JE LI DON GRUBIŠIĆEV MAGARAC DOISTA KREPAO ?

KLUB HRVATSKIH POVRATNIKA IZ ISELJENIŠTVA “KRASNA ZEMLJO”

Carrarina 7, 52 100 Pula, mob. 091/ 500 48 51; e-mail: ninoslav.mogorovic2@pu.t-com.hr

Ninoslav Mogorović

(Crkva tuče po magarcu koji je već krepao, po komunizmu,

umjesto po ljudima koji su odgovorni ..’ (Don Ivan Grubišić)

JE LI DON GRUBIŠIĆEV MAGARAC DOISTA KREPAO ?

Don Ivan Grubišić ima, na prvi pogled, pravo kada kaže da je komunizam krepani magarac no, nije u pravu kada želi sugerirati da se u vrhu HDZ-a i SDP-a, ali i u HNS-u, IDS-u…radi o nekim drugim ljudima, nekima koji su bili nitko i ništa u bivšem sustavu i koji nisu danas iznad stranački i in­teresno povezani na temelju i zahvaljujući zajedničkoj jugo - prošlosti.

Taj svećenik bi trebao, nadam se, ipak priznati totalitaristički i zločinački karakter jugo – režima. Kao sociolog bi pak trebao znati da u sustavima koji se temelje na jednoumlju i diktaturi ne postoji, među ostalim, ni, od zakonodavne i izvršne vlasti, nezavisno sudstvo, odnosno pravosuđe.

U Jugoslaviji se je izvršna vlast izravno miješala u pravosuđe i to od samog imenovanja sudaca pa do, od njih izricanih, presuda. Na sudovima nisu mo­gli biti zaposleni suci koji nisu uvažavali totalitaran karakter režima i njegove, tome podešene, zakone, a koji su zabranjivali slobodu medija, političkog organiziranja, slobodnog izražavanja mišljenja…dakle kršenja temeljnih ljudskih prava. Zakon je bio vrlo strog posebice prema onima koji su dovodili u pi­tanje teritorijalni integritet države, vodili antijugoslavensku i ‘antisocijalističku’ promidžbu, a za orga­niziranu aktivnost rušenja ‘samoupravne, socijalističke, nesvrstane, federativne republike Jugoslavije’ bila je predviđena i smrtna kazna!

E sada kada bi, u tom kontekstu, svećenik, sociolog, borac za ljudska prava i slobode…don Ivan Grubišić otvorio stranicu Vrhovnog suda Hrvatske i pogledao životopise svih sudaca, njih 42, morao bi primijetiti da NITI JEDAN nije postao sucem nakon 1990. već da su SVI DO JEDNOGA sucima postali u jugo-diktatorskom, boljševičko-fašističkom totalitarnom režimu!?

Jedan je čak rođen još daleke 1939. godine, nekolicina četrdesetih, a većina pedesetih godina prošlog stoljeća!? Je li kod ovih presudno jesu li oni formalno bili u partiji ili ne? Mislim da nije, štoviše uvjeren sam da nije!

Suci spadaju, općenito, u najmračnije likove totalitarističkih sustava ma kako mi te sustave formalno ili stvarno nazivali!

Zanimljivo kako u Hrvatskoj nije, još 1995. godine, nitko mogao suditi tko nije imao 10 godina sudačkog iskustva!? Za to se je pobrinuo V. Šeks sa ‘drugovima’ iako je 80-tih slovio kao ‘protivnik jednostranačkog režima’!? Kada je Račanova vlast utemeljila USKOK na njego­vom čelu nije mogao biti onaj koji nema barem 20 godina radnog iskustva u policiji!? Dakle tko nije bio i milicajac…!? U pravosuđu je samo napravljena ‘rokada’, ali struktura je u potpunosti ostala ista kakva je bila i prije 1990. godine!?

