću, a kada mu ni to nije bilo dovoljno, spomenuo sam mu svoj blog na internetu „Semper Paratus Croatiae... E, tek onda se sudac Bilobrk konačno primirio. Jer, „javnost je smrt za mračne snage“! I on to zna.

* * * * * *

Ukratko, sucu Bilobrku se nikako ne sudi - a sviđa mu se enormno visoka sudačka plaća. Nije mala stvar primati 9-10.000 kuna državne plaće i to u vrijeme sveopćeg bankrota u ovoj nesretnoj Državi Hrvatskoj! I sviđa mu se perspektiva da sa 100-postotnom mirovinom ode u mirovinu, za razliku od mene profesora, koji sam u mirovinu otišao sa svega 32 posto svoje plaće! A to jok!! Neće to ići tako još dugo!

Jedino je dobro to što je sudac Tomislav Bilobrk uzeo 15 dana za donošenje svoje Presude. Tako će barem naknadno naći dovoljno vremena da prouči predmet, umjesto da me „predribla“ na licu mjesta - u svojoj sudnici Općinskog suda u Bujama. A to nisu uspjeli ni drugi u ovih proteklih pet godina. Jer i ja sudim onima koji sude meni !!

Jer onaj tko proguta ovakvog „ježa“ neka se ne žali na bolove u želudcu!

Bilježim se sa štovanjem!

                                                                                            Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

                                                                                               (Semper Paratus Croatiae. com)

                                                

                                               * * * * *

Post scriptum:

Kvalifikacija „nakazni Općinski sud sud u Bujama“ odnosi se najviše na travičnoubojstvo bivšeg predsjednika tog suda Ivana Božića, kojemu je uzorni radnik Božo Laganis iz sela Punta kod Krasice sjekirom odsjekao glavu - prije više od četvrt stoljeća, točnije 15. svibnja 1984.g.!! A taj predsjednik tog nakaznog suda je i meni osobno prijetio, jer sam kao novoizabrani predsjednik sindikata u bujskoj tvornici „Digitron“ za praznik Prvog maja 1975. g. odbio na pročelje tvornice staviti sliku „druga Tita“, nego sam dao staviti samo parole „Živjeli radnici * Wiva i lavoratori“!

A to je bio moj „smrtni grijeh! I od tada do danas mi je UDBA stalno za petama!

A dvije godine kasnije, jedan drugi sudac (čije ime ovdje neću navesti, jer se kasnije

istakao u našem svetom Domovinskom ratu) - opljačkao me u korist bosanskog Srbina

Stevice Jankovića, kojemu sam u to vrijeme posudio 1.000 US dolara, koji su zbog

stalnih devalvacija Yu-dinara spali na vrijednost jednih polovnih cipela!! Tako je glasila

njegova presuda!

Dakako, ja sam u svojoj Žalbi tog suca nazvao „lupežom“ i zbog toga sam bio osuđen na kaznu zatvora, koju sam u cijelosti odslužio u Okružnom zatvoru u Puli.

Takvo je bilo nakazno Yu-„pravosuđe“, odnosno Yu-„krivosuđe“. I takvo je ostalo u

Hrvatskoj sve do današnjih dana!! I to zahvaljujući prije svega „drugu Mesiću, drugu

Mladenu Du-Bajiću, drugu Vladu Šeksu, drugu Manoliću i drugu Budimiru

Lončaru. A sve odreda „diplomiranim kriminalcima“ (štoje naslov mog slijedećeg

članka, iz ovog mog sudskog „Vremeplova“.

Dakle, umjesto da se onemoguće prljave pravničke smicalice i prljavo pravničko

„foliranje“ jednog nečasnog dijela naših sudaca, a la' ovo suca Tomislava Bilobrka i

njemu sličnih sudaca, naša pravosudna Udbomafija ima punu podršku oba državna vrha,

kakoPantovščaka, tako i Banskih dvora.

I što nama preostaje? Naša bojna pera i naše bojne knjige! Jer, „knjiga je oružje!

Uzmi je u ruke“! (Bertold Brecht).

Latimo se, braćo Hrvati, svojih bojnih pera, jer je pero najjače oružje na svijetu. Prije ili kasnije pero je nadjačalo sablju, nadjačalo topove, nadjačalo atomsku bombu - a nadjačat će i ovu Udbo-masoneriju, koja danas vlada našom Hrvatskom!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Objavio/la SEMPER PARATUS CROATIAE u 21:10 Nema komentara:

UDBAŠ U DIPLOMACIJI: Bandićev bratić osamdesetih ‘obrađivao’ ekstremnu hrvatsku emigraciju a onda postao hrvatski veleposlanik!

