AMAC-Hrvati.com/Renato Kunić umjesto Hloverke Novak-Srzić
20. jan/siječanj 2010.
Prošireni komentar: Ante Rokov Jadrijević
A mene je danas stigla Josipovićeva "PravDA"
i njegova "nova pravednost"!!
Zamislite, danas 20. siječnja 2010.g., u istom danu dobio sam dva sudska poziva za sudsko ročište i jedno Rješenje kaznene sutkinje Tanje Prenc-Kanis, kojim se odbija jedan moj "Optužni prijedlog" od prije dvije i pol godine! A u međuvremenu od dvije i pol godine ništa. Samo gluha praznina.
Interesantno, sva tri dokumenta su poslana meni u isti dan: 13. siječnja 2010.g. A zašto baš na taj dan?
Zato što su dan ranije, 12. siječnja 2010., točno u podne, objavljeni zvanični rezultati proteklih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, na kojima je pobijedio njihov kandidat dr. Ivo Josipović, pa je Udbomafija koja djeluje u pozadini Općinskog suda u Bujama zaključila da je najbolji trenutak za konačni obračun sa mnom!
A zašto baš sa mnom? Zato jer sam ja njima najveća kost u grlu još od početka 1993.g., kada sam se otvoreno suprostavio pobjedničkom IDS-u u Istri, a i od 2004.g., kada mi se lokalni IDS pokušao osvetiti, jer sam se suprostavio njihovoj pljačkaškoj privatizaciji u mojoj općini Brtonigla, koju – gle čuda – brane dva moćna udbomafijaška odvjetnika: Slaviša Perović i Ivica Senjak (ovaj potonji bivši udbaš iz Doboja u Bosni).
Jedno ročište, K-171/04, je staro već šest godina, u kojih se nije održala nijedna sudska rasprava! Radi se o tome da se moj susjed Vittorino i njegova žena Valeria, rođena Cattunar, na nagovor njihovog rođaka, moćnog IDS-ovog privatizacijskog pljačkaškog tajkuna Franco-a Cattunara, inače udbaškog zeta (!!), pokušao domoći dijela mog dvorišta, ograđenog visokim kamenim zidom, starim oko 150 godina, a ja se tome ogorčeno suprostavljam... I u tome je sav problem!
Drugo ročište, P-244/05 je staro više od tri godine, kada je raspravni sudac ogorčeno podnio ostavku i otišao u odvjetnike. Radi se opet o istom IDS-ovom tajkunu Franco-u Cattunaru, koji je kao predsjednik Općinskog vijeća potpuno privatizirao Poglavarstvo Općine Brtonigla, te želi da dovrši posao u korist svog ostarjelog tetka Vittorina M., mog susjeda. Dakle, radi se o osobnoj osveti moćnog lokalnog IDS-ovog šerifa i pravnom nasilju nadamnom!
Moje pitanje za danas glasi: počinje li to otvorena diktatura UDBE i njene pravosudne Udbo-mafije??
Izraz "Udbomafija" prvi put sam pročitao na naslovu knjige "Udbomafija" slovenačkog publicista Ede Ravnikara prije 14 godina, a založba se zvala "Slon", Ljubljana 1995. Knjigu sam kupio u Kopru, gdje sam jedno kraće vrijeme bio novinar jednog novog lista.
Eto tko danas na licu mjesta slavi pobjedu Ive Josipovića i njegove "nove pravednosti" - u Općinskom sudu u Bujama.
AMAC-Hrvati.com/dk Samobor/Zar i ti, ba…..Munire Podmuljače!/
13-06-2008
Zar i ti, ba…..Munire Podmuljače!
Uvodna napomena Webmastera:
Jučer, 21. siječnja 2010.godine, Programsko vijeće HTV-a smjenilo je Glavnu urednicu Informativnog programa, gospođu Hloverku Novak-Srzić i to s deset glasova ZA i jedan glas PROTIV (časne gospođe Anje Šovagović!). Među deset onih koji su glasovali ZA smjenu Glavne urednice IP-a bio je i opskurni Munir Podumljak, predsjednik jedne od oko 35.000 tzv. „nevladininih udruga“. A ZA je glasovala i Marina Škrabalo, kćerka opskurnog Ive Škrabala, bivšeg saborskogzastupnika, liberala, koji se „proslavio“ kad je u našemhrvatskom Saboru zastupao stav da Republika Hrvatska oprosti Sloveniji dug za neisporučenu električnu energiju iz zajedničke NE Krško, u iznosu od 265 milijuna eura! I to se i dogodilo! Dakle, ne pada žuta i trula jabuka od svog žutog i trulog stabla! E, pa da vidimo s koje je trule bosanske kruške pao i taj opskurni Munir Podumljak!