Tko su danas ‘najprominentniji’ i NAJUČINKOVITIJI odvjetnici? Oni koji su današnjim sucima bili kolege u tadašnjem jugo - pravosuđu! Što je radio u bivšem sustavu onaj snagator i nasilnik koji tuče ženu i (tuđu) djecu, a danas je milijunaš u eurima? Ili onaj njegov 150 kilograma težak kolega sa piskavim glasom?

Kritičari i protivnici Franje Tuđmana mu stalno spočitavaju pretvorbu i privatizaciju kao najveći grijeh, svjesno ‘zaboravljajući’ da je pretvorba započeta još za vrijeme Ante Markovića i da je u sve­mu tome ključnu ulogu odigralo upravo pravosuđe, odnosno ti i takvi sudovi, a ne Franjo Tuđman koji je u to vrijeme bio primarno okupiran utemeljenjem, međunarodnim priznanjem i obranom (oslobađanjem) Hrvatske!

U sjeni, tada, neophodne politike pomirbe, drugovi su legalizirali pljačku svojih, gotovo do jednog, tzv. tehno – menadžerskih i integralno – jugoslavenskih kolega iz bivšeg režima!

Pomirbu su ‘kvalitetno’ izigrali, opljačkavši onaj iseljeni dio hrvatskog naroda, zatvorivši im vrata povratka i investiranja u Hrvatsku i tako uspjeli razbiti jedinstvo hrvatskog naroda oko temeljnih pitanja, a što je pokojni Predsjednik uspješno uspostavio! Zašto? Samo zato da bi održali i osigurali monopol u svim segmentima društva! A za to je, prije svega, nužna gospodarska moć! No, kako je ta neojugoslavenska struktura naučila jedino UPRAVLJATI i NADZIRATI ona se u vremenima teške i dugotrajne, do sada nikada viđene i proživljene, krize, koja je zapadnu uljudbu dovela do ivice propas­ti, naravno ne snalazi i lagano gubi svoju moć i položaj iz razloga što ne zna RAZVOJNO razmišljati.

Zbog toga su se drugovi uzbudili, zbog toga reagiraju ekstremno senzibilno i osjetljivo kada se samo spomene mogućnost povratka TUĐMANIZMA u HDZ, jer se boje gubitka monopola koji drže već punih 65 godina! A to vrijeme neminovno dolazi jer drugoga izlaza Hrvatska nema! Bez ponovnog stvaranja jedinstva cjelokupne hrvatske nacije, bez iskrenog, poštenog i čvrstog povezivanja dviju po­lovica hrvatske nacije, one iseljene s onom u matici zemlji, Hrvatska se ne može i neće moći kvalitetno suprotstaviti izazovima katastrofalne svjetske financijske i gospodarske krize, koja je tek pokucala na vrata.

To je zapravo pravi teren na koji se treba usmjeriti ozbiljna javna diskusija i uopće politika, a ne na teoretsko razglabanje o komunizmu i antikomunizmu, o partizanima i ustašama!

Katolička crkva treba pomoći da se HDZ otvori, demokratizira i iznova KROATIZIRA, jer za sve eksperimente sa malim strankama i glasovanjem za njih (pogotovo bez novaca i karizmatičnih osoba) bojim se da više nemamo vremena! ( male stranke i ugledni pojedinci trebaju između sebe oformiti koaliciju koja bi postizborno koalirala sa HDZ-om koji se je vratio politici dr. Franje Tuđmana i HSS-om, identično kako je Račan došao na vlast).

Katolička crkva se treba zauzeti za LUSTRACIJU barem u pravosuđu, posebice u ovom trenutku kada se otvara poglavlje 23. u pred pristupnim pregovorima s EU! Zar Hrvatska ne treba učiniti ono što rade Rumunjska i Makedonija npr.?

Ne smijemo dozvoliti da itko eksperimentira sa sutrašnjicom hrvatskog naroda i njegovom državom. Svejedno zovu li se oni Sanaderi, Pusićke, Grubišići, Goldsteini ili Pupovci, Šeksi i ostali koji su većinom samo transmisije nekih stranih interesa na crti politike koju su nekada vodili mađaroni, autonomaši, austrofili, ‘Jugoslaveni’…!

