Golub mira u četničkoj jazbini; Josipovićeva lakoća izjednačavanja!

Golub mira u četničkoj jazbini;

Josipovićeva lakoća izjednačavanja!

Gledam sinoć tv-dnevnik 'naše' dalekovidnice i slušam prvi, posprdno-ironični komentar urednika Zorana Šprajca rođenog kao Jovanović (?), parafr.:

Što će sad reći HDZ-ovi jastrebovi nakon što 'naš' bjeloglavi golub mira doleti u Banja Luku?

A danas je, ako se ne varam, Spomen-dan hrvatskog sabora (u narodu poznat kao 'Škrabalovo'!) iliti bivši Dan državnosti 'preškraban' po onom grbavom filmadžiji, „uglednom“ saborniku Ivi Škrabalu; Bože kakvo tužno sjećanje!

Ali danas je i još nešto što bi svaki pošteni Hrvat morao s dubokim štovanjem cijeniti: Dan hrvatskih branitelja… Svaki Hrvat osim 'hrvatskog' Predsjednika komu se izgleda ugasilo pamćenje na taj dan jednako kao što se ugasio i 'VJEČNI PLAMEN NA OLTARU DOMOVINE'!?

Naime, upravo tog po državu Hrvatsku - za njene istinske domoljube-dvostruko značajnog nadnevka, njen mirotvorni Poglavar odabrao je za, doduše, neslužbeni posjet srpskom entitetu, tvorevini začetoj na notornom zločinu genocida i etnocida, koju 'hrvatska', dakle državna dalekovidnica i njen urednik zvani Šprajc nazivaju Republikom….ali bez znakova navoda!?

Makar taj posjet i bio 'neslužbenim' on apsolutno ima i svoju političku težinu; to je potiho priznanje takozvane Republike Srpske samostojnom državom u ionako klimavoj BiH kripto-državi, u kojoj marginalizirani Hrvati nose tek farizejski titular konstitutivnog naroda – ali bez priznanja entiteta.

Drugim riječima hrvatski entitet se zauvijek 'utopio i nestao' u nekakvoj (bošnjačkoj) Federaciji, za razliku od srpskog entiteta koji se diči svojom državom, premda nepriznatom od UN-a, 'Republikom Srpskom'!

Nadahnut bratskim sastankom Mesićeve «Igmanske inicijative» a ruku pod ruku sa četnikoidnim Miloradom Dodikom (koji se i otvoreno hvali svojim četničkim rodoslovljem!) i 'europejkom' Vesnom Pusić, odat' će Josipović počast svim žrtvama rata u takozvanoj Republici Srpskoj kako bi još jednom, Josipović, nakon svog 'historijskog' govora u 'bošnjačkom' Parlamentu, izjednačio agresora sa žrtvom i ukazao na besmisao svih politika u BiH koje su podjednako dovele do stradanja naroda na tim 'prostorima', zar ne!

Evo njegove izjave:

'Ovo nije službeni posjet predsjednika Ive Josipovića Republici Srpskoj, niti on to može formalno biti. Ovo je put pomirenja i odavanje počasti nevinim žrtvama u Sijekovcu (od 8 do možda 20 žrtava srpske nacionalnosti!?), Briševu (60 žrtava hrvatske nacionalnosti) i Kozarcu kod Prijedora (oko pet tisuća žrtava, Muslimana, Hrvata i drugih nesrba)'.

Jeli se to pravdoljubivi Josipović nepošteno ruga nesrpskim žrtvama 'uspoređujući' brojku 8/20 s pet tisuća, ili 1:625/250; što je previše, previše je makar se i o jednom vrsnom pravniku radilo?

A evo što o genocidu/etnocidu u Prijedoru/Kozarcu piše jedan stranac, Patrick McCarthy, direktor sveučilišne biblioteke u St. Louisu:

«Tokom ranih jutarnjih sati 30. travnja 1992., srpska policija i vojne snage 'RS'-e preuzeli su fizičku kontrolu nad Prijedorom. Nakon nasilnog preuzimanja Prijedora, Krizni štab zaveo je oštre restrikcije na sve aspekte života nesrpskog stanovništva, posebno bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući kretanje i zapošljavanje. Prema optužnici, bosanske srpske vlasti u prijedorskoj općini nezakonito su odvojile, pritvorile i držale (u zatočenju) više od 7.000 bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih pripadnika nesrpske nacionalnosti iz prijedorskog područja u logorima Omarska, Trnopolje, Manjača i Keraterm između svibnja i kolovoza 1992. godine».

Kako je tim jadnicima bilo u navedenim konc-logorima to i Josipović dobro zna (-barem po slikama koje su obišla svijet-), u svakom slučaju gore nego na komunističkom Golom Otoku iz doba Dušana Dragosavca i Ante Josipovića.

Ali svi nisu bili te 'sreće', pet tisuća nesrba je u prijedorskoj općini bilo zvjerski likvidirano; a to je tek mali dio Karadžićeva & Mladićeva genocida na kojem se temelji Dodikova 'Republika Srpska'!

Umjesto što je za pratnju izabrao Vesnu Pusić, Josipović je mogao povesti sa sobom Jadranku Cigelj, Hrvaticu iz Prijedora, čuo bi barem od nje, ako nije njenu knjigu pročitao….'puno lipih stvari', primjerice iz njenih sjećanja na dane provedene u logoru Omarska:

«Bili smo zbunjeni. Oko nas samo šarena gomila s automatima. Nakon pretresa na zidu i prevrtanja džepova, nas tri žene otišle smo na jedan kraj, u 'apartman 102', a muškarci na drugi. Drugi dan vidjela sam one koji su zatočeni puno prije mene. Njihova lica bila su nedefinirana masa, smrdjeli su na krv i fekalije, na rukama i nogama bili su otvoreni prijelomi, ne, to nisu deveta vrata pakla, to je dno dna», mirnim glasom pričala je Jadranka Cigelj.