Tekst pred Vama danas je objavljen prije godinu i pol dana na našem najboljem Web portalu AMAC-Hrvati (www.amac.hrvati-amac.com)
* * * * * *
Sarajevsko 'Bijelo dugme' svojedobno je pjevalo, parafraziram: Tako ti je mala moja (zemljo) kad ljubi 'Bošnjak' (prije smo naše nekadašnje prijatelje zvali Muslimanima)!
Eeeee, dragi naši novopečeni Bošnjaci alias Muslimani, nemojte nas previše grliti, nemojte nas prejako stiskati, od vaše ne-sebične ljubavi mogli bi se i ugušiti.
'Podmuljak' Munir predsjednik je predsjedništva jedne od više desetaka tisuća raznorodnih nevladinih Udruga, koja se, eto, ne bave politikom nego voluntarističkim, partnerstvom za 'opšti društveni razvoj' s ciljem svesrdne pomoći našoj zemlji u njenom svekolikom napretku.
Vidi, vidi molim te, kojeg li altruizma i samar-itanstva, upravo se i osjećamo tako kao da nam netko hoće natovariti magareći samar na pleća! Umjesto da, bolan, ode u svoju vukojebinsku konfederaciju u kojoj se ne zna ni «tko pije ni tko plaća», pa pomogne svojoj muslimanskoj braći u 'opštem' društvenom razvoju, Munir Podmuljak 'ilegalči' u Lijepoj Našoj i soli pamet narodu čije ljude-Hrvate je do jučer gledao kroz….'nišan i mušicu'.
Nećete vjerovati, bio je on u oružanim snagama bošnjačke Armije...eto, do jučer ratnik a danas glumata mirotvorca, croato-ljupca!
Tko je takvom podozrivom tipu špijunske provenijencije dao legitimitet za osnivanje «Udruge (kamuflažnog nazivlja) partnerstva za društveni razvoj», tko mu to permanentno produžuje boravišnu dozvolu u Hrvatskoj, tko ga i zašto učestalo dovodi na takozvanu hrvatsku dalekovidnicu, tko mu je mentor i tko ga plaća?
Nu, cvijeta našega-suncokreta, podsjeti me to na neka davno prohujala vremena …a danas tom, nekad 'hrvatskom cvijeću' svi Hrvati odjednom ustašama postadoše, pa i Thompson!
Pa tako i ovih dana, u emisiji Sutlićeve dalekovidnice «Život uživo» evo ti, ba, 'našega' Munira Podmuljaka u režiji jednakog mu jarana, ex-ćiriličnog Milana Majerovića-Stilinovića s temom, pogodili ste: Marko Perković-Thompson, ustašijada na Jelačić placu, ruralni i nazadni nacionalizam, Jure i Boban, crne kape s U na čelu i ostale prigodne zvizdarije….
Ali, nije problem u Thompsonu koji tek domoljubne pjesme pjeva, problem je u tomu što je koncert održan u čast hrvatskih branitelja grada Zagreba koji su zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima u našem Domovinskim ratom izvojštili slobodnu i neovisnu hrvatsku državu, i….jedino su oni za to zaslužni!
Udariš li po Marku, hrvatskom branitelju, udario si i po Domovinskom ratu, a Marko je upravo taj koji pjeva pred mnoštvom domoljubnih Hrvata na veličanstvenim koncertima…na prepunom Poljudu, prepunom Maksimiru i konačno na ovom posljednjem-prepunom Jelačić placu. Njega rado slušaju i športaši-promicatelji Hrvatske u svijetu: rukometaši, pa nogometaši koji Thompsona zbog pobjedničkog nadahnuća slušaju u pauzi poluvremena utakmica na Euru….
I, nije to nikakva 'rulja' kako prostački tvrde neki mediji; prava rulja su oni koji danas vrše neviđenu harangu na Thompsona jer im smeta i hrvatska država i Domovinski rat i hrvatski branitelji…kod kojih do danas bilježimo tragičnih, više od 1.700 suicida!