A upravo to sluganstvo i podređenost stranim interesima i jest zapravo, u slučaju Hrvatske, onaj Grubišićev stvarni MAGARAC KOJI, NA ŽALOST, JOŠ NIJE KREPAO!

Ninoslav Mogorović, predsjednik

Hip-Hop kultura, opasnost za Hrvatsku

Šime Tolić, Stuttgart,

Hip-Hop kultura, opasnost za Hrvatsku

Hip-Hop je kulturni pokret koji ima svoje korijene u afričko-američkim getima u New Yorku 1970-ih godina i od tada je se razvio u globalnu subkulturu urbane omladine. Zbog svog porijekla se Hip-Hop smatra kulturom ulice. Izvorni, sastavni dijelovi (tzv. četiri elementa) Hip-Hop kulture su Rap (Glazba rimovanja u tempu govora), DJ, B-Boying (Breakdance) i grafiti sprejanje.

U 1990 godinama su stihovi Rap glazbe većinom posvećeni životu američkih crnaca iz raznih geta diljem SAD-a od New Yorka (Eastcoast) do Los Angelesa (Westcoast).

Tematika Rap stihova je često o problemima sa kriminalom i drogom, neki se odriču istoga, drugi to podržavaju i veličaju kao dobro.

U svojoj glazbi Reperi rabe kontroverzne riječi, često i jedan protiv drugoga kao Motherfucker (ovu riječ je bolje ne prevoditi!), Bitch, (ne doslovno…) Dogg (Pas, u rap jargonu znači nešto kao prijatelj, kolega), Ganja (Mariuhana), Hustler (Netko tko kroz ilegalne aktivnosti zarađuje novac kao što su prodaja droge ili prostitucijom), Killa (Ubojica), Nigger (Uvredna riječ za crnca negroidne rase, u Hip-Hop jargonu znači prijatelj), O.G. (Original Gangster), Playa (Muška kurva).

Hip-Hop kritičari vide u današnjoj Hip-Hop sceni, veliko odstupanje od izvornog oblika: Originalni Hip-Hop, bavio je se socijalnom nepravdom u kojoj je crno stanovništvo živjelo u getima New Yorka. Međutim u današnjem Hip-Hopu se većinom veliča nasilje, oružje, psovke, agresivnost, droga, svodništvo, prostitucija a time promovira kriminal među maloljetnicima, umjesto poboljšanje socijalne situacije vlastite zajednice. Kritičari tvrde, da trenutni Hip-Hop umjetnici u glazbi, vide samo mogućnost da zarade novac i plasiranje u Chartsima, kao i da stvore "Gangster imidž" oko- sebe (Odjeća, izgled, iskazi).

Nadalje, kritičari napadaju promociju droge u Rap video-spotivima. Umjetnike se optužuje da nisu dobar uzor i primjer omladini, jer Hip-Hop kultura stvara nerealnu sliku života. U video-spotovima Rapera se vide vile, zgodne žene, kristal šampanjac (Boca košta oko 150 Dollara) i skupa auta, mladi ljudi su tom fatamorganom toliko zaluđeni da su spremni preko leševa ići za ta "Bogatstva" (Tome svjedoči ogromna kvota ubojstava u crnačkim kvartima u SAD-u).

Kroz Američko-Britanski Imperijalizam i US kanale kao MTV je Hip-Hop kultura stigla u Europu pa i u Hrvatsku. Bolesna Braća, Stoka i Nered su samo neka od imena u hrvatskoj Hip-Hop sceni.

Američka kultura droge, psovke, nasilja, i pornografije postaje sve jači dio zivota omladine u Europi, stoga su po uzoru na američke gradove smrti kao Harlem, Bronx ili Compton nastala geta i u europskim velegradovima Parisu, Londonu i Amsterdamu.

Samo je pitanje vremena kada ćemo kvartove droge i smrti imati i u Zagrebu, Splitu i Rijeci bude li nam Hip-Hop trend i dalje zahvatao naciju.