Već istu noć prvi je put silovana.

«Utroba mi se u nemoćnom otporu mišića kidala. U trenutku mi se činilo da gubim razum»-svjedoči Jadranka Cigelj, koja je stravu 57 dana zatočeništva opisala u knjizi 'Apartman 102'. Hrana je, kaže, bila nedefinirana splačina, jedna glavica kupusa, rasječena na četiri dijela i kuhana u velikom kotlu, trebala je nahraniti stotinjak ljudi. Njezin i posao ostalih logorašica bilo je dijeliti te splačine i prati 3000 tanjura na dan, čistiti prostor stražara, a bivše su čistačice Srpkinje naređivale što treba raditi.

«Noću slušate korake, krikove, osluškujete i po boji glasa, pokušavate raspoznati tko bi to mogao biti. Pitate se jeste li vi sljedeća. Silovanja su bila dio ukupne kazne. Imala sam krizu deseti dan, isplakala sam cijeli svoj život i razmišljala kako da se ubijem….itd.»

I na kraju, ne bi bilo nikakvo čudo da 'naš' mirotvorac posjeti sutra i novo-otvoreni, 'legalni' muzej 'antifašističkog borca' Draže Mihailovića u Beogradu, a sve u cilju mira u ovom balkanskom 'regionu'….u kojem su, po njemu, 'svi za sve' podjednako krivi!

PS.: Dirljivo je bilo čuti srbijanskog predsjednika Borisa Tadića kako 'Igmance' poziva navijati za Srbiju tijekom svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Africi, i to ne samo skrivečki nego javno i otvoreno jer, eto, njegova Srbija je jedini predstavnik 'Igmanije' na tom nogometanju; Slovenija se ne 'računa'!

Ma, bravo Boro, pa navijat' ćemo jednako žestoko kao što su Muslimani Istočnog Mostara navijali za Tursku kad je prije dvije godine u Beču Turska pobijedila Hrvatsku

ili kao što su srpski navijači('grobari' skupine naziva Alkatraz) lipnja 2005.g. u Sofiji na stadionu 'Levski' navijali za ….Bugarsku s prigodnom parolom punom bratske ljubavi: «ponovit ćemo Ovčaru!»

I za kraj evo jedan nedavni komentar Hrvoja Hitreca s Hrvatskog kulturnog vijeća iz kojeg se vidi hrvatska politika poznatija kao 'guske u magli':

«Službena hrvatska politika (vlast) sada utjelovljena u hadezeovsko - esdeesesovsko - seljačkoj koaliciji i anemičnom novom predsjedniku iz komunističke avlije, u svomu hrvatskomu dijelu pojma nema što se događa ili drži ljestve uništavanju žive hrvatske kulture.

Taj hrvatski dio koalicije počeo se ponašati prema Srbijancima i Srbima uopće (Prečanima, rekli bi naši stari) upravo onako kao što su se ponašali hrvatski političari u vrijeme jugoslavenskoga komunizma. U rukavicama, vrlo kršćanski spremni okrenuti i drugi obraz da bi dobili nov udarac, gotovo isto tako ponizno kao i prema zapadnim strancima, obzirno kao da beru visibabe u proljeće. S druge strane, tumačeći tu obzirnost kao slabost, srpski političari postaju – ono što su bili i u jugokomunističkim vremenima, te u ratu. Bezobzirni, nasilni. Prijete.

Na primjer, ovako:

Na košarkaškoj utakmici u Beogradu (Partizan protiv židovskog Maccabi-ja, 2.travnja ove godine???) fotografiraju se ispod napisa DOGODINE U KNINU (?),

Tadić i Dodik s podignutim rukama i vrlo raspoloženi, nedugo nakon što je Dodik najavio izdvajanje RS iz BiH (što uključuje okupirana hrvatska područja u Posavini), nedugo nakon što je Tadić – miješajući se u unutarnje stvari RH – osporio Hrvatskoj pravo da slavi svoj Dan pobjede i domovinske zahvalnosti,

nedugo nakon što su srbijanski političari (Tadić, opet i posebno) poručili Hrvatskoj i Haagu da za Gotovinu nema slobode,

a Prečani i sponzori natjerali hrvatsku Vladu i Ministarstvo kulture da dade novac za spomenik četnicima u Srbu.

Tim istim četnicima koje 'hrvatska' klatež u hrvatskim novinama rehabilitira sućutnim i srdačnim riječima, i one iz četrdesetih i one iz devedesetih. Da ne spominjem protutužbu Srbije protiv Hrvatske koja želi anulirati hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid počinjen nad Hrvatima. (Hrvatska tužba ne smije biti povučena, i sva je sreća da o tomu ne može odlučivati ameba s Pantovčaka, koja daje jasne signale da bi to učinila.)

Srbi šalju poruke sa svih strana: šalju ih iz Beograda, šalju iz Banjaluke i šalju iz Zagreba. Te su poruke duboko protuhrvatske, a one poslane iz Zagreba protualbanske, odnosno protukosovske. Kada ih se stavi na

zemljovid, vidljivo je da pokrivaju sve one prostore koje obuhvaća Velika Srbija i da se, znači, ništa nije promijenilo.

Na žalost, nije se promijenio ni planetarij hrvatskoga političkog idiotizma, koji nakon uspješnog ali kratkog izlječenja devedesetih opet pada u razorni recidiv.»

dk., omiš

Zaustavimo Mesićeve i Josipovićeve laži o Jasenovcu ! (A.R.J.)

