Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. Brtonigla 6. srpanj 2004.
Uredništvu Vjesnika Komu Treba: Ministrici pravosuđa
Uredništvu Fokusa Gospođi Vesni Škare-Ožbolt
KAKO DEKRIMINALIZIRATI NAŠE PRAVOSUĐE ?
Najvišom ocjenom ocijenio sam (pre)kratki tekst-pismo-reagiranje gosp. Ivana Radočaja iz Zagreba, objavljen u Vjesniku, dana 2.srpnja ove 2004.g., pod naslovom: Besmisleno je raspravljati o odvjetničkim tarifama, jer je sve prepuno apsurda. A dan kasnije je objavljen i vrlo dobri, a povrh svega i vrlo korisni tekst-stajalište gosp. Grge Jelinića, također iz Zagreba, na temu neučinkovitosti našeg pravosuđa, pod naslovom: Donesimo nove, bolje zakone, koji će služiti hrvatskim građanima, a ne prevarantima i lopovima. Evo par njihovih ključnih misli:
Kao da je nekome stalo stvoriti kaos u zemlji i uspostaviti neokolonijalne odnose u Hrvatskoj – zaključuje gosp. Ivan Radočaj.
Neki ekonomisti su odavno izračunali da je cijena. (neučinkovitog, op. A.R.J.) pravosuđa veća od ratnih razaranja i od bilo kojeg drugog problema u zemlji – zaklučuje gosp. Grgo Jelinić.
Pitamo se što činiti?, piše gosp. Jelinić, i daje vrlo jednostavan odgovor: Mijenjajmo napokon neučinkovite zakone i donesimo učinkovitije, one koji će služiti hrvatskim građanima, a ne prevarantima i lopovima.
Nažalost, nije rečeno tko bi to donio poštenije i samim tim učinkovitije zakone, koji bi štitili poštene građane, a ne lopove i prevarante. Naime, zna se da hrvatski odvjetnički lobi, čvrsto organiziran u Hrvatskoj odvjetničkoj komori (HOK-u) ima velik i često odlučujući utjecaj na donošenje naših pravosudnih zakona, a njemu je u interesu da naši pravosudni zakoni budu što zamršeniji, što kompliciraniji i što nejasniji. Tu leži možda i glavni problem našeg pravosuđa. Umjesto pravne države dobili smo pravničku državu, ili preciznije Fiškalsku državu! Stoga je danas u Hrvatskoj skoro najunosnije biti odvjetnik, odnosno fiškal. Odvjetnicima pogoduju proizvoljni zakoni, njima itekako odgovara bezizlazna pravna situacija, nekima od njih odgovara bezakonje, te brojni divlji zakoni, koje opravdano spominje i na koje opravdano ukazuje gosp. Jelinić u svom članku.
Loši zakoni su jamačno glavni razlog sporosti i blokade našeg pravosuđa, čak i u najtrivijalnijim pravnim stvarima. Ali ti i takvi zakoni perfektno odgovaraju onim odvjetnicima koje sam ja prije dva tjedna (u svojoj Žalbi ministrici pravosuđa gospođi Vesni Škare-Ožbolt) prozvao diplomiranim kriminalcima. To su oni koji uspostavljaju i održavaju stalnu vezu između sudova i kriminalaca, t.j. oni su posrednici i ključna karika korupcije našeg sudstva. Ništa novog na ovom svijetu! Svijet se već odavno globalizira, pa ono što je u Ameri ci, odnosno u Čikagu tridesetih godina prošlog stoljeća, u doba Al Caponea, bila pravnička novost, danas se čvrsto ukorijenilo i u Hrvatskoj. Treba samo širom otvoriti oči i stvari će nam odmah postati jasne. Stoga ja, za razliku od gosp. Grge Jelinića, snažno podržavam uvođenje krim-policije u sudove i naročito u gruntovnice, gdje cvjeta ZK-kriminal. Ovdje u mojoj Istri, toga ima najviše. Na stranicama Glasa Istre neprekidno defiliraju bezbrojni slučajevi zemljišno-knjižnog kriminala, defiliraju imena političara-kriminalaca, ali vrlo rijetko (i to se odmah zamrači) defiliraju imena diplomiranih kriminalaca, koji sve to kriminalno servisiraju, a često i sami u tome učestvuju!