Šime Tolić, Stuttgart, Germany

Hip-Hop utjecaj u Nizozemskoj http://www.youtube.com/watch?v=IdbXdwPE_Qo

Hakave.org/ Mira Ivanišević/ Srijeda, 04. kolovoza 2010.

Mira Ivanišević

Koliko nas košta i koliko će nas još koštati Josipovićeva i Vladina politika «dobrosusjedstva» i popuštanja? Predsjednik Josipović je 11. srpnja 10. dao intervju austrijskom listu „Der Standard". "Der Standard: Kod vašeg susreta sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem predložili ste da obje države odustanu od svojih tužbi, jedni protiv drugih, na Međunarodnom sudu Josipović: Mi smo ustanovili da se problemi mogu lakše riješiti dogovorom nego tužbom. Ako bi mogli ciljeve tužbi, naime istraživanje sudbine nestalih, imovinska stanja i odgovornost za zločine postići i na drugi način, zbog čega onda nepotrebno trošiti vrijeme i novac? Der Standard: Sud ne će ionako nikoga kazniti. Ali on može možda jasno reći koja je država za što kriva. Josipović: Ne. Odlučuje o tome što ga pitamo, a to je u ovom slučaju: „ Je li bio genocid ili ne"? Ali genocid je jedna veoma uska kategorija. Što se tiče Bosne, Sud je od mnogih tamo počinjenih zločina, samo masakr u Srebrenici priznao kao genocid." Premijerka Kosor je na te izjave dala odgovor: „O tom pitanju odlučuje Vlada. A mi za sada ne razmišljamo o povlačenju tužbe". Što će se dogoditi kada budu o tome razmišljali? Sve to je samo priprema građana na ono što će se eventualno nakon pritiska pojedinih država članica EU i dogoditi. Možda i tužba Srbije služi samo tom prepucavanju. A sve to je i na tragu haške optužnice protiv naših generala da je Oluja bila zločinački pothvat i da smo svi za sve jednako krivi, a pogotovo Hrvati koji su htjeli svoju državu. Svi prešućuju da se u našoj tužbi ne radi samo o genocidu već i o naknadi za ratne štete, koje prema navodima u Dnevniku HTV-a od 14.3.2010. iznose 32,5 milijardi €. Predsjednik Josipović se smatra svemogućim, jer vjeruje da će naplatiti te štete, bar djelomično, od Srbije koja nam ne vraća u posjed, prema ugovoru o sukcesiji, niti rezidencije u inozemstvu, jer navodno nema sredstava u svom proračunu za preseljenje svog diplomatskog osoblja. Ili predsjednik Josipović uopće nema namjeru postaviti pitanje ratnih šteta, jer smatra da moramo i na taj način doprinijeti „miru na Balkanu" i ulasku u EU? Predsjednik Josipović je veoma zahvalan predsjedniku Tadiću za vraćenu ikonu Bogorodice, kao simbolički čin povratka kulturnog dobra koje pripada Hrvatskoj. U jednom novinskom članku se navodi da je iz crkve u Dalju 1995. ikona poslana u Srbiju na restauraciju, a u drugom je navedeno da je bila pokradena. Da li je predsjednik Josipović upoznat koliko je crkvenog blaga i katoličkih crkava barbarski uništeno? Nisu se potrudili sve umjetnine niti pokrasti, već su ih trajno uništili. Nastala šteta samo u jednoj franjevačkoj provinciji iznosila je 12 milijuna eura. Smije li se uopće više