Nažalost još uvijek ima podosta onih bolesnih jugo-nostalgičara koji sjede u vrhu vladajuće oligarhije i uz pomoć takozvanih neovisnih medija i raznih promiskuitetnih Udrugapokušavaju 'svom' hrvatskom narodu podmetnuti ordinarnu laž kako je djevičanski antifašizam, taj prozirni dekor totalitarnog-zločinačkog komunizma, temelj naše Domovine.
Takva boljševička, 'Staljinova kopilad' i treba strahovati kada se na središnjem trgu glavnog grada okupi stotinjak tisuća mladih domoljuba i hrvatskih branitelja sasvim svjesnih kako današnja Hrvatska…. nije stvorena na temeljima jugoslavenskog AVNOJ-a; jednako kao ni Hrvatskim proljećem ili Titinim, kvazi-demokratskim Ustavom iz 1974.g.! U bosanskom JAJCU začeta je trula, druga Jugovina, tamnica svih njenih naroda a posebice hrvatskog.
Takvu tamnicu su hrabri hrvatski branitelji zajedno s Markom Perkovićem-Thompsonom do temelja srušili….poput one mračne pariške Bastille!
Uistinu, i treba ih biti strah euforije okupljenog naroda koji spontano osjeća da se u njegovu budućnost nepozvani miješaju još i opskurni plaćenici poput Munira Pod-muljaka i slične mu podrivačke bratije.
A neki od njih nisu petlje imali braniti ni svoju kvazi-državu (kao primjerice Miljenko Jergović i Edin Osmić!), taj konglomerat još i danas politički razdvojenih i sukobljenih naroda (-međunarodnog protektorata bez Ustava-), pa se osjetiše pozvanim 'ilegalno muljati' po zemlji koja im je i gostoprimstvo i kruh podarila!
Imao je puno pravo ravnatelj policije Marijan Benko kad je smijenio Josipa Gašparca upravo stoga što je podnio nedemokratsku prijavu protiv Thompsona, jer Marko je simbol svih onih, itekako respektabilnih stotinu tisuća mladih ljudi na Trgu, i hrvatskih branitelja bez kojih ni države ne bi imali!
Neće sudbinu ovog naroda krojiti nekakvi Muniri ili Buda(le)i-i, pa ako treba, kako to kaže sindikalna povjerenica sinjske 'Dalmatinke' Iva Radonja….uzet ćemo i drvene letve u ruke pa isprašiti tu gamad iz Lijepe Naše!
Nema sumnje da će naša vrijedna policija putem fotografija s Trga precizno locirati, identificirati i uhititi onih nekoliko pripadnika 'ustaške mladeži' i to sve u cilju sprječavanja isticanja simbola totalitarnog režima; potpuno demokratski, a tako i Zakon kaže…
Eeeee, ali onih desetak tisuća od javnosti identificiranih komunjara u Kumrovcu s trorogim kapama, crvenom zvijezdom petokrakom na čelu i slikom zločinca Tite neće nitko ni prijaviti pa ni ksenofobični Židov, Alan Budai…
Takvi boljševičko-komunistički simboli ne smetaju ni muslimanskom obavještajcu Muniru Podmuljaku; izgleda po tomu da komunizam spada u pozitivan segment njegova 'partnerstva za društveni razvoj',
kojeg to društva bando jedna, komunjarska?
dk., samobor
Comments (8)
13-06-2008 20:48
Krivica?
Dan kasnije, nakon što je medijski komesar Milan Majerović-Stilinović bio ugostio tog Podumljaka, iskazala se druga djelatnica te ogavne televizije, koju silom zakona svi moramo plaćati, stanovita Sanja Pavić-Mikleušević.
Naime, rečena Sanja je ugostila Branka Lustiga, američkog filmskog djelatnika, glede II. Festivala židovskog filma u Zagrebu. I u razgovoru s Lustigom, inače po narodnosti Židovom, Sutlićeva Sanja je doslovno rekla Lustigu (riječ je bila o holokaustu): “Da,” - kaže Sanja – “to je sve jako žalosno. Recimo, Hrvati još uvijek ne žele priznati svoju KRIVICU I ODGOVORNOST za likvidaciju Židova u Drugom svjetskom ratu”.