Zaustavimo Mesićeve i Josipovićeve laži

o Jasenovcu ! (A.R.J.)

Gosp. Kazimir Kovačić (93.g.), Buenos Aires, Argentina

(by e-mail/dk.Omiš)/30 maj/svibanj 2010.

Dragi Damire i Marija,

Da smirim svoju dusu prije nego odem sa ovoga svijeta, moram ispovjedati jedan dogodjaj iz 1944 a koji je, po mom misljenju vazan prilog za utvrdjivanju istine o logoru Jasenovac.

Te sam godine, negdje u jeseni, putovao iz Karlovca u Zagreb. Na raskrsju pruga, Karlovac-Zagreb i Sisak –Zagreb, tada u Horvatima, vlak je stao i ja sam izasao iz vagona da izvidim razlog. Opazio da vlak koji je dolazio iz Siska isto tako stoji. Putnici jedne i druge kompozije izmjesani, raspravljali su o mogucim razlozima tog zastoja.

U tom komesanju spazim mog dobrog prijatelja dr.Milana Spitzera, kojega sam poznavao dugo godina. Kao lijecnik, ali narocito kao istaknuti nogometas i clan Concordije, bio je poznat u cijelom tadanjem Zagrebu. Pozdravili smo se srdacno a slijedece logicno pitanje bilo je – odakle dolazis i kuda ides?

Dr. Milan Spitzer odgovorio mi je slijedece:

“Dolazim iz JASENOVCA. Dva puta tjedno putujen u Logor kao sluzbeni lijecnik da pregledam bolesnike i da im utvrdim bolest i pripisem lijekove”.

Argument A: Dr.Milan Spicer je bio zagrebacki ZIDOV i slobodno je zivio kroz cijelo razdoblje NDH sa zenom i kcerkom (zena Seka Rosenfeld, skolska kolegica moje sestre).

Argument B: Ako je logor Jasenovac sluzio samo za likvidaciju nepodobnih (u tadasnjoj Hrvatskoj), cemu trositi na lijecnika, lijecnje i lijekove logorasa? I to koncem 1944. kad je rat bio na izmaku!

Argument C: Dr.Ante Ciliga u svojoj knjizi “Sam kroz Evropu”, spominje (za njegova boravka u logoru) dr. Spitzera kao “vajnskog lijecnika” logora Jasenovac.

Jasenovac je postojao kao logor, iz kojega su izasli cili i zdravi mnogi znani i neznani. U njemu je bio Macek, Vladimir Velebit pa i sam Ciliga. Uprava Logora bila je cijelosti zidovska, sa zloglasnim zidovom Wienerom na celu. Ivo Heinrich, Židov, sef proizvodnje Logora, bio je prisni prijatelj dr. Ante Pavelica, organizirao je i financirao njegovo putovanje (i cijele obitelji) u Argentinu, gdje je i sam zivio. Imao sam prilike u Argentini da upoznam njega i njeguvu suprugu.

Jasenovac je u danasnjoj dimenziji monstruozna laz!

Treba dakle uzeti lopate u ruke i iskopavati leseve tih 600.000 “svirepo pobijenih Srba i Židova” da se konacno ustanovi koliko ima “stanovnika” taj “Najveci srpski grad pod zemljom!”.

A to je posao forenzicara, a ne Stipe Mesica i Ive Josipovica.

Uz srdacni pozdrav Tebi i Mariji - Kazimir.

Kazimir Kovačić

Bs.As.28/5/10.

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića

Fascinantna je sličnost ovog pisma (meni dosad nepoznatog) gosp. Kazimira Kovačića (93.g.) s onim mojim tekstom “Kako su Židovi upravljali Logorom Jasenovac – 1. dio”, objavljenim na web portalu “Dragovoljac” (www.Dragovoljac.com) i na mom glavnom blogu Semper Paratus Croatiae, dne 4. maja/svibnja prošle 2009.g. !

Naime, i taj je tekst bio pisan na temelju knjige našeg iseljenika - prognanika dr. Ante Cilige “Sam kroz Europu u ratu (1939-1945)”.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

SUDE MI –u Udbomafijaškom hrvatskom „krivosuđu“ - 10.dio -

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 03. prosinac 2008.

52474 Brtonigla, Kovri 25 .

Komu Treba: Mr. Vincent Degert,

ambasador EK/EU, Zgb

Predmet: Pritužba protiv predsjednice Općinskog suda u Bujama, gospođe

Margarete Vivode, zbog njene pristranosti, neurednog obnašanja

sudačke dužnosti, te njenog opstruiranja i namjernog odugovlačenja

mojih sudskih postupaka.

PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA

Gosp. Branku Hrvatinu

MINISTRU PRAVOSUĐA R.H.

Dr. Ivanu Šimonoviću

Poštovani!

Obraćam se Vašim cijenjenim naslovima s ovom Pritužbom protiv predsjednice Općinskog suda u Bujama, gospođe Margarete Vivode, zbog njene pristranosti, njenog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, te njenog opstruiranja i namjernog odugovlačenja mojih sudskih postupaka.

