NE TRG MARŠALA TITA, NEGO TRG ŽRTAVA MARŠALA TITA!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 9. veljače 2008.

(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)

Uredništvu www.amac.hrvati-amac.com

NE TRG MARŠALA TITA, NEGO TRG ŽRTAVA MARŠALA TITA!

I NE TRG ŽRTAVA FAŠIZMA, NEGO TRG ŽRTAVA KOMUNIZMA!

Dobro je da je jedna odlučna udruga domoljubnih i rodoljubnih hrvatskih građana ponovo potakla iinicijativu da se sadašnjem i dosadašnjem Trgu Maršala Tita vrati njegov prvotni naziv “Kazališni trg", koji su Titove fukare i ulizice 1947.g. preimenovale u Trg Maršala Tita.

Slična je inicijativa bila poduzeta i krajem travnja 2004.g., kad smo se mi Hrvati bili ponadali da će se to samo od sebe riješiti povratkom HDZ-a na vlast, krajem 2003.g. Međutim je tadašnji i sadašnji premijer Sanader odmah jasno dao do znanja da mu to nije ni na kraj pameti! Da podsjetim: Sanader je tada izjavljivao da mu ne pada na pamet imati posla sa smjenjenim generalima Domovinskog rata i da mi je prije svega stalo do povratka Srba! Evo za to i dokaza: “Pozivam Srbe da se vrate u Hrvatsku”, deklamirao je Sanader još uoči izbora u studenom 2003.g., točnije 13. studenog 2003.g. A čim je uspio osvojiti vlast, premijer Sanader je odlučno objavio: “Ne pada mi na pamet gubiti vrijeme s generalima Domovinskog rata” (krajem siječnja 2004.g.).

U hrvatskom tjedniku «Fokus» je u to vrijeme objavljen moj tekst («Stajališta») pod naslovom «Trg žrtava maršala Tita? Trg žrtava komunizma?» od 8. svibnja 2004., koji je odmah i objavljen, već sredinom svibnja 2004.g.

«Predlažem da se sadašnjem Trgu Maršala Tita u centru Zagreba doda još i jedan drugi (dvostruki!) naziv: Trg žrtava maršala Tita. Onda bi oni koji na njemu rade ili stanuju mogli sami izabrati kako će se adresirati! A i oni koji ga u svojim pisanim uradcima spominju. Neka ga «Fukare» pišu Trgom maršala Tita, a mi ćemo ga pisati kao Trg žrtava maršala Tita. Tako bi se na najjednostavniji način nastavilo ono «pomirenje» na kojem je radio pokojni Predsjednik dr. Franjo Tuđman. Neka koegzistiraju i kohabitiraju dvije oznake, dvije tabelice! I dva svijeta!

Predlažem da se i sadašnjem Trgu žrtava fašizma u centru Zagreba doda još i jedan drugi (dvostruki!) naziv: Trg žrtava komunizma (ili još preciznije: staljinizma, jer se Tito nije odrekao staljinizma 1848.g.; on je postao 'revizionist' tek 15-tak godina kasnije!)», završen citat.

Upravo tada su stare komunjare i stari masoni, pod vodstvom opskurnog Zorana Pusića i njegovih mladih ultra-liberalnih falangista, dizali paklenu dreku, zahtijevajući da se Trgu Hrvat-skih Velikana vrati «staro» komunističko ime: Trg žrtava fašizma.

Sada, nakon četiri godine Sanaderove uzaludnosti, odnosno jalovosti, taj moj prijedlog zvuči ponešto guinessovski, a ni to nije tako loše, jer se sramotan i loš glas o Staljinovom razbojniku Titu dalje čuje, makar i uz pomoć Guinessove knjige nesvakidašnjih rekorda !!

Podsjetimo: Tito nije bio nikakav «antifašist», jer je već u tzv. NOB dao streljati ili ubijati s leđa one hrvatske partizane koji mu nisu bili skloni, jer je većina hrvatskih partizana došla iz Mačekovog, odnosno Radićevog HSS-a i ratne koalicije Antifašističkog Narodnog Fronta, kojoj je na čelu bio Hrvat dr. Ivan Ribar, a u kojoj su bile i druge hrvatske antifašističke stranke. Tako su Tito i njegovi crveni «antifašisti» u toj i tzv. NOB ubijali prave hrvatske antifašiste, da bi se nakon 1945.g. okitili njihovim antifašističkim perjem i zaslugama. Tito ih je i nakon tog rata sustavno likvidirao ili suspendirao s visokih položaja (primjerice Andriju Hebranga, generala Većeslava Holjevca, generala Rudolfa Primorca, generala Ivana Rukavinu, admirala Stanka Parmača, generala Franju Tuđmana i konačno generala Janka Bobetka), itd. Sve su to bili pravi i najbolji hrvatski antifašisti, koji se nisu nikako i nipošto mogli složiti i pomiriti s razbojničkim Titovim i Staljinovim režimom u Hrvatskoj; s tim Malim Ali Babom i njegovih 40 razbojnika, među kojima su se isticali Milovan Đilas, Aleksandar Ranković, Mitja Ribičić, Boris Kidrič, Đuro Pucar, Blažo Jovanović, itd. Sve to ne spominjem zbog nas starih «zlopamtila», nego zbog naše djece i unuka kojima je sve to prešućeno i prikriveno u osnovnim školama, te tako unaprijed izbrisano iz njihovog roditeljskog naslijeđa i identiteta.