o tome govoriti? Ili naši političari zbog pomirbe, novog bratstva i jedinstva o tome šute? Sramotno! Predsjednik Josipović, predstavnici mnogih stranaka i razni inozemni emisari pozivaju na povrat još 70 000 izbjeglica. U svim vladinim odlukama navedeni su „povratnici". Za iritiranje građana, a pogotovo onih koji nemaju riješeno stambeno pitanje su krive sve vlade i dosadašnji predsjednici i to zbog toga: - što se ne pridržavaju rokova prijave za povratom - što nisu definirali, u skladu s međunarodnim konvencijama, tko se smatra izbjeglicom, povratnikom, prognanikom ili ekonomskim imigrantom, pogotovo na područja izvan područja posebne državne skrbi. - što nije donijeta odluka Da svi imaju pravo na povrat svog vlasništva i da ga dobiju u posjed, ukoliko je bilo dodijeljeno, zbog ratnih nepogoda, drugima. Inozemne emisare se nije upoznalo s našim zakonom o prodaji društvenih stanova prema kojem su stanovi bili prodani zbog toga jer je Ustavom RH ukinuto društveno vlasništvo, a ne zbog toga jer su u njima stanovali stanari sa stanarskim pravom. Da se stanarska pitanja moraju rješavati prema našem zakonodavstvu, kako je i u Aneksu G Ugovora o sukcesiji i propisano. Komunističkim stanarskim pravom, načinom stambene izgradnje u komunizmu i načinom u tržišnom gospodarstvu, da stanarsko pravo nije bilo i pravo vlasništva jer bi se u tom slučaju svi stanari sa stanarskim pravom mogli uknjižiti automatizmom kao vlasnici i ne bi trebali stanove otkupljivati. (Možda problem leži u tome što naši političari ne znaju aktivno strane jezike pa su zbog toga u komunikaciji neaktivni). Inzistira li naš predsjednik da se obnove Hrvatima svi stambeni objekti npr.u BiH? Ili se zadovoljava s Dodikovim pozivom Hrvatima „dođite braćo, ne će vam se ništa dogoditi, obnovite kuće svojim novcem"? Jesu li svi predstavnici najviše vlasti, svjesni opasnosti od nepostojećih propisa i ne poštivanja postojećih zakona RH. U Večernjem listu od 19.07.2010. objavljen je članak „21 uvjet za EU". Između ostalog je navedena točka 18.: Zbrinjavati izbjeglice, bivše nositelje stanarskog prava. Izgleda da se ustalilo mišljenje, uz pomoć domaćih političara, da je Hrvatska agresor na sve republike bivše SFRJ. Građani RH-e plaćajte svojim siromaštvom, bez radnih mjesta i stambene sigurnosti za sva zlodjela koja ste napravili bratskim narodima! Može li se samo smiješkom, sviranjem klavira, pozdravljanjem turista, donošenjem ustavnih promjena i drugih važnih odluka bez referenduma, širenjem bratstva i jedinstva - ponovno na štetu Hrvata i ispričavanjem srpskim turistima, koji to i nisu, jer stanuju pretežito u obnovljenim kućama u kojima je ugrađena i moja kuna plaćenog poreza? Uz izlazak na izbore, s nadom da će se pojaviti nova politička elita kojoj će prije svega biti bitan boljitak svih građana Hrvatske, preostaje nam samo još psovka kao izraz nemoći, a koju ne mogu tu upotrijebiti. Mira Ivanišević