Naime, nakon smjene bivše predsjednice Općinskog suda Bujama gospođe Jasne Stupavsky-Stelle, u veljači 2006.g., posve neočekivano je na njen položaj postavljena mlada i neiskusna sutkinja tog suda Margareta Vivoda, a vrijeme je pokazalo da se radilo o smjeni tipa: sjašila je Murta, da bi uzjašila Kurta! Držim da je u tome presudna bila njena politička podobnost Gospodarima istarskog pravosuđa (a možda i njena nehrvatska nacionalnost?!), kao i revnosna privrženost tadašnjem (sada već bivšem!) predsjedniku Županijskog suda u Puli dr.sci. Aldu Radoloviću, koji je skoro pune tri godine namjerno odugovlačio nekoliko mojih ključnih sudskih postupaka, zbog čega sam se protiv njega već bio pritužio mojom Pritužbom Vrhovnom sudu R.H., dne 10. siječnja 2007.g. No, ništa se očekivano nije desilo. Naprotiv, umjesto njegove smjene i nečasnog otpusta iz državne službe, dr.Aldo Radolović je za nagradu izabran za suca Ustavnog suda R.H., pa čak i za njegovog podpredsjednika! Evala!!

Molim oba gornja naslova da ponovo prouče onu moju Pritužbu Vrhovnom sudu R.H. od 10. siječnja 2007.g. protiv bivšeg predsjednika Županijskog suda u Puli dr.sci. Alda Radolovića, jer bi ona morala biti sastavni dio i ove Pritužbe protiv nove predsjednice Općinskog suda u Bujama, gđe Margarete Vivode (a i ona bi se mogla naći na mojem internetskom blogu „OHRANA Semper Paratus“!). Naime, čvrsto držim da je dr. Aldo Radolović i dalje jedan od glavnih „gospodara istarskog pravosuđa“, kako je to maestralno opisao najbolji istarski novinar gosp. Dražen Majić još davnog 29. rujna 2006.g., što znači da mi se i dalje osvećuje zbog moje žestoke opozicije njegovom IDS-u i mog poznatog „Neistrijanstva“ - po Radolovićevim osobnim kriterijima. A očito je i to da je dr. Aldo Radolović - iako sada već sudac Ustavnog suda R.H. - i dalje „gospodar istarskog pravosuđa“. I da je on imao odlučujući utjecaj, a vjerovatno i odlučujuću riječ pri izboru svoje bivše studentice Margarete Vivode na mjesto predsjednice Općinskog suda u Bujama!

Otkad je bivši predsjednik Županijskog suda u Puli dr.sci. Aldo Radolović, svojim Rješenjem, posl.br.Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g., nakon svojskog odugovlačenja od dvije i pol godine, usvojio žalbu tuženika Erlić Ivana, ratnog bjegunca iz Škabrnje i mog dotadašnjeg „nepoštenog“ stanara, te je u k i n u o Djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, posl.br. P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g. i vratio predmet Općinskom sudu u Bujama na ponovni postupak, već više od (novih, dodatnih!) dvije godine predsjednica Općinskog suda u Bujama gospođa Margareta Vivoda nije našla za shodno da pokrene ponovni postupak za rješenje tog skoro pet godina starog sudskog predmeta! Uz to je protiv moje volje tom predmetu pripojen i moj drugi sudski predmet P-378/04, moja Tužba za naknadu dugova i štete u iznosu od više od 200.000 kuna, koji je također ostao namjerno blokiran! I to već četiri i pol godine! Pored toga, ostali su neriješeni i namjerno blokirani i moji sudski predmeti P-244/05, Tužba Općine Brtonigla protiv mene, a za predaju u posjed polovice mog dvorišta, ograđenog visokim kamenim zidom starim više od 150 godina, koji mi je svojom samovoljom oteo „Veliki šerif Brtonigle“, polupismeni Franco Cattunar, inače zet jednog starog Udbaša, a i zastupaju ga (na račun Općine Brtonigla!!) dva Udbomafijaška odvjetnika, opskurni Slaviša Perović i nespretni Ivica Senjak (ovaj drugi bivši udbaš iz Doboja u Bosni!), e da bi se polovica mog dvorišta pridodala i spojila s vrtom njegove tete Valerie Cattunar, udate Melon! Na tu Tužbu ja sam sudu predao moju Protutužbu protiv IDS-ove Općine Brtonigla, a onda je sve to lokalna Udbomafija, uhvaćena u svoju vlastitu zamku (!), blokirala i paralizirala! I tako sve stoji blokirano i paralizirano već četiri i pol godine!

Također je bujska Udbomafija, koja u svojoj vlasti drži Općinski sud u Bujama, kojemu je predsjednica sutkinja Margareta Vivoda, spretno blokirala i paralizirala i moj Optužni prijedlog K-180/07 od 07.09.2007.g. protiv istog Erlić Ivana, mog bivšeg podstanara, zbog krađe dijela mog namještaja i kućanskih aparata, te i građevinskog materijala, zidarske opreme, itd., itd. I to stoji blokirano i paralizirano već više od 16 mjeseci! Ništa čudno, kad se zna da je novi Općinski državni odvjetnik u međuvremenu postao Mirko Grujić, a i on bivši udbaš iz Doboja u Bosni! Znači, Ruka ruku mije, a obraz obadvije! Znači:

UDBI SE ŽALIŠ, UDBA TE TUŽI, UDBA TI SUDI !!

Velika većina tih stvari je već dobro poznata i Ministarstvu pravosuđa R.H. (šest puta sam se žalio ministricama Vesni Škare – Ožbolt i Ani Lovrin!), kao i Vrhovnom sudu R.H. Na kraju sam sve to ja objavio i na mojem drugom blogu na Internetu OHRANA Semper Paratus, kao svojoj posljednjoj instanci – hrvatskoj javnosti, „jer javnost je smrt za mračne snage“, pogotovu u ovako korumpiranoj državi kojom totalno vlada UDBOMAFIJA !