E, sad, je li to beogradska ili “hrvatska” televizija? I uvijek deru istog jarca.
Nitko, koliko sam pratio, nije reagirao na tu protuhrvatsku izjavu drugarice Sanje.
Prema njezinom mišljenju, ja to tako shvaćam, nikako ne žele PRIHVATITI KRIVICU “i” moji sinovi Boris (1971.), Hrvoje (1975.) i Vladimir (1984.).
Jer upravo je to rekla ta žabolika četnikuša Sanja.
Na tesku lijevu kritiku je naisao clan CDU-a iz Meinerzhagena. CDU politicar i policajac Axel Oehm je 03. 10. 2007 na dan njemackog jedinstva drzao govor za pamcenje. Evo neki izvitki iz njegovog, politicki ne-korektnog predavanje:
Manje od 0,34 % nasilicnog kriminala u Njemackoj imaju desnicarsku pozadinu. Nasilje emigranata lezi preko 24 %, znaci 70 % vise nego desno nasilje. Jeste li ikada culi, da ako je Njemac bio zrtva nasilja emigranata, da su medije slicno veliko izvjestavale kao kada je pocinjen zlocin od navodnih desnih ekstremista, i da su tisuce ljudi sa svjecama prolazili kroz mjesto zlocina?
Mi u Njemackoj nemamo problem sa borbom protiv desnog ekstremizma. Suproto, mnogi u nasoj zemlji pretjeruju. Mi u Njemackoj imamo nesto kao "Policiju govora"... svoj posao je izgubila Eva Herman kod NDR-a (Televizijski kanal) radi svojih konzervativnih uvjerenja glede braka i obitelji. Suspenzija gosp. Herman me podsjeca na teska vremena od 1933 do 1989, kada su u Njemackoj, ili djelovima Njemacke, gradjani gubili svoje radno mjesto radi svojih politickih uvjerenja...
Za mene je neprihvatljivo i ne-demokratski, da jedna javna televizijska stanica osobi sa konzervativnim uvjerenjima zabranjuje posao, istovremeno otvara politicarima vrata koji su clanovi stranki koje su pod kontrolom njemackog ustava (PDS / Lijevica).
Moramo nacional-mazohistima, znaci onima u nasoj zemlji, kojima je zabava i zadovoljstvo, kada vlastiti narod bez razloga vuku u blato, reci, vi niste cisti u glavi, idite psihijatru. Moramo narodu u nasoj zemlji, koji je zagadjen lijevom propagandom i kojem lezi sloboda i demokracija na srcu, reci, pazite, ne dajte se manipulirati!
Moramo se braniti protiv onih u nasem drustvu, koji borbu protiv desnicarstva zloupotrebljivaju, da konzervativne vrijednote uniste, da bi svoje socijalisticke ciljeve ostvarili. Nesmije biti da se, istina pervertira, kada hrabre njemacke vodje crkve kao kardinal Meisner guraju u desni ekstremizam...
Zelim i dalje iamti pravo reci: "Ja sam ponosan sto sam Njemac" bez da dobijem poteskoce ili da me optuzuju da sam protiv ustava."
Nakon ovog govora je policajac Axel Oehm bio izlozen kampaniji progona, cak i od vlastite stranke CDU. I cijeli lijevi politicki spektar je krenuo u progon tog hrabrog policajca iz Meinerzhagena.
Prošireni komentar Ante Rokova Jadrijevića13. jan/siječnja 2010.
Isto će učiniti i SDP - Bandić mora osnovati svoj H-SDP !
.... odnosno svoju"Hrvatsku socijal-demokratsku partiju", kojoj će za dvije-tri godine skratiti naziv za "partiju"!
A što se tiče Milanovićevih „skojevaca“ ili još gore – „skojevki“, davno sam ja – ovdje na portalu AMAC-Hrvati.com - upozoravao Zorana Milanovića da ne skreće toliko u lijevo! Evo ga sada na rubu ekstremne ljevice!
Dakle, pitam glasno i jasno: rađa li se u SDP-u „neo-staljinizam“?!
Naime, postoje sasvim jasne zakonitosti evolucije i u politici.
A ni crvena jabuka ne pada daleko od svog crvenog stabla!
* * * * * *
A što se tiče Barba-Luke Bebića, vrlo je upitno hoće li se Vladimir Šeks usuditi i njega ukloniti/izbaciti iz HDZ-a?