Eto zašto ja ne bih uklanjao Titovo sramno zločinačko ime s Trga Maršala Tita: ja bih mu samo pripisao u taj naziv i pola milijuna ubijenih i još milijun iseljenih Hrvata zbog njegovog poslijeratnog «crvenog terora», u kojem se Hrvate nastavilo ubijati bez pravednog suđenja. Dakle, To bi bila prava povijesna kazna za tog crvenog Vampira. Taj novi naziv: Trg žrtava maršala Tita!

Inače, ja u svakom slučaju pribrajam svoj glas svima onima koji traže da se Titovo razboj-ničko i hohštaplersko ime makne s bivšeg zagrebačkog «kazališnog trga». Međutim, ni ovaj moj prijedlog nije za odbaciti. Jer crveni vampiri i njihov sve žedniji vampirski podmladak neće tek tako odustati od svog vampirskog «maršala». Jedino ih stup srama – umjesto glogovog kolca – od toga može odvratiti.

Jošt' Hrvatska nij' propala dok mi živimo!

Semper Paratus Croatiae

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

POKVARENI “KONTRAPLAN” DUBRAVKA MERLIĆA

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., 26. ožujak 2006.g.

Uredništvu Fokus-a (objavljeno)

POKVARENI “KONTRAPLAN” DUBRAVKA MERLIĆA

Prvi put sam, dne 24. ožujka 2006.g., od početka do kraja gledao toliko razvikanu HTV-ovu emisiju “Kontraplan”, voditelja Dubravka Merlića. Dosad sam mislio i držao da takve tendenciozne i pokvarene TV emisije može bez imalo srama i obraza kreirati i voditi samo Denis Latin (inače daleko najviše - dvostruko plaćeni novinar Galićeve Televizije). Međutim, gosp. Merlić ga je čak u nečemu i nadmašio!

Dakle, to je bila emisija posvećena tzv. “aferi Šepić”, odnosno prašini koja se digla u javnosti nakon što je sudac (i nesuđeni predsjednik Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu) gosp. Nenad Šepić optužio Glavnog Državnog odvjetnika g. Mladena Bajića, da suce drži u pokornosti, tako što ne rješava kaznene prijave protiv njih (dakle, poznatom Udbinom taktikom “keep pending-a”- kako su mi objasnili u centali Amnesty International-a u Londonu 1984.g.), te ga još optuživši da je i osobno zainteresiran za stečaj donedavno vrlo unosne tvrtke “Dalma” – koji stečaj vodi njegova supruga, itd. Slično tomu, sudac Šepić je optužio i bivšeg predsjednika Ustavnog suda g. Jadranka Crnića i njegovog sina Ivicu Crnića, donedavnog predsjednika Vrhovnog suda i bivšeg ministra pravosuđa (!!), zbog vrlo sumnjivog pravosudnog pogodovanja i odgađanja stečaja moćne “Zagrebačke banke”. Spomenuo je i vrlo sumnjivu pretvorbu i privatizaciju te iste “Zagrebačke banke”, a u tom kontekstu i njenog moćnog direktora g. Lukovića, itd

Dobro je da je naša javnost konačno iz meritornih usta čula i saznala pravi format našeg Ustavnog suda (kojemu sam se i ja uzaludno žalio prošlog ljeta, zbog krivotvorenja izbora i izbornih rezultata u mojoj Općini Brtonigla). Dobro je da smo dobili potvrdu naših najdubljih sumnji da su nam Vrhovni sud i Ustavni sud donedavno bili privatno vlasništvo klana moćne obitelji Crnić! Sada se vidi sva šteta koju su svojim čitateljima učinili glavni urednici Vjesnika, Fokusa i Hrvatskog lista (iz Zadra), kad su odbili objaviti ono moje dramatično pismo-upozorenje od 6. travnja 2005.g., pod naslovom “Dr. Ivica Crnić ne može biti predsjednik Državnog izbornog povjerenstva!!”. Nakon toga, i zbog toga je g. Ivica Crnić “demisionirao”!