Gospođi Margareti Vivodi očito smeta moja deklarirana hrvatska nacionalnost, a i činjenica što sam dvaput bio hrvatski branitelj i dragovoljac u Domovinskom ratu. To je njoj već otprije poznato, jer sam bio 1995./1996.g. srednješkolski profesor u Buzetu, nešto prije nego što se ona doselila u Buzet i tamo udala. S druge strane, ona očito ima u rukama moju Pritužbu Vrhovnom sudu R.H. protiv njenog višeg šefa dr. Alda Radolovića, čiji je Erlić Ivan štićenik, jer ga brani svemoćni Udbomafijaški odvjetnik Slaviša Perović. I tu se taj pakleni krug zatvara. Sve sam to vrlo opširno eleborirao u spomenutoj mojoj Pritužbi Vrhovnom sudu protiv dr. Alda Radolovića, a i kasnije objavio na svom spomenutom blogu, pa nema potrebe da sve to ovdje ponavljam.

Dakle, ukratko, radi se o udruženom „pravosudnom“ kriminalu, odnosno o vulgarnom pravosudnom gangsteraju, koji se vrši protiv mene i povlači već pet godina, a uloga nove manipulatorice i kočničarke je iz ruku bivše (smjenjene!) predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky - Stele prešla u ruke nove predsjednice Margarete Vivode. A ona sve to svojski koči već pune dvije godine! Moj ključni sudski predmet P-20/04, moja Tužba za iseljenje iz mog stana Erlića Ivana, ratnog bjegunca iz Škabrnje, notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i zgubidana (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života, citat!) još nije riješena. Nije riješen ni drugi sudski predmet P-244/05, nije riješen ni još stariji sudski predmet P-171/04, a već više od 14 mjeseci stoji blokiran i paraliziran i moj predmet K-180/07, s kojim se sudski manipuliralo još i u predmetu P-20/04! I da ne zaboravimo, spretno je blokirana i paralizirana moja Tužba protiv Erlić Ivana za naknadu dugova i štete P-378/04 od 23 lipnja 2004.g.! Dakle, pune četiri i pol godine! Ni makac! I to se zove hrvatsko „pravosuđe“?!

Povrh svega, sada i u Vrhovnom sudu čeka već više od pet mjeseci i moja Žalba po (pozitivnom!) Rješenju Županijskog suda u Puli Gzp-36/08-5 za isplatu pune naknade štete uzrokovane suđenjem u nerazumnom roku, umjesto polovične naknade od samo 3.500 kuna, koliko mi je dosuđeno. Dakle, ja sam tražio pravičniju, odnosno dvostruko veću naknadu. Ali ni Vrhovnom sudu R.H. se očito ne žuri!

Jednom rječju: Općinski sud u Bujama već pet godina sudi, ali ništa ne presuđuje! Samo se igra „pravosudni ping-pong“! U sudnicama se samo glumata, dok su presude već unaprijed dogovorene (i masno plaćene!) u kafićima ili birtijama okolo grada Buja. Sudske sabotaže se nesmetano nastavljaju, unatoč smjeni bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama, ali se nerad i neučinkovitost rada naplaćuju sve novijim i novijim sudskim taksama i kojekakvim drugim „pristojbama“! I to je, kao, sve u skladu s našim „Šeks-ualnim“ koruptivnim „pravosudnim zakonima, za koje se već nekoliko godina zna da su vrlo loši ili krajnje loši, ali nitko ne poduzima ništa da ih „giljotinira“. Obećaje se naveliko, ali se onda odmah i abortira. A evo, baš to upravo počinje u Italiji!! Počinje veliko čišćenje loših i suvišnih pravosudnih zakona! A i Europska unija već godinama pritišće Hrvatsku da izmijeni naše loše pravosudne zakone, ali se naša „pravosudna“, odnosno „krivosudna“ Udbomafija neda pa neda! A i zašto bi kad joj tako dobro ide?! I tako se „ping-pong“ dr.sci. Alda Radolovića i dalje igra!

Da, ali se neće igrati taj Radolovićev „ping-pong“ preko mojih leđa! Nije išlo pet godina, a neće ići ni ubuduće!! „I mi konja za trku imamo“! I mi svoje bojno pero za bitku imamo! A pero je najjače oružje na svijetu. Jer nam je darovano od Boga. Srećom, ima i većih Bogova od tog malog Radolović Alda!

* * * * *

Na temelju svega iznijetog, a i na temelju moje Pritužbe Vrhovnom sudu R.H. protiv bivšeg predsjednika Županijskog suda u Puli dr.sc.Alda Radolovića, zahtijevam od predsjednika Vrhovnog suda R.H. gosp.Branka Hrvatina i novog ministra pravosuđa dr. Ivana Šimonovića da smijene predsjednicu Općinskog suda u Bujama gđu Margaretu Vivodu s položaja predsjednice Općinskog suda u Bujama, zbog njenog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, njenog namjernog odugovlačenja mojih sudskih postupaka, iskazane i nedopustive indolencije u njenom radu! I da je predaju svojem unutarnjem disciplinskom sudu na daljnji postupak!

Bilježim se sa štovanjem!

Semper Paratus Croatiae !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

SUDE MI –u Udbomafijaškom hrvatskom „krivosuđu“ - 9.dio -

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Brtonigla 22. maja/svibnja 2010.

To all to whom it may concern!

SUDE MI –u Udbomafijaškom hrvatskom „krivosuđu“

- 9.dio -

Prekjučer – 20.maja/svibnja 2010.g. - u Općinskom sudu u Bujama “stigla me je još jedna Josipovićeva ‘PravDA’ i njegova ‘Nova pravednost’ !”