Naime, mogao bi se Barba-Luka ozbiljno razjeziti i iznijeti na vidjelo sav "prljavi veš" bivšeg Udbinog konfidenta Vladimira Šeksa, pa čak i Šeksove konfidentice Jadranke Kosor Vlaisavljević! (to je ona famozna „velika rupa Jadranke Vlaisavljević“, koju ona uporno prešućuje u svojoj biografiji!).
E, onda bi i onaj najveći Vrag mogao odnijeti šalu!!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
P.S.: od samog početka sam bio za „lustraciju“, ali ljude kao što je Barba-Luka Bebić ja bih
dolazak na vlast Ive Josipovića predstavlja zadnju fazu u rastakanju Hrvatske. Stjepan Mesić izvršio je pripravu rastakanja Hrvatske, a Ivo Josipović ima zadatak rastvoriti Hrvatsku do kraja.
Do sada su uhićivali generale, prošlog mjeseca počeli su uhićivati specijalce iz Domovinskog Rata, a sad - u idućih par godina - slijede uhićenja svih istaknutijih boraca i domoljuba.
Josipović ima zadatak regionalizirati Hrvatsku i Srbima dodijeliti teritorijalnu autonomiju na nekada okupiranim područjima, a potom ju kao regionaliziranu gurnuti u Zapadni Balkan, natrag pod upravu Srbije.
U zadnjoj fazi pred dolazak antikrista na vlast, u idućih desetak godina, i Hrvatska mora dobiti svoj model antikrista i dobila ga je dva puta za redom. S religijsko-političke paradigme to nije začuđujuće. Očekujem to već tridesetak godina, a sada dobivamo ono što sam i najavljivao u svojim knjigama: prvinu poklonstva antikristu.
Crvena kuga širi se na političkoj razini u svim državama, a u Hrvatskoj se to manifestira na nama specifičan način. Dopustili smo prijavare na izborima i bili smo pasivni. Sada dobivamo to što (ne)zaslužujemo.
U idućih desetak godina u Europi će se sve jače stezati omča oko kršćanstva i Crkve, sve do progona, a snaženje crvene nemani u funkciji je takvih budućih (bezbožnih) događaja.
Kod nas to ujedno znači i vjerojatnost skorašnjeg izbijanja rata: narod je možda glup, ali nije lud, pa će i reagirati i nitko ga ne će moći zaustaviti.
Stoga moramo biti pripravni na burne događaje koji će nas uskoro pogoditi.
Stoga, moj glas za Milana Bandića, koji je daleko do toga da je dobar, ali je isto tako i daleko od toga da nam dijeli takvu vrstu „pravednosti“ od koje se ova zemlja neće oporaviti godinama nakon Josipovića, ukoliko pobijedi.
* * * * * *
Nipošto ne mogu reći da ću u nedjelju sva sretna otići na izbore, dajući glas nekome koga poštujem i kome vjerujem. Nadam se da će i taj dan jednom doći, ali do onda, ipak ću izaći na te izbore i glasati za Milana Bandića.
Evo i zašto.
Duboko vjerujem kako je Ivo Josipović izuzetno opasna osoba po našu zemlju i sve nas, te kako bi, ukoliko zasjedne u predsjedničku fotelju, podjele medju Hrvatima bile veće nego ikada.
Ivo Josipović proizvod je jedne stranke, SDP-a.
Uzevši u obzir katastrofalno lošu vladavinu HDZ-a proteklih godina, obilježenu kriminalom, korupcijskim i inim aferama, za očekivati je da će slijedeće parlamentarne izbore odnijeti SDP. Time dobivamo stranku koja je na vlasti i predsjednika države, takodjer iz te iste stranke.
Doista će se, kako nam je Josipović najavio, cijela Hrvatska zacrveniti.
I pri tome ne mislim na partijske knjižnice, koje negdje ispod jastuka skrivene čuvaju predstavnici i jedne i druge stranke, nego baš na boju stranke.
Mišljenja sam kako to nikako nije dobro za jednu zemlju. Istu smo situaciju imali za vrijeme vladavine prvog HDZ-a i pok. Tudjmana, pa se nije pokazala kao neko sretno riješenje.