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

'Stotina za stotinu, nikako drukčije, bio je naslov jednog od dva moja slična članka prije osam i devet godina, u vrijeme nemušte Račanove Vlade i njenog pokvarenog ministra vanjskih poslova, dalmatinskog Vlaja Tonina Picule.

Moj prijedlog je bio vrlo jednostavan: kada se u Banja Luku, Derventu, Odžake, Gradačac, Modriču, itd. vrati stotinu Hrvata, onda neka se u Knin, Benkovac, Obrovac, Kistanje ili Korenicu vrati stotinu Srba. Tako godinu dana ili dvije, dok se povrati dio povjerenja. Potom da se vrati tisuću Hrvata u svoje krajeve u tzv. Republici Srpskoj i isto toliko Srba u svoje domove u Hrvatskoj.......itd. I da se o tome sklopi Sporazum, uz četiri garanta: Hrvatske, Srbije, USA i Rusije!

Ali ne! Srbenda Picula je imao svoju 'viziju' vanjske politike, kojoj se Račan nije vidljivo odupirao. A tu je bio i moćni koalicijski partner Rade Čačić, koji je Srbima povratnicima „obnovio“, odnosno znatno rekonstruirao njihove kuće, čak i one koje nisu bile ni taknute u našem Domovinskom ratu! I to čak 35.000 tako „obnovljenih“ kuća!!

A što su recipročno dobili Hrvati u tzv. Republici Srpskoj? Dobili su izgon, prijetnje i ubojstva. U tzv. Republiku Srpsku se vratilo tek oko deset posto Hrvata. I to na svoj vlastiti trošak i uz minimalnu pomoć Račanove, Sanaderova i ove Vlade Jadranke Kosor.

Međutim, urušava se Londonska „Devil's empire“ koja je uvijek bila na strani Srbije – jer ima Boga! A jedna od Božjih zapovjedi jest da onaj tko drugome jamu kopa, sam u nju upada!

To bi se vrlo skoro moglo dogoditi i našem predsjedniku YU-sipoviću!

Ante Rokov Jadrijević

Motovunski filmski festival je festival SRBADIJE !

Hakave.org/Hrvoje Hitrec: Jugoslavija rediviva/2.kolovoz 2010.

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Motovunski filmski festival je festival SRBADIJE !

A propos Motovun film festivala, ja sam davno upozoravao udbaški 'Glas Istre' da je to ustvari srpski filmski festival, stvoren u režiji Srbende Rajka Grlića, bivše istarske podžupanice Loredane Bogliun-Debeljuh i njenog atašea za „kulturu“ Vladimira Torbice, mog bivšeg profesorskog kolege iz srednje škole „Vladimira Gortana“ u Bujama.

A ovo nije vic, nego istinita anegdota iz te škole: kad sam se jednog dana – na velikom odmoru – oko 10.50 sati vraćao iz školskog snack-bara i kada sam u profesorskoj zbornici prolazio pokraj njegovog stola (a on okružen svojim obožavateljicama, koje baš i nisu obožavale našu novu hrvatsku Državu!!), rekao je glasno Vladimir Torbica: „e, bogme, neće nam u Istri odlučivati oni koji nisu rođeni u Istri !“.

U zbornici je nastao tajac!

Ja sam se trgnuo i vratio korak unazad, pogledao Torbicu i oštro mu odgovorio: „E, Bogme, neće nam u Istri odlučivati ni četnička kopilad rođena u Istri !!“.

Profesor povijesti (!!??) Vladimir Torbica više nije dolazio u školu, ali mu je ravnatelj – stari udbaš Ivan Škoro (koji je dotad imao već 30 godina udbaškog staža!) svejedno isplaćivao plaću sve do kraja školske godine, to jest do 31. kolovoza 1994.

A baš na taj dan – 31. kolovoza 1994.g. – ravnatelj Ivan Škoro je meni kao svom profesoru devet najstručnijih školskih predmeta iz područja elektronike i elektrotehnike – dao otkaz !

* * * * * *

Nota bene: A nakon mene, ravnatelj Ivan Škoro je ubrzo dao i otkaze našem profesorskom kolegi Ivanu Božićeviću, prognaniku i mučeniku iz Šida, a nakon njega i našoj kolegici, profesorici Ivanki Skenderović, izbjeglici iz Subotice!

Poslije su zaredali otkazi kao na tekućoj vrpci – ukupno 28 Škorinih otkaza. A onda je u prosincu 2004.g. došao na red i sam ravnatelj Ivan Škoro!

Članak o toj „aferi Škoro“ (koja je odmah zataškana s Gedžinog Pantovščaka!!), odnosno o notornom i opskurnom udbašu Ivanu Škori, ponudio sam bio 'Glasu Istre' prije skoro šest godina, ali ga oni – iz „razumljivih razloga“ – nisu objavili. E, pa doći će uskoro i to vrijeme!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.