Drugim riječima, to znači da se u Općinskom sudu u Bujama rodio još jedan tipični zapadnjačko-oštroumni i udbomafijaški-tupoglavi OKSIMORON !

Dakle, sasvim primjereno jednom komunističkom “doktoru prava” kakav je Ivo Josipović, novi Predsjednik Republike Hrvatske i donedavni profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu (na kome su i većina profesora komunistički “doktori prava”!).

A sve je ponovo počelo – nakon pet i šest godina “mirovanja”, odnosno udbomafijaškog odugovlačenja i pokušaja zataškavanja, ovako (citiram): “Zamislite, danas 20. siječnja 2010.g., u istom danu dobio sam dva sudska poziva za sudsko ročište i još jedno Rješenje kaznene sutkinje Tanje Prenc-Kanis, kojim se odbija jedan moj ‘Optužni prijedlog’ od prije dvije i pol godine! A u međuvremenu od dvije i pol godine ništa. Samo gluha praznina. Interesantno, sva tri dokumenta su poslana meni u isti dan: 13. siječnja 2010.g. A zašto baš na taj dan? Zato što su dan ranije, 12. siječnja 2010., točno u podne, objavljeni zvanični rezultati proteklih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, na kojima je pobijedio njihov kandidat dr. Ivo Josipović, pa je Udbomafija koja djeluje u pozadini Općinskog suda u Bujama zaključila da je nastupio najbolji trenutak za konačni obračun sa mnom!

A zašto baš sa mnom? Zato jer sam ja njima najveća kost u grlu još od 1993.g., kada sam se otvoreno suprostavio suludom, ali i pobjedničkom IDS-u u Istri, kao i od 2004.g., kada mi se lokalni IDS pokušao osvetiti, jer sam se suprostavio njihovoj pljačkaškoj privatizaciji u mojoj općini Brtonigla, koju – gle čuda – brane dva moćna udbomafijaška odvjetnika: Slaviša Perović i Ivica Senjak (ovaj potonji bivši udbaš iz Doboja u Bosni).

* * * * * *

Ovo je bio uvodni dio mog članka: A mene je danas stigla Josipovićeva "PravDA" i njegova "nova pravednost"!! , objavljenog kao komentar na našem hrvatskom Web portalu AMAC-Hrvati.com (www.amac.hrvati-amac.com) na dan 20. jan./siječnja ove 2010.g., a isto večer

kao prošireni komentar objavljen i na mom blogu OHRANA Semper Paratus.

Dakle, meni je odmah bilo jasno da su sve tri presude u ta tri sudska predmeta već bile unaprijed donesene, a da je predsjednici Općinskog suda u Bujama i sutkinjama pojedinkama dat nalog da u sudnici samo glumataju!! Drugim riječima, da odrade prljaviji dio posla. I tako su, nakon više od četiri i pol mjeseca glumatanja, i četiri sudske rasprave, već donešene i prve dvije “oksimoronske presude”!!

* * * * * *

Da ne bih bio preopširan (a već jesam!), ispričat ću svojim vjernim čitateljima (a posebice nekim ambasadorima iz EU-zemalja!!) samo završnu scenu, koja se u Općinskom sudu u Bujama odigrala 20. maja/svibnja ove 2010.g. (prekjučer!) i to pet minuta prije kraja radnog vremena – u 14.55 sati, do pet minuta iza kraja radnog vremena – do 15.05 sati.

Elem, nakon suđenja u dva odvojena i skoro identična sudska predmeta: P-171/04 i P-244/05, koje je održano 6. maja/svibnja ove 2010.g., a koje je bilo vrlo konfuzno, pa čak i prekinuto nakon sat vremena - zbog nekakvih konzultacija unutar suda, a koje su trajale više od deset minuta (!) – suđenje u predmetu P-244/05 je odgođeno (!?), te smo odmah dobili na potpis njegov Zapisnik P-244/05-46, u kojem je zapisano da se novo ročište radi objave presude zakazuje za dan 20. svibnja 2010.g. u 14,45 sati. Potom je suđenje nastavljeno samo u predmetu P-171/04, saslušavanjem dvoje mojih svjedoka: gospođe Mirjane Gazić-Kraljević, moje susjede u selu Kovri kod Brtonigle, i bivšeg predsjednika Općinskog suda u Bujama (a kasnije i predsjednika Županijskog suda u Puli) gosp. Ivana Milanovića, sada odvjetnika iz Umaga. To je bilo jedno vrlo teško i mučno suđenje (više o tom bivšem sucu Ivanu Milanoviću na mom glavnom blogu “Semper Paratus Croatiae”, u članku “Nekažnjene prljave rabote bivšeg predsednika Općinskog suda u Bujama Ivana Milanovića”; objavljeno 8. maja/ svibnja ove 2010.g.). Postavio sam g. Milanoviću sedam vrlo neugodnih pitanja o njegovim dugogodišnjim krivotvorenjima zemljišnih knjiga u Općinskom sudu u Bujama i to u svojstvu zemljišno-knjižnog suca…., te o nekoliko tisuća takvih njegovih krivotvorina… Sve je to pisalo na stranicama našeg domaćeg “Glasa Istre” još 2005. i 2006.g. Sutkinja Jasna Gašparović je dva moja pitanja zabranila…, a Ivan Milanović se samo nekako neugodno, kiselo, usiljeno i ukočeno smješkao…. Kad je to drugo suđenje okončano u 11,40 sati, dobili smo na potpis Zapisnik P- 171/04-14, u kojem je zapisao da se novo ročište radi objave presude zakazuje (također!) 20. svibnja 2010.g. u 14, sati. Upitao sam sutkinju Jasnu Gašparović kad ću dobiti pravo na svoju završnu riječ, no ona se samo neodređeno i čudno osmjehnula…

Dakle, ostalo mi je na raspolaganju dva tjedna, pa sam odlučio da se prvi tjedan malo odmorim od svega toga i posvetim više drugim svojim (vrtlarskim i voćarskim) poslovima. A vrijeme je bilo vrlo nepogodno i očajno loše za to. Svi smo u zakašnjenu sa svojim lozama i maslinama, sa svojim voćkama, te pripremom zemljišta za sadnju povrća.