Dakle, glavna je tema Merlićevog “Kontraplana” trebala biti: “vladaju li doista neformalni lobiji hrvatskim pravosuđem?”, kako je to u javnost ovih dana iznio sudac Nenad Šepić, i da li sve to smišljeno i podmuklo prikriva upravo Glavni državni odvjetnik g.Mladen Bajić? Nažalost, o tome nije bilo niti jedne jedine riječi u tom Merlićevom “Kontraplanu”!

Povrh toga, sudac Šepić je optužio i g. Slavka Linića, bivšeg potpredsjednika koalicijske Račanove Vlade, za niz kriminalnih radnji pogodovanja krupnoj privatizacijskoj pljački SDP-ovih privrednih moćnika, posebice navodeći sumnjivu privatizaciju rovinjskog TDR-a, Zagrebačke banke, itd., itd.

A umjesto da najprije dade podužu uvodnu riječ sucu Nenadu Šepiću, gosp. Merlić je prepustio sav svoj novinarski teren gosp. Slavku Liniću, koji je sam vodio tu emisiju (!) kako mu se htjelo i prohtjelo, te je on, Linić taj Merlićev “Kontraplan” pretvorio u svoj poznati, plitki i primitivni politički miting, hvaleći na sva usta “fenomenalno poštenu” i “slavnu” koalicijsku Vladu g. Ivice Račana, u kojoj je on vršio “skromnu ulogu” potpredsjednika Vlade! Tako je g. Slavko Linić sam potrošio više od 60 posto vremena te emisije i tako spriječio razvijanje te “javne” televizijske rasprave u njemu neželjenom smjeru.

Ostala trojica sudionika tog čudnog i pokvarenog “Kontraplana” gosp. Merlića, sudac Nenad Šepić, ugledni stručnjak dr. Žarko Primorac i gosp. Roglić, poznati poduzetnik, nisu takorekuć mogli ni otvoriti usta – posebice ne gosp. Šepić, koje mu je Merlić odmah, i na svakom njegovom novom pokušaju, upadao u riječ, tako da g. Šepić nije stigao ni replicirati g. Liniću, a kamo li reći nešto i o drugim svojim optužbama, naročito na račun Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića ili pravosudnog, sudačkog i odvjetničkog klana obitelji Jadranka i Ivice Crnića! Umjesto toga se sve svelo na jednu malenu i davnu (bla-bla?!) aferu stečaja zagrebačke “Derme”, još iz 1998.g. ( koji je završio još 2002.g.!). Taj stečaj je vodio jedan sudac Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, iza kojega je u to vrijeme (navodno) čvrsto stajao ondašnji predsjednik tog suda g. Nenad Šepić.

Interesantno, optužujući suca Nenada Šepića da je iz stečajne mase “Derme” protuzakonito posudio 3 milijuna kuna (koje je potrošio za renoviranje i djelomičnu adaptaciju Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu), g. Slavko Linić nije ni pokušao (a Merlić ga je od toga još i štitio!) objasniti hrvatskoj televizijskoj javnosti kamo je “nestao” ogroman novac iz njegove propale “Riječke banke” (ne mislim samo na onih stotinu milijuna dolara, koji su tobože netragom nestali, nego i na vrlo sumnjivu prodaju te Linićeve riječke pajdaške i udbaške banke , najprije Nijemcima, a potom i Austrijancima!), kamo je nestalo 68 milijuna dolara koje je Račanova Vlada dotirala Brodogradilištu “Viktor Lenac” u Rijeci (tobože za spašavanje radnih mjesta u privatnoj firmi njihovog pajdaša inž Damira Vrhovnika), kamo je završilo onih 1,4 milijarda kunskog duga, odnosno “gubitaka” tog istog brodogradilišta (??!!), te kako je to on, Linić na svoju ruku , brže-bolje i bud-zašto prodao dubrovački hotel “Excelsior” i još nekoliko drugih hotela svojemu stranačkom miljeniku Goranu Štroku; kako je on, Linić, onako lako otpisao bogata INI-na naftna nalazišta u Sibiru “Bijele noći”, itd., itd.

Dakle, i ovdje se ponovilo: “Kadijama se žališ, kadije te tuže, Kadije ti sude”! Žališ se Merlićima (i S.Linićima), oni te tuže (S.Linić i D. Merlić), a oni ti i sude! Javno. Na “javnoj” Galićevoj Televiziji. i za takvu televizijsku svinjariju im moraš (po zakonu!) još i platiti TV-pretplatu!

