Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. NOVO OTVORENO PISMO!!
52 474 Brtonigla, Kovri 25
23. listopad 2007.g.
Predmet: Ponovni Prijedlog za Vaše plaćanje
mojih troškova suđenja !
MINISTRICI PRAVOSUĐA R.H. Gospođi ANI LOVRIN
Poštovana gospođo Ministrice!
Ponovo Vam se žalim, nakon više od godinu dana, ovaj put mojom sedmom Pritužbom na rad Općinskog suda u Bujama, jer od Vas još nisam dobio nikakav odgovor na prošlu Pritužbu!. U međuvremenu sam na Internetu, na najpopularnijem Web portalu www.amac. hrvati-amac.com javno i oštro ukorio i predsjednika Vrhovnog suda R.H. Branka Hrvatina, koji mi također nije odgovorio na moju «Pritužbu zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, i namjernog odugovlačenja sudskog postupka», dakle na ovo isto zbog čega Vam se opet, po treći put žalim! Od toga je prošlo već više od deset mjeseci, a nedavno je «slavni» Aldo Radolović izabran čak i za suca Ustavnog suda R.H. O tempora, o mores! Teško Republici i Državi Hrvatskoj s takvim ustavnim sucem Aldom Radolovićem! I premda je to izvan ovog konteksta, kunem se svojom pokojnom majkom, koju sam izgubio u II. svjetskom ratu, kad mi je bilo svega tri godine, da ta nova svinjarija Udbomafija-škog vrha Hrvatskog Sabora neće proći tek tako! Jer «Jošt' Hrvatska nij' propala»!
Ovih sam dana, točnije 16. i 17. listopada 2007.g. ponovo dobio dva sudska Naloga (odnosno «Obavijesti o neplaćenoj sudskoj pristojbi»), upućenih na adresu Porezne uprave, ispostavi u Umagu, za plaćanje sudske pristojbe u dva sudska predmeta: K-277/05 (navodna «kleveta» našeg općinskog tajkuna i «Velikog šerifa» Brtonigle Franca Cattunara, zbog njegovog «namještanja prošlogodišnjih izbora za lokalnu samoupravu i krivotvorenje izbornih rezultata, te krupnu privatizacijsku pljačku, namještanje natječaja, ilegalne natječaje, itd., itd., te P-45/06 (zbog tzv. «smetanja posjeda», odnosno isključenja vode mojem nepoštenom podstanaru, koji je tu vodu odbio plaćati više od godinu dana (!!), a prethodno godinu dana nije plaćao ni svoju potrošak električne energije, a k tomu više od dvije godine nije plaćao ni stanarinu, itd.
Sve to ponovo ukazuje da lokalna Udbomafija i dalje drži Općinski sud u Bujama pod svojom čvrstom kontrolom, unatoč činjenici da ste upravo Vi gospođo Ministrice pravosuđa smijenili bivšu predsjednicu tog suda Jasnu Stupavsky – Stellu. Stoga Vas ponovo podsjećam na moj tekst od 12. srpnja 2005.g. «TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU», kojeg sam Vam također poslao još 19. rujna 2005., dok ste bili na čelu Saborskog odbora za pravosuđe (na koji također nikad nisam dobio bilo kakav odgovor od Vas).
S druge strane Vaš premijer Ivo Sanader stalno poziva građane Hrvatske da prijave korupciju nadležnim državnim organima. Ja sam to činio, pa još više stradao. Čemu onda sva ta demagogija?
Podsjećam Vas gospođo Ministrice i na dio mojeg prošlog Prijedloga od prije više od godinu dana, na koji još nisam dobio odgovor, citiram: «Pretpostavljam, poštovana ministrice pravosuđa, gospođo Ana Lovrin da ste i Vi žrtva prljavih manipulacija Vaših pomoćnika (g. Koketija, gđe Novosel, g. Maravića, itd.), jer inače ne biste na mjesto nedavno smjenjene i nečasno otpuštene predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky–Stelle imenovali sutkinju istog suda Margaretu Vivodu, koja je protiv mene osobno donijela dvije totalno nemoralne, nepravedne i nečasne presude (u predme-tima P-384/03 i P–306/ 05). A po prvoj od njih ja sada, na zahtjev suda, moram platiti sudske pristojbe u iznosu od 350,00 kuna (a da ne spominjem njenu odluku da ja mojem nepoštenom podstanaru iz Škabrnje, notornom varalici, šverceru, kamataru i besposličaru I.E. moram platiti i parnički trošak u iznosu od 1.900 kuna).
No pasaran!
Predlažem Vam, poštovana ministrice pravosuđa, gospođo Ana Lovrin da sve to Vi platite iz svog džepa, isto onako kako je bivša ministrica pravosuđa, gđa Vesna Škare-Ožbolt to isto platila novinaru Miroslavu Juriću, da bi spriječila svoju i blamažu države koju je predstavljala. Time je koliko-toliko ispravila anarhiju što je vladala u njenom resoru (citirao sam članak novinara «Novog lista» g. Branka Mijića «Sveti Ilija u zatvoru», od 17. 11. 2005.g.). «Povijest besčašća hrvatskog pravosuđa po svom opsegu postaje enciklopedijskom, a po svojoj raritetnosti guinnessovskom», napisao je u uvodu tog svog maestralnog članka novinar Branko Mijić.
Danas je – zahvaljujući i mojim publicističkim člancima – hrvatskoj javnosti već dobro poznato da enormna korupcija u hrvatskom pravosuđu potječe u najvećoj mjeri od vrlo loših (i namjerno loše pisanih!) zakona, naročito pravosudnih, nemoralnih zakona koji potpuno isključuju princip pravde (dakle Božji princip!), a nezdravo mnogo naglašavaju princip (tobožnjeg!) prava, koje se u svim političkim sistemima nečasno prilagođava režimu na vlasti!
I onda se svi, kao, čude kada netko ubije neku takvu sutkinju, kao prije nekoliko godina u Ivanić Gradu ( kao Mato Oreškić ), kad netko sjekirom odsječe glavu predsjedniku Općinskog suda u Bujama ( kao pokojni Božo Laganis ) ili kad netko prijeti ubojstvom sutkinji u Općinskom sudu u Opatiji ( kao ovih dana Mišel Škundrić). Novinari nažalost ne postavljaju glavno pitanje – a zašto to? Novinari nažalost ne postavljaju pitanje jesu li suci možda sudili pravedno ili nepravedno, jesu li ti suci i sutkinje bili korumpirani i kakav je uopće moralni lik tih sudaca? A ta će se pitanja sve češće postavljati u hrvatskoj javnosti, sve dok u hrvatsku ne dođe nekorumpirano europsko pravosuđe i njegovi daleko pošteniji, čistiji i jasniji zakoni!
Meni su osobno Općinski sud u Bujama i Županijski sud u Puli (naročito njegov ksenofobični predsjednik dr. Aldo Radolović!) već svojim upornim nedonošenjem pravomoćne Presude o iseljenju mog podstanara I.E. iz Škabrnje (po Djelomičnoj presudi
P-20/04-15 od 2. kolovoza 2004.g.), te blokiranjem i spajanjem moje tužbe za naknadu štete i dugova P-378/04 od 23. lipnja 2004.g. protiv njega (a upravo na to sam Vam se žalio prije pet mjeseci!), te najzad ovom nemoralnom, nepravednom i nečasnom presudom u korist mog nepoštenog podstanara, prouzročili direktnu materijalnu štetu od najmanje 100.000 kuna, a da ostale štete i odštete ovdje i ne spominjem. Također je oštećena i obitelj mog brata u Zagrebu (koji je u međuvremenu umro ne dočekavši pravdu!), za još najmanje 30.000 kuna. Povrh svega, ja sam izgubio i rentu od najmanje 5.200 eura, koju sam mogao dobiti od novih podstanara ili investicijskih fondova («rentirane mirovine»). A moj podstanar mi ne plaća stanarinu već više od tri godine i odbija se iseliti! A ja plaćam njegove dugove!» (završeni citati).
Ponovo Vam napominjem da su gore spomenuti sudski predmeti sasvim nepotrebno umnoženi iz osnovnog predmeta P-384/03 sutkinje Margarete Vivoda, zbog kojeg i moram platiti sve te sudske pristojbe!, te P-20/04, koji već gore spomenuti moćni udbomafijaški odvjetnik Slaviša Perović znalački razvlači u nedogled već više od dvije i pol godine, od 21. siječnja 2004.g.)! Eto što se događa kad sudovi ne rade svoj posao, već od jednog predmeta naprave šest predmeta, stvarajući privid da nešto rade! Ima li u svemu tome dosluha i pristranosti?
Osim toga, odvjetnik Slaviša Perović na istom ovom Općinskom sudu u Bujama zastupa i našu Općinu Brtoniglu protiv mene (P-244/05), a zastupa i našeg najvećeg tajkuna Franca Cattunara (K-277/05), koji me tužio zbog moje navodne klevete za namještanje prošlogod-išnjih izbora za lokalnu samoupravu i krivotvorenje izbornih rezultata, te krupnu privatizacijsku pljačku, namještanje natječaja, itd., itd.
Evo sada i ovdje novog dokaza: da taj udbomafijaški Vrag nikad ne miruje, pokazuje nova činjenica da je «Veliki šerif » Franco Cattunar u Poglavarstvo Općine Brtonigla (u kojemu su inače svi IDS-ovci!!) ubacio kao novog člana upravo Slavišu Perovića!! Znači da sam ja u «Hrvatskom listu» iz Zadra, našem najhrvatskijem tjedniku, bio potpuno u pravu kada sam napisao «Našim pravosuđem vladaju 'diplomirani kriminalci'»!!
Stoga Vam predlažem poštovana ministrice pravosuđe, gospođo Ana Lovrin, da tu ovrhu naplatite od sutkinje Margarete Vivode, jer je sve to plod njenog nerada, nemara i nereda. Jer su samopomoć i samoobrana vrlo važna ljudska prava!! Ja to i ovim «Otvorenim pismom» ponovo činim!
U prilogu Vam šaljem OPOMENU Porezne uprave iz Umaga – pred ovrhu. Od Vas ovisi kada će i ovo moje «Otvoreno pismo» postati doista otvoreno i za svu hrvatsku javnost. I ne samo za nju. Ima i većih Bogova od Vas!
Bilježim se sa štovanjem!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing,
Brtonigla
P.S.: Nadam se da neće biti nužno da i ovo «otvoreno pismo» šaljem američkoj, njemačkoj i
EK/EU ambasadi.
A.R.J. /
P.S.(2.): Danas, 23. veljače 2008.g. nova predsjednica Općinskog suda u Bujama gđa Marga-
reta Vivoda još nije deblokirala moj sudski predmet P-244/05, koji je vrlo korektno
vodio bivši sudac tog suda gosp. Zoran Belušić, iako sam ja to od nje tražio još prije šest
mjeseci. Dakle, u posljednjih 14 mjeseci nije održana nijedna glavna rasprava, niti je
određen novi sudac u tom sudskom predmetu.Je li to zato što iza toga stoje lokalni
tajkun iz Brtonigle Franco Cattunar i njegov udbomafijaški odvjetnik Slaviša Perović?
To je razlog više da ovo OTVORENO PISMO konačno otvorim hrvatskoj javnosti. Jer,
«javnost je smmrt za mračne snage»!
A.R.J./
utorak, 22. travnja 2008.