Dnevno.hr/Dražen Boroš: UDBAŠ U DIPLOMACIJI: Bandićev bratić osamdesetih ‘obrađivao’ ekstremnu hrvatsku emigraciju a onda postao hrvatski veleposlanik!/ 27. Travanj 2015

Autor: Dražen Boroš

JE LI TO MOGUĆE?

UDBAŠ U DIPLOMACIJI: Bandićev bratić osamdesetih ‘obrađivao’ ekstremnu hrvatsku emigraciju a onda postao hrvatski veleposlanik!

Ivan Bandić uopće nije skrivao da je radio za jugoslavensku Udbu. Ali on u tome nije vidio nikakvo zlo. Pa bio je mlad i samo je htio raditi i riješiti stambeno pitanje. Ako je pri tome nekog optužio da je bio nositelj neprijateljske djelatnosti protiv SFRJ, to je samo išlo u rok službe.

(Slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića: Eto zašto već 25 godina još nismo imali “Lustraciju” !!)

 

 Nepresušna je plejada hrvatskih veleposlanika i diplomata koji su nas zadnjih dvadesetak godina sramotili po svijetu. Alkohol, droga, tučnjave, kocka, pronevjera novca, seksualni skandali … Popisu grijeha hrvatskih diplomatskih predstavnika u svijetu treba dodati i ljude sumnjive udbaške prošlosti, šarlatane koji ne znaju strane jezike, provokatore i siledžije.

Dovoljno se prisjetiti šverca droge u SAD-u, orgija hrvatskog diplomata u Rimu, švercanja alkohola hrvatskog veleposlanika u Libiji, veleposlanika u Washingtonu koji je u podrumu veleposlanstva proizvodio i buteljirao vina i potom ih dijelio gostima. Ili generalnog konzula u Kanadi koji je uhvaćen mrtav pijan za volanom, ili veleposlanika u SAD-u koji je pronevjerio milijun dolara na službenoj kartici itd…, itd…

Hrvatska vanjska politika se u zadnjih 15-ak godina kontinuirano srozavala i danas je dosegnula razinu kada se više jednostavno ne može smatrati vanjskom politikom moderne i suverene države.

Glavni razlog je rastakanje sustava službe vanjskih poslova koje su provele političke elite i svi njihovi ustavni kreatori od 2000. do danas.

Dakle, Ministarstvo vanjskih poslova doslovce su preplavili tzv. “diplomati-uhljebi”, te ostaci jugoslavenskog diplomatskog kadra, koji danas čini više od 10 posto ukupnog broja veleposlanika i generalnih konzula Republike Hrvatske.

Mesić napunio diplomaciju udbaškim kadrovima

Uz njih, hrvatsku je diplomaciju početkom 2000-tih godina Stipe Mesić uz pomoć Bude Lončara popunio i starim udbaškim kadrovima.

Jedan od njih već desetljeće i pol mirno šuti i ide s jedne funkcije na drugu.

Radi se o Ivanu Bandiću, nekadašnjem veleposlaniku RH u Mađarskoj i bratiću zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. On je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina radio u ‘Službi državne bezbednosti’ u Mostaru na obradi hrvatske emigracije koja živi u Americi. To potvrđuju i dokumenti, ali i živi svjedoci iz Hercegovine koji nam tvrde kako je on zapravo radio u odjelu za likvidaciju “ekstremnih” Hrvata emigranata.

On to štoviše uopće ne negira, nego se svojevremeno branio kako je kao mladi pravnik s diplomom mostarskog fakulteta htio pod svaku cijenu posao pa je tako ‘slučajno’ doznao kako “služba” traži djelatnike, prijavio se i 1988. godine dobio posao u ni manje ni više nego tamo gdje je trebala itekakva provjera i podobnost – u Službi državne bezbjednosti, gdje je radio na odjelu za emigraciju, tzv. sektor – SAD.

– Brat mi je radio kao vozač u policiji, te mi je rekao kako u SDB-u traže mlade ljude. U to vrijeme nije mi bilo važno gdje radim, bio sam mlad, te sam tražio posao, koji će mi omogućiti da svojoj obitelji osiguram stambeno pitanje, prisjetio se Ivan Bandić – bratić zagrebačkog gradonačelnika.