Točna je opaska gosp. Grge Jelinića da sve upućuje na pomisao da je riječ o kriminalcima, a ne ljudima pravnicima, koji svoj svakodnevni posao obavljaju prema postojećim zakonima i ništa drugo, no gosp. Grgo Jelinić drži da to nije pravilo. Nažalost, to je već 13 godina itekako postalo pravilo, počam od pojave financijskog inženjeringa, pa preko pojave kojekakvih ratnih profitera (kada se u nas umiješao i međunarodni kriminal!), te kriminalno-pravnički postavljene privatizacije, odnosno restrukturiranja privrede (ali i restrukturiranja društva!). A u velikim promjenama se najbolje snađu najgori, podučavao nas je prije više od četvrt stoljeća veliki VIB (Vladimir Bulatović-VIB)!
Zašto tzv. pravna država već tada nije oštro intervenirala? Velika većina ondašnjih naših pravnika je i danas u vrhu naše pravne države! Dakle, pravnički kriminal nije od danas, niti od jučer, on je oduvijek. A kad će procvjetati i kad će uvenuti, to ne ovisi toliko o pravnicima – koliko o političarima (slučaj Italije i primjer njihovog Giulia Andreottija, vječitog i vrhunskog talijanskog političara koji je štitio mafiju i visoki kriminal. A nisu toliko bitni ni političari, koliko politički sistem u državi. Trenutačno smo preplavljeni trulim liberalizmom globalizacijske provenijencije, te nam se stoga još crnje piše! Od toga je iznimka nova ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, koja je već na početku svog ministarskog mandata krenula pravim putem, formirajući sudske inspekcije. Pravnički, odnosno fiškalski establišment, naročito onaj u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, odmah se na to pobunio, ali inspekcije su već krenule! I prvi rezultati su tu. Bravo!
Međutim, krenula su i zataškavanja, odnosno zamračenja takvih afera. Sada sve ovisi o novinarima i o javnim medijima. Nažalost, baš smo tu vrlo oskudni. Naime, osim pravne mafije (ovu sam sintagmu prvi put čuo od dr. Magaša , u TV Forumu, 27. travnja ove 2004.g.), u našim dnevnim novinama i tjednicima djeluju stroge cenzorske mafije, bilo ždanovljevske, bilo globalizacijske, odnosno soroševske provenijencije, pa dolazimo na isto! Stalno se vrtimo u krug. Sami sebe zaplićemo, sami sebe rasplićemo, govorio je dobri Guta Dobričanin. Kako onda, tako i danas! Tako je to kod nas oduvijek. Stoga nas i ne čude slučajevi enormnih pljački u Dubrovačkoj banci, u Viktoru Lencu, u Riječkoj banci, Enronu-Jertovac, Istarskom Ipsilonu, odnosno Bouyguesu, INAGIP-u, NE Krško, a bit će toga uskoro i u Bechtel-u, kad se počnu sređivati računi. Nažalost, nova vlast, novog HDZ-a, ne pokazuje ama baš nikakav interes da se naši najveći politički kriminalci nađu barem malo iza brave (barem istražno). Evo, samo što nije izbila još jedna od dosad nekažnjenih žitnih afera (u jednoj od njih su štakori rekordno brzo, za samo tri mjeseca pojeli čak 350.000 tona pšenice! I nikome ništa!). Tonemo sve dublje u živi pijesak korupcije i s njom nagomilanih državnih dugova, koje su nam ostavili kojekakvi vrhunski politički kriminalci i njihovi pajdaši, a njihovi nasljednici, novi vlastodršci, svakodnevno nas uvjeravaju da je izlaz iz tog najmračnijeg tunela sasvim blizu, iako mi slutimo da je taj njihov tunel bez izlaza, odnosno da se radi o ćor tunelu! Sumnjivo je to hrvatskom narodu, vrlo sumnjivo, a slijedeći izbori se približavaju i već kucaju na vrata.