S novim pripremama za suđenje sam počeo tek četri dana prije novog ročišta na sudu. Ubrzo sam ustanovio grešku u drugom zapisniku, te sam dan prije suđenja – 19. svibnja 2010. oko 14,30 sati nazvao telefonom Općinski sud u Bujama i zatražio kratak razgovor sa sutkinjom Jasnom Gašparović ili njenom zapisničarkom gđom Vargom, da provjerim kada , odnosno u koliko sati je sutra suđenje u predmetu P-171/04 ?. Odjednom je nastao nekakav čudan tajac i zastoj…., koji se uskoro pretvorio u konfuziju. Najprije su mi telefonisti rekli da njih dvije imaju neko suđenje… Potom su me spajali u sobu br.10 (pisarnicu)…. Ni tamo nikoga... Potom opet “čekajte…”. I tako se veza izgubila…

Zlu ne trebalo, sutra sam se pojavio u sudu u 13.45 minuta i odmah se javio sutkinji Jasni Gašparović. Ona me pogledala začuđeno i zbunjeno se osmjehujući. Nešto je vrlo užurbano pisala , okrenuta prema svom kompjuteru. Uljudno sam je pozdravio i povukao se u hodnik, sjeo na klupu i čekao, čekao…. Naišla je i zapisničarka gđa Varga, i ona začuđena…da što ja tu čekam? Čekao sam tako još pola sata, kada je izašla gđa Varga i žurno mi se ispričavajući rekla da je ona pogrešila, jer u taj zapisnik nije unijela čitavu satnicu početka suđenja… da je trebala napisati 14.45 sati, ali… OK, rekao sam. Rekla mi je da dođem u 14.45 sati….. Došao sam u 14,40 sati, ponovo se javio sutkinji i vratio se na klupu u hodniku i ponovo čekao, čekao…. Tek nakon novih 15 minuta pozvali su me unutra. Žurilo im se, rekli su mi, jer je do kraja radnog vremena ostalo samo pet minuta, a oni imaju dvije presude i jedno Rješenje…

Sutkinja Jasna Gašparović, vidno zbunjena, nije mi ni čitala Presude, nego mi je počela odmah objašnjavati da je ustanovila neku grešku u predmetu P-244/05, jer tužitelj Općina Brtonigla nije (bila) vlasnik dijela mog dvorišta, koje je prodala mom susjedu Vittorinu Melonu (inače tetku našeg “Velikog šerifa” Brtonigle Franca Cattunara…. (opa!!). Odmah sam pomislio: Hvala Ti Bože konačno, nakon šest dugih godina, dolazi kraj ovakvim mojim mukama. Međutim, ne leži Vraže, sutkinja je rekla da je donijela samo DJELOMIČNU PRESUDU u tom predmetu, P-244/05-48. A to znači da se ta balkansko- turska lakrdija i prljava sudska farsa nastavlja, odnosno da slijede produžeci…

Potom je sutkinja Jasna Gašparović počela čitati drugu presudu, onu u predmetu P-171/04. Ukratko, moj susjed Vittorino Melon (i njegova žena Valeria Cattunar-Melon!) je tom sudskom presudom ipak dobio dio mog dvorišta… iako je prethodno utvrđeno da mu je njegov moćni nećak, polupismeni “Veliki šerif” Brtonigle Franco Cattunar, inače udbaški zet (!!) prodao dio mog dvorišta, koje NIJE bilo u vlasništvu Općine Brtonigla!!

A moja je Protutužba u cijelosti odbačena… Dakle, nema o govora o zaštiti zakonitosti, zbog čega sam se još u siječnju 2007.g. bio žalio ministru državne uprave (ustvari državnom tajniku) Antunu Palariću (sada sucu Ustavnog suda R.H.), nema govora o DORH-u Mladena Bajića i USKOK-u Dinka Cvitana, koji su oglušili o žalbe mog prijatelja Miroslava R. i mene u rujnu 2006.g. zbog naše “Prijave kriminalnih radnji u Općini Brtonigla”, nije važno što su o tome vrlo opširno pisali “Glas Istre” i “Novi list”, nije važno ni što je o tome mislio Saborski odbor za predstavke i pritužbe…. Sve je to mlada sutkinja Jasna Gašparović otklonila… jer je presuda ionako davno bila donešena i nametnuta “odozgo”. Jer je najvažnije zaštititi lokalnu Udbo-mafiju, koja baš i nije tako “lokalna”….!!

Znači da se i dalje nastavlja: u našem DORH-u (Državnom odvjetništvu republike Hrvatske): „Svi su nenadležni i ništa ne rade, ali primaju vrlo visoke plaće i k tome još napreduju u svojim parazitskim karijerama!” (citat iz mojeg predhodnog članka “SUDE MI-u Udbo-mafijaškom hrvatskom “krivosuđu”-8. dio (odgovor zamjenici Glavnog državnog odvjetnika Federici Meijers Dusman, objavljen na mom drugom blogu OHRANA Semper Paratus, dne 8. aprila ove 2010.g.

Vratimo se opet na glavni predmet.