Dobio je i posao i stan, a tvrdio je kako mu je zadatak bio “obraditi” 30-ak hrvatskih emigranata u SAD-u. Zanimljivo na jednom popisu sumnjivih emigranata bio je otac Milana Bandića, dakle njegov stric koji je navodno 1953. sudjelovao na antijugoslavenskim manifestacijama.

Krajem 1990. godine Ivana Bandića je tadašnji ravnatelj HIS-a Miroslav Tuđman pozvao da radi za njega.

Tada započinje njegova karijera u hrvatskim obavještajnim službama, a kao operativac radio je na slučajevima međunarodnih zločina i terorizma.

Za vrijeme raspada HDZ-a i previranja u obavještajnim službama dobio je nogu iz službe, al i pod svoje ga je odmah primio - a tko drugi nego Stjepan Mesić koji ga je prvo posalo za savjetnika u hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu, a onda 2002. u Pečuh za generalnog konzula u Republici Mađarskoj, da bi 2007. postao i veleposlanik RH u Budimpešti.

Danas je konzul u Tuzli.

Svjedoci koji su nam se javili iz Posušja tvrde kako je mlađahni Ivan kao “operativni radnik” SDB-a Mostar krajem osamdesetih optuživao hrvatske emigrante da su ni manje ni više nego “nosioci neprijateljske djelatnosti protiv SFRJ.”

Konkretnije, Ivan Bandić je zvao na razgovore članove bliže obitelji i prijatelje kako bi saznao što njihovi rodjaci rade u Americi, čime se bave, odnosno rade li protiv Jugoslavije. U dokumentima s kojima raspolažu navode se i imena ljudi koje je on “obrađivao”.

Barem zna engleski bolje od SDP-ove Ingrid (A.M.)

Kako je udbaš završio u diplomaciji nije jasno, no o kakvom se zapravo kadru i stručnjaku radi možda najbolje potvrđuje njegov govor na engleskom koji je teškom mukom “pročitao” na World Peace Summitu 2009.godine.

Osim toga za sebe je tvrdio da je za razliku od bratića, “želio ostati politički bezbojan”. Kako se tako “bezbojan” popeo od službenika jugoslavenskog udbaša do hrvatskog veleposlanika nije jasno ni njegovoj današnjoj šefici koja ga je naslijedila, ali je uz njegovo ime stajala opaska – Ne dirati.

Kako nije više bio kadar da bi bio veleposlanik ni u Albaniji, gdje je službovao godinu dana, ministrica Vesna Pusić ga je postavila za konzula u Tuzli.

A gdje će završiti – samo nebo zna.

Dražen Boroš

Dnevno.hr

                                                   * * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Eto zašto već 25 godina još nismo imali “Lustraciju” !!

Upravo ovdje nalazimo nekoliko važnih odgovora na to pitanje!

Prvo, da je Miroslav Tuđman – citiram - Krajem 1990. godine Ivana Bandića - kao tadašnji ravnatelj HIS-a, pozvao da radi za njega !

Valja se prisjetiti da je tada u Tuđmanovom HIS-u radio i Josip Perković! Pa ipak njemački sud u Minhenu još nije pozvao kao svjedoke ni Ivana Bandića, a ni Miroslava Tuđmana, da svjedoče u sudskom postupku protiv Udbinog zločinca Josipa Perkovića!??

Nije li to višestruko čudno?

Znači li to da je i Miroslav Tuđman – danas – pod moćnom zaštitom Manolićeve i Mesićeve UDBe ?!

Drugo, da je udbaša Ivana Bandića – citiram - pod svoje odmah primio - a tko drugi nego Stjepan Mesić koji ga je prvo posalo za savjetnika u hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu, a onda 2002. u Pečuh za generalnog konzula u Republici Mađarskoj.  

U međuvremenu je naš bivši Ciganin – Predsjednik “umirovljen” i to kao još živi udbaški faraon, sa svim svojim faraonskim mogućnostima, pa čak i “ovlastima” (napr. mjesečni čaj s Putinom u Moskvi (!!), umjesto da je “uškopljen” (!!)  i premješten na njihov čarobni udbaški sunčani otok – na Goli otok – i to također doživotno !!