Naravno da će Josipović, ukoliko pobijedi, provoditi sa Pantovčaka politiku SDP-a. Iluzorno je i pomišljati da bi bilo koja stranka utukla ogromne svote novaca i rada u kandidata od kojeg ne očekuju da im pogoduje.
A i Josipovićev slogan „Pravda za sve“ i „Pošteni predsjednik za pravednu Hrvatsku“ mogu vjerovati ili oni koji ga idealiziraju, ili oni kojima je najbitnije od svega da SDP zauzme Pantovčak.
Ono njegovo izvlačenje love iz štedionice preko veze, fino i elegantno, dok je hrpa ljudi ostala bez uštedjevine, meni ni najmanje ne liči na ono – pravda za sve. Prije na pravda za odabrane.
Izuzetno je zanimljivo to što Josipović i SDP nazivaju Bandića kriminalcem i govore o njemu kao o nepoštenom čovjeku, dok su na izborima za zagrebačkog gradonačelnika, samo koji mjesec prije, podržavali tog istog Bandića, a sam Josipović je imao puno riječi hvale za njega.
Bandić je postao kriminalac onoga časa kada je napustio SDP da bi se kandidirao za predsjednika. Do toga je časa bio toliko pošten, da je čak trebao biti šef zagrebačkog stožera u borbi za predsjedničko mjesto Ive Josipovića.
Da je pristao na to, sigurno bi i za Josipovića i za SDP i dalje bio oličenje poštenja.
Iz toga se može zaključiti samo jedno. Ni SDP-u ni Josipoviću nije bilo bitno da li je Bandić lopov ili ne, sve dok im je osiguravao Zagreb kao njegov gradonačelnik.
Da li je to poštenje i pravda za sve o kojima Josipović priča?
Prije govori o izuzetnoj dvoličnosti ljudi za koje je netko pošten dok im koristi, a postaje nepošten onda kada im više nije od koristi.
Pravednost o kojoj Josipović priča eventualno će možda dodirnuti samo jedan dio gradjana ove zemlje.
Dubokog sam uvjerenja da će Josipović zdušno nastaviti provoditi Mesićevu politiku, te da pravdu nikada neće vidjeti oni npr još uvijek čekaju istu kada su u pitanju svi oni pobijeni na križnim putevima.
Pravdu neće vidjeti ni oni koje je UDBA godinama proganjala i ubijala njihove najmilije.
Sam se Josipović izjasnio kako nema ništa protiv da se na njega gleda kao na Mesićev upgrade. Možete li zamisliti nešto gore? Sve si nešto mislim, sigurno će za savjetnika zadržati i Sašu Perkovića, treba ipak i dalje štititi oca od interpolovih tjeralica i optužbi za učešće u ubojstvima Hrvata.
A što se potpore tiče, nikako ne mogu vjerovati čovjeku kojega podupire jedan Vojislav Stanimirović, čovjek koji je na dan pada Vukovara izjavio kako je konačno palo i posljednje ustaško uporište.
Ne mogu ni vjerovati čovjeku kojeg podupire Savo Štrbac, bivši funkcioner tzv SAO Krajine, čovjek koji godinama fabricira optužnice protiv naših branitelja.
Savo Štrbac i ja na istoj strani?
Ne postoji ta sila koja bi me natjerala da glas dam čovjeku kojeg podupire Savo Štrbac.
Nadalje, Josipović se ogradio od eventualne podrške Tomislava Merčepa, zato što su članovi njegove postrojbe počinili zločine. Budući da Merčep ni za kakve zločine nije ni optužen ni osudjen, očito je da sa zločinima nema veze. To dodatno potvrdjuje činjenica da u ovoj državi hrvatski branitelji nisu zaštićeni od progona za ratne zločine, te da su u zatvorima i krivi i nevini branitelji.
Dakle, Tomislav Merčep je po svim uzusima pravde, pravednosti i pravne države nevin čovjek i častan hrvatski branitelj. Stoga se Josipovićeva izjava da ne bi prihvatio Merčepovu podršku može tretirati kao još jedno vrijedjanje i ponižavanje hrvatskih branitelja. To nam još dodatno govori o tome što bi to bila ta nova pravednost.
Dakle, ako neki hrvatski branitelj počini zločin, onda su za to krivi svi članovi njegove postrojbe i svi njegovi zapovjednici.
S druge strane, Josipović je srdačno i sa osmjehom prihvatio podršku Budimira Lončara, nekadašnjeg oficira OZNA-e, koja je likvidirala na stotine nevinih ljudi.