Rješenje svega toga je, naravno, teško naći. Ali nije teško početi sa traženjem rješenja! Još prije dvije godine sam bio predložio gosp. Ivici Račanu, ondašnjem predsjedniku hrvatske Vlade Kako debirokratizirati državu (nažalost, Vjesnik je to moje pismo odbio objaviti). Očito je da je problem negdje drugdje. Tko drži medije taj drži i vlast! To se nepisano pravilo sve više uočava u cijelom svijetu. A HDZ još uvijek oklijeva da barem državne medije uzme pod svoju ruku. Naročito onu dosad Račanovu Slobodnu Dalmaciju. A kako ćeš pobjediti ako ti to nije cilj? Kako ćeš pobijediti i na slijedećim izborima (krajem ove godine na predsjedničkim i u travnju iduće godine na lokalnim izborima) bez svojih medija?
Budući da je omjer pravde i krivde, odnosno kriminala u našem pravosuđu oko 70:30 posto, treba što je prije moguće početi mijenjati naše loše pravosudne i druge zakone, najbolje osnivanjem novog Ureda za sudsku pravdu, odnosno Ureda za justitiu u ministarstvu pravosuđa (slično Uredu za debirokratizaciju države, kojeg sam predlagao gosp. Račanu, ali i poslije gosp. Sanaderu!), koji bi morao početi racionalizirati naše namjerno zamršene, namjerno nejasne i namjerno komplicirane pravosudne zakone, a neke jednostavno ukinuti i početi primjenjivati daleko jasnije i racionalnije Euro-zakone! Time bi se zaštitilo naše poštene odvjetnike, koji su svakodnevno oštećeni zbog korupcije u sudstvu.
Osim toga treba pronaći kamo je završilo onih 45 milijuna Eura, koje je Račanova Vlada dobila od Euro-banke prije dvije godine za sređivanje stanja u našim zemljišno-knjižnim knjigama, odnosno uredima. Naime, stanje se nije nimalo promijenilo na bolje, ovdje u Istri, posebice ne u Bujama i Brtonigli.
Trebat će konačno zagristi i u kiselu jabuku čvrsto povezanih malih općinskih klika (koje djeluju na principu malih klanova, odnosno polu-mafijaških obitelji), što je također težak zadatak pred ministricom Vesnom Škare-Ožbolt i njenim budućim Uredom za debirokratizaciju države. Naime, uvijek moramo držati na umu da postoje brojne snage opstrukcije u državnoj upravi, koje zaustavljaju komunikaciju između građana i Vlade i njenih ministarstava. Tu treba smjesta početi rasčišćavati stvari.
I konačno, ali ne manje važno: najnovija odluka Hrvatske odvjetničke komore o povećanju odvjetničkih tarifa za 12,5 puta, učinit će da naše sudstvo bude pristupačno samo kriminalcima (s kojima su diplomirani kriminalci i dosad dijeli svoj plijen), a onemogućit će poštenim i skromnim ljudima da se od njih obrane. Jeli to Vaš pravi cilj, gospodine Ranko Pelicarić, predsjedniče HOK-a?!
Non omne licitum est honestum!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
P.S. (28. studeni 2008.g.): Budući da ovo nisu htjeli objaviti ni Vjesnik, ni Fokus, poslao sam ovo
pismo naknadno gosp. Vincentu Degertu, ambasadoru EK/EU u Zagrebu. Uskoro je
Sanader bio prisiljen da objavi početak svoje Regulatorne giljotine – koju je po svom
starom vlaškom običaju također – izigrao. Ali ... i nad vlaškim bogovima ima jedan veći
Bog! Tako se Sanader uskoro našao u banani.
A. R. J.