Treće, citiram -da bi udbaš Ivan Bandić 2007. postao i veleposlanik RH u Budimpešti. A to je bilo u vrijeme vladavine onog pokvarenog premijera-hohštaplera Ivice Sanadera (za koga se također – u međuvremenu – pisalo da je i on bio vanjski suradnik UDBE !!).

Četvrto, vrijeme je spomenuti i SVEMOĆNOG zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji se OSILIO do krajnjih granica i kome nitko, pa ni iznimno pošteni predsjednik zagrebačkog Županijskog suda gosp. Ivan Turudić više ne može ništa (jer ga štiti Vrhovni sud Hrvatske, koji je također prepun starih udbaša, a takav je sve više i naš Ustavni sud (kome upravo ovih dana stižu nove udbaške prinove, kao Mladen Bajić i ...), koji donosi sve blesavije i stoga nerazumljive odluke-presude, koje samo stari udbaši mogu razumjeti !!).

Dakle, sada je mnogo lakše razumjeti NEDODIRLJIVOST od strane zakona vječnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. On je skoro jednako nedodirljiv kao i naš bivši Ciganin-predsjednik Stipe, odnosno STEVAN Mesić!

Tko će konačno danas presjeći taj Gordijev čvor UDB-ine svemoći u Hrvatskoj?!!

Ima li u današnjoj hrvatskoj Novoj Političkoj Klasi (NPK) takvoga junaka ili heroine ?

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger, Brtonigla, Istra, Hrvatska,

(hrvatski socijal-radikal)

Merkel: još nije vrijeme za ukidanje sankcija Rusiji

Direktno.hr/ Merkel: još nije vrijeme za ukidanje sankcija Rusiji/Datum objave: 22.01.2015 | 16:30

Autor: pz/h

Merkel: još nije vrijeme za ukidanje sankcija Rusiji

 

 "Gospodarske sankcije nisu se mogle izbjeći. Moguće ih je ukinuti ako nestanu razlozi zbog kojih su uvedene. No, to se nije dogodilo.

Njemačka kancelarka Angela Merkel optužila je Rusiju da je intervencijama u Ukrajini prekršila poratni poredak u Europi i istaknula da Europa ne može razmišljati o ukidanju sankcija dok Moskva ne promijeni smjer.

"Pripojenje Krima nije kao bilo koje pripojenje. To je kršenje načela na temelju kojih je stvoren miroljubivi poredak u Europi nakon Drugog svjetskog rata, posebno poštivanje granica i teritorijalnog integriteta", rekla je Merkel na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu.

"Gospodarske sankcije nisu se mogle izbjeći. Moguće ih je ukinuti ako nestanu razlozi zbog kojih su uvedene. No, nažalost, to se nije dogodilo", dodala je.

Ministri vanjskih poslova Ukrajine, Rusije, Francuske i Njemačke postigli su u srijedu u Berlinu dogovor o demarkacijskoj liniji na istoku Ukrajine, od koje obje strane u sukobu trebaju povući svoje snage, ali to za sada nije provedeno.

* * * * * *  

Komentari (1):

Ante Rokov Jadrijević:

• Ante Rokov Jadrijevic · Top Commenter · Brtonigla

Putin je čovjek opasnih namjera, koji je upao u vlastitu stupicu i ne može nazad - kao i Hitler u Čehoslovačkoj 1938. i u Poljskoj 1939. Zbog toga ni on, Putin, ne može nazad ! A naprijed je golemo njemu nevidljivo minsko polje. Sada on počinje svoju bezumnu avanturu - na sve ili ništa !!

A budući da Putin ne može dobiti sve, a ni Rusija više nije što je nekad bila... Putina čeka sudbina Napoleona - ili možda Staljina, kojemu su "Tovariči" malo "pomogli" da brže umre!

Odgovor · Sviđa mi se · Više ne prati ovu objavu · Prije 18 minuta

Dragovoljac.com/KAKVA PREVARA! Milanović i Josipović ukrali sto tisuća glasova Kolindi Grabar Kitarović!/03 Siječanj 2015

Autor Tihomir Dujmović   

 ( nakon Prvog kruga predsjedničkih izbora ) 

KAKVA PREVARA! Milanović i Josipović ukrali sto tisuća glasova Kolindi Grabar Kitarović!