Uvodna besjeda za suđenje 2. list. 2006.g.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 29. rujan 2006.
52 474 Brtonigla, Kovri 25
Uvodna besjeda za suđenje 2. list. 2006.g.
na Općinskom sudu u Bujama
u sudskom predmetu P-244/05
OPĆINSKOM SUDU U BUJAMA
(na posl. br. P-244/05)
Ja neću dozvoliti da me jedan Franco Cattunar i njegova marioneta i bivši (samo formalni!) načelnik Općine Brtonigla Stefano Sissot (jednako kao i nova marioneta i novi formalni načelnik Općine Doriano L.) pretvore u najnižu i diskriminiranu nacionalnu manjinu u općini Brtonigli!
Dakle, ja nipošto neću dozvoliti da me takvi diskriminiraju i maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini!
(podsjećam ovdje na moj tekst:
«Postajemo li stranci u vlastitoj Domovini»,
objavljen 3. siječnja 1994.g. u «Glasu Istre»
Držim da je sve to dio neofašističkog plana «Ricompriamoci l'Istria» bivšeg Berlusconijevog ministra Mirka Tremaglie, poznatog neofašista, kao i neofašističkog zastupnika u talijanskom parlamentu Roberta Menie iz stranke «Forza Italia iz Trsta! Dakle «ima jedna tajna veza»!!
(Glupo je misliti da je tu jedan polupismeni Franco Cattunar glavni igrač!)
Uostalom, poznato je u Novoj Vasi da je Cattunarov djed bio notorni fašist ratnog zločinca i samozvanog «maresciala di nuovo impero Romano» Benita Mussolinija!
Stoga moram naglasiti još i ovo:
Ne tuži mene ovdje nikakva Općina Brtonigla, nego Franco Cattunar, uz veliku pomoć svoje tete Valerie Cattunar, udate Melon, moje susjede iz Kovra kod Brtonigle, koja se polakomila na veliki dio mog dvorišta, ograđenog visokim kamenim zidom starim oko 150 godina, u što je nažalost uplela i svog muža, nekoć časnog i poštovanog Vittorina Melona! A u tome je, nažalost, djelomično već uspjela! (vidjeti brižljivo zanemareni P-171/04 u Općin-skom sudu u Bujama).
U prilog ovim tvrdnjama ide i činjenica da samo ja nisam mogao kupiti dio svog dvorišta, i to od 1987., 1989. i 2002.g.! A nisam mogao nešto kasnije, 1994., 1998.g.i 2002.g., kupiti ni «svoj» vrt iza kuće, koji sam prije toga imao 15 godina u najmu! Sve je to, prema meni, dio političkog šikaniranja
Brtonigla, Kovri, 29. rujan 2006.g.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Brtonigla, Kovri 25
P.S. (8. veljače 2008.g.): A svemoćni tajkun Franco Cattunar je u svom privatnom
Poglavarstvu Općine Brtonigla namještenim i krivotvorenim natječajima kupio preko
170 parcela bivšeg društvenog, a sada općinskog i državnog vlasništva, uključujući i
100Ha najboljih vinograda. Dakako, sve u bescijenje. Ali mu se nije posrećilo! Nakon
Žalbe nas dvojice prijatelja «Komu Treba» i «Gdje Treba», Franco Cattunar je ostao bez
60Ha vinograda, a i ostatak mu je pod velikim znakom pitanja!
Znači, ipak ima Boga! On dugo čeka, al' gadno udara! (Soljženjicin)
Na potezu je mnogo i bučno hvaljeni USKOK, ali je i njega netko moćan „uspavao“!
Znači, „La totta continua“!! A.R.J.
52 474 Brtonigla, Kovri 25
Uvodna besjeda za suđenje 2. list. 2006.g.
na Općinskom sudu u Bujama
u sudskom predmetu P-244/05
OPĆINSKOM SUDU U BUJAMA
(na posl. br. P-244/05)
Ja neću dozvoliti da me jedan Franco Cattunar i njegova marioneta i bivši (samo formalni!) načelnik Općine Brtonigla Stefano Sissot (jednako kao i nova marioneta i novi formalni načelnik Općine Doriano L.) pretvore u najnižu i diskriminiranu nacionalnu manjinu u općini Brtonigli!
Dakle, ja nipošto neću dozvoliti da me takvi diskriminiraju i maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini!
(podsjećam ovdje na moj tekst:
«Postajemo li stranci u vlastitoj Domovini»,
objavljen 3. siječnja 1994.g. u «Glasu Istre»
Držim da je sve to dio neofašističkog plana «Ricompriamoci l'Istria» bivšeg Berlusconijevog ministra Mirka Tremaglie, poznatog neofašista, kao i neofašističkog zastupnika u talijanskom parlamentu Roberta Menie iz stranke «Forza Italia iz Trsta! Dakle «ima jedna tajna veza»!!
(Glupo je misliti da je tu jedan polupismeni Franco Cattunar glavni igrač!)
Uostalom, poznato je u Novoj Vasi da je Cattunarov djed bio notorni fašist ratnog zločinca i samozvanog «maresciala di nuovo impero Romano» Benita Mussolinija!
Stoga moram naglasiti još i ovo:
Ne tuži mene ovdje nikakva Općina Brtonigla, nego Franco Cattunar, uz veliku pomoć svoje tete Valerie Cattunar, udate Melon, moje susjede iz Kovra kod Brtonigle, koja se polakomila na veliki dio mog dvorišta, ograđenog visokim kamenim zidom starim oko 150 godina, u što je nažalost uplela i svog muža, nekoć časnog i poštovanog Vittorina Melona! A u tome je, nažalost, djelomično već uspjela! (vidjeti brižljivo zanemareni P-171/04 u Općin-skom sudu u Bujama).
U prilog ovim tvrdnjama ide i činjenica da samo ja nisam mogao kupiti dio svog dvorišta, i to od 1987., 1989. i 2002.g.! A nisam mogao nešto kasnije, 1994., 1998.g.i 2002.g., kupiti ni «svoj» vrt iza kuće, koji sam prije toga imao 15 godina u najmu! Sve je to, prema meni, dio političkog šikaniranja
Brtonigla, Kovri, 29. rujan 2006.g.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Brtonigla, Kovri 25
P.S. (8. veljače 2008.g.): A svemoćni tajkun Franco Cattunar je u svom privatnom
Poglavarstvu Općine Brtonigla namještenim i krivotvorenim natječajima kupio preko
170 parcela bivšeg društvenog, a sada općinskog i državnog vlasništva, uključujući i
100Ha najboljih vinograda. Dakako, sve u bescijenje. Ali mu se nije posrećilo! Nakon
Žalbe nas dvojice prijatelja «Komu Treba» i «Gdje Treba», Franco Cattunar je ostao bez
60Ha vinograda, a i ostatak mu je pod velikim znakom pitanja!
Znači, ipak ima Boga! On dugo čeka, al' gadno udara! (Soljženjicin)
Na potezu je mnogo i bučno hvaljeni USKOK, ali je i njega netko moćan „uspavao“!
Znači, „La totta continua“!! A.R.J.
TKO USTVARI VLADA HRVATSKIM «KRIVOSUĐEM»!!
Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 07. siječnja 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu Web portala amac.hrvati-amac.com
TKO USTVARI VLADA HRVATSKIM «KRIVOSUĐEM»!!
«Politika se nikad nije miješala u izbore» - rekao je Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda i Državnog izbornog povjerenstva (DIP-a), u vrlo opširnom intervju-u novinaru Novog lista, odnosno Glasa Istre, gosp. Dubravku Grakaliću, 22. prosinca 2007.g.
Odmah ovdje na početku valja reći: To nije točno, gosp. Branko Hrvatin! Politika se uvijek miješala u sve, a naročito u izbore! Pa i Vi ste osobno izabrani na čelo Vrhovnog suda R.H. od strane politike. A tako je bio izabran i Vaš prethodnik dr. Ivica Crnić!
Dakle, radi se prvom tekstu novinara Dubravka Grakalića koji sam osobno ocijenio negativnom ocjenom, a pročitao sam jedno more njegovih novinarskih tekstova (pogotovu onih izvrsnih prije dvije-tri godine u tada nezavisnom Vjesniku). Očito je da je ovaj posljednji intervju bio namješten, odnosno dirigiran, kao odgovor na moj oštri i optužujući tekst objavljen na Web portalu amac.hrvati-amac.com dne 11. kolo-voza 2007.g. «Predsjednik Vrhovnog suda R.H. Branko Hrvatin ne može biti na čelu Državnog izbornog povjerenstva».
Gosp. Branko Hrvatin je u ovom intervju-u izrekao neke krucijalne netočnosti, s kojima se ja nikako ne mogu složiti i to je razlog mog ponovnog javljanja. On je već u uvodu rekao: «Radim na izborima od 1990.g., a u DIP-u sam od 1992.g.» (To nam je vrlo korisna informacija!). A na pitanje novinara Dubravka Grakalića: «Je li Vam se politika miješala u posao?», gosp. Branko Hrvatin je odgovorio: «Nikada se politika nije miješala.... Nisam primjetio utjecaj politike. Napokon, vlast se promijenila 2000., pa onda opet 2003. Izbori su bili korektni i odlučivala je uvijek samo volja birača».
Ma, nije moguće!! Da su «izbori bili korektni i odlučivala je uvijek samo volja birača»?? Pa nismo valjda svi mi Hrvati baš tako zaboravni! Mi dobro pamtimo da je one za nas Hrvate fatalne izbore od 3. siječnja 2000-te godine namjestila američka ambasada u Zagrebu i njen ambasador William Dale Montgomery!! To je bila javna tajna i nepobitna činjenica, koju nitko nije ni pokušao javno osporiti. Čak ni Manolićev (kasnije Mesićev!) «Nacional»! Čak ni njihov Janusz Bugajski, tada stalni komentator «Nacionala» iz američkog obavještajnog establišmenta u Washingtonu! A slično je bilo i na parlamentarnim izborima u studenom 2003., kada je sa znanjem i podrškom izvana tiskano oko 300.000 nigdje evidentiranih glasačkih listića, jer je tzv. međunarodna zajednica bila nezadovoljna upornim oklijevanjem tadašnjeg premijera Ivice Račana da «pronađe, uhiti i transferira u Haag» našeg najslavnijeg generala Antu Gotovinu!
Osim toga, bilo je i kasnije mnogo slučajeva krivotvorenja izbornih rezultata, primjerice u Novoj Gorici, Požegi i – mojoj Brtonigli. I baš su te krivotvorine u Brtonigli zaštitili Crnićev DIP, Radolovićev ŽDIP u Puli i Ustavni sud (sudac Mario Kos). A tek da podsjetim na dvostruku izbornu prijevaru na početku 2005.g., kada su gosp. Borisu Mikšiću, nezavisnom kandidatu na predsjednič-kim izborima grubo pokradeni glasovi u korist Sanaderove «žrtvene ovce» na tim izborima gospođe Jadranke Kosor! A uoči tih izbora je DIP Ivice Crnića, ondašnjeg predsjednika Vrhovnog suda RH. odobrio tiskanje 700.000 prekobrojnih glasačkih listića, koji nisu nigdje bili evidenirani, što je inače bio primarni posao Crnićevog DIP-a. Dakle, radilo se o političkoj podvali par excellence!