To je ta nova pravednost koja nas čeka, a ja bih rekla da nipošto nije nova.
To je, u biti, ona ista „pravednost“ koju smo imali pola stoljeća u ex Jugoslaviji.
Ono što ja vidim u budućnosti, ukoliko Ivo Josipović postane hrvatski predsjednik, je duboko podijeljena Hrvatska, koja se u biti nikada nije oporavila od podjela, baš radi takvih „pravednosti“ o kakvima Josipović priča.
I zato izabirem onoga tko će toj Hrvatskoj, zemlji koju volim i do koje mi je stalo, nanijeti manje štete.
Stoga, moj glas za Milana Bandića, koji je daleko do toga da je dobar, ali je isto tako i daleko od toga da nam dijeli takvu vrstu „pravednosti“ od koje se ova zemlja neće oporaviti godinama nakon Josipovića, ukoliko pobijedi.
Diana Majhen
Comments (2)
08-01-2010 18:15
Bravo Diana
U potpunosti se slažem sa tobom i radi svih razloga koje si navela i sama ću glas dati Bandiću i u nedjelju potjerati sve svoje prijatelje i rodbinu na birališta.
Nimalo me ne čudi da je i jedan Savo Štrbac - ZA - Ivu Haaškog Josipoviću - ZA novog predsjednika Republike (ali nažalost - NE- i DRŽAVE!) Hrvatske.
To samo potvrđuje naše najdublje sumnje da su njih dvojica (ili njih "dvoje") skupa pisali optužnice protiv naših generala u Haagu
i za tzv. zločinački pothvat dr. Franje Tuđmana i naš ministra obrane Gojka Šuška u hrvatskoj "Oluji" 5. kolovoza 1995.g., kako u oslobađanju Knina, tako i u četničkom Donjem Lapcu Milana Đukića!
S druge strane, potpuno se slažem sa Savom Štrpcem da "Ivo Josipović izgleda kao fin gospodin, koji više izgleda kao devojčica, nego neko ko bi mogao lupiti šakom o stol".
E, pa, u ovoj teškoj situaciji, kad očekujemo teške presude protiv naših generala Ante Gotovine i Mladena Markača u Haagu, baš ta kvalifikacija Ive Josipovića je njegov najveći hendikep!
Nama, naime, treba baš onakav predsjednik (sličan pokojnom dr. Franji Tuđmanu) koji će biti kadar lupiti šakom o stol - kako je to Franjo Tuđman učinio pred onom američkom Sionističkom Židovkom Madeleinom Albright !!
A to u ovoj - za nas Hrvate- tragičnoj situaciji može za nas Hrvate učiniti samo Hrvat i katolik Milan Bandić! I time jasno dati na znaje svima da Hrvatska uzima natrag sav svoj međunarodni suverenitet u svoje vlastite ruke!!
Ukratko - između "curice" Josipovića i "buldožera" Milana Bandića, ja ću u nedjelju 10. siječnja 2010.g glasovati za Milana Bandića!
Dosta nam je da ovom našom novom DRŽAVOM vladaju i upravljaju kojekakve "curice" i dvorske "kurtizane“!
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)
P.S.: Negdje sam već pročitao da je Budimir Lončar bio pukovnik OZNA-e, i to u svojoj 24.-toj godini života, a najviše zahvaljujući svojim zločinima u Zadru, gdje je „nepodobne“ građane - na kraju Drugog svetskog rata - u zadarskom kanalu, bacao u more s kamenom oko vrata!!
Tijekom jednog od predizbornih sučeljavanja Ivo Josipović, jedan od kandidata za predsjednika neovisne Hrvatske, oštro je izjavio kako će, figurativno kazano, slomiti vrat svima onima koji protiv njega pišu na raznim portalima, a svoje podatke crpe iz, po njemu, nekakvih para-obavještajnih struktura. Upravo zbog ove izjave javnosti treba razotkriti od kud SDP-ovom predsjedničkom kandidatu ovakvi boljševički porivi.
Kome to jedan ugledni pravnik, koji sebe predstavlja pravednikom i deklariranim antifašistom, te stremi biti predsjednikom svih hrvatskih državljana prijeti i zbog kojih razloga ?