Ima li toga još negdje u Europi??

Nažalost, ostalo je netaknuto, odnosno nenačeto, zašto se gosp. Mladen Bajić, kao Glavni državni odvjetnik R.H., nije ni pomaknuo iz svoje pravosudne nirvane u posljednjih četiri godine svog prvog mandata na tom visokom i (ne)odgovornom mjestu? Dakle, još od 2002.g., otkad je pravosudni slučaj zagrebačke “Derme” čuvao u svojoj ladici , kako bi držao u svojoj pokornosti (čitaj: ucjeni!) glavne aktere te afere i tako lukavo manipulirao čitavim našim pravosuđem! I nama svima stalno bacao prašinu u oči! I kako to da je unatoč svemu tomu g. Mladen Bajić nedavno u našem Saboru jednoglasno dobio još jedan četverogodišnji mandat na tom visokom pravosudnom položaju?

A “Bajićev zamjenik Dragan Novosel je priznao da državno tužiteljstvo godišnje dobije tristotinjak prijava protiv sudaca i državnih odvjetnika, te je odbacio tvrdnju da ti predmeti stoje u ladicama bitno duže nego bilo koji drugi.” (citat iz članka novinara Sergeja Abramova u Novom listu i Glasu Istre, od 23. ožujka 2006.g., str.6.).

Voila! Znači da nam godinama sude sumnjivi, nedostojni i nečasni suci, čije krivične prijave u svojim ladicama čuva gosp. Mladen Bajić, Glavni državni odvjetnik R.H., i to po nekoliko godina! Jesu li, dakle, to oni suci koji godinama zadržavaju, zavlače, koče i opstruiraju suđenja notornim kriminalcima, koji imaju čak i po stotinu krivičnih prijava protiv sebe, pa ipak i dalje potpuno slobodno dilaju drogu, švercaju oružje, trguju djecom ili mladim ženama, koje prodaju u “bijelo roblje” po Zapadnoj Europi, itd.?

Nedavno je, dne 24. veljače 2006.g., u najboljoj radijskoj emisiji “U mreži Prvog”,

koja se emitira svakog radnog dana u 07.30 sati, a koju je vodio vrsni novinar Miroslav Zadro, iznesen primjer narko-dilera Nikše Cvitanovića iz Vela Luke, koji je krivično prijavljivan čak 92 puta! Poslije silnih zavlačenja, te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Dubrovniku, Nikša Cvitanović je nepravomoćno (!!) osuđen na osam mjeseci zatvora – i to po samo jednoj prijavi iz 2001.g. !! Dakle, on je još na slobodi, slobodno dila drogu dalje, slobodno kamatari, slobodno siluje, slobodno šverca, itd.

Samo tri dana kasnije naš novi ministar unutarnjih poslova gosp. Ivica Kirin brani sebe i svoju policiju od optužbi da je ona svemu tomu kriva, žaleći se da njegova policija podigne i po nekoliko stotina krivičnih prijava protiv nekoliko poznatih kriminalaca, ali te prijave završe u nečijim ladicama i tamo čame godinama!

A onda se “iznenada” dogodi krvavo ubojstvo (navodnog i zloglasnog) šefa albanske mafije Ljuljzima Krasnićija usred Zagreba! I tako saznadosmo da je protiv dotičnog Ljuljzima Krasnićiji bilo podnijeto čak 32 krivične prijave; nijedna nije procesuirana, jer su sve završile u ladicama g. Mladena Bajića! Sada opet sve prijeti da se Zagreb ponovo pretvori u Čikago iz 1934.g. ili Texas iz 1872.g., kao i prije nekoliko godina, kad su bili likvidirani također “Nedodirljivi” Špejtim Tači, Tomo Šakota i Vjeko Sliško, čija ubojstva ni do danas nisu rasvjetljena, a kamo li sudski procesuirana. A naš Mladen Bajić uživa u svojoj pravosudnoj nirvani, koju mu je benevolentno produžio naš Sabor R.H. Isuse Bože!!

“Bože, što čekaš, što ne udaraš”, rekao bi ovdje i sada stari dobri Soljženjicin!

Dakle, što su cijelo to vrijeme radili suci, kojima je leđa čuvao g. Mladen Bajić, Glavni državni odvjetnik R.H.? Nisu li i oni suučesnici svega toga? Konačno, tko je tu Capo mafioso? Ili još preciznije: Tko je tu Capo Udbo-mafioso, druže Mladene Bajiću?! (Sjećate li se još mog pisma-stajališta “Tko je glavni Gospodar kaosa u našem pravosuđu?”, od 12. srpnja 2005.g.?).