Nevjerojatno je da sve to gosp. Branko Hrvatin, kako on to sam kaže, «nije primjetio»!??
Nama je, dakle, vrlo teško povjerovati da su i ovi izbori prošli bez miješanja politike u njih. Već sam idiotski izborni zakon je bio plod miješanja Pantovščaka i Banskih dvora u izborni proces, najvjerojatnije preko one njihove famozne «koordinacije» s početka 2004.g., koju naši kontrolirani mediji više i ne spominju. A ona i dalje postoji! Upravo stoga se u narodu i ovaj put govorilo o «Mesićevom nekorektnom utjecaju na DIP», od čega se sada gosp. Branko Hrvatin sada, naknadno i uzaludno brani.
Drugo, zloglasni GONG se razmilio po Herceg-Bosni i Sarajevu, kako bi, po riječima samog gosp. Branka Hrvatina «onemogućili bilo kakvu pojavu dvostrukog glasovanja». Dakle, opet je tobože problem Herceg-Bosna! A tko je nadgledao izbore u Banja Luki, Mrkonjić Gradu, Prnjavoru, Doboju, itd.? Tko je nadgledao izbore u Beogradu, Novom Sadu, Bačkoj Palanki, Somboru, Apatinu i Novoj Pazovi? Zar Srbin Boško Picula i Srpkinja Vanja Škorić, inače glavna tajnica i glavna pravnica GONG-a? Hoću reći, zar GONG već odavno nije poznat kao vrlo pristrana organizacija?! Otkud inače tako veliki broj i veliki postotak Srpkinja i Srba u njemu, nesrazmjeran broju Hrvatica i Hrvata u njemu?! A da o «kvaliteti» tih Hrvatica i Hrvata u Gong-u i ne govorim!
Dakle, tko nam to drugi garantira da izbjegli Srbi «tamo daleko» nisu ujutro glasovali u mjestima svog sadašnjeg prebivališta, a popodne u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima i okolnim srpskim selima (Tenji, Dalju, Boboti, Trpinji, Bršadinu, Mirkovcima, Negosavcima, itd.)? Sugeriram neka svatko sam procijeni je li i na ovim netom prošlim izborima bilo miješanja politike u izbore!
Treće, gosp. Branko Hrvatin je rekao da «izbori u nas vrlo su komplicirani». On kaže da su «to potvrdili i strani promatrači, predstavnici OSCE-a, koji su stručne osobe koje se profesionalno bave izbornim postupcima i provode izbore u svojim zemljama. Njihova je ocjena da se radi o iznimno kompliciranom postupku, koji treba organizirati i pripremiti u kratkom roku od 30 dana».
A što je radio gosp. Branko Hrvatin šest mjeseci prije početka predizborne kampanje? Zašto izborni zakon nije bio donešen najmanje godinu dana prije izbora, kako je to pravilo u zapadnim demokracijama? Zašto «izborni postupak» nije «regulatorno giljotiniran» kako je to premijer Sanader bio obećao Europskoj Uniji još prije 20-tak mjeseci i zbog čega Hrvatska još čami u mračnom predsoblju EU-a?! Konačno, zašto nam gosp. Branko Hrvatin nije objasnio u čemu je ta kompliciranost naših izbora?
Budući da novinar Dubravko Grakalić nije postavio to pitanje gosp. Branku Hrvatinu (jer možda i nije smio to pitati ili su to pitanje glavni urednici cenzurirali), to pitanje sada ja postavljam! A pošto vjerujem da na to pitanje od gosp. Branka Hrvatina nećemo dobiti odgovor, onda ću ja sam na njega i odgovoriti: Zato što je to tražio upravo OSCE (po naše: OESS)! Naime, OESS je bio najveći komplikator tog i takvog idiotskog izbornog zakona!! Upravo je OESS godinama tražio svakojake, nepojmljive i nepodnošljive privilegije za izbjegle Srbe (kakve ne uživa nijedna nacionalna manjina u svijetu!), izmišljao ugroženost Roma Cigana u Hrvatskoj, zahtijevao uvrštavanje u naš Ustav novih i neautohtonih narodnosnih manjina, zahtijevao tzv. «pozitivnu diskriminaciju» nacionalnih manjina na našim izborima, sugerirao dvostruko pravo glasa, itd.,itd. A to je itekako dovelo do toga da su «izbori u nas vrlo komplicirani». Dakle, kakvog li licemjerja OESS-a u Hrvatskoj!! Da onaj tko je stalno huškao i stvarao te probleme hrvatskom narodu, sada za njih optužuje nas i našu Hrvatsku! Recimo to sasvim otvoreno: OESS se u Hrvatskoj bavio najprljavijom subverzivnom djelatnošću. Zato mu je čvrsti i odlučni ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno zalupio vratima pred nosom u svojoj suverenoj i slobodnoj Rusiji!
A na pitanje novinara Dubravka Grakalića: «Što se zbiva u pravosuđu? Javna je percepcija da su sudovi spori i loši...», od gosp. Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda nismo dobili nikakav suvisli odgovor. Sve stari i izlizani bla-bla odgovori. Ni riječi o lošim pravosudnim zakonima, koji su jednako komplicirani kao i naš nakazni izborni zakon. Ni riječi o ekstremno-dominantnom položaju odvjetnika u našem «pravosuđu» (pogotovu onog njihovog dijela «diplomiranih kriminalaca» u našim sudnicama, a još više izvan njih!). Ni riječi o Udbomafiji koja drma građanskim odjelima naših sudova, ni o Udbi koja još uvijek drži sve konce u kaznenim odjelima naših sudova, a pogotovu u Državnim odvjetništvima. Ni riječi o potrebi lustracije u našem «pravosuđu». Na to sam mnogo puta osobno upozoravao Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, ali uzalud. Udbi se žališ, Udba te tuži, Udba ti sudi. Kao meni u Općinskom sudu u Bujama i u Županijskom sudu u Puli. Kao bivši predsjednik tog suda dr.sc.Aldo Radolović, koji je za nagradu nedavno promoviran u suca Ustavnog suda R.H.! A ja sam zbog javnog ukazivanja na korupciju i kriminal u Poglavarstvu Općine Brtonigla osuđen u Općinskom sudu u Bujama od kaznene sutkinje gđe Ćirić na kaznu od 25 dana zatvora!
Novinar Dubravko Grakalić nije postavio pitanje gosp. Branku Hrvatinu o potrebi imenovanja novog, odnosno stalnog Državnog izbornog povjerenstva iz redova uglednih građana i uglednih, poznatih i vrsnih pravnika. To je pitanje bilo postavljeno još prije godinu dana u našem tisku. Valjda se to nije smjelo pitati predsjednika Vrhovnog suda R.H. i ujedno predsjednika Državnog izbornog povjerenstva. A možda je i to cenzurirano od strane GAZDA s Pantovščaka i/ili Banskih dvora. Naime, kada bismo imali stalno Državno izborno povjerenstvo, onda naši budući izbori jamačno ne bi bili tako komplicirani i – opskurni. Ne bi bili ovako zbrda-zdola hitni i ovoliko mutni. A to je problem i cijelog Istoka Europe. A s Berlusconijem i njegovim prijateljem Sanaderom – «dr. Berluscom», taj se problem polako pojavljuje i na Zapadu Europe.
A jučer smo čuli da budući premijer Sanader namjerava ponovo za ministricu pravosuđa imenovati gospođu Anu Lovrin. Nevjerojatno! Znači da je dosadašnji premijer Sanader zadovoljan ovakvim katastrofalnim stanjem u našem pravosuđu. A to je vrlo znakovito! Jer to nije nimalo slučajno!!
Citiram novinara Grakalića: «Javna je percepcija da su sudovi spori i loši...». A Sanader je s time ipak zadovoljan. Stoga ću ovdje i sada citirati (ne)slavnu novinarku Heni Erceg, inače glavnu urednicu splitskog (i Soroševog) «Seral Orjuna»: «Nevjerovatno je kako se uvijek u mutnim situacijama na čelu nadležnih resora Vlade uvijek nađu nekakvi Mutleki i Tutleki!!». Ona je u citiranom tekstu iz 2006.g. aludirala na ministricu pravosuđa Anu Lovrin i ministra unutarnjih poslova Ivicu Kirina. A ja držim da je gosp. Kirin dobro vodio svoj resor unutarnjih poslova. Ovdje kod nas u Istri MUP sve bolje radi svoj posao. Blokada je naime bila u državnim odvjetništvima, koja perfidno štite kriminalce. A njima je pravi šef predsjednik Stipe Mesić, dok je Mladen Bajić samo njegov «posilni»! I baš su njih dvojica glavni gospodari hrvatskog «Krivosuđa»!!
Na kraju se postavljaju ova pitanja: Hoće li i može li buduća i stara ministrica Ana Lovrin dekriminalizirati naše «pravosuđe»? Hoće li ona «donijeti bolje zakone, koji će služiti hrvatskim građanima, a ne prevarantima i lopovima» (gosp. Grga Jelinić iz Zagreba, u Vjesniku 7. srpnja 2004.g.). Hoće li ona ukinuti «nemoralne zakone koji potpuno isključuju princip pravde» (A.R.J.,
7. listopada 2006.). Hoće li ona hitno izmjeniti zakon o odvjetništvu (kao što predlaže pučki pravobranitelj gosp. Jurica Malčić)? Hoće li ona drastično smanjiti utjecaj «pravne mafije», odnosno fiškalskog establišmenta, pod egidom HOK-a? Hoće li ona uvesti pučke pravobranitelje i besplatnu pravnu pomoć u naše sudove? Hoće li ona napokon spriječiti da se «presude donose u kafićima i birtijama, dok se u sudnicama samo glumata» (g. Branko Šerić, veljača 2005.g.). Hoće li ona napokon spriječiti brojne podvale sa Zapisnicima sa suđenja, što se meni često dešavalo na mnogim glavnim raspravama u Općinskom sudu u Bujama. I još gorim suđenjima u Županijskom sudu u Puli, uključujući i novog v.d. predsjednika Županijskog suda u Puli, suca Iztoka Krbeca, inače kaznenog suca. Ja mislim da će sve ostati isto. A to očito i žele predsjednik Stipe Mesić, Vladimir Šeks i Ivo Sanader. Stoga će im u svemu tome i dalje trebati asistirati i svi njihovi dosadašnji Tutleki i Mutleki! Jer njihov cilj ionako nikada nije ni bila EU, nego tzv. Zapadni Balkan, s Beogradom kao glavnim gradom. No pasaran!!
Upalimo stoga sva svjetla javnosti, jer je javnost smrt za mračne snage!!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. (Hrvatski socijal radikal)
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu Web portala amac.hrvati-amac.com
TKO USTVARI VLADA HRVATSKIM «KRIVOSUĐEM»!!
«Politika se nikad nije miješala u izbore» - rekao je Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda i Državnog izbornog povjerenstva (DIP-a), u vrlo opširnom intervju-u novinaru Novog lista, odnosno Glasa Istre, gosp. Dubravku Grakaliću, 22. prosinca 2007.g.
Odmah ovdje na početku valja reći: To nije točno, gosp. Branko Hrvatin! Politika se uvijek miješala u sve, a naročito u izbore! Pa i Vi ste osobno izabrani na čelo Vrhovnog suda R.H. od strane politike. A tako je bio izabran i Vaš prethodnik dr. Ivica Crnić!