Dakle, kakav kolosalni sudsko-“krivosudni” OKSIMORON !! Da netko moćan u Poglavarstvu Općine Brtonigla proda zemljište (dio mog dvorišta!), zemljište koje nije općinsko, i to proda svom bliskom rođaku (svojem tetku i svojoj teti), a onda Općinski sud u Bujama svojom presudom to potvrdi kao “pravosudno” ispravno!? Kako se zove takvo “krivosuđe”?

Takvo se “krivosuđe” može zvati samo Udbo-mafijaško “krivosuđe” !!

A na kraju su mi u ruke tutnuli još i Rješenje P-244/05-15 o “izdvajanju u zaseban postupak”, te da se otvara nova glavna rasprava i to bez ikakvog verbalnog objašnjenja. Jer im se tako žurilo… Pa zašto onda nisu zakazali ročište pola sata ranije? E, vjerovatno zato što im je u zadnji čas stigla nova, izmjenjena presuda!! Moguće je da je zbog toga bila sva ona žurba!??

Ništa ja ne zamjeram uplašenoj (kao srna uplašenoj!) mladoj sutkinji Jasni Gašparović.

Ionako mi ona nije sudila!

Ja znam tko mi je sudio – Pantovščak i Banski dvori!

Oni koji su produžili i dali još jedan mandat Mladenu Bajiću na čelu DORH-a!

To su oni koji su mi sudili: dr.Ivo Josipović, Stipe Mesić, Vladimir Šeks i mala Jaca Kosor-Vlaisavljević.…

Napustio sam sud sav smožden, zbunjen i umoran, te otišao u kafić U.T. da popijem crnu kavu i da se malo saberem. Na brzinu sam pročitao oba zapisnika, da vidim čemu sam to ustvari prisustvovao. I opet mi ništa nije bilo jasno. Tada sam odlučio da se temeljito odmorim nekoliko dana. Prespavao sam dvije noći, jutro je pametnije od večeri, ustao sam i naoštrio svoje pero …. “jer je pero najjače oružje”! I evo me opet potpuno spremnog na megdanu! Uostalom, na Megdanu sam se i rodio…!! To neki moji stari Sinjani znaju.

U svom Rješenju P-244/05-47 sutkinja Jasna Gašparović mi nalaže da kao tuženik-protutužitelj ispravim svoju Protutužbu u točki III. na način da postavim jasan i određen protutužbeni zahtjev, u smislu čl.186. st.1. Zakona o parničnom postupku, u roku od 15 dana… jer će u protivnom sud odbaciti protutužbu u tom dijelu….

E, pa ja to neću učiniti!! I to iz dva razloga: Prvo, ja sam nju, sutkinju već na početku prvog suđenja u identičnom (!!) predmetu P-171/04 odmah upozorio da je cijelo to suđenje potpuno bespredmetno, jer je u zadnjih pet godina Melonov nećak Franco Cattunar izvršio (uz pomoć dva udbomafijaška odvjetnika Slaviše Perovića i Ivice Senjaka, op.a.) niz izmjena u mojem dvorištu, a i u susjednom vrtu Vittorina Melona, pa potom i u njegovom “dvorištu”, da je čitava polazna situacija stubokom izmjenjena. Naime, svemoćni i samovoljni “Veliki šerif”Brtonigle, Melonov nećak, polupismeni Franco Cattunar je još dva puta otkidao dijelove mog dvorišta, najprije za još 126m2, a onda i svih 196m2, pa nema smisla ni počinjati sa starim suđenjem! Dakle, oduzeli su mi 210m2 mog dvorišta, kojeg imam u svom posjedu od 1975.g. (35 godina), a sada mi lakrdijaški sude samo za prvih 14m2, koje su mi oduzeli prije osam godina! No sutkinja Jasna Gašparović se na to oglušila. Valjda: “befehl ist befehl!”.

Drugo, ja više ne želim učestvovati u ovakvim balkansko-turskim lakrdijama i sudskim farsama u Općinskom sudu u Bujama. Već sam na suđenju rekao sutkinji Jasni Gašparović da je Tužba Općine Brtonigla P-244/05 protiv mene jedno je obično političko suđenje (!!) i da to nema nikakve veze s pravosuđem, a još manje s pravdom, te da se taj predmet ne može razriješiti u sudnici Općinskog suda u Bujama, jer ja taj Sud odavno smatram i u svojim Žalbama i publicističkim člancima nazivam “Udbomafijaški sud”, jednako kao što i Općinu Brtonigla ja uvijek i svuda nazivam “Udbomafijaška Općina Brtonigla”! Rekao sam joj da ću ja to razriješiti na drugom mjestu, a za početak na svojim blogovima na Internetu…

…. jer tamo nema više Udbo-komunističke cenzure!

Ukratko, ne pada mi ni na kraj pameti da ja prihvatim ulogu statista u toj njihovoj Udbo-mafijaškoj sudskoj farsi!

Sve ostalo sam već davno rekao u svojoj «Uvodnoj besjedi» za suđenje 2. listopada 2006.g. na Općinskom sudu u Bujama u sudskom predmetu P-244/05, te još i u našem zajedničkom članku o istom problemu: «Politizacija, medijska spekulacija ili kriminalizacija?», objavljen u „Glasu Istre” 24. veljače 2007.g.

Smrt Udbomafijašizmu – Sloboda hrvatskom narodu!

Semper Paratus Croatiae

Ante Rokov Jadrijević,dipl. ing.

Obavijest: Ured Vlade R.H., gosp. Paul Van Doren, ambasador EU, Zgb, Njemačka

ambasada, Zgb, Američka ambasada, Zgb, itd. To all to whom it may concern!

(poslano na 12 adresa!)