Nije li vrijeme za najveću uzbunu – kako u našem “pravosuđu”, tako i u našem Saboru?!! Predlažem hitnu izmjenu zakona o sudovima i uvođenje hitne suspenzije i nečasnog otpusta onih sudaca čije prijave g. Mladen Bajić čuva u svojim ladicama duže od godinu dana! Isto tako, predlažem da Sabor hitno opozove svoju nesmotrenu i ishitrenu odluku o produženju mandata g. Mladenu Bajiću, koju je donio na svojoj sjednici prije desetak dana. A odmah potom da razmotri i pitanje nečasnog otpusta Mladena Bajića iz našeg pravosuđe i bilo kakve druge državne službe!

Semper paratus Croatiae!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(Hrvatski socijal-radikal)

G. MLADEN BAJIĆ i ZLOČIN U ŠIROKOJ KULI

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 16. V. 2006.

( I ovako se brani Hrvatska )

G. MLADEN BAJIĆ i ZLOČIN U ŠIROKOJ KULI

Uvodna napomena:

Prije 22 mjeseca je u hrvatskom FOKUSU objavljen jedan moj članak sa sličnim nazivom, točnije: «A što je sa zločinima u Širokoj Kuli, Glavni državni odvetniče gosp. Mladene Bajiću?», no ni nakon toga se nije ništa dogodilo, jer Mesićev i Šeksov Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i dalje odbija podići optužnicu protiv velike grupe četnič-kih zločinaca koji su počinili stravični zločin u Širokoj Kuli 13. listopada 1991.g., ubivši 29 Hrvata i jednu srpsku obitelj od pet članova, koja je bila uz njih.

Očito je da Mladen Bajić, bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks i predsjednik republike Stipe Mesić imaju neke svoje selektivne (antihrvatske!) kriterije. E upravo zbog toga da se ne bi zaboravilo... ponovit ću ovdje taj moj publicistički članak ... da se ne bi zaboravilo!

I još nešto: prije dva tjedna je hrvatski pukovnik Ivan Madi je osuđen na dvadeset godina zatvora, a njegovih šest HOS-ovaca na ukupno još 32 godine zatvora, zbog ubojstva jedna četveročlane srpske obitelji kod Komletinaca 1991.g., kod koje je u akciji «čišćenja terena» nađeno četničko oružje.

Dodajmo tomu da je premijer Sanader 22. siječnja ove 2008.g. obećao svom koalicijskom savezniku Miloradu Pupovcu, vođi Srba u Hrvatskoj, da će za «četničke mirovine» izdvojiti u ovogodišnjem državnom proračunu još dodatnih milijardu kuna!

To je okvir za moj ponovni podsjetnik (od 26. svibnja 2006.g.) na zločin u Širokoj Kuli 1991.g.

Uvodne činjenice:

Nešto se konačno ipak pokrenulo u našem hrvatskom pravosuđu! Netko je neoprezno “tjerajući lisicu, istjerao vuka”! Tjerajući hrvatskog generala Branimira Glavaša, žestokog i goropadnog gorskog vuka, istjerao je na čistac i svjetlo dana podlu lisicu u liku Glavnog Zloduha HDZ-a i cijele Hrvatske Vladimira Šeksa, kao i njegovog Glavnog državnog odvjetnika g. Mladena Bajića. Tako je na čistac i na svijetlo dana istjeran i čitav državno-odvjetnički resor u našem Ministarstvu pravosuđa, a prije svih oni koji su se u njega vratili kao “stari kadar” (velikom većinom bivši suradnici Udbe); dakle oni koji su se u njemu ponovno ugnijezdili nakon Račanove i Mesićeve kripto-komunističe “Restauracije” od početka 3. siječnja 2000.-te godine! I koji su u njemu ostali i nakon povratka na vlast HDZ-a.

Duga lista nesankcioniranih zločina

Dakle, sredinom svibnja ove 2006.g. Državno odvjetništvo iz Vukovara je podiglo dvije odvojene optužnice protiv još 52 “osobe” za ratne zločine, počinjene tijekom 1991. i 1992. godine nad civilima, Hrvatima i ostalim nesrpskim stanovništvom, u Berku i Sotinu, na vukovarskom području. Tu je vijest potvrdio županijski državni odvjetnik Božidar Piljić u Vukovaru, a prenijela ju je HINA, te i većina dnevnih novina i televizija. Ovdje ćemo se sada referirati na članak u Glasu Istre i Novom listu iz Rijeke od 14. svibnja 2006.g.: “Optužene još 52 osobe za ratni zločin”, jer je netko taj isti članak HINE u “Vjesniku” sasvim nepotrebno skratio na jednu polovicu i tako prikratio nas čitatelje Vjesnika.