Dakle, radi se prvom tekstu novinara Dubravka Grakalića koji sam osobno ocijenio negativnom ocjenom, a pročitao sam jedno more njegovih novinarskih tekstova (pogotovu onih izvrsnih prije dvije-tri godine u tada nezavisnom Vjesniku). Očito je da je ovaj posljednji intervju bio namješten, odnosno dirigiran, kao odgovor na moj oštri i optužujući tekst objavljen na Web portalu amac.hrvati-amac.com dne 11. kolo-voza 2007.g. «Predsjednik Vrhovnog suda R.H. Branko Hrvatin ne može biti na čelu Državnog izbornog povjerenstva».
Gosp. Branko Hrvatin je u ovom intervju-u izrekao neke krucijalne netočnosti, s kojima se ja nikako ne mogu složiti i to je razlog mog ponovnog javljanja. On je već u uvodu rekao: «Radim na izborima od 1990.g., a u DIP-u sam od 1992.g.» (To nam je vrlo korisna informacija!). A na pitanje novinara Dubravka Grakalića: «Je li Vam se politika miješala u posao?», gosp. Branko Hrvatin je odgovorio: «Nikada se politika nije miješala.... Nisam primjetio utjecaj politike. Napokon, vlast se promijenila 2000., pa onda opet 2003. Izbori su bili korektni i odlučivala je uvijek samo volja birača».
Ma, nije moguće!! Da su «izbori bili korektni i odlučivala je uvijek samo volja birača»?? Pa nismo valjda svi mi Hrvati baš tako zaboravni! Mi dobro pamtimo da je one za nas Hrvate fatalne izbore od 3. siječnja 2000-te godine namjestila američka ambasada u Zagrebu i njen ambasador William Dale Montgomery!! To je bila javna tajna i nepobitna činjenica, koju nitko nije ni pokušao javno osporiti. Čak ni Manolićev (kasnije Mesićev!) «Nacional»! Čak ni njihov Janusz Bugajski, tada stalni komentator «Nacionala» iz američkog obavještajnog establišmenta u Washingtonu! A slično je bilo i na parlamentarnim izborima u studenom 2003., kada je sa znanjem i podrškom izvana tiskano oko 300.000 nigdje evidentiranih glasačkih listića, jer je tzv. međunarodna zajednica bila nezadovoljna upornim oklijevanjem tadašnjeg premijera Ivice Račana da «pronađe, uhiti i transferira u Haag» našeg najslavnijeg generala Antu Gotovinu!
Osim toga, bilo je i kasnije mnogo slučajeva krivotvorenja izbornih rezultata, primjerice u Novoj Gorici, Požegi i – mojoj Brtonigli. I baš su te krivotvorine u Brtonigli zaštitili Crnićev DIP, Radolovićev ŽDIP u Puli i Ustavni sud (sudac Mario Kos). A tek da podsjetim na dvostruku izbornu prijevaru na početku 2005.g., kada su gosp. Borisu Mikšiću, nezavisnom kandidatu na predsjednič-kim izborima grubo pokradeni glasovi u korist Sanaderove «žrtvene ovce» na tim izborima gospođe Jadranke Kosor! A uoči tih izbora je DIP Ivice Crnića, ondašnjeg predsjednika Vrhovnog suda RH. odobrio tiskanje 700.000 prekobrojnih glasačkih listića, koji nisu nigdje bili evidenirani, što je inače bio primarni posao Crnićevog DIP-a. Dakle, radilo se o političkoj podvali par excellence!
Nevjerojatno je da sve to gosp. Branko Hrvatin, kako on to sam kaže, «nije primjetio»!??
Nama je, dakle, vrlo teško povjerovati da su i ovi izbori prošli bez miješanja politike u njih. Već sam idiotski izborni zakon je bio plod miješanja Pantovščaka i Banskih dvora u izborni proces, najvjerojatnije preko one njihove famozne «koordinacije» s početka 2004.g., koju naši kontrolirani mediji više i ne spominju. A ona i dalje postoji! Upravo stoga se u narodu i ovaj put govorilo o «Mesićevom nekorektnom utjecaju na DIP», od čega se sada gosp. Branko Hrvatin sada, naknadno i uzaludno brani.
Drugo, zloglasni GONG se razmilio po Herceg-Bosni i Sarajevu, kako bi, po riječima samog gosp. Branka Hrvatina «onemogućili bilo kakvu pojavu dvostrukog glasovanja». Dakle, opet je tobože problem Herceg-Bosna! A tko je nadgledao izbore u Banja Luki, Mrkonjić Gradu, Prnjavoru, Doboju, itd.? Tko je nadgledao izbore u Beogradu, Novom Sadu, Bačkoj Palanki, Somboru, Apatinu i Novoj Pazovi? Zar Srbin Boško Picula i Srpkinja Vanja Škorić, inače glavna tajnica i glavna pravnica GONG-a? Hoću reći, zar GONG već odavno nije poznat kao vrlo pristrana organizacija?! Otkud inače tako veliki broj i veliki postotak Srpkinja i Srba u njemu, nesrazmjeran broju Hrvatica i Hrvata u njemu?! A da o «kvaliteti» tih Hrvatica i Hrvata u Gong-u i ne govorim!
Dakle, tko nam to drugi garantira da izbjegli Srbi «tamo daleko» nisu ujutro glasovali u mjestima svog sadašnjeg prebivališta, a popodne u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima i okolnim srpskim selima (Tenji, Dalju, Boboti, Trpinji, Bršadinu, Mirkovcima, Negosavcima, itd.)? Sugeriram neka svatko sam procijeni je li i na ovim netom prošlim izborima bilo miješanja politike u izbore!
Treće, gosp. Branko Hrvatin je rekao da «izbori u nas vrlo su komplicirani». On kaže da su «to potvrdili i strani promatrači, predstavnici OSCE-a, koji su stručne osobe koje se profesionalno bave izbornim postupcima i provode izbore u svojim zemljama. Njihova je ocjena da se radi o iznimno kompliciranom postupku, koji treba organizirati i pripremiti u kratkom roku od 30 dana».
A što je radio gosp. Branko Hrvatin šest mjeseci prije početka predizborne kampanje? Zašto izborni zakon nije bio donešen najmanje godinu dana prije izbora, kako je to pravilo u zapadnim demokracijama? Zašto «izborni postupak» nije «regulatorno giljotiniran» kako je to premijer Sanader bio obećao Europskoj Uniji još prije 20-tak mjeseci i zbog čega Hrvatska još čami u mračnom predsoblju EU-a?! Konačno, zašto nam gosp. Branko Hrvatin nije objasnio u čemu je ta kompliciranost naših izbora?
Budući da novinar Dubravko Grakalić nije postavio to pitanje gosp. Branku Hrvatinu (jer možda i nije smio to pitati ili su to pitanje glavni urednici cenzurirali), to pitanje sada ja postavljam! A pošto vjerujem da na to pitanje od gosp. Branka Hrvatina nećemo dobiti odgovor, onda ću ja sam na njega i odgovoriti: Zato što je to tražio upravo OSCE (po naše: OESS)! Naime, OESS je bio najveći komplikator tog i takvog idiotskog izbornog zakona!! Upravo je OESS godinama tražio svakojake, nepojmljive i nepodnošljive privilegije za izbjegle Srbe (kakve ne uživa nijedna nacionalna manjina u svijetu!), izmišljao ugroženost Roma Cigana u Hrvatskoj, zahtijevao uvrštavanje u naš Ustav novih i neautohtonih narodnosnih manjina, zahtijevao tzv. «pozitivnu diskriminaciju» nacionalnih manjina na našim izborima, sugerirao dvostruko pravo glasa, itd.,itd. A to je itekako dovelo do toga da su «izbori u nas vrlo komplicirani». Dakle, kakvog li licemjerja OESS-a u Hrvatskoj!! Da onaj tko je stalno huškao i stvarao te probleme hrvatskom narodu, sada za njih optužuje nas i našu Hrvatsku! Recimo to sasvim otvoreno: OESS se u Hrvatskoj bavio najprljavijom subverzivnom djelatnošću. Zato mu je čvrsti i odlučni ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno zalupio vratima pred nosom u svojoj suverenoj i slobodnoj Rusiji!
A na pitanje novinara Dubravka Grakalića: «Što se zbiva u pravosuđu? Javna je percepcija da su sudovi spori i loši...», od gosp. Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda nismo dobili nikakav suvisli odgovor. Sve stari i izlizani bla-bla odgovori. Ni riječi o lošim pravosudnim zakonima, koji su jednako komplicirani kao i naš nakazni izborni zakon. Ni riječi o ekstremno-dominantnom položaju odvjetnika u našem «pravosuđu» (pogotovu onog njihovog dijela «diplomiranih kriminalaca» u našim sudnicama, a još više izvan njih!). Ni riječi o Udbomafiji koja drma građanskim odjelima naših sudova, ni o Udbi koja još uvijek drži sve konce u kaznenim odjelima naših sudova, a pogotovu u Državnim odvjetništvima. Ni riječi o potrebi lustracije u našem «pravosuđu». Na to sam mnogo puta osobno upozoravao Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, ali uzalud. Udbi se žališ, Udba te tuži, Udba ti sudi. Kao meni u Općinskom sudu u Bujama i u Županijskom sudu u Puli. Kao bivši predsjednik tog suda dr.sc.Aldo Radolović, koji je za nagradu nedavno promoviran u suca Ustavnog suda R.H.! A ja sam zbog javnog ukazivanja na korupciju i kriminal u Poglavarstvu Općine Brtonigla osuđen u Općinskom sudu u Bujama od kaznene sutkinje gđe Ćirić na kaznu od 25 dana zatvora!
Novinar Dubravko Grakalić nije postavio pitanje gosp. Branku Hrvatinu o potrebi imenovanja novog, odnosno stalnog Državnog izbornog povjerenstva iz redova uglednih građana i uglednih, poznatih i vrsnih pravnika. To je pitanje bilo postavljeno još prije godinu dana u našem tisku. Valjda se to nije smjelo pitati predsjednika Vrhovnog suda R.H. i ujedno predsjednika Državnog izbornog povjerenstva. A možda je i to cenzurirano od strane GAZDA s Pantovščaka i/ili Banskih dvora. Naime, kada bismo imali stalno Državno izborno povjerenstvo, onda naši budući izbori jamačno ne bi bili tako komplicirani i – opskurni. Ne bi bili ovako zbrda-zdola hitni i ovoliko mutni. A to je problem i cijelog Istoka Europe. A s Berlusconijem i njegovim prijateljem Sanaderom – «dr. Berluscom», taj se problem polako pojavljuje i na Zapadu Europe.
A jučer smo čuli da budući premijer Sanader namjerava ponovo za ministricu pravosuđa imenovati gospođu Anu Lovrin. Nevjerojatno! Znači da je dosadašnji premijer Sanader zadovoljan ovakvim katastrofalnim stanjem u našem pravosuđu. A to je vrlo znakovito! Jer to nije nimalo slučajno!!