Na izborima u BIH ove godine, izašlo je u prvom krugu samo sedam tisuća birača, od njih 250 000, što je odaziv kakav se nikada nije dogodio. Punih dvadeset pet godina živimo u demokraciji, imali smo brojne izborne cikluse, natezalo bi se i navlačilo na svoj mlin na svim izborima, zacijelo je bilo i neevidentiranih malverzacija, ali način na koji je Milanovićeva Vlada, rukom ministra Bauka, otela stotinu tisuća glasova oporbenoj kandidatkinji, to još nismo vidjeli. Naime, na izborima u BIH ove godine, izašlo je u prvom krugu samo sedam tisuća birača, od njih 250 000, što je odaziv kakav se nikada nije dogodio. Primjerice, na prošlim predsjedničkim izborima samo je Milan Bandić u drugom krugu osvojio 90 tisuća glasova u BIH! No, kako je na tim izborima Josipović u drugom krugu dobio samo osam posto glasova u BIH, već tada je donesena odluka koju će kasnije ministar Bauk sprovesti, da se zauzda i onemogući da HDZ-ov kandidat u BIH odnese stotinu tisuća glasova, što je bila posve realna brojka. Da bi spriječili već i tehničku mogućnost da Hrvati u BIH uopće glasuju, a znajući da tamo nemaju nikakve šanse, hrvatske vlasti su zatvorile stotine biračkih mjesta i dozvolili Hrvatima u BIH da glasuju isključivo na petnaest biračkih mjesta, ali samo u četiri grada: U Sarajevu, Banja Luci, Tuzli i Mostaru. Na zadnjim izborima u BIH su postojala 124 biračka mjesta, dakle Milanović/Josipovićeva vlast je ukinula više od stotinu biračkih mjesta u BIH! Tom odlukom oni su potezom pera faktički oteli Kolindi Grabar Kitarović najmanje stotinu tisuća glasova! Naime, ne samo da je ukinuto na stotine biračkih mjesta, nego su sad dopustili glasovanje samo u četiri grada! Bitno je smanjen i broj biračkih mjesta u dijaspori, a valja imati na umu da smo na zadnjim predsjedničkim izborima imali 266 000 birača u BIH i oko 150 000 birača širom dijaspore, dakle oko 400 tisuća Hrvata izvan domovine je imalo pravo glasa. Faktičkom zabranom glasovanja na adekvatnom i potrebnom broju biračkih mjesta Milanovićeva Vlada je osigurala da je u prvom krugu u cijeloj BIH glasovalo sedam tisuća birača, a širom dijaspore sve skupa 13 tisuća birača, što znači da je od potencijalnih 400 000 birača dijaspore i Hrvata iz BIH u prvom krugu ovih predsjedničkih izbora glasovalo tek 20 tisuća birača. Ima li ljepšeg i boljeg novogodišnjeg poklona Milanovićeve Vlade, gospodinu Ivi Josipoviću od ove makinacije? Ovu perverznu odluku Bauk i njegovo ministarstvo su donijeli još ranije, no prošla je nezamijećeno u općem užasu i ništavilu u koje su pretvorili hrvatsku državu. Osim toga oni nisu smanjili broj biračkih mjesta samo u BIH! Slična stvar je napravljena i u dijaspori, gdje je isto tako smanjen broj biračkih mjesta, pa primjerice u ogromnoj Australiji možete glasovati samo na četiri mjesta! Dakle, morate putovati stotine i stotine kilometara, potrošiti i novaca i vremena da bi nekako uspjeli glasovati! SDP-ova Vlada je ovaj udar na birače koji žive izvan Hrvatske donijela krajnje promišljeno, sa punom sviješću da tu nema glasova za njih! I da bi na samom početku de facto pokrali oporbu za tko zna koliko desetaka tisuća glasova, koliko bi ona realno mogla pokupiti u iseljeništvu i u BIH, Milanović i Josipović su se dosjetili ovom administrativnom zločinu kojim se krše zajamčena zakonska prava na ostvarivanje prava na glasovanje. Jer, time su si stvorili nevjerojatnu prednost i na predsjedničkim i sutra na parlamentarnim izborima! Jer, ako je suditi po zadnjim predsjedničkim izborima 2009 godine, realni glasački potencijal dijaspore i Hrvata u BIH je oko 150 tisuća glasača, a od tog broja Josipović dobiva osam posto, onda govorimo o zakonskom blokiranju oporbe da tu pokupi faktički deset posto svojih ukupnih glasača. Pa ima