Dakako, navedene “osobe” su bili lokalni paravojni četnici, koji su djelovali “u sadejstvu” sa Šešeljevim, Draškovićevim, Jovićevim i Arkanovim četnicima, a svi skupa su kao ilegalna paravojska bili planski opskrbljeni oružjem, potpomognuti i zaštićeni tenkovima, topovima i ratnim avionima od strane tzv. JNA. Dakle, potpuno zločinačko “sadejstvo” tzv. JNA i paravojnih četnika!

Ti su ratni zločinci, nakon okupacije Berka od 2. rujna 1991.g. najprije noćima i bez razloga zastrašivali Hrvate i ostalo nesrpsko stanovništvo, prijeteći im, paleći i minirajući njihove kuće. Potom su ih počeli odvoditi i ubijati kao zatočenike. Ukratko, vršili su nad njima brutalno i temeljito “etničko čišćenje civilnog stanovništva”, sve do kraja 1992.g. Tako su postupali s ukupno 120 civila hrvatske nacionalnosti. Ubijene su 32 osobe, od kojih je 12 osoba još na popisu zatočenih i nestalih. Za te zločine u Berku je sada, nakon 15 godina, optuženo 35 “osoba”, od kojih je čak njih 32 navodno “nedostupno hrvatskom pravosuđu”, dva se brane sa slobode, a samo je jedan u pritvoru u Osijeku.

Za ratne zločine protiv civila počinjene u Sotinu od 10. listopada 1991.g. do travnja 1992.g. optuženo je 17 “osoba”, koje su zlostavljale, mučile, i ubijale civile hrvatske nacionalnosti, pljačkajući njihovu imovinu i odvodeći ih u nepoznatom smjeru. Nije naveden broj ubijenih, ali je na popisu zatočenih i nestalih još uvijek 35 Sotinjana. Osim toga, nakon pada Vukovara, Sotin su 27. prosinca 1991.g. morale napustiti sve hrvatske obitelji i ostaviti svu svoju imovinu, te prijeći na slobodni dio Hrvatske. Dakle, i u Sotinu je cilj bio potpuno isti: “etničko čišćenje civilnog stanovništva”.

Od 17 optuženih ratnih zločinaca, odnosno paravojnih četnika, samo su četiri u Hrvatskoj i brane se sa slobode, dok su ostali navodno “nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, te su za njima raspisane tjeralice”.

Božidar Piljić, županijski državni odvjetnik iz Vukovara, rekao je da je u tijeku istraga protiv 87 osoba osumnjičenih da su počinile ratni zločin. Međutim, “zbog nedostupnosti pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, prekinuta je istraga protiv 21 osobe i obustavljena protiv 227 osoba, i to u najvećem broju slučajeva na temelju Zakona o oprostu, a u manjem broju zbog toga što im nije dokazana krivnja”.

Prije svega, čudna je ta “nedostupnost” notornih ratnih zločinaca našem hrvatskom pravosuđu. Neki od njih su godinama radili ili još uvijek rade u našoj policiji ili u državnim službama. Mnogi od njih dolaze glasovati na izborima za lokalnu samoupravu, pa čak i vrše lokalnu vlast u kraju u kojem su vršili ratne zločine. To znači da ih netko sustavno štiti. Stoga se potrudimo dokučiti tko je ta moćna i svemoćna zločinačka organizacija koja štiti sve te notorne ratne zločince, koji nam slobodno šeću pred očima. Otvorimo konačno oči i pogledajmo grube činjenice.

Prije svega, vrlo je teško dokazati nečiju krivnju nakon 15 godina, a pogotovu kada je Nepoznat Netko više od 13 godina skrivao, krivotvorio ili uništavao ključne dokaze! Tko je to radio ili tko je to mogao raditi? To je mogao raditi samo netko tko je te dokumente, odnosno dokaze imao u svojim rukama od prvih dana ili ih imao na raspolaganju sve te godine. Dakle, riječ je o istražnim odjelima naših županijskih sudova i njihovih državnih odvjetništava. Tu je glavni ključ blokade, opstrukcije i paralize našeg (danas) već zloglasnog “pravosuđa”! Bez ikakve sumnje, državna odvjetništva, odnosno tužilaštva, su glavna rak-rana našeg hrvatskog pravosuđa! I to je glavni ključ te lažne “zagonetke” o našem namjerno neučinkovitom pravosuđu.