Citiram novinara Grakalića: «Javna je percepcija da su sudovi spori i loši...». A Sanader je s time ipak zadovoljan. Stoga ću ovdje i sada citirati (ne)slavnu novinarku Heni Erceg, inače glavnu urednicu splitskog (i Soroševog) «Seral Orjuna»: «Nevjerovatno je kako se uvijek u mutnim situacijama na čelu nadležnih resora Vlade uvijek nađu nekakvi Mutleki i Tutleki!!». Ona je u citiranom tekstu iz 2006.g. aludirala na ministricu pravosuđa Anu Lovrin i ministra unutarnjih poslova Ivicu Kirina. A ja držim da je gosp. Kirin dobro vodio svoj resor unutarnjih poslova. Ovdje kod nas u Istri MUP sve bolje radi svoj posao. Blokada je naime bila u državnim odvjetništvima, koja perfidno štite kriminalce. A njima je pravi šef predsjednik Stipe Mesić, dok je Mladen Bajić samo njegov «posilni»! I baš su njih dvojica glavni gospodari hrvatskog «Krivosuđa»!!
Na kraju se postavljaju ova pitanja: Hoće li i može li buduća i stara ministrica Ana Lovrin dekriminalizirati naše «pravosuđe»? Hoće li ona «donijeti bolje zakone, koji će služiti hrvatskim građanima, a ne prevarantima i lopovima» (gosp. Grga Jelinić iz Zagreba, u Vjesniku 7. srpnja 2004.g.). Hoće li ona ukinuti «nemoralne zakone koji potpuno isključuju princip pravde» (A.R.J.,
7. listopada 2006.). Hoće li ona hitno izmjeniti zakon o odvjetništvu (kao što predlaže pučki pravobranitelj gosp. Jurica Malčić)? Hoće li ona drastično smanjiti utjecaj «pravne mafije», odnosno fiškalskog establišmenta, pod egidom HOK-a? Hoće li ona uvesti pučke pravobranitelje i besplatnu pravnu pomoć u naše sudove? Hoće li ona napokon spriječiti da se «presude donose u kafićima i birtijama, dok se u sudnicama samo glumata» (g. Branko Šerić, veljača 2005.g.). Hoće li ona napokon spriječiti brojne podvale sa Zapisnicima sa suđenja, što se meni često dešavalo na mnogim glavnim raspravama u Općinskom sudu u Bujama. I još gorim suđenjima u Županijskom sudu u Puli, uključujući i novog v.d. predsjednika Županijskog suda u Puli, suca Iztoka Krbeca, inače kaznenog suca. Ja mislim da će sve ostati isto. A to očito i žele predsjednik Stipe Mesić, Vladimir Šeks i Ivo Sanader. Stoga će im u svemu tome i dalje trebati asistirati i svi njihovi dosadašnji Tutleki i Mutleki! Jer njihov cilj ionako nikada nije ni bila EU, nego tzv. Zapadni Balkan, s Beogradom kao glavnim gradom. No pasaran!!
Upalimo stoga sva svjetla javnosti, jer je javnost smrt za mračne snage!!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. (Hrvatski socijal radikal)
PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA R.H.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. Komu Treba: Ministrici pravosuđa R.H.
52 474 Brtonigla, Kovri 25 gospođi Ani Lovrin
10. siječanj 2007.g.
Predmet: Pritužba zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli,
dr.sci. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti,
i namjernog odugovlačenja sudskog postupka.
PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA R.H.
gosp. Branku Hrvatinu
Poštovani!
Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristra-nost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. I to staga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Dakle, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito, neoprostiv «hendikep»!
Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županij-skom sudu u Puli 02. listopada 2006.godine, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama
P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.
Interesantno je da je to Rješenje Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. zaprimljeno u Općinskom sudu u Bujama tek 15. prosinca 2006.g., a onda je tim putem stiglo meni tek 05. siječnja 2007.g.! A da paradoks bude još veći, meni je to Rješenje od ukupno četiri stranice stiglo sa dvije iste stranice br. 2, a bez treće stranice! Kako to da nitko u Općinskom sudu u Bujama više od dva tjedna nije to primjetio?! Što je onda to kod njih čekalo čak 20 dana?
A nije to njima prvi put! Već sam se tri puta pismeno žalio na slične prljave stvari u Općinskom sudu u Bujama i Županijskom sudu u Puli. Naime, žalio sam se našoj bivšoj ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt i ona je vrlo korektno uvijek iznova tražila očitovanje tadašnje predsjednice Jasne Stupavsky- Stelle (koja je prošle godine konačno smjenjena sa svog položaja i dobila nečasni otpust iz službe!). Bivša ministrica pravosuđa je također tražila i očitovanja od predsjednika Županijskog suda u Puli dr. sci. Alda Radolovića, koji je slično Jasni Stupavsky - Stelli davao samo svoje birokratski vješte i nemušte odgovore (žali Bože izgubljenog vremena!), uporno odugovlačeći taj isti sudski postupak, pokušavajući praviti budale i od mene i od ministarstva pravosuđa.
Sudsko vijeće Županijskog suda u Puli, pod predsjedavanjem dr. sci. Alda Radolo-vića je usvojilo žalbu tuženika Erlić Ivana, bjegunca iz Škabrnje i mog dosadašnjeg «nepoštenog» stanara, te je u k i n u l o Djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, posl. br. P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g. i vratilo predmet Općinskom sudu u Bujama na ponovni postupak. Dakle, odjednom je, nakon dvije i pol godine, Erlić Ivan po dr. sci. Aldu Radoloviću postao «pošteni stanar», iako mi već tri godine ne plaća stanarinu, nije plaćao struju ni vodu, četiri puta mi je prijetio ubojstvom (K-62/04, K-263/05 i K-182/06), već me tri godine terorizira u mojem dvorištu (P-494/06), uzurpirao je cijeli prvi kat moje kuće, koji mu nikad nije bio iznajmljen, uzurpirao je tri moje garaže (dvije bivše velike štale) i dvorišne strehe (P-378/04), uništava mi imovinu, promijenio je moje brave na prvom i drugom katu, kako ne bih mogao izvršiti pregled moje imovine, itd., itd. I to je predsjedniku Županijskog suda u Puli «pošteni stanar», nasuprot prvostupanjskoj presudi poštene i pravedne sutkinje Općinskog suda u Bujama gospođe Fabiane Kliman, koja je Erlić Ivana ispravno ocijenila i osudila kao «nepoštenog stanara», i naložila mu da se iseli iz moje kuće!
Dakle, dr. sci. Aldo Radolović (u daljem tekstu: bez «dr. sci.») je svojem štićeniku Erlić Ivanu, notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka / reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije.
Inače, sve ovo jako podsjeća na slučaj zadarskog odvjetnika Marka Marinovića, moćnog zaštitnika i glavnog «bankara» zadarskog kriminalnog miljea, kojem je prije Domovinskog rata i sam Erlić Ivan pripadao (!!), zaštitnika i odvjetnika zloglasnog zadarskog narkobossa Senka Peraka (kojega je policija na kraju morala likvidirati na sred ulice!). Erlićeve metode, iskušane u obližnjoj Maredi, na Slovencu ing. Dragi Kompanu, u čijoj je kući bespravno i nasilno stanovao skoro pet godina, kome je prijetnjama i ucjenama «uzeo» 10.000 DEM na ime svojih nepostojećih ulaganja u njegovu kuću, u dlaku su iste kao i kod odvjetnika Marinovića! A njegova ortakinja i supruga Ingrid Antičević-Marinović bila je čak i ministrica «pravosuđa» u bivšoj Vladi gosp. Ivice Račana!
O, sancta simplicitas!
Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:
Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikim naslovom: »Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!
Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodirao njegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini! A sutradan, 29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br.P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2.listopada 2006.g. (dakle, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja
Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!
Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripre-mani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnog Dražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!
Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!
Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «(Županij-skog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja raspro-daji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!
Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatiza-cijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovči-ća, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare».
Da pojasnim: ne radi se o samo jednom suđenju, odnosno sudskom predmetu. «Slično je i s trećim istarskim suđenjem protiv Đanija Bažona (koji je kao i Ivan Herak već odavno na slobodi i brani se sa slobode) u kojem mu se sudi zajedno sa Đurom Burekom za financijske malverzacije vrijedne 23,5 milijuna kuna. Prva rasprava u tom suđenju počela je u srpnju 2000. godine, ali još nije okončana .... Na osnovu riječi županijskog suca Damira Krpana nije teško zaključiti da to suđenje ni nakon šest godina nije prioritet na Županijskom sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljenici još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca. i tako sve do zastare».
Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listo-padu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.
A i moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu dragi i simpatični ljudi u krivu, a antipatični i mrski ljudi u pravu!
Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinisti-čkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre».
No pasaran!
Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, (još 198 kvadratnih metara) unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!
* * * *
A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolo-vića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara Erlić Ivana, inače bjegunca iz Škabrnje, koji se iz nekog velikog i strašnog razloga ne smije vratiti u Škabrnju, iako u njoj ima svoju kuću, zemlju i obnovljenu roditeljsku kuću (sada u posjedu svog brata). Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve Erlićeve «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje Fabiane Kliman, posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik Erlić Ivana! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjerno «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!
Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja Fabiana Kliman (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky- Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika Erlić Ivana, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik Erlić Ivan! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.
Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi Pula u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to Erlić Ivan nije bio!
Uostalom, ako se osporava valjanost otkaznog roka u tom nesretnom Ugovora o najmu i mog otkaza Erlić Ivanu, onda je isto tako trebalo osporiti i valjanost čitavog tog Ugovora o najmu Erlić Ivanu. On je mene ulovio «na brzaka», izvukao me s predavanja u školi i kod javnog bilježnika u Puli, gosp. Krajcara na brzinu ispunio formular ugovora o najmu i potpisao ga zajedno sa mnom ( Erlić Ivan je kasnije, na sudu, promijenio tu priču).
Što se tiče Erlićeve izmišljotine, koju je smislio uz pomoć svog odvjetnika Ivice Senjaka, bivšeg udbaša iz Doboja, a koju objeručke podržava sudac Aldo Radolović, onda ja ponovo postavljam samo dva ključna pitanja:
(1) Ako je navodno dogovorena nekakva nepostojeća «kapara» (a nije!), gdje je Ugovor o kapari? Gdje je materijalni dokaz o tome?
(2) Ako je navodno predat nepostojeći novac (10.000 Eura), a nije, gdje je potvrda o predatom novcu? Gdje je materijalni dokaz o tome?
Nema ničega! Jer toga nije ni bilo! Samo su, na svoju žalost, Erlić i Senjak loše instruirali svoja dva lažna svjedoka, dva Bosanca, Suada Aličajića i Petra Mačinkovića iz Banja Luke, čije su laži otkrivene i oborene upravo na onom suđenju od 29. srpnja 2004.g., koje je sudac Aldo Radolović «lukavo» i namjerno prešutio i preskočio u obrazloženju svojeg Rješenja Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. I time je mislio nasamariti i Općinski sud u Bujama, kojemu je on posredno i šef.
Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!
Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više do godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama «Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti!
A evo zašto. Ja sam sada u svojoj 68. godini života. Moj stariji brat, koji je bio suvlasnik predmetnog stana na drugom katu moje dvorišne kuće, umro je prije godinu dana, ne dočekavši pravdu (iako ju je sutkinja Fabiana Kliman pošteno izrekla i presudila u svojoj Djelomičnoj presudi P-20/04-15, od 02. kolovoza 2004.godine). Nemam više nikakve nade da bih i ja mogao dočekati pravdu, dok je predsjednik Županijskog suda u Puli jedan Aldo Radolović. Stoga ću ovu Pritužbu smjesta poslati i ministrici pravosuđa R.H. gospođi Ani Lovrin, ali i na niz drugih adresa, od kojih najprije gosp. Vincentu Degertu, ambasadoru EK/EU u Zagrebu, njemačkoj i američkoj ambasadi u Zagrebu, te nekim hrvatskim novinama i tjednicima i uglednim ljudima, s kojima se već dugo, poznajem.
u Brtonigli, 10. siječanj 2007.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
52 474 Brtonigla, Kovri 25 gospođi Ani Lovrin
10. siječanj 2007.g.