li veće prevare od toga? Možete imati tisuće promatrača, kad su vam tu zakonski oteli deset posto mogućih glasova! Obzirom pak da se radi o ogromnom broju de facto ukradenih glasova držim da je krajnje vrijeme da se zatraži stav Bruxellesa oko ove diverzije! Jer, osim pogodovanju jednom kandidatu i jednoj opciji koja već 25 godina doživljava izborne debakle i u BIH i u kompletnoj dijaspori, niti jedan drugi motiv za ovakva izborna pravila nisu imali ni Milanović ni Josipović! Oba dva diplomirana pravnika, od kojih je jedan još i profesor pravnog fakulteta! Valjalo bi pitati profesora Pravnog fakulteta i aktualnog hrvatskog predsjednika, čemu po njemu služe zakonske norme: da se onemogući oporbu u pobjedi ili da bi građani što lakše ostvarivali svoja fundamentalna prava kao što je pravo na izlazak na izbore? Kome i čemu osim Vama i SDP-u na parlamentarnim izborima služe ovakve zakonske promjene? Napokon, je li točno da su sugestije za ovakve izborne promjene stigle upravo iz Ureda Predsjednika? Jer, baš ste Vi najzainteresiranija osoba u cijeloj zemlji da su na snazi baš ovakva rješenja, gdje je potezom pera 400 000 birača koji vam uopće nisu skloni stavljeno u poziciju da samo nadljudskim naporima mogu ostvarivati pravo na glasovanje? Nećemo zacijelo dobiti odgovore na ova pitanja, ali ovdje je logika neumoljiva: kako nikada nisu u BIH, ni u dijaspoiri ostvarili nikakav solidniji rezultat i kako su redovito baš tu potučeni do nogu, SDP-ovci su odlučili faktički ukinuti te glasove! Jer, ako morate sa jednog kraja Australije putovati na drugi kraj Australije da bi glasovali, vi ste mi de facto zabranili glasovati! Tako to radi poštena, čestita, Nova pravednost naše nove moderne ljevice! No, još i uz ovu podvalu, Josipovićevi su ljudi uspjeli pronaći i jatake unutar HDZ-ovih redova i to baš u tom izbornom prostoru! Glavni as iz rukava Ive Josipovića u HDZ-ovim redovima se zvao Dragan Čović. Naime, više puta sam na ovu temu pisao o nožu u leđa koji je kandidatkinji istog tog njegovog HDZ-a, zabio Dragan Čović, koji je ne samo javno rekao da su mu Kolinda i Josipović podjednako prirasli srcu i da će čestitati od srca tko god pobijedio, nego je Josipovića ugostio jedva koji tjedan iza izbora! I odveo ga ni manje ni više negoli kod fratara u Široki Brijeg! Točno tamo gdje su partizani, sa lijepim Josipovićevim partizanskim kapama na glavi, nakon drugog svjetskog rata masakrirali fratre, a da do danas nitko za taj pokolj nije odgovarao! I njima u posjete dolazi kandidat SDP-a i to u organizaciji čelnika tamošnjeg HDZ-a, kandidat koji kreće u svoju kampanju sa trga maršala Tita koji je zapovjedno odgovoran za taj masakr! Kakva nečuvena drskost! Umjesto da je baš on rodonačelnik prosvjeda što je upravo „njegovoj" bazi onemogućeno normalno glasovanje! Hoće li se u drugom izbornom krugu uspjeti nadoknaditi barem dio prednosti koju je Josipović na ovaj način postigao, sada vidimo sasvim jasno, glasovima koji su Kolindi de facto pokradeni u BIH i dijaspori, vidjeti ćemo drugi vikend, no već sada nema nikakve dvojbe da je Milanović uspio zakonodavnim nasiljem spriječiti poraz Ive Josipovića u prvom krugu i da za taj posao valja odlikovati ministra Bauka! Jer, da je ostalo staro zakonsko rješenje po kojem je postojalo na desetine biračkih mjesta širom BIH, svugdje tamo gdje je realni život zatražio mogućnost otvaranja biračkog mjesta, što bi trebala biti logika i smisao zakonskih rješenja, Kolinda Grabar Kitarović bi trijumfalno pobijedila možda čak i u prvom krugu! Tihomir Dujmović - Dnevno.hr * * * * * *   Komentari: #1 Ante Rokov Jadrijević 2015-01-03 23:11 A "veliki meštar svih hulja Vlad Šeks i njegov "The Paravan man" Karamarko sve su to itekako dobro znali - i podlo šutili ! Citat