A nije nikakva tajna da se upravo iz te njihove “radionice” izlegao i taj već zloglasni “Zakon o oprostu”. Sjetimo se samo tko je tada bio glavni državni odvjetnik, odnosno tužitelj Republike Hrvat-ske! I tko je tada bio pravi Gospodar našeg tadašnjeg pravosuđa. On je bio taj koji je dao oprost samo jednoj strani, onoj agresorskoj, dočim oprost nije dao i drugoj strani koja se branila od agresije i zločina protiv mira. Sjetimo se samo brutalne istrage protiv Zapovjednika obrane Vukovara, pukovnika Mile Dedakovića – Jastreba i njegovog divljačkog višednevnog premlaćivanja! Sjetimo se suđenja ratnom junaku i tadašnjem generalu HOS-a i Vojske BiH Ante Prkačina, te suđenja g. Dobrosla-vu Paragi. Sjetimo se puštanja iz opkoljenog obruča na Plitvicama, na “Krvavi uskrs 1991.g. Milana Martića i njegovih četnika. Sjetimo se puštanja na slobodu zarobljenog Arkana i Gorana Hadžića, koji su uz to još dobili i pištolje i novac za put od tadašnjeg ministra unutarnjih poslova R.H. Josipa Boljkovca!

To je dosad nezabilježeni paradoks u povijesti civilizacije: da se štiti i amnestira zločince, a sudi se onima koji su se kao žrtve od njihovih zločina branili. Pa makar ako su ponekad i ponegdje žrtve i prekoračile striktna pravila samoobrane. Sjetimo se i sramotnog embarga na samoobranu. I posve nepojmljivog paradoksa da žrtva plaća ratnu (od)štetu svom agresoru, a ne agresor svojim žrtvama.

Inače, da ne zaboravimo: Sličan, iako daleko manji zločin nekih hrvatskih branitelja u prekorače-noj samoobrani u Paulinovom Dvoru je odlučno, brzo i efikasno procesuiran i izrečene su primjerene sudske kazne. Postoji li tu “neka tajna veza”?!

Konačno, sjetimo se nedavno ponovljenog suđenja za novodne zločine u slučaju “Lora”, s lažnim svjedocima iz Srbije, koji su bili specijalno instruirani i uvježbani za tu (ponovljenu) priliku. Pa i unatoč nedostatku materijalnih dokaza, donesena je nova i osuđujuća presuda! A evo se i po treći put ponavlja suđenje hrvatskom branitelju Mihajlu Hrastovu za navodni ratni zločin na Koranskom mostu, ispred Karlovca. I ponovit će se i to suđenje ako bude potrebno, sve dok konačno hrvatski branitelj ne bude osuđen. Bilo za to dokaza ili ih ne bilo!

Dakle, ključno je pitanje: tko nas to tuži, a tko nam to sudi? Nije li to onaj dobro poznati Udbaški kadijski sistem: “Kadija te tuži, Kadija ti sudi!”.

Umjesno je pitanje: a tko nam je danas Glavni “Kadija”? Evo tog odgovora.

A što je sa ratnim zločinima u Širokoj Kuli?

Prijeđimo sada na glavnu temu ovog publicističkog teksta. A što je s ratnim zločinom u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjetniče, gosp. Mladene Bajiću? Vrijeme je da se i taj zločin razjasni do kraja, rasčisti do kraja, te i osudi po zakonu. Ali ne po Vašem zločinačkom “Zakonu o oprostu”, jer za ratni zločin nema i ne može biti oprosta, ni po jednom civilizacijskom zakonu u svijetu, pa tako ni u našoj novoj Državi Hrvatskoj!!

Da podsjetimo: u Širokoj Kuli kod Ličkog Osika i obližnjem Bukovcu, odnosno u dva njegova zaseoka Radići i Vučići su 13. listopada 1991.g. pobunjeni srpski paravojni četnici poubijali ili zaklali 41 civila.

U samoj Širokoj Kuli su ubili 29 Hrvata i Hrvatica, te i jednu srpsku porodicu od pet članova, koja je odbila prikloniti se krvavim četničkim orgijama klanja nad Hrvatima. Kćerku Radmilu Rakić su uhvatili i mjesec dana držali u zatvoru, svakodnevno je i višekratno silovali, te na kraju zaklali i bacili u jamu. A njenu braću Milorada i Dragana Rakića su također ubili i bacili u jamu. Isto je prošao i otac Mane i majka Luja Rakić. A poznati su i zločinci, lokalni četnici iz Novog Ličkog Osika i okolice: Čedo Budisavljević, Iso Potkonjak, Bogdan Obradović, Stevo Knežević, Danilo Marić, Branko Kovač, Nikola Uzelac, Dane i Mile Lovrić, te još više od 70 ostalih četnika.