Predmet: Pritužba zbog pristranosti predsjednika Županijskog suda u Puli,
dr.sci. Alda Radolovića, njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti,
i namjernog odugovlačenja sudskog postupka.
PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA R.H.
gosp. Branku Hrvatinu
Poštovani!
Obraćam se Vašem cijenjenom naslovu s ovom Pritužbom na rad i čudnu pristra-nost predsjednika Županijskog suda u Puli, dr. sci. Alda Radolovića, koji me već više od dvije godine maltretira svojim neurednim obnašanjem svoje sudačke dužnosti i svojom očitom pristranošću, kako na svojoj pravnoj, tako sada čak i na mojoj nacionalnoj osnovi. I to staga što sam deklarirani Hrvat i poznati publicist, najžešći protivnik njegovog IDS-a, još od 19. siječnja 1990 g., s osnivačke tribine IDS-a u Galižani kod Pule, na kojoj sam itekako zapaženo prisustvovao i održao svoj govor! Dakle, ja nisam njegov «Istrijan» i to ne namjeravam ikad postati! A to je kod njega, očito, neoprostiv «hendikep»!
Dakle, dana 05. siječnja 2007.g. konačno sam, nakon dvije i pol godine čekanja, primio njegovo drugostupanjsko Rješenje, posl. br. Gž-3660/04-4, donijeto u Županij-skom sudu u Puli 02. listopada 2006.godine, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to dr. sci. Alda Radolovića, kao predsjednika vijeća, te Ondine Vidulin-Matijević i Eugena Pustijanca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Općinskog suda u Bujama
P-20/04-15, Djelomičnoj presudi od 02. kolovoza 2004.g.
Interesantno je da je to Rješenje Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. zaprimljeno u Općinskom sudu u Bujama tek 15. prosinca 2006.g., a onda je tim putem stiglo meni tek 05. siječnja 2007.g.! A da paradoks bude još veći, meni je to Rješenje od ukupno četiri stranice stiglo sa dvije iste stranice br. 2, a bez treće stranice! Kako to da nitko u Općinskom sudu u Bujama više od dva tjedna nije to primjetio?! Što je onda to kod njih čekalo čak 20 dana?
A nije to njima prvi put! Već sam se tri puta pismeno žalio na slične prljave stvari u Općinskom sudu u Bujama i Županijskom sudu u Puli. Naime, žalio sam se našoj bivšoj ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt i ona je vrlo korektno uvijek iznova tražila očitovanje tadašnje predsjednice Jasne Stupavsky- Stelle (koja je prošle godine konačno smjenjena sa svog položaja i dobila nečasni otpust iz službe!). Bivša ministrica pravosuđa je također tražila i očitovanja od predsjednika Županijskog suda u Puli dr. sci. Alda Radolovića, koji je slično Jasni Stupavsky - Stelli davao samo svoje birokratski vješte i nemušte odgovore (žali Bože izgubljenog vremena!), uporno odugovlačeći taj isti sudski postupak, pokušavajući praviti budale i od mene i od ministarstva pravosuđa.
Sudsko vijeće Županijskog suda u Puli, pod predsjedavanjem dr. sci. Alda Radolo-vića je usvojilo žalbu tuženika Erlić Ivana, bjegunca iz Škabrnje i mog dosadašnjeg «nepoštenog» stanara, te je u k i n u l o Djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama, posl. br. P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g. i vratilo predmet Općinskom sudu u Bujama na ponovni postupak. Dakle, odjednom je, nakon dvije i pol godine, Erlić Ivan po dr. sci. Aldu Radoloviću postao «pošteni stanar», iako mi već tri godine ne plaća stanarinu, nije plaćao struju ni vodu, četiri puta mi je prijetio ubojstvom (K-62/04, K-263/05 i K-182/06), već me tri godine terorizira u mojem dvorištu (P-494/06), uzurpirao je cijeli prvi kat moje kuće, koji mu nikad nije bio iznajmljen, uzurpirao je tri moje garaže (dvije bivše velike štale) i dvorišne strehe (P-378/04), uništava mi imovinu, promijenio je moje brave na prvom i drugom katu, kako ne bih mogao izvršiti pregled moje imovine, itd., itd. I to je predsjedniku Županijskog suda u Puli «pošteni stanar», nasuprot prvostupanjskoj presudi poštene i pravedne sutkinje Općinskog suda u Bujama gospođe Fabiane Kliman, koja je Erlić Ivana ispravno ocijenila i osudila kao «nepoštenog stanara», i naložila mu da se iseli iz moje kuće!
Dakle, dr. sci. Aldo Radolović (u daljem tekstu: bez «dr. sci.») je svojem štićeniku Erlić Ivanu, notornom šverceru, uz to i profesionalnom varalici, kamataru, nasilniku i zgubidanu (bez ijednog dana radnog staža u svojoj 44.-toj godini života), priskrbio još najmanje godinu i pol dana novih otezanja, odgađanja i namjernog odugovlačenja sudskog postupka, za što će vjerojatno biti masno «nagrađen»! Na tu mogućnost ukazuje ogromna obiteljska kuća Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, vrijedna, odnosno procijenjena, na čak dva milijuna eura! Zbog jednog članka / reportaže o tome, najbolji je novinar «Glasa Istre» gosp. Dražen Majić postao najljuća meta moćnom Aldu Radoloviću, što je gosp. Dražena Majića na kraju stajalo gubitka radnog mjesta. To je ključni dio nedavne «afere Glasa Istre», nakon otkaza osmorici novinara, uključujući i glavnu urednicu «Glasa Istre»! No o tome ću reći nešto više kasnije.
Inače, sve ovo jako podsjeća na slučaj zadarskog odvjetnika Marka Marinovića, moćnog zaštitnika i glavnog «bankara» zadarskog kriminalnog miljea, kojem je prije Domovinskog rata i sam Erlić Ivan pripadao (!!), zaštitnika i odvjetnika zloglasnog zadarskog narkobossa Senka Peraka (kojega je policija na kraju morala likvidirati na sred ulice!). Erlićeve metode, iskušane u obližnjoj Maredi, na Slovencu ing. Dragi Kompanu, u čijoj je kući bespravno i nasilno stanovao skoro pet godina, kome je prijetnjama i ucjenama «uzeo» 10.000 DEM na ime svojih nepostojećih ulaganja u njegovu kuću, u dlaku su iste kao i kod odvjetnika Marinovića! A njegova ortakinja i supruga Ingrid Antičević-Marinović bila je čak i ministrica «pravosuđa» u bivšoj Vladi gosp. Ivice Račana!
O, sancta simplicitas!
Zbog svega gore navedenoga, ja ću ovdje sada reći ono što bih po redu stvari trebao reći tek na kraju, a razlog tome ću iznijeti na kraju:
Prva opazka: Iako sam gosp. Aldu Radoloviću poslao svoju Požurnicu na isti predmet P-20/04 još 08. svibnja 2005.g., on više od godinu dana nije na to reagirao. Ali je 02.listopada 2006.g. «iznenada» reagirao, kada je u riječkom «Novom listu» 24.rujna 2006.g. izašao naš veliki članak pod velikim naslovom: »Poznati vinar Cattunar kupio 260 tisuća kvadrata zemljišta za ( samo! ) 60 tisuća eura», (s nadnaslovom: «HDZ i SDP Brtonigle optužuju vinara i IDS-ovca Franca Cattunara za grabež državnog zemljišta, te su ga prijavili saborskom odboru za predstavke i pritužbe, a materijal pod nazivom 'Prijava kriminalnih radnji u Općini Brtonigla' HDZ šalje i državnom odvjetništvu i USKOK-u»), koji je sutradan, 25.rujna 2006.g. prenio u cijelosti i «Glas Istre». Tek tada se predsjednik Županijskog suda u Puli g. Aldo Radolović naglo «probudio»! Očito se predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović zbog nečega osjetio i osobno ugrožen tim velikim člankom!
Druga opazka:, Kada je u uredništvo «Glasa Istre» stiglo još i moje reagiranje, pod naslovom «Jesu li Franco Cattunar i g. Damir Kajin doista 'diskriminirani'», napisano tri dana kasnije, 28. rujna 2006. na jedan članak u «Glasu Istre» na istu temu, Aldu Radoloviću je smesta eksplodirao njegov «prekotlačni ventil». U tom članku ja sam upozorio da neću dozvoliti da mene kao Hrvata takvi kao Franco Cattunar maltretiraju kao stranca u mojoj vlastitoj Domovini! A sutradan, 29.rujna 2006.g. ja sam taj ulomak malo proširio i predao kao svoju predstavku Općinskom sudu u Bujama (na posl.br.P-244/05) pod naslovom «Uvodna besjeda» za suđenje 2.listopada 2006.g. (dakle, vrlo «čudnom» koincidencijom s danom Radolovićevog Rješenja
Gž-3660/04-4 od 2. listopada 2006.g.!!). Moguće je da je on upravo zbog toga smjesta donio svoje Rješenje Gž-3660/04-4, a tek naknadno na njega nagovorio na potpis ostalo dvoje sudaca Županijskog suda u Puli!
Treća opazka: istog dana, 29. rujna 2006.g. izašao je u «Glasu Istre» i dugo pripre-mani članak njihovog najboljeg novinara, sjajnog Dražena Majića, pod naslovom «Gospodari istarskog pravosuđa», nakon čega je puljska Nova Udbomafija smjesta poduzela akciju staljinističke «čistke» u uredništvu «Glasa Istre», smjenjujući Glavnu urednicu Eni Ambrozić, koja je uz to dobila još i trenutačni otkaz, a isto to je zadesilo još sedam urednika i novinara «Glasa Istre», među njima prvog Dražena Majića!!
Ukratko, planula je zbog toga još jedna velika afera u našem novinarstvu, na noge je skočilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a sve je to postala top-tema u Hrvatskoj, čak i u udarnim političkim TV emisijama. Međutim, sve je brzo i «splasnulo», jer naša Nova Udbomafija čvrsto drži u svojim rukama 70 posto naše političke štampe i najvažnijih javnih medija!
Četvrta opazka: Godinu dana ranije, 13. listopada 2005.g, sada već bivša Glavna urednica «Glasa Istre» gospođa Eni Ambrozić dala je svoj odlučan Odgovor Glavne urednice «Glasa Istre» predsjedniku Županijskog suda u Puli Aldu Radoloviću na njegov tekst «Glas Istre je godišnji susret sudaca Istre popratio na posve neistarski način». Naime, predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović je prije toga oštro reagirao na jedan blagi, relativno benigni i korektni članak, objavljen pod naslovom: «Kupuje li Jakovčić naklonost suda?». Njen odgovor je objavljen pod znakovitim naslovom: «KSENOFOBIJA PREDSJEDNIKA PULSKOG ŽUPANIJSKOG SUDA». Nešto više od mjesec dana kasnije, u «Glasu Istre» je 22. studenoga 2005.g. objavljen još jedan izvrsni članak sjajnog novinara Dražena Majića, pod naslovom: «(Županij-skog državnog odvjetnika) Vlatka Nuića makla politika zbog protivljenja raspro-daji istarske zemlje!». Ta dva izvrsna novinska teksta su vjerojatno bili uzrok i početak provale patološkog bijesa predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića, koji je svoj klimaks dostigao godinu dana kasnije, 05. listopada 2006.g., kada su mračne snage Nove Udbomafije Pule i Istre izvršile puč, prevrat i tipičnu staljinističku čistku u «Glasu Istre»!