Potomak rigidnog boljševika
Uzroke ovakvim prijetnjama treba tražiti u svjetonazoru i obiteljskom naslijeđu, ali i interesima strukture ljudi iz koje Josipović vuče korijene.
Naime, Ante Josipović, otac predsjedničkog kandidata Ive Josipovića, kao 18-godišnjak je 1942. otišao iz Baške Vode u Biokovo, gdje se priključio malom partizanskom odredu koji je godinu dana kasnije prerastao u 11. dalmatinsku brigadu, partizansku postrojbu poznatu po stravičnim zločinima nad franjevcima na Širokom Brijegu i ratnim zarobljenicima na Kočevskom Rogu.
Naravno, Ante Josipović sa svojom matičnom postrojbom nije bio na Širokom Brijegu niti na Kočevskom Rogu. Nije bio tamo, jer je nešto ranije po partijskoj zadatku poslan u izbjeglički logor u El Shattu. Po povratku je, sudeći prema njegovoj službenoj, biografiji, bio jedan od čelnih ljudi OZNE u Vrgorcu, a u dva mandata je bio upravitelj po zlu poznatog Golog otoka.
Sudeći prema podacima iz njegove službene biografije, danas 85-godišnji Ante Josipović bio je u vrijeme strahovlade Dušana Dragosavca i Milke Planinc (također ratne pripadnice 11. dalmatinske brigade) dogurao i do uglednog člana CK SKH i jednog od ljudi koji je lomio kralješnicu hrvatskim „proljećarima“.
Ostaci jugoslavenskog sustava žele nastaviti proces skrivanja vlastitih zločina
Državni organi, bar koliko je poznato, nisu do sada obavili razgovore sa Josipovićem-starijim na temu poslijeratnih zločina OZNE u okolici Vrgorca i Ljubuškog, ali ni na temu njegove uloge na Golom otoku. Posebice, stariji Josipović nije istražnim organima Republike Hrvatske iznio svoja saznanja o ulozi svojih nekadašnjih suboraca iz 11. dalmatinske brigade u ratnim i poratnim zločinima, pa tako ni o ulozi svoje nekadašnje partijske šefice Milke Planinc, ratne političke komesarke u četi za vezu 11. dalmatinske brigade.
Knjiga Milana Rake i Slavka Družijanića „11. dalmatinska (biokovska) brigada', Split 1987.“ otkriva da su uz Milku Maladu-Planinc pripadnici ove postrojbi bili: Vuk Anđelinović, ujak današnje predsjednice HNS-a Vesne Pusić; Adolf Dragičević, danas akademik i ugledni član HNS-a; Branko Kadijević, rođeni brat Veljka Kadijevića; Albert Štambuk, Stjepan i Jerko Nobilo, Emil Goldstein, Srećko Freundlich, Salamon Finci, Petar Mioč, Simo Dubajić, Ivan Guvo, Ljubo Periša, Andrija Krilić, Grga Markić, Martin Gabričević, Jure Talajić, Ahmed Šeremet, Vicko Mucić, Nikola Maršić, Ljubo Barbarić, Ivo Franković, Dominko Antunović, Milan Rako, Ante Čepić i mnogi drugi.
Svjedočenje Ivana Gugića, također pripadnika ove postrojbe, kazuje da je po zapovjedi Dušana Koraća, političkog komesara 26. divizije od pripadnika ove brigade formirana tzv. ubilačka četa odgovorna za smrt nekoliko desetaka tisuća ljudi
Međutim, nekome je u interesu da se o ovim svirepim ratnim zločinima i dalje šuti
Kad se pogledaju ova imena s pravom se pitamo živi li struktura zloglasne 11. dalmatinske brigade i danas,
te želi li to na čelo Republike Hrvatske dovesti sebi bliskog predsjednika te tako i dalje sprječavati istrage o zločinima ove postrojbe i njenih pripadnika na koncu i nakon II. Svjetskog rata ?
Služeći se dobro znanom zamjenom teza, predsjednički kandidat SDP-a o ovome šuti. Vlastiti politički prioritet daje suradnji s pravosudnim organima Srbije i sudskim procesima nad hrvatskim braniteljima. Naravno, očekujući od Srbije dokaze za navodne zločine koje su počinili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu. Istovremeno, kao zaliven šuti o zločinima sustava na čijim ostacima želi zasjesti u fotelju predsjednika Republike Hrvatske.