U Bukovcu, zaseoku Vučići, četnici su ubili još i četiri člana hrvatske obitelji Hećimović: Mandicu Hećimović, staricu od 79 godina, te njezine sinove Ivana, Josu i Milu Hećimovića.

U zaseoku Radići, stotinjak metara dalje od Vučića, četnici su zaklali još i Mariju Pocrnić, staricu od 90 godina, njenog sina Milu i njegovu suprugu Anu.

A županijski državni odvjetnik u Gospiću, gosp.N.N. i njegov Veliki Šef u Zagrebu nisu se nimalo uznemirili kada je sudac Pavle “Pavo” Rukavina dana 16. siječnja 2001. (dakle u punom jeku Račanove i Mesićeve “Restauracije” staljinističkog totalitarizma, a posebno njihovog medijskog totalitarizma!!) oslobodio gore navedene počinitelje tih stavičnih zločina, na čelu s Čedom Budisavljevićem. A nije se oglasio ni sveprisutni prof. dr. Milorad Pupovac, novi vođa Srba u Hrvatskoj, premda je zaklana i cijela srpska obitelj Rakić u Širokoj Kuli, 13. listopada 1991.g. No, kada je isti sudac četiri godine kasnije, kad se HDZ vratio na vlast, oslobodio krivnje Hrvata, gosp. Josu Mraovića, za navodni pokušaj silovanja jedne američke košarkašice u Gospiću, cijela komunistička “štampa” u Hrvatskoj se podigla na stražnje noge i zacvilila sve do …. njihovog soroševskog neba! Preciznije rečeno, sve do Londona i New Yorka, odnosno do njihovih sotonerijskih saveznika “tamo daleko”.

Dakle, a što je s tim zločinima u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjetniče, gosp. Mladene Bajiću?? Što čekate s tim? Skrivate li Vi osobno sve to ili Vam u tome pomaže i Glavni Zloduh Hrvatske Vladimir Šeks, koji se prije desetak dana onako bjesomučno okomio i na hrvatskog generala Branimira Glavaša? Kako to da dajete bjanko-oprost četničkim ratnim zločincima Čede Budisavljevića, Gorana Hadžića, Milana Martića i drugih, a podižete optužnicu i pripremate montirano suđenje hrvatskom generalu Branimiru Glavašu, dakako i to po krivotvorenim dokazima?

Na kraju, da ovdje povučemo jednu znakovitu paralelu. Referiram se na članak “Putin smijenio korumpirane generale i upravitelje” iz Glasa Istre i Novog lista od 13. svibnja 2006.g. Tu se vidi nevjerovatno velika sličnost između današnje Hrvatske i Rusije. Naime, “predsjednik Rusije Vladimir Putin jučer je napravio čistku među generalima Federalne službe sigurnosti (bivši KGB) kao i u državnom tužilaštvu i istražnim organima. .. Svi generali i drugi rukovoditelji su smijenjeni zbog zlouporabe službenog položaja. Otvorena je istraga o dvadesetak kaznenih djela”. Dalje se u tom tekstu navode imena smjenjenih genarala FSB-a (odnosno bivšeg KGB-a) Jevgenija Koljesnikova, A. Plotnjikova i Sergeja Fomenka, kao i imena prvog zamjenika državnog tužitelja Moskve M. Nikonova i zamjenika načelnika Glavne uprave za procesualnu djelatnost Tužilaštva D. Poliščuk.

Nešto slično je urađeno i u bivšoj Istočnoj Njemačkoj nakon pada komunizma, citiram dio sjajnog članka izvrsnog novinara “Večernjeg lista” gosp. Zvonimira Despota, pod naslovom: ”Đureković ubijen zbog Mike i Vanje Špiljka” od 7. travnja 2006.g. : “Svi kazneni suci su razriješeni, a građanski su dobili tri godine probnog roka”.

Mi dakle samo pitamo: a zašto nešto tako nije učinjeno i u Hrvatskoj? Mi odgovor na to pitanje znamo, ali ga ne želimo nikome nametati. Bilo bi bolje da na to pitanje odgovore gosp. Mladen Bajić, Glavni državni tužitelj R.H. i gosp. Vladimir Šeks, predsjednik Sabora R.H.

Da ponovimo to na drugi način: A što je sa zločinom u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjetniče, gosp. Mladene Bajiću?

Semper Paratus Croatiae!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.