Naime, polako je, i sve više, izlazilo na vidjelo tko ustvari štiti veliki privatiza-cijski kriminal u Istri i tko ga sudski «servisira». Izvrsnim člankom novinara Dražena Majića «Gospodari istarskog pravosuđa» od 29. rujna 2006.g. postalo je sasvim razvidno da iza svega i ispred svih stoji predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović, koji za to dobiva razne «naknade» od istarskog župana Ivana Jakovči-ća, po načelu: «pola uzmi sebi, pola drugima dijeli»! Evo sukusa tog članka, datog u podnaslovu tog izvrsnog teksta: «Suđenje Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru za zloporabe položaja i ovlasti, u slučaju započetom pred Općinskim sudom u Pazinu 2001., ni nakon šest godina nije prioritet na sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljeni još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca». I tako sve do zastare».
Da pojasnim: ne radi se o samo jednom suđenju, odnosno sudskom predmetu. «Slično je i s trećim istarskim suđenjem protiv Đanija Bažona (koji je kao i Ivan Herak već odavno na slobodi i brani se sa slobode) u kojem mu se sudi zajedno sa Đurom Burekom za financijske malverzacije vrijedne 23,5 milijuna kuna. Prva rasprava u tom suđenju počela je u srpnju 2000. godine, ali još nije okončana .... Na osnovu riječi županijskog suca Damira Krpana nije teško zaključiti da to suđenje ni nakon šest godina nije prioritet na Županijskom sudu u Puli. A kad konačno počne, okrivljenici još uvijek imaju pravo na džoker «tražiti izuzeće sudaca. i tako sve do zastare».
Eto prave slike predsjednika Županijskog suda u Puli. Citiram isti članak: «Tijekom suđenja Ivanu Heraku, Đaniju Bažonu i Igoru Mlinaru, koje je počelo u listo-padu 2000., održano je 56 glavnih rasprava, 20 puta je rasprava odgađana, šest puta je počinjala iznova, sedam je puta zatraženo izuzeće županijskog državnog odvjetnika (Vlatka Nuića, op. A.R.J.) i njegovih zamjenika, 13 puta raspravnog suca, sudskog vijeća i svih sudaca i predsjednika Županijskog suda u Puli». Itd., itd.
A i moje iskustvo s predsjednikom Županijskog suda u Puli Aldom Radolovićem je potpuno isto! Dosad sam u manje od tri godine imao 23 suđenja i samo su dva završila pošteno i pravedno. Dakle, radi se o upornom Radolovićevom odugovlačenju sudskih postupaka, u kojima su njemu dragi i simpatični ljudi u krivu, a antipatični i mrski ljudi u pravu!
Žarko me zanima kako će sada reagirati predsjednik ŽSP Aldo Radolović, nakon što je u «Novom listu» 02. siječnja 2007.g. na cijeloj stranici, izašlo naše skupno i veliko «reagiranje» pod naslovom: «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!». To njegov «Glas Istre», staljinisti-čkom «čistkom» očišćen od svojih najboljih novinara, tri mjeseca nije htio objaviti. Ali istinu još nitko nije uspio iskorijeniti, pa tako ni Ivan Jakovčić, Aldo Radolović i njihov bivši «crveni drug» Željko Žmak, sada već i vlasnik i direktor «Glasa Istre».
No pasaran!
Naime, Aldo Radolović je zaštitio Franca Cattunara kada je nama u Brtonigli krivotvorio prošle izbore za lokalnu samoupravu, 15. svibnja 2005.g. Zaštitila ga je i njihova Nova Udbomafija na suđenju u predmetu K-277/O5, u kojemu sam ja prošle godine osuđen na 25 dana zatvora, jer sam javno iznio istinu o Cattunarovim privatizacijskim pljačkama («Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!»), zaštitio ga je u predmetu P-244/05, u kojem je drski Franco Cattunar, svemoćni lokalni tajkun Brtonigle, svojoj teti Valeriji Cattunar, udatoj Melon i svom tetku Vittorinu Melonu, inače mojem susjedu u selu Kovri kod Brtonigle, dodijelio mali dio od 14 m2 mog dvorišta, itd., a 22. prosinca 2006.g. još i polovicu mog dvorišta, (još 198 kvadratnih metara) unutar više od 150 godina starih kamenih zidova, tek toliko da se zna tko je «Il grande sheriffo» Brtonigle! I to opet falsificirajući statut Općine Brtonigla i kršeći zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (N.N. 33/01). Naime, umjesto da Poglavarstvo Općine Brtonigla uputi prijedlog Općinskom vijeću Brtonigle, ono je, t.j. sam drski i samovoljni Franco Cattunar je to sam odlučio. A toga je i dosada bilo napretek. Treba samo pročitati spomenuti članak «Dokle god Franco Cattunar o nama bude govorio laži, mi ćemo o njemu govoriti istinu!», u «Novom listu» od 2. siječnja 2007.g.!
* * * *
A sada o spornom Rješenju predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolo-vića, Gž-3660/ 04-4, od 02. listopada 2006.g. Već od prvog pogleda jasno je na čiju je on stranu stao i s kakvim polovičnim argumentima! Na prvu stanicu i pol svog «obrazloženja» on je prepričao i ponovio sve već standardne laži mog podstanara Erlić Ivana, inače bjegunca iz Škabrnje, koji se iz nekog velikog i strašnog razloga ne smije vratiti u Škabrnju, iako u njoj ima svoju kuću, zemlju i obnovljenu roditeljsku kuću (sada u posjedu svog brata). Sudac Radolović, dakle, uzima zdravo-za-gotovo sve Erlićeve «argumente», iznešene u svojoj obrani na suđenju od 08. lipnja 2004.g. u predmetu sutkinje Fabiane Kliman, posl. br. P-20/04, a moje sve odreda odbacuje. Dakle, sudac Aldo Radolović je tu očito novi odvjetnik Erlić Ivana! Međutim, sudac Aldo Radolović je namjerno «zaboravio» na još važnije suđenje i Zapisnik od 29. srpnja 2004.g., a posebno je namjerno izbjegao argumentirati moju ključnu Predstavku na taj Zapisnik, predatu Općinskom sudu u Bujama dan kasnije, t.j. 30. srpnja 2004.! To je ključna podvala suca Alda Radolovića, predsjednika Županijskog suda u Puli!
Naime, sasvim je razvidno i jasno da i gosp. Aldo Radolović savršeno dobro zna da poštena i pravedna sutkinja Fabiana Kliman (na koju je prethodno, a i kasnije vršen veliki pritisak od strane predsjednika Županijskog suda u Puli, preko bivše predsjednice Općinskog suda u Bujama Jasne Stupavsky- Stelle), nije donijela svoju Djelomičnu presudu P-20/04-15 samo na osnovu (potpuno lažnog!) iskaza tuženika Erlić Ivana, nego i na iskazima svjedoka, među kojima i četvorice svjedoka koje je predložio sam tuženik Erlić Ivan! Dakle, ona je vrlo profesionalno uradila svoj sudački posao.
Jasno je da je sudac Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli krajnje selektivno pristupio obrazlaganju svog Rješenja o ukidanju predmetne Djelomične presude P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., jer je bio itekako duboko svjestan da to svoje Rješenje ne bi mogao ničim opravdati na iole vjerodostojan način, osim minorne činjenice da u našem Ugovoru o najmu, od 26. ožujka 2002.g. jedna stavka, ona o otkaznom roku od (svega) mjesec dana nije u skladu s Zakonom o najmu iz bog-te-pitaj koje godine! Pa ti se zakoni ionako svakih pola godine mijenjaju, pa stoga više od polovice ugovora o najmu u Republici Hrvatskoj nisu u skladu s tim istim zakonom. Ne možemo svi mi Hrvati biti pravnici, netko mora biti i inženjer i/ili profesor (što sam ja u to vrijeme bio u Tehničkoj školi Pula u Puli). Ali je obvezno u tome biti pošten pri sklapanju tog Ugovora. A to Erlić Ivan nije bio!
Uostalom, ako se osporava valjanost otkaznog roka u tom nesretnom Ugovora o najmu i mog otkaza Erlić Ivanu, onda je isto tako trebalo osporiti i valjanost čitavog tog Ugovora o najmu Erlić Ivanu. On je mene ulovio «na brzaka», izvukao me s predavanja u školi i kod javnog bilježnika u Puli, gosp. Krajcara na brzinu ispunio formular ugovora o najmu i potpisao ga zajedno sa mnom ( Erlić Ivan je kasnije, na sudu, promijenio tu priču).
Što se tiče Erlićeve izmišljotine, koju je smislio uz pomoć svog odvjetnika Ivice Senjaka, bivšeg udbaša iz Doboja, a koju objeručke podržava sudac Aldo Radolović, onda ja ponovo postavljam samo dva ključna pitanja:
(1) Ako je navodno dogovorena nekakva nepostojeća «kapara» (a nije!), gdje je Ugovor o kapari? Gdje je materijalni dokaz o tome?
(2) Ako je navodno predat nepostojeći novac (10.000 Eura), a nije, gdje je potvrda o predatom novcu? Gdje je materijalni dokaz o tome?
Nema ničega! Jer toga nije ni bilo! Samo su, na svoju žalost, Erlić i Senjak loše instruirali svoja dva lažna svjedoka, dva Bosanca, Suada Aličajića i Petra Mačinkovića iz Banja Luke, čije su laži otkrivene i oborene upravo na onom suđenju od 29. srpnja 2004.g., koje je sudac Aldo Radolović «lukavo» i namjerno prešutio i preskočio u obrazloženju svojeg Rješenja Gž-3660/04-4 od 02. listopada 2006.g. I time je mislio nasamariti i Općinski sud u Bujama, kojemu je on posredno i šef.
Tako je to u «sramotnom istarskom pravosuđu», kojemu je na čelu «profesor» Pravnog fakulteta u Rijeci, dr. sci. Aldo Radolović, predsjednik Županijskog suda u Puli, na kojem on na ispitima često obara studente iz Istre koji nisu njegovi «Istrijani», nego su s roditeljima došli «priko Učke» !!
Nadam se da će Državno sudbeno vijeće, na čelu sa sucem Županijskog suda u Zagrebu gosp. Đurom Sessom ( s kojim sam imao jednu oštru polemiku u dnevnom listu «Vjesnik» prije više do godinu dana), imati o čemu raspravljati u slučaju suca i predsjednika Županijskog suda u Puli Alda Radolovića! I da će ga pozvati na stegovnu odgovornost (pa i više od toga) !! I to posebno o njegovim «razlozima» i «argumentima» o namjernom izostavljanju Zapisnika sa suđenja od 29. srpnja 2004.g., u predmetu P-20/04., kao i njegovom novom odugovlačenju tog sudskog postupka. I o njegovoj ksenofobiji prema nama «Neistrijanima»! A ja ću se pobrinuti da to ne bude (opet) sakriveno od hrvatske javnosti!
A evo zašto. Ja sam sada u svojoj 68. godini života. Moj stariji brat, koji je bio suvlasnik predmetnog stana na drugom katu moje dvorišne kuće, umro je prije godinu dana, ne dočekavši pravdu (iako ju je sutkinja Fabiana Kliman pošteno izrekla i presudila u svojoj Djelomičnoj presudi P-20/04-15, od 02. kolovoza 2004.godine). Nemam više nikakve nade da bih i ja mogao dočekati pravdu, dok je predsjednik Županijskog suda u Puli jedan Aldo Radolović. Stoga ću ovu Pritužbu smjesta poslati i ministrici pravosuđa R.H. gospođi Ani Lovrin, ali i na niz drugih adresa, od kojih najprije gosp. Vincentu Degertu, ambasadoru EK/EU u Zagrebu, njemačkoj i američkoj ambasadi u Zagrebu, te nekim hrvatskim novinama i tjednicima i uglednim ljudima, s kojima se već dugo, poznajem.
u Brtonigli, 10. siječanj 2007.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Našim «pravosuđem» vladaju brojni «diplomirani kriminalci»,
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 13. svibanj 2007.
Uredništvu «Hrvatskog lista» Komu Treba: Mr. Vincent Degert,
Ambasador EU-a, Zgb.
Ambasadi Republike Njemačke,
(presse abteilung!),Zgb.
Našim «pravosuđem» vladaju brojni «diplomirani kriminalci»,
uglavnom Udbaši i Udbomafijaši !
Pod čijim diktatom radi i djeluje naše «pravosuđe» najbolje su odgovorili u «Hrvatskom listu» br. 137. od 10. svibnja 2007.g. trojica naših najuglednijih odvjetnika koji brane naše generale Domovinskog rata, a to su gospoda Dražen Matijević, Željko Olujić i Krešimir Krsnik. Bravo, gospodo! Bravo «Hrvatski list»!
Znači, «Jošt' Hrvatska nij' propala»!
«Sudi li politika ili pravosuđe» bila je tema tjedna u tom izvrsnom 137. broju «Hrvatskog lista», a izvrstan odgovor je sadržan već u naslovu uvodnika u tu temu: «Nikad neslobodnije pravosuđe!». Odvjetnik Dražen Matijević tvrdi: «Hrvatsko pravosuđe potpuno je izgubilo kompas». Odvjetnik Željko Olujić tvrdi «Politika izravno i neizravno pritišće sud!». Odvjetnik Krešimir Krsnik tvrdi: «Pravosuđe na najnižim granama u zadnjih 17 godina». A s moje strane, ja osobno preporučujem svim čitateljima «Hrvatskog lista» da ta tri teksta ponovo pročitaju, preslikaju i dadu svojim najboljim prijateljima, te ih sačuvaju u svojim «ohranama». «Knjiga je oružje, uzmi je u ruke», pozivao je Bertold Brecht. Učinimo i mi tako! Počnimo i mi stvarati svoju «OHRANU»! Sapienti sat! Kako ćemo inače obraniti svoju Hrvatsku ako nam to nije cilj?!
A sada i ovdje, evo i mog priloga. Zašto častiti nazivom «pravosuđe» ovo naše «krivosuđe» koje se reinkarniralo od 3. siječnja 2000.godine, kada su se na vlast u Hrvatskoj ponovo vratili Račanovi komunisti, a mjesec dana kasnije i Mesićevi i Manolićevi udbaši?! Našim «pravosuđem», naime, danas vladaju vrlo brojni «diplomirani kriminalci», većinom bivši udbaši, koji su svoje diplome kupili u Banja Luki, Čačku ili u Prištini. Osobno sam upoznao nekoliko njih u Općinskom sudu u Bujama, a još više u Županijskom sudu u Puli i vrlo dobro znam o čemu govorim. Uostalom, isto tako je i u Rijeci, Zadru, Splitu, Osijeku, a i u cijeloj Hrvatskoj.
Dakle, povratkom Račanovih komunista na vlast 3. siječnja 2000. godine udbašima su širom otvorena vrata povratka u naša državna odvjetništva, sudove, državnu upravu, medije (HRTV, Vjesnik, Slobodnu Dalmaciju, itd.), školstvo, pa čak i u HV i hrvatsku policiju, te je počeo ubrzani proces povratka starih (i novih!) udbaških kadrova u sve «institucije» našeg državnog ustroja. Tako se i naše «pravosuđe» iz godine u godinu sve više pretvaralo u «krivosuđe» starog velikosrpskog tipa. Najprije je restaurirano bivše udbaško državno tužilaštvo, koje je lukavo preimenovano u «državno odvjetništvo», da bi se potenciralo pravo na selektivan pristup u odabiru predmeta njihovog postupanja i dalo novi zakonski okvir za proizvoljni «oprost» notornim četničkim zločincima, koji danas sasvim slobodno šeću ulicama naših gradova i mjesta u kojima su vršili masovne zločine, dok naprotiv za hrvatske branitelje nema nikakvog oprosta! «Oprost svima, samo ne Hrvatima», to je glavno geslo našeg državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegovih udbaša!
Treba to već jednom otvoreno reći: radi se o udbaškoj uroti protiv nove hrvatske države!! Znam dobro da će na ovo odmah graknuti brojne udbo-komunističke «histeruše» iz KPJ-SDP-a Hrvatske, kao i iz «Jutarnjeg lista», «Globusa», «Orjun Serala» (itd.), pa čak i iz HR1 (Hrvatskog radija, Prvi program), pogotovu one iz njihove najbolje emisije «U mreži Prvog»: Marija Gerbec Njavro, Ljubica Letinić, Majda Ivković, Zrinka Srpak i druge, koje je njihov dragi «Meske» već zbrinuo u neke svoje tajne «sinekure» u svojim udbaškim tajnim službama (koje službeno, kao, ne postoje!). Drugim riječima, Hrvatskom danas vlada paradržavna udbaška i udbomafijaška fašistička falanga, a ja na to upozoravam svojim publicističkim tekstovima već više od pet godina. I stoga ponovo kličem:
Smrt udbofašizmu i udbomafijašizmu – sloboda hrvatskom narodu!
Semper Paratus Croatiae!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(član HP «Jedino Hrvatska»)
Uredništvu «Hrvatskog lista» Komu Treba: Mr. Vincent Degert,
Ambasador EU-a, Zgb.
Ambasadi Republike Njemačke,
(presse abteilung!),Zgb.
Našim «pravosuđem» vladaju brojni «diplomirani kriminalci»,
uglavnom Udbaši i Udbomafijaši !
Pod čijim diktatom radi i djeluje naše «pravosuđe» najbolje su odgovorili u «Hrvatskom listu» br. 137. od 10. svibnja 2007.g. trojica naših najuglednijih odvjetnika koji brane naše generale Domovinskog rata, a to su gospoda Dražen Matijević, Željko Olujić i Krešimir Krsnik. Bravo, gospodo! Bravo «Hrvatski list»!
Znači, «Jošt' Hrvatska nij' propala»!
«Sudi li politika ili pravosuđe» bila je tema tjedna u tom izvrsnom 137. broju «Hrvatskog lista», a izvrstan odgovor je sadržan već u naslovu uvodnika u tu temu: «Nikad neslobodnije pravosuđe!». Odvjetnik Dražen Matijević tvrdi: «Hrvatsko pravosuđe potpuno je izgubilo kompas». Odvjetnik Željko Olujić tvrdi «Politika izravno i neizravno pritišće sud!». Odvjetnik Krešimir Krsnik tvrdi: «Pravosuđe na najnižim granama u zadnjih 17 godina». A s moje strane, ja osobno preporučujem svim čitateljima «Hrvatskog lista» da ta tri teksta ponovo pročitaju, preslikaju i dadu svojim najboljim prijateljima, te ih sačuvaju u svojim «ohranama». «Knjiga je oružje, uzmi je u ruke», pozivao je Bertold Brecht. Učinimo i mi tako! Počnimo i mi stvarati svoju «OHRANU»! Sapienti sat! Kako ćemo inače obraniti svoju Hrvatsku ako nam to nije cilj?!
A sada i ovdje, evo i mog priloga. Zašto častiti nazivom «pravosuđe» ovo naše «krivosuđe» koje se reinkarniralo od 3. siječnja 2000.godine, kada su se na vlast u Hrvatskoj ponovo vratili Račanovi komunisti, a mjesec dana kasnije i Mesićevi i Manolićevi udbaši?! Našim «pravosuđem», naime, danas vladaju vrlo brojni «diplomirani kriminalci», većinom bivši udbaši, koji su svoje diplome kupili u Banja Luki, Čačku ili u Prištini. Osobno sam upoznao nekoliko njih u Općinskom sudu u Bujama, a još više u Županijskom sudu u Puli i vrlo dobro znam o čemu govorim. Uostalom, isto tako je i u Rijeci, Zadru, Splitu, Osijeku, a i u cijeloj Hrvatskoj.
Dakle, povratkom Račanovih komunista na vlast 3. siječnja 2000. godine udbašima su širom otvorena vrata povratka u naša državna odvjetništva, sudove, državnu upravu, medije (HRTV, Vjesnik, Slobodnu Dalmaciju, itd.), školstvo, pa čak i u HV i hrvatsku policiju, te je počeo ubrzani proces povratka starih (i novih!) udbaških kadrova u sve «institucije» našeg državnog ustroja. Tako se i naše «pravosuđe» iz godine u godinu sve više pretvaralo u «krivosuđe» starog velikosrpskog tipa. Najprije je restaurirano bivše udbaško državno tužilaštvo, koje je lukavo preimenovano u «državno odvjetništvo», da bi se potenciralo pravo na selektivan pristup u odabiru predmeta njihovog postupanja i dalo novi zakonski okvir za proizvoljni «oprost» notornim četničkim zločincima, koji danas sasvim slobodno šeću ulicama naših gradova i mjesta u kojima su vršili masovne zločine, dok naprotiv za hrvatske branitelje nema nikakvog oprosta! «Oprost svima, samo ne Hrvatima», to je glavno geslo našeg državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegovih udbaša!
Treba to već jednom otvoreno reći: radi se o udbaškoj uroti protiv nove hrvatske države!! Znam dobro da će na ovo odmah graknuti brojne udbo-komunističke «histeruše» iz KPJ-SDP-a Hrvatske, kao i iz «Jutarnjeg lista», «Globusa», «Orjun Serala» (itd.), pa čak i iz HR1 (Hrvatskog radija, Prvi program), pogotovu one iz njihove najbolje emisije «U mreži Prvog»: Marija Gerbec Njavro, Ljubica Letinić, Majda Ivković, Zrinka Srpak i druge, koje je njihov dragi «Meske» već zbrinuo u neke svoje tajne «sinekure» u svojim udbaškim tajnim službama (koje službeno, kao, ne postoje!). Drugim riječima, Hrvatskom danas vlada paradržavna udbaška i udbomafijaška fašistička falanga, a ja na to upozoravam svojim publicističkim tekstovima već više od pet godina. I stoga ponovo kličem:
Smrt udbofašizmu i udbomafijašizmu – sloboda hrvatskom narodu!
Semper Paratus Croatiae!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(član HP «Jedino Hrvatska»)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
